Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Trovanje

Ko može da zaustavi prodaju pokvarenog mesa i mesnih prerađevina na srpskom tržištu

Đubrište na trpezi

Najmanje 10.000 ljudi u Srbiji godišnje konzumira meso uginulih životinja. Tačnije rečeno, više od 150.000 tona crkotina, bude prodato kao ispravno meso za ljudsku upotrebu! Iznenada je inspektorima dat nalog da prekontrolišu prodavce mesa, a kontrola je dovela do zastrašujućih rezultata. Takozvani kiosci brze ishrane su uvek blizu škola i mnoštvo malih i velikih mesara, i oni su najčešće uključeni u lanac preprodaje mesa crkotina. Najveće žrtve ovog kriminala su deca u vrtićima, školama, ali i na stotine hiljada domaćinstava širom Srbije. U poslednjih nekoliko godina, stanje je postalo gore nego ikada ranije. Srbija je doslovno postala kontejner najgoreg mesnog otpada, koje se u EU zabranjuje.

Insajder: P-2

Tokom svake od navedenih afera sa hranom koja nije za upotrebu, dešavalo se da je doslovno sa deponija vraćaju u maloprodajne lance. Službenici ministarstva poljoprivrede, objašnjavaju nam da je crno zapravo belo i da razmere trovanja, nisu toliko strašne, da postoji sistem samokontrole, ali i da smo sami krivi, ako kupimo nešto što je zdravstveno neispravno...

Goran Živkov novi dečko, ne preterano zgodne, bivše ministarke poljoprivrede, Ivane Dulić Marković, dobio je posao sa Ministarstvom poljoprivrede vredan nekoliko miliona evra! U njegovoj firmi "Agri kultura" suvlasnik je i Dulićka, a kako naš izvor tvrdi oni su pomogli i da se osnuje pre više godina i kompanija "Energozelena" kojoj je obećano mnogo, a danas tuže državu Srbiju pred međunarodnom arbitražom i potražuju nekoliko desetina miliona evra.

U ponovne poslove sa Ministarstvom poljoprivrede uveo ih je bivši službenik ministarstva Slobodan Šibalić. Šibalić je dobar prijatelj sa načelnicom Odeljenja za odobravanje i registraciju objekata za proizvodnju, promet i skladištenje hrane i hrane za životinje i veterinarsko javno zdravstvo, Tamarom Bošković, koja je bila glavni čovek u Ministarstvu za vraćanje Ivane Dulić u posao sa državom Srbijom! Naravno, ništa Tamara ne bi mogla da završi bez Emine Milakare, direktorke uprave za veterinu, koja je sadašnjem ministru poljoprivrede Branislavu Nedimoviću rekla da je u pitanju dobar projekat koji ima podršku EU, ali mu je pritom prećutala da je to zapravo posao iz koga će profit vući bivši kadrovi G17 plus!

Pravo pitanje za Nedimovića je i zašto je dozvolio bandi iz Uprave za veterinu da od njega naprave magarca po stoti put. Zašto ih nije pitao kako imaju vremena para i mogućnosti da u ekspresnom roku obave program mera za klanje u malim domaćinstvima. Kako imaju mogućnost da tako brzo štampaju prospekte sa uputstvima kako se to radi? A mesecima nemaju vremena da reše problem salmonele koji je prisutan kod pilića, koji su inače bili nakljukali hormonima i antibioticima. Kako više na njih ne deluju antibiotici (nastupila je rezistencija) salmonela se raširila. Iz Bosne i Hercegovne nam je vraćeno više stotina tona piletine nakon što su urađene anlaize u federaciji. I to nije jedan slučaj. Tako vraćenu piletinu prodaju na našim kioscima brze hrane ili deci u osnovnim školama!

Rade se analize i u Srbiji, ali se prethodno smrznuta piletina ubaci u ključalu vodu. Posle analize pokažu da je sve uredu i meso se šalje u škole i vrtiće! Istina na taj način se ubije salmonela, ali i ta piletina više nama nikakvu nutritivnu vrednost, pa sve više dece ima manjak vitamina i protenina u ishrani.

Jedna mala ali odlično pozicionirana grupa ljudi u Minstarstvu poljoprivrede, ali i u nekim institutima koji direktno rade za tajkune i vlasnike velikih obradivih površina zemlje, uvozi preko trgovinskih lanaca u Srbiju čak i takvu hranu u kojoj su velike količine kancerogenog aditiva E407, koji izaziva ulcerativni kolitis. Iz Evropske unije u Srbiju, godišnje uđe i do preko 150 hiljada tona prerađenih crkotina, koje su na Zapadu zabranjene čak i kao hrana za pse i mačke! Kriminalna družina koja je koncentrisana u Republičkoj veterinarskoj inspekciji i koja je dobro plaćena od tajkuna i uvoznog lobija, jača je od svakog zakona u ovoj zemlji. Najpokavareniji od svih tajkuna Petar Matijević, ponovo je počeo da srozava kvalitete svojih proizvoda koji se na kratko popravio posle afere u kojoj je njegov radnik u javnost izeno detalje o tome kako nas ovaj tajkun truje.

Matijević sada otkupljuje od kafilerija uginule i spaljene životinje, odnosno mesno koštano brašno koje pretpostavljamo opet gura u svoje proizvode. Ako te prerađene crkotine za koje znamo da ih je kupio, ne stavlja u svoje proizvode onda neka kaže narodu zašto ih je kupovao!

Posetićemo da je ne tako davno, od salmonele umrlo sedmoro penzionera iz staračkog doma kod Čačka, dok je njih više od četrdeset završilo u bolnici...Salmonela je uvezena sa mesom iz Evropske unije odnosno od pravnog lica iz Poljske. Ova zarazna bakterija je bila prisutna i u jednom kontigentu mesa uvezenom iz Francuske.

Iz Komisija Evropske unije, odnosno službenici zaduženi za ispravnost mesa i mesnih prerađevina iz ove institucije upozorili su tada sve zemlje u koje je meso izvezeno da ga odmah vrate ili unište. Na osnovu funkcije koju su tada obavljali, za ovo masovno trovanje građana, krivi su bili, Sanja Čelebićanin, tada načelnica republičke veterinarske inspekcije i Zoran Marinković tada načelnik odeljenja granične veterinarske inspekcije, do danas oni nisu odgovarali. Danas Sanja Čelebićanin ima svoju firmu za proizvodnju piletine, i izvoz u Bosnu, i njena je piletina više puta iz Bosne vraćena kao zaražena!

Salmonela je od tada do danas u veleprodaji, širom Srbije i decu su trovali salmonelom, stafilokokama, pre više godina. Nažalost do danas se ništa nije promenilo. Naime, više od 250 đaka iz osnovnih škola, uzrasta od sedam do devet godina, otrovalo se hranom koju su jeli u takozvanom školskom dnevnom boravku, oktobra meseca 2013. godine. Tako je, na primer, iz OŠ "Milena Pavlović Barili" u beogradskom naselju Višnjička Banja, više njih završilo u bolnici. Direktor dečje bolnice u Tiršovoj, Zoran Radojičić, zbunjen situacijom, ne prepoznajući suštinu problema, uspeo je tada da izjavi da sva deca povraćaju, imaju prolive i da su uglavnom dehidrirala. Ispostavilo se da je problem širi i da su deca koja su se javljala u Tiršovu tih dana, došla čak iz šest beogradskih osnovnih škola: OŠ "Milena Pavlović Barili" u Višnjičkoj Banji, OŠ "Branko Radičević" u bloku 45 na Novom Beogradu, OŠ "Ćirilo i Metodije" na Zvezdari, OŠ "Sava Šumanović" u zemunskom naselju Altina, OŠ "Mihajlo Petrović Alas" na Dorćolu, OŠ "Nikola Tesla" u Vinči...Naravno, ovde je reč samo o osnovnim školama na području grada Beograda, mada su se istovremeno slučajevi masovnog trovanja đaka dešavali širom Srbije.

Tadašnji ministar prosvete, Tomislav Jovanović je zapretio da će biti kažnjeni svi odgovorni.

- Odgovaraće svi koji su učestvovali u lancu pripreme, kontrole i distribucije hrane, obećao je Jovanović, koji je nekoliko meseci posle te izjave sklonjen sa mesta ministra. Odgovarao nije niko.

Analize su pokazale da su deca otrovana bakterijama stafilokoke, koje su bile zvanično u špagetama, a zapravo u mesu koje je bilo u sosu za špagete. Izražena je sumnja stručne javnosti da u špagetama koje su suva hrana stafilokoke ne bi mogle da prežive, ali bi da je saopštena istina o stafilokokama u mesu odgovornost bila na Upravi za veterinu koju pokrivaju evroatlanski mediji.

U istim medijima je potom stvorena slika da su za sve krivi roditelji jer su u školskim savetima glasali za "nevaljalog" dobavljača hrane "Restoran Zlatna Varoš". Dve nedelje kasnije (novembar 2013.) kada je javnost obrađena tako da se sumnja skloni sa pravih krivaca, deca u osnovnim školama su ponovo otrovana hranom. Ovaj put država je osnovce zvanično otrovala salmonelom.

Ekipa Gradskog zavoda za javno zdravlje je, u saradnji sa Republičkom sanitarnom inspekcijom i Republičkom veterinarskom inspekcijom, izašla na teren radi epidemiološkog ispitivanja i preduzimanja mera, nakon što su ih nadležni pedijatar Doma zdravlja "Stari grad" i direktor škole obavestili da se kod dva učenika pojavila salmoneloza, a kod još pet stomačne tegobe. Direktor OŠ "Drinka Pavlović" Uroš Momčilović tada je rekao je da je u međuvremenu deset učenika otrovano salmonelom i da je za problem saznao od roditelja učenika kod kojeg je izolovana bakterija salmonela...

Dva meseca kasnije u Novom Sadu (krajem januara 2014. godine) u dečijim vrtićima deca su otrovana Histaminom. Prema rezultatima tada urađenih izveštaja, utvrđeno je povišeno prisustvo Histamina, u sardinama koje su servirane deci. Dvadeset i šestoro dece, u više vrtića centra predškolske ustanove "Radosno detinjstvo" u Novom Sadu, imalo je alergijske reakcije.

Ustanovljeno je da su deca za doručak konzumirala konzervisanu ribu (sardine), pavlaku i luk, kao namaz na hleb. Histaminska reakcija, u vidu crvenila i osipa po licu i oko usana, registrovana je nekoliko minuta nakon početka doručka, saopšteno je tada javnosti.

Stručnjaci Instituta za javno zdravlje, tada su proglasili epidemiju histaminske reakcije, i pojačali su nadzor nad ispravnošću namirnica Većina medija je izvestila o ovom incidentu, ali samo je Tabloid imao hrabrosti da ukaže ko su krivci, da traži njihovu smenu i krivičnu odgovornost.

Tada, kao i danas, u obavezi da spreči ovakve događaje bila je Uprava za veterinu odnosno načelnik Emina Milakara, a kako je otrovna riba bila uvezena iz Tunisa, na odgovornost je trebalo pozvati i tadašnjeg Načelnika granične veterinarske inspekcije Zorana Marinkovića. Do danas niko nije odgovarao, a sada već ustaljena praksa trovanja građana nastavljena je već u maju 2014. godine, na udaru su se ponovo našli najmlađi. U novopazarsku bolnicu stiglo je četrnaest mališana iz Vrtića "Veselo detinjstvo", od ukupno 22 koji su se javili sa simptomima trovanja. Tih dana, ovoj deci detinjstvo nije bilo nimalo veselo, povraćali su imali su proliv, zbog ozbiljne dehidracije lekari su bili zabrinuti za život mališana. Infektolog dr Binela Mavrić, je obavestila tada da je na Infektivnom odeljenju zadržano četrnaestoro dece sa simptomima trovanja (temperaturom, dijarejom, stomačnim bolovima i povraćanjem), dok je osmoro dece imalo iste simptome, ali su ona zbog lakše kliničke slike vraćena na kućno lečenje. Najmlađe otrovano dete imalo je tada 18 meseci, a najstarije sedam godina. Deca su dan pre pojave simptoma trovanja doručkovala sardinu sa lukom, a za ručak su imala musaku sa mesom i džem...

Istovremeno u medije je dospela vest, da najmanje 10.000 ljudi u Srbiji godišnje konzumira meso uginulih životinja, odnosno da na srpskim trpezama završava više od 150.000 tona crkotina.

Iznenada je inspektorima dat nalog da prekontrolišu prodavce mesa, a kontrola je dovela do zastrašujućih rezultata. Takozvani kiosci brze ishrane su uvek blizu škola i mnoštvo malih i velikih mesara, i oni su najčešće uključeni u lanac preprodaje mesa crkotina. Nažalost ova velika akcija nije pokrenuta naroda radi, već zbog činjenice, da je belgijskom investitoru, vlasniku fabrike "Energozelena" zafalilo mrtvih životinja, za proizvodnju bio goriva.

Belgijski investitor je pokrenuo privatnu istragu o mesu uginulih životinja, jer mu je, kako tvrdi neko iz srpskog ministarstva poljoprivrede, pismeno obećao da će imati daleko veći broj tela uginulih životinja na raspolaganju. U cilju zaštite svojih interesa, Belgijanac je pokrenuo privatnu istragu, dokaze dostavio policiji, i potom tužio i državu Srbiju. Da nije bilo njegove istrage mi danas ne bi smo znali da jedemo 150.000 tona uginulih životinja godišnje.

Nemoguće je nabrojati sve slične afere tokom poslednjih deset godina, jer celokupan dosije o masovnom trovanju građana Srbije zaslužuje ozbiljnu "belu knjigu", koja bi optužila mafiju na vlasti. Zbog toga ćemo samo kratko podsetiti da je bez ikakvih posledica u Srbiji u više navrata prodavano svinjsko meso zaraženo svinjskom kugom. Da je u nekoliko navrata dozvoljen uvoz zaraženog mesa ili životinja. Da se zahvaljujući nemaru nadležnih Srbijom širila bruceloza, šmalenberg virus, ptičji grip, i desetine drugih zaraznih bolesti...

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane