Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (143)

Sve presude i odluke dolaze ''odozgo''

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Zašto je za ministra postavljena Nela Kuburović, koja za svoje 34 godine života nije donela nijednu presudu, nije podigla nijednu optužnicu? O tome piše urednik Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji

Milan Glamočanin

Reforma pravosuđa u Srbiji nije dala rezultate niti učinila pravosuđe efikasnijim. Stanje u srpskom pravosuđu je loše, a izvršna vlast ima jak uticaj na sudije i tužioce. To je suština svih kritika koje je Srbija dobila od strane vodećih institucija Evropske unije, od početka 2018. godine. Mada, formalno, EU beleži nekakav napredak Srbije u pregovorima o članstvu u EU, sve se to uvek lomi na pitanju režimskog pravosuđa i na stalnim pozivima iz Brisela da se ubrzaju reforme vladavine prava "...i jasnije govori o opredeljenju za evropske integracije"

U jednom od izveštaja o stanju u srpskom pravosuđu, sačinjenom na 27 strana, a na temelju onoga što se polovinom ove godine (16. juna 2018.), na odvojenim sastancima Saveta ministara Evropske unije govorilo, Ministarstvo pravde Srbije označeno je kao ključni remetilački faktor u radu na Nacionalnoj strategiji za borbu protiv korupcije i donošenju akcionih planova (opet po uputama iz EU), pa se u izveštaju navodi da ono "ne shvata značaj reforme pravosuda, suzbijanja korupcije i zaštite osnovnih ljudskih prava."

Pomenut je i stalno prisutni pritisak izvršne vlasti na pravosuđe: kroz nastupe u medijima, komentarisanje predmeta u toku, ocene ministra unutrašnjih poslova da su dokazi veoma snažni i prikazivanje poligrafskog testiranja kao najbitnijeg dokaza, te da svaka takva izjava predstavlja upustvo i upozorenje šta i kako tužioci i sudije moraju da rade da bi zadovoljili izvršnu vlast.

Dalje se ističe kako se u Srbiji donose loši zakoni koji se veoma teško primenjuju i često menjaju, pa je tako pomenuta i činjenica da je u roku od pet godina Zakon o sudijama menjan čak 12 puta što jasno upućuje da su na zakonima radili nedovoljno stručni ili neiskusni ljudi koji ne znaju da usklade zakone sa životom.

Dalje se konstatuje da će pravosuđe u Srbiji biti zavisno, uplašeno i neažurno sve dok se izvršna vlast prema pravosuđu ponaša sa omalovažavanjem, nipodoštavanjem i zastrašivanjem, a da se Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca, kao najviši organi pravosuđa, ne bave zaštitom sudija i tužilaca od političara.

Savetu za borbu protiv korupcije stigle su i sugestije iz EU, kako da postupa povodom svega ovoga, ali je Ministarstvo pravde odmah reagovalo i u deset tačaka istaklo "rezultate svog rada": renoviranje i izgradnja sudskih objekata, navodna primena Zakona o zaštiti uzbunjivača i Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, smanjenje broja predmeta protiv države pred sudom u Strazburu (slobodno recimo, progon onih koji su se usudili da se obrate tom sudu), uvođenje novog elektronskog sistema prevencije nasilja u porodici i slična providna opravdanja.

U realnosti, sve teče po Vučićevoj matrici: nikad, od početka njegove diktature, nije se desilo da ne bude usvojen zakon koji predloži Vlada ili poslanik iz vladajuće stranke! Kao posledica toga, izglasavaju se zakoni koji su u preko 80 odsto slučajeva donešeni po hitnom postupku, bez stručne javne rasprave, sa katastrofalnim posledicama u praktičnoj primeni, poput sukoba nadležnosti koji je jedan od glavnih generatora haosa u državi.

I Savet ministara EU i Savet Evrope i Evropska komisija, već godinama sugerišu vlastima u Srbiji da su takvi zakoni koruptivni jer daju mnogo moći malom krugu ljudi, što se najbolje vidi u slučajevima privatizacije, gde su članovi Vlade ti koji odlučuju o načinu prodaje državne imovine bez kontrole i transparentnosti, zbog čega su mnogi ugovori o raspolaganju državnom imovinom tajni. U već pomenutom izveštaju kaže se da je "...Kod tajnosti ugovora veoma bitno da li se tajnošću skriva pranje novca, nezakonitost ugovornih odredbi ili štetnost ugovora u cilju korupcije". Ovde se kao primer takve tajnosti mogu izdvojiti Beograd na vodi, Er Srbija, Fijat, Železara, i niz ugovora o otuđenju poljoprivrednog zemljišta.

Kao primere uticaja politike na pravosuđe, treba se setiti kako je bivši premijer a sadašnji predsednik Republike, A. Vučić, nazivao Miroslava Miškovića kriminalcem a Dragoslava Kosmajca naziva "najvećim narko dilerom" iako još nije ni započeo krivični postupak. sa druge strane, kad god bi govorio o ondašnjem gradonačelniku Beograda a sada ministru finansija u Vladi Srbije, Siniši Malom uporno je tvrdio da on "nije ni za šta kriv". Podsetimo da je u "slučaj helikopter" uporno tvrdio "da nije bilo krivice u postupku ministra ni generala", čime je prave krivce unapred oslobodio svake odgovornosti.

Sudija Miodrag Majić, poznat po svojim otvorenim kritikama režimskog pravosuđa, na svom internet - blogu piše da su u pravosuđu izraženi apatija i strah, a kao uzrok navodi to što je većini poštenih sudija "svega dosta" jer znaju da ako na bilo koji način iskorače čeka ih medijski linč i pravljenje afera.

Ako je opštepoznata činjenica da su predsednici sudova u Srbiji samo puki izvršitelji onoga što vlastodržac želi, misli ili kaže, onda se postavlja pitanje svrhe sudova i tužilaštava.

Kakva mafija vlada u srpskom pravosuđu, pokazuje i slučaj sudije Aleksandara Stepnovića, koji je odlukom Visokog saveta sudstva, kojim predsedava predsednik Vrhovnog kasacionog suda sudija Dragomir Milojević, izabran za sudiju ovog suda. Sudija Aleksandar Stepanović je predsednik Višeg suda u Beogradu. U Višem sudu sudio je nešto više od 18 meseci, a potom je izabran za vršioca a potom i za predsednika ov og suda. Sa ove funkcije je potom izabran za sudiju Apelacionog suda u Beogradu, u kojem n ije proveo ni jedan dan, nije doneo nijednu presudu!Koji su to rezultati koje je cenio Visoki savet sudstva, kada je polupismenog sudiju izabrao za sudiju Vrhovnog kasacion og suda, koji nije u višem i apelacionom sudu doneo ni jednu presudu.

Portparol Višeg suda u Beogradu izjavila je za magaazin Tabloid da je Stepanović još na čelu ovog suda, dok ga na ''svečanoj sednici'' Vrhovnog kasacionog suda ne uvedu u posao!

Sve je moguće u zemlji Srbiji.

Uprava za izvršenje krivičnih sankcija u okviru Ministarstva pravde se krije od javnosti. To može da se zaključi na osnovu toga što im je zvanična internet prezentacija sa većine brauzera nedostupna iz bezbednosnih razloga. Kada uspete da pristupite pomenutoj stranici preko nekog od brauzera koji još prepoznaju prastaru bezbednosnu skriptu, nailazite na podatke koji su stari nekoliko godina.Odeljak „kontakti" je prazan (nema čak ni broja telefona preko koga bi mogle da se dobiju neka obaveštenja), isto kao i odeljak „direktor uprave", a poslednji objavljeni godišnji izveštaj je onaj iz 2014. godine.

Ako može da se sudi po medijskim izveštajima, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija krajem januara ove godine dobila je novog direktora u v.d. stanju - Dejana Carevića. Dotadašnji direktor Milan Stevović istog dana je prešao na funkciju v.d. direktora Direkcije za oduzetu imovinu koju je do tada obavljao pomenuti Carević. Njih dvojica su jednostavno izvršila rokadu i sada su obojica u v.d. stanju kako bi vlastodršci mogli lakše da ih kontrolišu. Iako je odavno prošao zakonski rok, javni konkurs za oba radna mesta se ne raspisuje.

Pošto ne možemo zvanično da se obratimo UZIKS-u da bismo saznali nove informacije, jer zvanično nema ni adrese gde im je sedište, moramo da se poslužimo nešto starijim podacima da bismo čitaocima dočarali o kolikoj svoti novca se radi i zbog čega je direktor Uprave pod rigoroznom kontrolom ministarke pravde Nele Kuburović kako ne bi za sebe prisvojio više para nego što daje nadređenima.

U svakom trenutku u Srbiji ima 10.000 lica lišenih slobode o kojima UZIKS vodi računa. Za jedno ovakvo lice se dnevno izdvaja 1.800 dinara, odnosno oko 15 evra, što ukupno čini 150.000 evra dnevno.

Koliko se od ove svote odvaja na ishranu osoba lišenih slobode nemoguće je u ovom trenutku saznati. Poenta je, međutim, da se hrana najvećim delom nabavlja centralizovano, preko pomenute Uprave za izvršenje krivičnih sankcija koja povremeno raspisuje tendere. Po nezvanično dobijenim podacima, dnevno se po jednoj osobi obezbeđuje hrane u vrednosti od oko 300 dinara do 350 dinara. Po ovome, srpski zatvori su u rangu onih evropskih. Primera radi: u zatvorima u Bavarskoj se po osuđeniku dnevno plaća između 2,5 i 3 evra za hranu.

Međutim, kada se pogleda kvalitet dobijenih proizvoda jasno je da pare negde nestaju. Jedna konzerva paštete se tako u Srbiji plaća i do 50 dinara, što je iznad njene maloprodajne cene. Mesni naresci su još skuplji. Da podsetimo: na tenderima se traže količine za 10.000 ljudi i to za veći broj dana, tako da bi cene morale da budu daleko niže od onih u maloprodajnim objektima.

U Evropskoj Uniji zatvorenički dan košta daleko više nego u Srbiji (u Nemačkoj u proseku oko 100 evra, u Austriji oko 70 evra...), ali to je najviše zato što su tamo plate zaposlenih daleko više nego ovde.

U najluksuznijem zatvoru u Austriji, na primer, jedan dan po zatvoreniku košta svega oko 40 evra, a tamo svaki osuđenik ima sopstvenu ćeliju sa kupatilom, toaletom i televizorom. Ušteda se postiže upravo u domenu radne snage, jer zahvaljujući primeni modernih tehnologija, ali i posebnim arhitektonskim rešenjima potrebno je zaposliti daleko manje čuvara. Osim toga, tamo se ne krade iz budžetskih sredstava kao što se radi u Srbiji.

Jedan od najmodernijih, ali i najskupljih zatvora u Srbiji je takozvani „Pentagon" ili „Nova Skela" u Padinskoj Skeli pored Beograda, gde se uglavnom upućuju osuđeni na vremenske kazne od 20 i više godina. Od leta prošle godine upravnik tog zatvora je Dragoljub Brajović. Osuđenici su smešteni uglavnom u dvokrevetnimm sobama u kojima većina njih provodi po 22 sata dnevno.

Disciplina je iz razumljivih razloga ovde veoma oštra, ali se i preteruje. Tako je zatvorenik Miloš V. (prezime poznato redakciji) rešenjem od 24. septembra 2018. koje je potpisala predsednica disciplinske komisije Jelena Bošković kažnjen upućivanjem u samicu u trajanju od 15 dana. Kako je komisija utvrdila, osuđenik je, navodno, pri podeli hrane, rekao: „Supu neka jedu načelnik i upravnik, pop*** mi ku** obojica". Sam osuđenik priznaje da je odbio da uzme ponuđenu supu i da je rekao da upravnik to treba da jede, ali da nije opsovao.

Razlog za ovu reakciju Miloša je činjenica da danima, čak mesecima u nazad osuđenici za ručak dobijaju tanku, neukusnu supu sa ribom (sumnjivog ukusa i porekla) i graškom. Uvek jedno te isto za ručak. Hrana koja se kupuje za navodno 300 dinara dnevno, kada se odbiju provizije za zaposlene u UZIKS-u.

Ista ta riba, koja nije pohovana već samo uvaljana u brašno i promuljana kroz vrelo ulje kako bi se neutralisao smrad, deli se već mesecima ne samo u zatvorima u Srbiji, već i po bolnicama. Neko je, navodno, uvezao stotine tona iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Radi se, međutim, o ribi koja je decenijama stajala duboko zamrznuta u robnim rezervama Srbije i zemalja u okruženju, a koja ne može da se iznese na tržište zbog svog lošeg kvaliteta. U suštini ona je predviđena za uništavanje i kao takva se i daje, s tim da prodavac još plaća i cenu njenog uklanjanja.

Miloš je isto kao i mnogi drugi u „Pentagonu" izrazio glasno svoje negodovanje zbog ovakve ishrane, ali je sve predstavljeno kao „uvreda veličanstva", odnosno upravnika i nekog neimenovanog načelnika pa je osuđenik upućen u samicu. Brajović, očigledno, ne dozvoljava da se kritikuju njegov lik i delo, ali ni hrana koja se servira.

A 1. Ko to vlada u srpskom pravosuđu?

Prekršajni sud u Beogradu

Prekršajne sudije Radmila Savić i Ljiljana Pajić znaju da odugovlače postupke po prekršajnim prijavama protiv javnog reda i mira i da takvim svojim radom i neradom omoguće da dođe do pravnih nedostataka i obustave postupka usled zastarelosti. Protiv ovih sudija podneta je i disciplinska prijava Visokom savetu sudstva odakle još nema ni dan- danas odgovora. Prekršajni sudija Ružica Gajović čini greške i propuste u radu pristrasnim postupanjem i uticanjem na policijske službenike prilikom konsultacije da se protiv jedne strane u postupku podnese prekršajna prijava protiv javnog reda i mira dok se drugoj strani čini usluga i protiv nje ne podnosi prijava iako je ona izazivač sukoba. Prekršajni sudija Kosta Mitrović čini greške i propuste u radu opstrukcijom postupka i uticanjem na policijske službenike prilikom konsultacije izjašnjenjem da nema prekršaja protiv javnog reda i mira i ako je činjenično stanje drugačije. Predsednik Prekršajnog suda u Beogradu Milan Marinović na dobijene i prosleđene predstavke od Visokog saveta sudstva brani i opravdava postupke svojih potčinjenih sudija Prekršajnog suda čije greške i propusti u radu su očigledni i tako ih štiti od odgovornosti i posledica. I protiv njega je podneta prijava Visokom savetu sudstva odakle još nema odgovora.

Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu

Zamenik javnog tužioca Jasmina Crnišanin ume da odugovlači postupak po krivičnoj prijavi za krivično delo zloupotreba službenog položaja i da nakon prikupljenih podataka i obaveštenja od MUP-a Policijske uprave za grad Beograd i pored očiglednog činjeničnog stanja i krivice koja se stavlja na teret tržišnoj inspekciji Ministarstva trgovine jednostavno odbaci krivičnu prijavu.

Drugo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu

Zamenik javnog tužioca Ljiljana Dedić zna da ometa istražne radnje uticanjem na policijske službenike prilikom konsultacije i da se izjasni da nema elemenata krivičnih dela Izazivanje opšte opasnosti i Ubijanje i zlostavljanje životinja odnosno da nema krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti i ako su na mestu zločina pronađeni otrovi i zatrovani komadi hrane zbog čega su smrtno stradala dva psa i jedan mačak dok je jedan pas preživeo trovanje sticajem okolnosti. Za razliku od nje drugi zamenik javnog tužioca je po podnetoj pismenoj krivičnoj prijavi veoma savesno i odgovorno radio svoj posao. Zamenik javnog tužioca Ljiljana Milanović

Ume da opstruiše postupak po krivičnoj prijavi zbog krivičnog dela Prevare putem interneta. I pored apela oštećenog nije dostavljen zahtev MUP- u Odeljenju za visoko tehnološki kriminal kako bi se pokušalo sa otkrivanjem učinioca već je to dostavljeno običnoj policijskoj stanici koja nije ni stvarno ni funkcionalno nadležna za takve istrage odakle nikada nije stigao odgovor ni posle više od 4 godine. Zamenik javnog tužioca Ana Đuričić pored grešaka i propusta u radu ume da bojkotuje i sabotira istragu, odugovlači postupak i više od godinu dana i na kraju odbaci krivičnu prijavu a da prigovor podnet Višem javnom tužilaštvu u Beogradu bude odbačen od strane zamenika javnog tužioca što je sve posledica lošeg i neefikasnog rada i u tome tužilaštvu.

Zamenik javnog tužioca Bojana Sunarić i tužilački pomoćnik Mirjana Ješić imaju običaj da opstruišu i odugovlače postupak po krivičnoj prijavi i da je bez provere i prikupljanja podataka i obaveštenja preko Policijske uprave za grad Beograd odbace i tako štite okrivljene za krivično delo Lažno prijavljivanje i Davanje lažnog iskaza a oštećenom pošalju pismeni odgovor na potpuno netačnu adresu.

Slobodan Sapundžić, Beograd

A 2. I pečati suda iz uvoza

Po Zakonu o prekršajima, član 94. stav 1. „sud vodi postupak na srpskom jeziku i u tom postupku koristi ćiriličko pismo, a latiničko pismo u skladu sa zakonom". To je u skladu sa Ustavom koji takođe propisuje da je jezik koji je zvanično u upotrebi srpski, a pismo ćirilica.

Naš čitalac M. M. (ime i prezime poznati redakciji) dobio je, međutim, od Prekršajnog suda u Beogradu poziv za okrivljenog po članu 187. Zakona o prekršajima na kome je kao datum održavanje javne rasprave bilo pečatom uneto 3. OCT 2018. Kako se navedeni mesec na ćirilici čita kao OST, a takvog u zvaničnom kalendaru nema, pozvani je tražio da mu se dostavi poziv popunjen po zakonu, a ne na stranom jeziku i bez potpisa sudije Slađane Milić, kao i da mu se dostavi Zahtev za pokretanje prekršajnog postupka koji je takođe nedostajao, a koji okrivljenom mora da bude dostavljen sa prvim pozivom.

U međuvremenu je potpisnik ovih redova saznao, kako je Prkršajni sud u postupku javnih nabavki koji je sproveden na nivou Ministarstva pravde dobio pečate sa imenima meseci napisanim na engleskom jeziku i latiničnom pismu i da iste koristi protivzakonito da poziva stranke. Koliko je pečata nabavljeno, po kojoj ceni i od koga nismo, međutim, uspeli da saznamo.

Na pismo upućeno Prekršajnom sudu 25. septembra 2018. u kome se traže podaci o nabavci pečata stigao je odgovor od izvesne Milice Milić, koja u prvoj rečenici navodi kako sud raspolaže traženim informacijama, ali...

Traženi podaci o sudiji Milićevoj mogu da se dobiju isključivo od Visokog saveta sudstva, a informacije o tenderu kojim su nabavljeni pečati nalaze se u odeljku „javne nabavke" na sajtu Prekršajnog suda, kao i na portalu Javnih nabavki. Pošto gospođa Milica Milić nije napisala kada su sporni pečati nabavljeni, a na pomenutim internet adresama se nalaze stotine dokumenata, to faktički znači da Prekršajni sud ima tražene informacije (kako sam navodi), ali ne želi da ih saopšti.

Jasno je i zašto se one kriju, jer je neko iz Prekršajnog suda, odnosno Ministarstva pravde kupio hiljade pečata koje proizvode Kinezi i koji za stotinak dinara mogu da se kupe na svakoj buvljoj pijaci , ali su u javnim nabavkama skupo plaćeni, iako su neupotrebljivi. Ni za ovo niko neće odgovarati dok je ove vlasti.

A 3. Mafija u Komori javnih beležnika

Prijava i obaveštenje, vest, zato što je po raspisanom konkursu za javnobeležničku funkciju u mestu Paraćin, izabran "niko" iako je moja supruga Marija Nikolić rođena 1980. godine konurisala za to mesto da bi po nepoznatim kritijumima Marija Nikolić bila izabrana za područije naselja Trstenak sa maloletnim detetom staro 3,5 god. Katom Nikolić, što jer apsurd. Svi razgovori u komori beležnika su snimljeni i prosleđeni Ministarstvu pravde koje za koje je upražanjeno mesto se za nn. lice u Paraćinu i čuva se ne vodeći računa o porodici i detetu koje ne može da se adaptira na ruralnu sredinu u Trsteniku. Kao otac deteta i advokat izražavam sumnju da sve malverzacije vrši čelnik Palmine stranke Petar Petrović, koji je u Odboru za pravosuđe, u Visokom savetu sudstvu i DVT a koji je više puta moju suprugu uznemiravao telefonom i obećavao joj joj posao kao i više nn lica.

Izabrana za Trstenik nije dostojna da obavlja funkciju javnog beležnika jer se protiv nje vode krivični postupci pred OJT Jagodina za otmicu deteta u predmetu Kt.br. 481/15, po kome postupa zamenik OJT Jagodina Goran Filipović

Advokat Nebojša Nikolić, Jagodina

Apsolutno demantujem

Apsolutno demantujem tekst koji ste pre četiri dana objavili u Vašem cenjenom listu Magazin Tabloid gde se pominjem ja Dr Aleksandar Antonijević sudsko-medicinski veštak iz Doma zdravlja Požega.

Ne ulazeći u druga pomenuta imena, tvrdim, pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću da sam i u ovom slučaju veštačenja-događaja vezanog za teritoriju Opštine Kosjerić postupao profesionalno kao lekar veštak isključivo u okviru kodeksa sudskih veštaka. Sve što piše u tom tekstu, a odnosilo bi se i na mene, apsolutno nije tačno. Ja sam samo po naredbi Tužilaštva obavljao svoj posao lekara-veštaka kao i svi sudski veštaci u Srbiji i u svetu. Ne postoji ništa drugo osim ovoga. Molim Vas da moj demanti uzmete u obzir i po Vašim mogućnostima i objavite poput objavljivanja teksta, jer ovakve stvari bez ikakvog razloga ruše moj ugled kao građanina, lekara specijaliste i sudsko-medicinskog veštaka. Ovaj posao radim više od 30 godina i nisam nikada imao sličnih problema jer svoj posao obavljam pošteno i profesionalno.

Srdačan pozdrav i poštovanje,

Prim.mr.sci.med.spec.dr Aleksandar A. Antonijević lekar specijalista opšte medicine, doktorant završne godine doktorskih studija medicine, stalni sudski veštak Dom zdravlja Požega

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane