Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid istražuje

Ekskluzivno: ko je i kako isplanirao kriminalnu privatizaciju PKB - a, najvećeg srpskog prehrambenog giganta

Poslednja žetva

Posle sedamdeset godina postojanja Poljoprivrednog kombinata Beograd (PKB), nakon svih režima i ideologija, velikih i malih vođa, raznih ideja šta i kako treba uraditi sa najvećim gigantom srpskog agrobiznisa, našao se neko ko će da sahrani ovo najizdašnije čedo domaće prehrambene industrije. Veleizdajnički i otvoreno okupatorski režim Aleksandra Vučića, odobrio je početkom avgusta meseca 2018,. godine, raspisivanje tendera za prodaju PKB - a po početnoj ceni od 104 miliona evra, što je trostruko manje od realnog minimuma. Istina, PKB je i u prethodnom režimima sistematski uništavan prekomernim zaduživanjima. Ali, reč je o korporaciji čiji resursi su skoro neprocenjivi. U toku je realizacija jedne od nekoliko najbrutalnijih pljački koja se desila tokom privatizacije u čitavoj istočnoj Evropi.

Nikola Vlahović

Pre malo više od godinu dana, tačnije, u utorak, 13. juna 2017. godine, pred sam kraj radnog vremena (oko 15,30 h), zatvoren je javni poziv za izbor privatizacionog savetnika u procesu privatizacije Poljoprivrednog kombinata Beograd (PKB). Mesec dana kasnije, 12. jula 2017., objavljeno je da je privatizacioni savetnik izabran, da je to konsultantska kuća "Dilojt Tuš" i da je ta višestruko kompromitovana institucija, navodno bila jedini ponuđač! Međutim, stoji činjenica da se Radna grupa za odabir modela privatizacije i izbor privatizacionog savetnika nikada se nije sastala! Nije ni bilo potrebe, jer je Aleksandar Vučić zajedno sa Sinišom Malim, odabrao "Dilojt Tuš", procenitelja čija zločinačka aktivnost u Srbiji nikada nije bila predmet istrage.

Tako je ovaj po zlu poznati privatizacioni savetnik, koji je ojadio mnoga državna i društvena preduzeća u Srbiji, za nepoznatu sumu novca, dobio sledeća zaduženja: da pripremi detaljno pravnu i finansijsku analizu PKB Korporacije, izradi procene vrednosti i analizu tržišta potencijalnih strateških i finansijskih investitora, te da u fazi implementacije pronađe predlog modela i metoda privatizacije PKB Korporacije, pripremi prodajnu dokumentaciju, pripremi takozvanu "sobu sa podacima", organizuje sastanak rukovodstva PKB-a sa investitorima i izradi nacrt privatizacionog ugovora.

Ubrzo, za privatizaciju Poljoprivredne korporacije Beograd interesovanje je pokazalo osam investitora. Pisma o zainteresovanosti početkom 2017. godine poslale su kompanije Matijević i MK Grupa iz Srbije, Al Dahra iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, dve nepoznate kompanije iz Velike Britanije, jedna iz Kine i jedna iz Singapura, kao i jedan domaći privrednik iz Kovina.

Ipak, u Memorandumu potpisanom nakon osme revizije sa MMF (krajem decembra meseca 2017. godine), Srbija se obavezala da do juna 2018. godine godine nađe partnera za prodaju PKB - a, jedne od strateški najvažnijih kompanija u Beogradu i Srbiji. U igri oko PKB - a tako se našao i jedan kanadsko - američki investicioni fond, koji je poslao pismo o namerama i sa predstavnicima vlade vodio intenzivne razgovore. Fond je ponudio i investiciju od 100 miliona evra. Prema izvorima Magazina Tabloid, reč je o fondu iza koga se kriju dva domaća tajkuna i Vučićev "tim" za otimačinu državne imovine.

Godinu dana pre ovih događaja, 8. septembra 2016., predsednik Skupštine grada Beograda, Nikola Nikodijević, napomenuo je da Poljoprivredna korporacija Beograd (PKB) neće biti prodata u bescenje i da će "...Grad i Republika" doneti odluku o budućnosti tog preduzeća. Tada se prvi put jasno i glasno pominju "Grad i Republika" kao "zainteresovane strane", što je odmah bilo čudno, jer je od svog osnivanja PKB bio u vlasništvu grada Beograda. Ali, stvar je odmah razjasnio mlađani režimski "kadar", Nikodijević koji je istrčao sa izjavom da "...PKB uveliko prevazilazi mogućnosti i značaj jedne lokalne samouprave i zato se prenosi na Republiku"!

To se i dogodilo početkom septembra 2016. godine. Grad Beograd odrekao svog dela vlasništva u PKB-u i akcije preneo na Republiku Srbiju koja sada ima 98,18 odsto kapitala, dok je ostatak u posedu Akcionarskog fonda a.d. Grad je, koliko je danas poznato, imovinu preneo bez naknade, a jedino je traženo da Republika pokrije gubitke koje je ovo preduzeće napravilo dok su njime upravljale gradske vlasti.

Prema poslednjem godišnjem finansijskom izveštaju, onom iz 2017. godine, PKB je zapošljavao 1.736 radnika, i uz poslovni prihod od 3.994.441.000 dinara ostvario ukupni gubitak od 2.107.198.000 dinara.

Istovremeno, u bilansu stanja objavljenom početkom ove godine za prošlu godinu, ukupna stalna imovina procenjena je na 58.689.550.000 dinara, od čega je samo zemljište vredno 49.135.836.000 dinara. Kako Korporacija ima oko 30.000 hektara zemljišta, to znači da je jedan hektar procenjen na 16.378.612 dinara, a jedan ar na nešto preko 150 evra. U slučaju da PKB bude prodat po sada traženim uslovima, bila bi ostvarena cena od samo oko 60 evra po aru, dok bi građevine, zatečene rezerve, mašine, rezervni delovi i hemijski proizvodi bili poklonjeni. Republička administracija je navodno obećala da će kupac, ko god to da bude, morati dodatno da plati i stočni fond čija vrednost još nije procenjena.

Bilo je, dakle, svakome jasno, da je došao trenutak da Vučić i njegova mafija "zagrizu" najslađi komad državne imovine, da ga otmu, raskomadaju, rasprodaju i, konačno, unište sve što ukazuje da je ovaj poljoprivredna korporacija bila vitalnija od svakog režima i svake ideologije! Preživela je čak i onda kad se devedesetih godina smrt nadvila nad državom i narodom.

Takođe, treba napomenuti da je PKB, dok je bio u vlasništvu grada Beograda, čak i prvih godina vladavine naprednjačke koalicije, sam sebe izdržavao i donosio prihode. Ali, čim je Vučićeva klika shvatila da je reč o večnoj "kravi muzari", da je PKB nemoguće uništiti, po ubrzanom postupku doneta je Odluka Vlade Srbije: PKB korporacija je proglašena za jedno od 17 strateških preduzeća u restrukturiranju. Tada je vrednost ovog privrednog giganta procenjena na 330 miliona evra, a odložena je i prodaja jednog dela tog preduzeća za 160 miliona evra, jer se, navodno, niko nije javio na oglas.

Vučićeva propaganda je odmah krenula u akciju. Na desetine novinskih naslova jednodušno su zaključivali: "...Država ima mnogo više modaliteta da se bavi PKB-om nego grad", "...Odluku ćemo doneti zajedno" i slično. Opet je "operativac" Nikodijević nonšalantno konstatovao: "...Ne vidim ništa sporno, PKB je bio republički i prešao na grad, sada će grad i Republika doneti odluku. Da sa PKB-om možete da se igrate odavno bi ga neko prodao u bescenje".

Između 2016. i 2017. godine, odbornik u Skupštini grada Beograda, Balša Božović (DS), uporno je ponavljao da će akcije PKB-a u vlasništvu grada budu prenete na državu Srbiju, jer će na taj način ta kompanija biti privatizovana po niskoj ceni. Da bi "utišao" kritičke tonove, režimski odbornici (pre svih Andreja Mladenović) su ponavljali do iznemoglosti kako se ništa strašno neće desiti, da će se za PKB tražiti visoka cena i slično. Ali, bilo je jasno da je Vučićev režim "zinuo" na PKB i da mu spasa nema.

Podsetimo da je ovaj državni gigant, kao najveći sistem agrobiznisa u nekadašnjoj Jugoslaviji, na vrhuncu svog poslovnog uspona imao čak 42. 000 zaposlenih radnika. Roba proizvedena u ovom kombinatu, sa prepoznatljivim četvrtastim amblemom, bila je najbolji brend svoga vremena i odlazila je na sve četiri strane sveta. Cvetao je izvoz a domaće tržište je bilo stoprocentno pokriveno. Od viška profita građeni su novi pogoni, farme, stambena naselja, odmarališta...Nakon pada Jugoslavije, režim Slobodana Miloševića počeo je sa izdvajanjem preduzeća: „Imlek", „Frikom", „Imes"... PKB se usled toga povukao sa tržišta, tim pre što je posle prerađivačkih izgubio i prodajne celine, kao što je bio lanac prodavnica „Pekabeta", posredstvom kojeg je mogao da distribuira i unovči sopstvene proizvode. Nekada je i pomenutih 42.000 radnika bilo malo da opsluži sve pogone!

Tako je, ustinjavanjem i povremenim čerupanjem delova, PKB korporacija dočekala dolazak takozvanih demokratskih vlasti...Dostupni podaci govore da je u periodu od 2011. do 2013. godine, dok je Dragan Đilas kao jedan od lidera Demokratske stranke i ondašnji gradonačelnik Beograda, posredno i neposredno upravljao sudbinom PKB - a, država je oprostila 6,7 milijardi dinara ili preko 55 miliona evra obaveza ovoj korporaciji (ovim argumentom uporno se u ličnim obračunima sa njim, služi i njegov bivši stranački kolega, a sada ljuti protivnik, Goran Vesić, takozvani gradski menadžer). Istina je da je Đilas shvatio veliku istinu: PKB je bolje "čerupati" kao državnu firmu nego ga prodati! Utoliko je cinična njegova izjava da je navodno vratio ovu korporaciju državi samo da dokaže "...da država ako radi pošteno i sa pravim menadžmentom može da ima uspešno preduzeće".

Ipak, sve činjenice govore da je Đilas doslovno oteo 55 miliona evra koji pripada građanima i poklonio ga svom menadžmentu koji je doveden iz tajkunske firme. Taj menadžment je kasnije zadužio PKB kod banaka i lizing kuća za dodatnih 12 miliona evra! Za ovako "stručno urađen" posao, Đilas je doneo odluku da svojim direktorima isplati bonuse vredne više desetina hiljada evra po osobi. Navodno je tu odluku poništio takozvani Privremeni organ, koji je imao zadatak da upravlja gradom u intervalu između Đilasovog odlaska i dolaska novog gradonačelnika (Siniše Malog). Vučić slagao građane Srbije da će zahtevati procesuiranje Dragana Đilasa? U trci za novcem i državnom imovinom, PKB korporacija postala je glavna meta Vučićevih otimača državnog blaga. Đilas je Vučiću pre šest godina dao pozamašan "znak zahvalnosti" veličine 10 miliona evra, a slučaj PKB je preuzela naprednjačka mafija.

Nedavno raspisan tender za prodaju PKB -a sa početnom (smešnom i uvredljivom) cenom od 104,5 miliona evra otvorio je pitanje: ko će dobiti 30.000 hektara zemljišta u opštinama Palilula, Surčin i Zrenjanin, građevinske objekte koji se koriste u poslovne svrhe, opremu, zalihe rezervnih delova i stado, zavisna društva "Ekolab", Institut PKB Agroekonomik i Veterinarske stanice PKB? naravno, ovde je reč samo o delu imovine koja je još uvek nepopisana i nemoguće je nabrojati!

Ne treba ni napominjati da je PKB decenijama imao nezamenjivu ulogu u srpskoj proizvodnji mleka, stočne hrane, industrijskog bilja, proizvodnja voća i povrća. Šta će biti sa činjenicom da PKB korporacija održava i nasipe, vodovodne i kanalizacione mreže na levoj obali Dunava? Teško je zamisliti da će novi vlasnik, ko god da to bude, nastaviti sa tim poslom.

Izvori Magazina Tabloid blizak Vladi Srbije, govore da je skoro sasvim sigurno da će doći do takozvane prenamene delova PKB - ovog zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko! Bude li se to desilo, biće ugrožena proizvodnja kvalitetne i zdrave hrane a plodne oranice biće izgubljene nepovratno.

Šta će se desiti prodajom PKB-a ako je poznato da je reč o prvorazrednom strateškom i bezbednosnom pitanju, jer ova korporacija nije samo gigant agroindustrije, nego je decenijama vršio održavanje čitavog niza komunalnih delatnosti koje su bile u širem društvenom interesu. Naime, PKB danas poseduje i održava oko 100 kilometara obalo-utvrde na Dunavu, koja od poplave štiti dobar deo Beograda, a brine se i o 1.000 kilometara kanala koji leti služe za navodnjavanje polja, ali s proleća mogu da prihvate velike količine vode iz nabujalih reka i tako smanje posledice njihovog izlivanja. PKB se stara i o vodovodu i kanalizaciji ne samo sopstvenih pogona i naselja, već i najvećeg dela opštine Palilula u Beogradu. Takođe, na teritoriji te velike beogradske opštine, održava veliki deo javnih površina. Šta će se desiti sa tim?

A 1. Kako je PKB "pakovan" za Kostića i Matijevića

Poslednjeg dana maja meseca 2016. godine, i pored protivljenja radnika, Vučićevi "trgovci" krenuli su u kampanju prodaje PKB-a. Najavljeno je bilo da će ovaj prehrambeni gigant biti privatizovan po ceni koja ne bi trebalo da bude veća od 91 milion evra.

To je značilo da će budući kupac imovinu koja je procenjena na 303 miliona evra kupiti na rasprodaji, jer će pored umanjene vrednosti, kompanija biti "rasterećena" i dugova od 70 miliona, za koje je Vučić još tada planirao da ih prebaci na leđa građana.

Bilo je i pre toga pokušaja prodaje PKB-a od strane sadašnjeg režima i njegovg "Vođe". Ali, niko nije bio zainteresovan da kupi PKB po ceni od 154 miliona evra, što je bilo 51 odsto od procenjene vrednosti kapitala na dan 31. decembra 2014. godine. Vučićeva propaganda je tada tvrdila da se "stranci plaše da uđu u posao" jer ne znaju kako će biti rešen problem vlasništva nad skoro 18.000 hektara zemlje.

Naravno, takav scenario, "kombinacija" sa velikim bankarskim zaduživanjem, smanjivanjem vrednosti akcija i smišljenim komplikovanjem vlasničkih odnosa nad zemljištem (pogledati članak Branka Dragaša na strani 7. u ovom broju), imao je za cilj da PKB dođe u ruke Vučićevih tajkuna, Kostića i Matijevića, koji se sada, 2018. godine, pojavljuju pokriveni "smokvinim listom", tačnije, stoje iza ponude "jedne kanadsko-američke" kompanije.

A 2. Kako je Siniša Mali sabotirao otplatu dugova PKB-a

Kada je preuzeo mesto gradonačelnika Beograda, sadašnji ministar finansija a ondašnji gradonačelnik Beograda, Siniša Mali, dobio je u nasleđe i ugovor između grada i PKB-a o oduzimanju vrednog zemljišta za potrebe izgradnje mosta preko Dunava (danas „Most Mihajla Pupina"), kao i pristupnih puteva. Sporazumom nije određena ni visina, a ni vrsta nadoknade koja treba da bude isplaćena Kombinatu, već je to ostavljeno za neku kasniju priliku.

Sa mesta gradonačelnika i samim tim najvažnijeg čoveka u PKB-u, koji je u vlasništvu grada, Mali je situaciju razrešio tako što je u ime Kombinata obavestio samog sebe kao gradonačelnika, da se Korporacija odriče naknade za ovo zemljište! A, radilo se se o nekoliko stotina hektara najvrednijeg zemljišta koje PKB poseduje i čijom prodajom bi se sakupilo dovoljno novca da se otplate skoro svi dugovi ove Korporacije.

A 3. Konobar koji je školu jedva završio sa dvojkama vodi prodaju PKB-a

Prodaju najvećeg poljoprivrednog kombinata u ovom delu Evrope vodi verovali ili ne Dragan Stevanović zvani Boske koji visoki funkcioner SNS i blizak saradnik Aleksandra Vučića. Upućeni tvrde da je Boske osnovnu i srednju školu jedva završio sa dvojkama i trojkama i da je do ulaska u SNS radio kao konobar kada kao kakav pravi genijalac za pet dana polaže 10 ispita na Višoj školi za menadžment i poslovne sekretare u Sremskim Karlovcima i tako postaje državni sekretar u Ministarstvu privrede.

Danas taj isti Dragan Stevanović zvani Boske rukovodi prodajom najvećeg poljoprivrednog kombinata u ovom delu Evrope. Reč je naravno o PKB-u gde naprednjačka lopovska banda u proseku jedan hektar najkvalitetnijeg poljoprivrednog zemljišta prodaje za tričavih 16 evra. Da, dobro ste čuli. Hektar najkvalitetnijeg poljoprivrednog zemljišta za 16 evra. Šta još treba da se desi u Srbiji da narod shvati da zemljom pod plaštom političke organizacije rukovodi organizovana kriminalna grupa kojoj joj je na vrhu Aleksandar Vučić dok je njegov rođeni brat Andrej Vučić zadužen za operativne poslove tog kriminalnog kartela.

(Izvor: "Srbija danas")

A 4. Nije spašavanje nego likvidacija

Ugledni srpski ekonomista Milan Kovačević, ovako je shvatio ideju Vučićeve privatizacije PKB - a: "...Posle ove prodaje imovine ostaće jedna prazna ljuštura bez imovine koja ima obaveze od oko 120 miliona evra. Ne radi se o spašavanju PKB-a, već o likvidaciji PKB-a na taj način što će prodati imovinu. Nažalost, nije jasno šta se tačno prodaje. Posebno je to nejasno kod prodaje poljoprivrednog i drugog zemljišta, za koje možemo samo pretpostaviti da je građevinsko..."

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane