Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Uoči poslednjeg Vučićevog pokušaja da "skrati" Srbiju i Kosovo pokloni Albancima

Završni udarac

Vučićeva veleizdajnička misija hoće da zada Srbiji završni udarac. Sa druge strane, sve govori da bi njegov akt samovolje u vidu priznavanja albanske države na Kosovu i Metohiji, zadao njemu "završni udarac", koji ga u svakom slučaju čeka, nakon epohe surove pljačke države i do sada neviđenog podaništva koje je ispoljio neki srpski političar prema svakome ko je imao aspiracija i na srpsku imovinu i na njenu teritoriju. Nudi se Vučić nedavno nemačkoj kompaniji u Pančevu i počinje govor sa "...Dragi Nemci, dođite, nigde nećete bolje uslove naći". Potajno, iza leđa miliona građana Srbije, Vučić nudi Hašimu Tačiju šta god hoće, samo da se konačno ratoslja kosovskog pitanja. Bolesni Vođa je uveren da će biti Prometej evropejstva i da će uvesti Srbiju u Evropsku uniju. Ali, takođe u potaji, znajući šta ga realno čeka, sprema i bekstvo. Zlato iz Narodne banke Srbije, polako odlazi u "sigurne depoe". Ko će prvi potegnuti?

Nikola Vlahović

Zahvaljujući najboljim mogućim odnosima koje još uvek ima sa odlazećom nemačkom kancelarkom Angelom Merkel, mali balkanski samodržac, Aleksandar Vučić, računa da će, zajedno sa nekažnjenim ratnim zločincem, Hašimom Tačijem, uspeti da uskoro izvrši protivpravno priznanje nezavisne albanske države na Kosovu i Metohiji.

Vučić već šest godina vodi pregovore sa albanskim separtistima mimo svih ustavnih i zakonskih ovlaštenja, a ti sastanci u Briselu, Berlinu, Parizu, Beču i u drugim evropskim prestonicama, više liče na zatvorene skupove tajnih društava, nego na rešavanja krucijalnih teritorijalnih pitanja od sudbinske važnosti za Srbiju i njen dalji opstanak u porodici međunarodno priznatih država.

Od kako je, sada već davnog 24. oktobra 2005. godine, Savet bezbednosti (SB) UN odobrio početak pregovora o budućem statusu Kosova, pa sve do dolaska Vučića na najviše državne pozicije u Srbiji (2012. godine), nijednoj vladi ili predsedniku nije palo na pamet da potpiše dokument pod nazivom Briselski sporazum, koji je on kasnije potpisao. Dok je bio u opoziciji, lično je pretio svakome ko bi se usudio da pomene bilo kakve pregovore sa Albancima.

Ali, na očigled miliona građana Srbije, ovaj izopačeni konvertit, spreman na sve zarad gole vlasti, koji je raspaljivao versku i nacionalnu mržnju, pretio ratovima i na svakom mestu isticao svoj kriminalni karakter, pretvorio se u najgoreg izdajnika nacionalnih i državnih interesa ove zemlje, u čoveka spremnog da proda i poslednji pedalj svega što u njoj vredi.

Niko u Srbiji ne zna o čemu Vučić pregovara sa nekadašnjim vođama terorističke OVK, koji danas sebe predstavljaju "zvaničnicima" nepriznate države. Za poslednjih sedam godina kako diktatorski drži pod kontrolom medije i parlament, nijedna istina nije izašla na videlo a da je njegov zastrašujući pljuvački orkestar nije linčovao i okrenuo u svoju suprotnost. Šta Vučić i njegova navodna premijerka Ana Brnabić ovih dana pričaju o Kosovu i Metohiji, dajući jedno drugom "šlagvort"?

U intervjuu za nemački list Die Welt, Brnabićeva otvoreno kaže: "...Kosovo je bilo srpsko". On, Aleksandar Vučić, dodaje: "...Kosovo je izgubljeno pre dvadeset godina!"

Sedam godina srpski parlament ne raspravlja o daljem statusu Kosova i Metohije. O toj srpskoj pokrajini raspravlja se svugde osim u Narodnoj skupštini Republike Srbije! Raspravljaju u Briselu, Parizu, Berlinu, Londonu, Vašigntonu, Moskvi...Raspravljaju strani državnici, strane vladine i nevladine organizacije, vode se čitave međunarodne sesije i takozvani okrugli stolovi, evropska i svetska štampa je prepuna komentara o Kosovu i Metohiji iz pera uglednih političara, stranačkih vođa svih ideologija. Samo je u srpskom parlamentu to zabranjena tema.

Čitav svet zna šta se dešava sa Kosovom i Metohijom i o čemu to Vučić pregovara, šta prodaje a šta poklanja, samo građani Srbije nemaju pravo da znaju za to! Niko u ovoj zemlji sa sigurnošću ne zna šta je svih ovih godina Vučić albanskim separatistima rekao, obećao, ponudio ili potpisao u ime sedam miliona građana Srbije. I ne samo albanskim, nego i nekim drugim separatistima! Jer, zašto bi se predsednica pokojne Narodne skupštine Srbije, Maja Gojković u martu 2016. godine na predizbornom skupu u Zrenjaninu obratila skandaloznom rečenicom: "Vlada Republike Vojvodine će često razgovarati sa vladom Republike Srbije o politici obrazovanja..." Prisutni ministar Goran Knežević je nije ispravio.

Postavlja se i pitanje nadležnosti: ko je Aleksandar Vučić i kakva su mu predsednička ovlaštenja? Ko je Ana Brnabić i kakva su njena ovlaštenja kao predsednika Vlade? Vučićeva ustavna moć je minimalna i sve što radi u vezi Kosova i Metohije je direktno protivustavno! To isto važi i za njegovu navodnu premijerku, Anu Brnabić, čija su ovlaštenja veća ali realna moć nikakva.

Sa kakvim pravom se njih dvoje danas pozivaju na Briselski sporazum kad hoće na brzinu da izvrše priznanje albanskog Kosova? Činjenica je da Briselski sporazum nikada nije ratifikovan u srpskom parlamentu i da nema nikakvu pravnu snagu! Da li to Vučić hoće da udari šamar onim državama - članicama Evropske unije koje nisu (i nikada neće) priznati separatističku tvorevinu, albansko Kosovo, kao nezavisnu državu.

Onog dana kad je Kosovo stavljeno pod međunarodnu upravu, bilo je i međunarodnim dokumentima definisano da će se o statusu Kosova i Metohije razgovarati naknadno, kako o statusu Srba, tako i o statusu pobunjene albanske zajednice. Umesto toga, danas se razgovara samo o položaju srpske zajednice (!) i to u okviru nečega što je odvojeno od Srbije i što bi trebalo da bude nezavisno Kosovo. Vučić je doveo pregovaračku poziciju Srbije dotle, da se više ne razgovara o pravu Republike Srbije na tom prostoru (državnoj imovini i slično), mada bi to bi trebalo da bude glavna tema svakog dijaloga. Tako je samozvani Vođa je svojom tvrdom namerom da Albancima prizna državu na štetu Srbije, stavio sve građane ove zemlje pred svršen čin.

Da bi na neki način opravdao svoju veleizdajničku misiju, poslednjih godinu dana, sve intenzivnije, Aleksandar Vučić prikazuje sebe u svojim biltenima za masovno sluđivanje, kao navodnu žrtvu međunarodnih pritisaka.

Sa svih naslovnih strana tog užasnog menatlnog smeća, vrište naslovi u kojima se Vučiću preti "sa Zapada", da će mu se nešto ružno desiti ako ne prizna Kosovo i slično. Takvu propagandu plasira on lično, preko svojih "stručnjaka za medije". Koliko to jadno i providno izgleda govore naslovi: "...Brutalne pretnje Zapada Vučiću zbog Kosova (RTV), Srpski predsednik izložen je brutalnim pretnjama Zapada zbog Kosova (Srpski telegraf 09.06.2018), Pretnje Zapada Vučiću zbog Kosova (RTS), Stravične pretnje Zapada: Priznajte Kosovo ili vas neće biti, Amerikanci traže od Srbije da potpuno kapitulira i prizna Kosovo (15.05.2018), Pretnje Zapada: Vučiću, stradaće ti brat ako ne prihvatiš naše rešenje za Kosovo (Mondo), Jedinstven zahtev Zapada Vučiću: Priznajte Kosovo! (Večernje Novosti)..."

Šta Vučić pokušava da sakrije od građana Srbije?

Za sedam godina njegove suverene vladavine, pozivajući se stalno na "interese Srba na Kosovu", stvorio je jednu od najopakijih kriminalnih mreža na Balkanu, i to na delu teritorije koji do današnjih dana nije potpuno smešten ni u sistem samoproglašenog Kosova ni u sistem Republike Srbije. Reč je o teritoriji Republike Srbije, u punom smislu tih reči, koja se nalazi na severnom delu pokrajine, koju je Vučić učinio "ničijom teritorijom" kako bi lakše uspostavio kriminalnu, marionetsku vlast pod njegovom upravom, iz koje besomučno crpe sve postojeće resurse (pre svega, rudna i šumska bogatstva) i prodaje ih na crna tržišta u Srbiji, regionu, ali i na evropska i svetska tržišta. Vučić primenjuje taktiku režima Slobodana Miloševića, čiji režim je pred potpuni slom, pljačkao naftu iz Đeletovaca kod Belog Manastira, vršile se masovna seča čuvenog "slavonskog hrasta" i slično. Od te "ekonomije", Srbi iz tih krajeva u Hrvatskoj nisu imali ništa. Obogatila se samo nova kriminalna elita.

Na potpuno isti način Vučić je stvorio novu kriminalnu družinu koja za njegov račun zastrašuje Srbe na severu Kosova i Metohije, pljačka resurse i radi sve što njemu kao samozvanom Vođi padne na pamet.

Nekadašnji narodni poslanik DS a kasnije i DSS, Slaviša Ristić, ovako je opisao stanje na ovom delu teritorije Kosova i Metohije: "...Severom Kosova upravljaju grupe ljudi koje neki nazivaju aktivistima SNS-a, ali je u stvari reč o kriminalcima, a ne aktivistima. Oni su instruisani da zastrašuju svakog onog za koga se oceni da smetaju Vučiću ili njegovoj stranci. I ne rade samo to nego na neki način upravljaju životima ljudi u sve četiri opštine na severu Kosova. Od njih zavisi ko će dobiti posao, stan, ko će dobiti ugovor na tenderu...Imam osećaj da i međunarodnom faktoru odgovara ovakva situacija, jer im te kriminalne grupe koje sam pomenuo završavaju poslove, disciplinuju Srbe. Vidite i sami da nema više nikakvog organizovanog otpora, barikada...Kriminalcima je zauzvrat obezbeđeno da se nesmetano bave svojim poslovima. Dakle, oni imaju podršku i Beograda i međunarodne zajednice, pa mogu da rade šta hoće!"

Prema svim raspoloživim podacima, Vučić je u mnogo navrata, počevši od pregovora pre potpisivanja takozvanog Briselskog sporazuma i kasnije, uporno govorio kako je Srbija "...još 1999. godine izgubila Kosovo" i da je to gotova stvar. Jasno je da Albanci ne prihvataju Srbiju kao svoju državu, ali je realnost i to da Srbi sa Kosova i Metohije ne žele da im država bude nezavisno Kosovo ili, kako bi neko hteo, Velika Albanija. Umesto toga, nameće im se država u kojoj ne žele da žive i traži se od njih da se odreknu čak i obećanje Zajednice srpskih opština, što je najveće poniženje koje im je priredio režim Aleksandra Vučića.

Ovih dana je Holandija stavila veto na otvaranje pregovora Evropske unije sa Albanijom. U vrlo opširnom obrazloženju koje je delom prenela i holandska štampa, navodi se i činjenica da je Albanija na čelu sa Edijem Ramom ali i svim ranijim premijerima, pokazala da ima aspiracije prema Kosovu i zapadnoj Makedoniji, te da bi ulazak takve Albanije, napravio veliku štetu "krhkom miru na Balkanu"...Nekoliko dana pre tog događaja, nakon ozbiljnih razgovora sa predstavnicima 230 pripadnika holandskih snaga koji su tužili holandsku državu tražeći pojedinačnu odštetu od 22 hiljada evra (pojedinačno) za traumu koju su pretrpeli u "nemogućoj misiji" u Srebrenici, odustali su od te tužbe. Tome je prethodio sastanak sa predstavnicima ove grupe od koje je holandska vlada tražila razumevanje i obećala da se holandski vojnik neće više naći na Balkanu, čak i u okolnostima novih oružanih sukoba. Holandski list "Telegraf" preneo je iz svojih izvora i informaciju da će Holandija staviti veto i svim drugim vladama na Zapadnom Balkanu, uključujući i Srbiju, "...kad god bude smatrala da se te zemlje kreću u pogrešnom smeru ili ako Vlada Holandije proceni da Evropska unija nije u mogućnosti da na sebe primi više nego što može".

Vučićev poslednji pokušaj da prizna albansko Kosovo proizvodi i jedno važno pitanje: zašto bi Albanci, koji nikada nisu živeli severno od reke Ibra i severno od Kosovske Mitrovice (niti je to ikada pripadalo Kosovu), odlučivali o sudbini Srba u tim krajevima? Ispostavilo se da je Aleksandar Vučić još pre pet godina Albancima omogućio (navodno, u ime približavanja Evropskoj uniji), ne samo da zaposednu taj "administrativni" sever Kosova i Metohije (kako reče jedan izvor, obećano im je "...kad za to dođe vreme"), nego čak da traže i neke opštine juga Srbije (Medveđu, Preševo i Bujanovac, gde takođe nisu u apsolutnoj većini).

Nasilje Vučićevih "šerifa" dovelo je dotle da se Srbi na Kosovu i Metohiji više ne plaše albanskih ekstremista koliko Vučićevih batinaša, zelenaša i uterivača straha i partijske discipline. Pakt koji je napravio sa bivšim vođama terorističke OVK, praktično je stavio "Vučićeve Srbe" u službu separatističke vlasti u Prištini. Obični građani tamo nemaju ni fizičku ni pravnu bezbednost.

Za vreme DOS-a, o kome Vučić govori kao o najgorim lopovima, Srbi su bolje živeli, imali su više posla, više para i institucije koje su ih štitile. Danas tamo haraju njegove kriminalne grupe! To se vidi i po tome što se ljudi iseljavaju, jer nemaju više veru u budućnost. Ljudi su potpuno svesni da ih je njegova vlast izigrala, boje se da se zamere i postali su poslušnici te vlasti i rade kako im se kaže.

Jedan francuski novinar, praveći reportažu iz ove pokrajine, još pre dve godine, konstatovao je kako su "...Srbi sa Kosova okupirani istovremeno iz Prištine i iz Beograda, i to će biti tako sve dok traje Vučićeva saradnja sa albanskim separatistima".

Svestan da će morati da beži iz Srbije zajedno sa pratećom kamarilom koja se pljačkom državnih resursa brutalno obogatila u najkraćem mogućem roku, Vučić sprema odstupnicu. Tako je 22. juna ove godine objavljena vest o tome da je Narodna banka Srbije kupila kontigent od 27 zlatnih poluga (podsetimo, 27.08.2015. Narodna banka Srbije kupila je 23 poluge zlata teške 290 kilograma, 29.12.2015. preuzela je od RTB Bora više od pola tone zlata...)

Prema podacima kojima Magazin Tabloid raspolaže, jedna tona (tačnije, 1,01 tona) čistog zlata u polugama, sklonjena je u Bazelu, pod izgovorom da je reč "o načelu sigurnosti". Istog dana, 22. juna ove godine, puštena je agencijska vest da Švajcarska daje 100 miliona franaka "za podršku Srbiji", a, navodno, sredstva će najvećim delom biti usmerena na ekonomski razvoj i povećanje zapošljavanja (kako je vrlo nevešto pokušao da objasni ministar za inovacije i tehnološki razvoj Srbije Nenad Popović u prusustvu švajcarskog ministra privrede Johana Šnajder-Amana. Nije poznato da je Švajcarska konfederacija tek tako davala nekome 100 miliona franaka. Prema dobro obaveštenim izvorima, reč je o "kompenzaciji" za "dugoročni depozit" koji je svojevremeno preneo Siniša Mali u Švajcarsku, a koji se ovih dana "dopunjava"

Strah od ishoda nastupajućih događaja vidljiv je kod Vučića. Tu će mu teško pomoći i veliki novčani iznosi, računi u desetak zemalja, kupovina zemlje u Urugvaju, investicije u nekim ostrvskim državama, of šor računi...Suočenje sa istinom je lekovito, ali njegova bolest ne prepoznaje taj lek.

A. 1 Sve je njihovo

Redakciji Magazina Tabloid stiglo je pismo g. Dejana Miloševića Kuna iz veteranske organizacije, koje objavljujemo u celosti.

''Na sastanku sa državnim sekretarom Negovanom Stankovićem saznao sam kako se pljačka budžet i narod. Lično mi je Negovan ispričao da je Andrej Vučić dogovorio sa direktorom privatne firme Planinka iz Kuršumlije prodaju Kuršumlijske banje. Inače, direktor Planinke Radovan Raičević je vlasnik firme , bivši poslanik SNS-a, sada predsednik opštinskog odbora SNS. Andrej i Raičević su dogovorili da Kuršumlijsku banju država proda Raičeviću za 1 dinar i plus da dobije šest miliona evra subvencije za obnovu banje, stim što će za uslugu Raičević Andreju vratiti tri miliona evra.

Vuci siti, ovce na broju.

Sastanak je održan u Ministarstvu za rad socijalna i boračka pitanja Makedonska 4. u kabinetu državnog sekretara Negovana Stankovića, prilikom potpisivanja sporazuma za odobrene projekte boračkim udruženjima.

Naravno da nema para za lečenje boraca, dece, za građane, gladne i ugrožene, kada braća Vučić na ovaj način pljačkaju narod.''

Dejan Milošević Kuna

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane