Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Preko pune linije

Vučićeve lažne investicije: priča o milijardama, a narod gladuje

Projekti iz bolesnog uma

Dok odlazeći samodržac preko svih svojih televizija hvali "istorijski uspon srpske ekonomije" i svakih šest sati u proseku najavljuje nove investicije i čitave bataljone stranih investitora, javni dug Srbije je narastao sa 15,3 milijardi evra (koliko je bio u junu 2012. godine kad je on postao "vlast"), na čitavih 24 milijarde evra! Reč je ovde o zvaničnim podacima Ministarstva finansija - Uprave za javni dug, a to onda znači da je stanje znatno gore. U poslednjih osam meseci, taj unutrašnji dug uvećan je za još 750 miliona evra! Dakle, prostom matematikom izračunato, rastao je tempom od milijardu evra godišnje. Ipak, suočen sa ubrzanim slomom, kako političkim tako i ličnim, Vučić svoje lažne investicije i dalje uporno najavljuje. Samo ozbiljan sociopata ili beskrajno drzak prevarant, mogao je sedam godina da prodaje toliku količinu magle, u kojoj se, izgleda, i sam izgubio.

Nikola Vlahović

Sa stopom siromaštva od 24,6 %, Srbija zauzima prvo mesto među siromašnim zemljama Evrope. Prema poslednjim istraživanjima nadležnih briselskih institucija, na granici siromaštva živi skoro dva miliona građana Srbije, što znači da je svaki treći siromašan.

Početkom prošle, 2018. godine, koristeći "servirane" podatke Republičkog zavoda za statistiku, poludeli Aleksandar Vučić uporno je ponavljao da će "...nivo stranih direktnih investicija u Srbiji dostići tri milijarde evra", a kao dva najveća ekonomska uspeha u toj godini isticao je dolazak kineske državne kompanije Ziđin u RTB Bor (za koji je rekao da će "...znatna planirana ulaganja u RTB Bor biti jedan od osigurača za ublažavanje mogućeg udara buduće svetske recesije i krize") i francuske kompanije Vansi, koncesionara za aerodrom "Nikola Tesla", (čiju je uplatu takođe proglasio "osiguranjem od svetske krize"). Došao je kraj njegovim lažima o "Etihadu" koji će biti "ključni partner", ali, zahvaljujući kriminalnom ugovoru, i danas ga Srbija plaća iz svog mršavog budžeta, uprkos silnim gubicima i najskupljim avio uslugama na evropskom kontinentu.

Naravno, to je samo manji deo Vučićeve idiotske "ekonomske politike" koja se temelji na "liferovanju" profitabilnih državnih preduzeća i skandalozno jeftinoj prodaji neprocenjivih prirodnih resursa. Malo mu je i to bilo pa je pred očima miliona građana Srbije, nakon takvih veleizdajničkih akcija, tvrdio da se "...snažan ciklus rasta u Srbiji ogleda u svim indikatorima, od BDP-a, preko investicija do potrošnje".

Valjda videvši kako Vučić skoro citira podatke Republičkog zavoda za statistiku, direktor ove ustanove, Miladin Kovačević, progovorio je i nešto o prodaji preostalih državnih preduzeća, hrabreći naprednjačku politiku likvidacije srpske privrede: "...Ostale su neke značajne firme koje je neuporedivo lakše prodati ili restrukturirati"...

Ali, zašto ih prodavati ako su značajne, na to pitanje teško da imaju odgovor Vučićevi dvorski stručnjaci.

No Vučić je nastavio da divlja pa je krenuo sa velikim ciframa da hipnotiše neupućene u njegove : "...Rekao sam da ne sme da nam prođe nijedan mesec da nam prihodi od akciza, poreza na dobit, i svega drugog bude ispod 72 milijarde, a u julu i avgustu ne smeju da idu ispod 80-85 milijardi!". A, onda je u sredu 6. marta 2019. godine, Velika propaganda laži preko "Večernjih novosti" saopštila: "Volkswagen dolazi u Srbiju!"

Bila je to najveća dimna bomba kojom je do sada poludeli diktator krenuo na zbunjenu masu. Istog dana, potpuno zatečen, oglasio se ambasador nemačke u Srbiji, Tomas Šib (Thomas Schieb) kratkom izjavom: "Nemamo potvrde ove informacije!" Ali, tek tada se razigrala propaganda AV, tvrdnjama da je to "gotova stvar" da je i Bugarska bila u konkurenciji, ali da je Srbija pobedila jer će dati velike subvencije (bogatom "Folksvagenu"!) i jeftinu a kvalifikovanu radnu snagu, plus kompletnu infrastrukturu.

Onima koji su potvrdu ovu neverovatne vesti zatražili na adresi kompanije u Wolfsburgu, odgovoreno je da je neko iz uprave 2018. godine predložio širenje Folksvagena na Istočnu Evropu, ali da o tome nema nikakvih odluka do sada.

Konačno, 13. marta, opet u sredu, oglasio se Folksvagen ali drugim povodom. Naime, ova nemačka mega kompanija je saopštila da će ukinuti između 5.000 i 7.000 radnih mesta do 2023. godine, a otkazi su "deo mera štednje uvedenih radi finansiranja investicija u električna i autonomna vozila"!

Kako i gde je to Vučić mislio da zaposli 5.000 radnika!? U kom Folksvagenu? Prema oceni nemačkog stručnjaka za autoindustriju Stefana Bratzela, glavni razlog za dolazak Folksvagena na Balkan su troškovi, jer su "daleko niži nego u Zapadnoj Evropi", od jeftinije struje do mreže dobavljača delova i plata. Stefan Bratzel tvrdi da je bugarsko članstvo u EU presudno za odluku nemačkog automobilskog giganta o investiciji na Balkanu, bez obzira što Srbija ima bescarinske sporazume i što je trgovinski okrenuta EU.

I kad je histerija dostigla vrhunac, ovaj hladan tuš sručio se i na Marka Čadeža predsednika Privredne komore Srbije i "toplog" prijatelja nemačkih diplomata. Bio je veoma uzdržan u komentarima i govorio je vrlo zbunjeno ("...ako Folksvagen bude"...i slično). Takođe i premijer(ka) Ana Brnabić koja je takođe bila dvosmislena u izjavama nakon činjenica sa kojima je bila suočena. Naravno, sve je počelo od Vučića, koji je još u januaru ove godine, pričao o "najvećoj investiciji ikada, koja će promeniti Srbiju i region a koja će doneti 4,5 milijardi evra".

Mnogo ranije, još dok je bio prvi potpredsednik vlade, Vučić je od avgusta do decembra 2013. godine uveliko širio priču o "dolasku Mercedesa" u Srbiju. I ne samo verbalno, nego je zloupotrebio i Mercedesov "trokraki" simbol, koji je on lično u Priboju "zašarafio" na Ikarbusov autobus, tvrdeći da će taj veliki automobilski brend doći "uskoro", da će kompanija Mercedes-Benc sklopiti saradnju sa najmanje jednom fabrikom autobusa u Srbiji. Tih dana je u potpunom ludilu dao izjavu za agenciju "Blumberg Njuz" govoreći da su u toku pregovori sa italijanskim proizvođačem čokolade Ferero o velikim investicijama u poljoprivredi i slične fantazije.

Kad je počela sezona ludila za kineskim investicijama, pre Vučića je napravio cirkus Milan Bačević, tadašnji ministar prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja, čuvenom izjavom da će Kina u Srbiju uložiti 100 milijardi evra, a u Istočnu Evropu, čak 10 hiljada milijardi evra! I ne samo to, nego da će kineske kompanije povezati Srbiju sa Egejskim morem kanalom Morava - Vardar, kroz Grdeličku klisuru, gde brodovi ima da idu uzbrdo! Tako je Bačević (inače kadar Tomislava Nikolića, ali i njegov porodični prijatelj), razveselio Srbiju ovim svojim maliganskim priviđanjima makar na trenutak. Ali, Vučiću nije bilo do smeha, nego je krenuo u akciju da ta priviđanja učini što realnijim pa je rekao da će Vlada Srbije učiniti sve da Beograd postane centar za sve kineske infrastrukturne projekte u regionu, podsetivši da se o tome razgovaralo na samitu u Bukureštu 14. decembra 2014. godine, kada su se zvaničnici 16 zemalja centralne i istočne Evrope sastali sa kineskim premijerom i razgovarali o ekonomskim projektima, i da je ta ponuda prihvaćena, kao gest dobre volje kineske strane. Vučić je tom prilikom zaboravio da kaže kako su predstavnici Evropske unije bili izričiti po pitanju kineskih investicija, da ih neće dozvoliti ukoliko one budu na bilo kakav način suprotne EU zakonima, sporazumima i direktivama.

Ništa od toga Vučića nije zaustavilo. Preko svoje Velike propagande laži već je "prokopao" tunel ispod Fruške gore, "kineskom železnicom" do Budimpešte, a da o tome Mađarska još ništa zvanično nije znala. A, danas i ne želi da zna, zbog migranata i neizvesne budućnosti srpske političke scene. Konačno, i zbog činjenice da ta trasa nikada neće biti komercijalna.

Krenula je potom serija lažnih arapskih investicija, nakon čega je postalo jasno da je Vučiću stalo do razvoja srpske poljoprivrede kao do lanjskog snega, što se pokazalo i na slučaju PKB-a, neprocenjovog prehrambenog giganta, koji je takođe poklonio lažnim "svetskim, a našim" navodnim investitorima.

Podsetimo da je samo u jednom slučaju, iz deviznih rezervi Srbije na prazan račun "Mirabanke" (čija u vlasnička struktura nikada nije bila poznata) uplaćeno čak 300 miliona evra. Tako je stvoren kapital te banke novcem deviznih rezervi Srbije, deponovanim u trezoru FGB banke ("First Gulf Bank") u arapskom vlasništvu, čiji je jedan od vlasnika i predsednik borda direktora šeik Tahnun bin Zajed al Nahjan, krajnji vlasnik "Mirabanke". Srbija, njeni građani, platili su lažne arapske investicije, a zapravo "investicije" Vučićevog kartela u kome je sve prljavo, od novca do započetih a nezavršenih poslova, pa čak i poslova koji su fiktivno postojali ili i dalje postoje.

Potom je došla gigantska pljačka preko projekta "Beograd na vodi", koja i dalje traje a razmere kriminalnih radnji u vezi sa tim, još je teško sagledati.

Uprkos političkom sunovratu sa kojim se Vučić suočava, on i dalje forsira lažne investicije, obećava, zida u vazduhu, kopa pod zemljom temelje fabrika koje ne postoje, "zapošljava" na hiljade mladih ljudi koji ovde više ne stanuju, "diže zemlju iz pepela", a ustvari je sahranjuje kao što je niko do sada nije sahranio...

Tako je, paralelno sa cirkusom oko Folksvagena, 2. marta ove 2019. godine počela i njegova priča o "dolasku BMW" u Srbiju! I na ovu njegovu propagandnu laž, odgovorili su iz uprave nemačke BMW grupe...

Naime, Sandra Šilmiler, zadužena za komunikacije u BMV grupi povodom informacija iz Beograda da jedan auto-gigant stiže u Srbiju, dala je izjavu da BMV grupa uobičajeno razmatra različite zemlje kao potencijalne destinacije za buduće proizvodne lokacije, kao deo budućih planova i dugoročne proizvodne i razvojne strategije, ali da "...nije bilo nikakvih konkretnih odluka o tome", te da će "...odluka o uspostavljanju buduće proizvodne lokacije zavisiti, pre svega od kapaciteta koji su neophodni unutar proizvodne mreže". Teško je i zamisliti da BMV grupa, gde radi oko 124.000 ljudi, a godišnji prihod je veći od 90 milijardi evra, ima problematičnu Vučićevu diktaturu kao poželjnu lokaciju za širenje poslova!

A, po običaju, opet je Vučić nakon boravka u Minhenu 16. februara 2019. godine, pokrenuo priču o nekakvim nemačkim investicijama u Srbiji, kad je rekao da će "...jedna velika nemačka kompanija u centralnoj Srbiji otvoriti fabriku u kojoj će zaposliti nekoliko hiljada radnika". Potraga za misterioznim nemačkim auto-gigantom koji će, prema Vučićevim fantazijama u Srbiji izgraditi fabriku za proizvodnju električnih sistema za automobile, nije trajala dugo. Tog giganta jednostavno nema. Niti će ga biti u Srbiji. Ali, prema nekim neslužbenim diplomatskim izvorima, u razgovoru sa "još uvek kancelarkom" Angelom Markel, Vučiću je i zaista rečeno da bi "razrešenjem situacije oko Kosova i stabilizacijom prilika u regionu" nešto od poslova nemačke auto industrije moglo stići na Balkan pa i u Srbiju. Nije prvi put da se ovo dešava i da takozvane "političke investicije" koje počinju i završavaju se na obećanjima, koriste isključivo "korisnom idiotu" koji je na vlasti. Ali, ovde je Vučić izgubio iz vida da su i on i "mama Merkel" već odavno bivši. U svakom smislu.

Mnogo realniji od svih koji poznaju ovu vrstu igre, a povodom lažnih investicija u Srbiji, bio je Mate Rimac, osnivač i vlasnik kompanije "Rimac automobili" iz Hrvatske, koji je nedavno napisao da će "možda" u Srbiji biti izgrađen jedan manji pogon za električne pogonske sisteme, jer je na sastanku u upravi te firme, u Nemačkoj, 27. februara ove godine čuo za takvu mogućnost. A, što se tiče nemačkih investicija u Srbiji, Simens je kupio kompaniju u Kragujevcu a Cumtobel završava fabriku u Nišu. Kompanija Cumtobel ima oko 150 zaposlenih u Nišu, a Srbija ima dva miliona nezaposlenih.

I, konačno, kad se govori o Vučićevim lažnim, sumnjivim, kriminalnim, nedovršenim i drugim "investicijama", treba se zapitati: šta radi Ruska federacija na ovom delu Balkana i kakve su procene ruskih investitora o ulaganjima u Srbiju?

Ako se izuzme energetski sektor (gde Rusija investira u svoje kompanije gde su većinski vlasnici), ruske direktne investicije u Srbiji nisu velike. Prema dostupnim podacima vladinih i nevladinih istraživanja, od 2005. do 2016. godine, one su iznosile u proseku godišnje svega četiri odsto od svih stranih direktnih investicija u Srbiji!

Iako istraživanje pokazuje da su NIS, Lukoil i Sberbank, između ostalog, ulagali u Srbiju preko posredničkih država kao što su Austrija i Holandija, realnija procena ukupnih ruskih investicija (uključujući i indirektne investicije) iznosi oko dve milijarde dolara ili oko šest odsto BDP-a Srbije. Neverovatno zvuči da je Srbija, kao zemlja sa najpovlašćenijim statusom u trgovinskim odnosima sa Rusijom, skoro na samom dnu njenih spoljnotrgovinskih prioriteta i da je jedan narko diler (dok nije "pao", punio 8 odsto budžeta).

Podsetimo da je 24. decembra prošle godine, Vučić razgovarao sa generalnim direktorom i predsednikom uprave Ruskih železnica Olegom Belozjorovom o projektima za dalji razvoj i unapređenje železničke infrastrukture u Srbiji. Glavna tema razgovora bile su dve investicije od strateškog značaja za Republiku Srbiju, a to su Dispečerski centar, kojim bi bila uspostavljena bolja organizacija i pun nadzor nad celokupnim železničkim saobraćajem u Srbiji. O pomenuta dva "strateški važna" projekta, od 2012. godine do danas vođeni su razgovori i sa ruskom i sa kineskom stranom. Sa ruskom više puta. Mnogo priče a nimalo posla. Putinova Rusija, pokazuje to i dosadašnja praksa, strogo vodi računa da u Srbiju ne "zagazi duboko". Zašto je to tako, uprkos ordenima i stalnom bratimljenju, vreme će pokazati.

Beskrupulozne Vučićeve laži pune stranice njegovih biltena i ovih dana dok traje njegova "labudova pesma" i dok ide po Srbiji pokazujući kako je "još živ". Tako je početkom marta meseca 2019. godine najavio je i da će "do kraja avgusta" (to mu je omiljeni termin i često početkom godine pominje avgust ako "mesec realizacije") biti završena rekonstrukcija puta dužine od 13,5 kilometara od Velike Plane do Smederevske Palanke. Koja traje već godinama. Bez imalo srama izašao je pred narod i rekao kako je "dobio molbe građana Velike Plane i Smederevske Palanke za izgradnju direktnog skretanja sa autoputa za Smederevsku Palanku". Baš on i nijedna druga nadležna institucija. A, požalio im se javno da ga "...muči situacija oko Kosova, jer šalje loše signale potencijalnim investitorima..."

Govorio je o tome ali i o drugim temama, kao da ga muči stomak i ima zatvor ili nešto gore, što ne može da kontroliše:

"...Ne smem stoprocentno da obećam, ali dao sam nalog da se analizira da li to utiče na bezbednost saobraćaja, i ako je nema - uložićemo tri ili četiri miliona evra, koliko je potrebno za to skretanje, jer bi to omogućilo dovođenje investitora u Palanku?" Skretanje i znakovi za skretanje u vrednosti od tri-četiri miliona evra, zbog kojih investitori zaobilaze Palanku!?

Hoće li od Srbije nakon Vučića ostati samo hronika palanačkog groblja, kao u naslovu zbirke novela slavne srpske spisateljice, Isidore Sekulić? Hoće li zaborav progutati Srbiju? Ili će sva prljavština i sve tajne njegove vladavine izaći na videlo, pred neki novi i slobodni sud? Dok onaj Strašni sud ne dođe po svoje.

A 1. "Investitori" bez lica

Sada već davnog 11. oktobra 2013. godine, narodni poslanik, Dragomir Karić, poveo je grupu od deset ambasadora iz arapskih zemalja na Oplenac, kako bi sa njima utvrdio "pravce ekonomske saradnje". Među njima je bio i Bogoljubov "glasnik" jer je Bogoljub još bio u navodnom bekstvu. Dok su uživali gledajući berbu grožđa, pao je i dogovor da Bogoljub pomogne Srbiju, tako što će nagovoriti Arape da investiraju u njenu privredu, a, zauzvrat, Arapi će Bogoljubu dati šansu da zajedno nastupa sa njihovim kompanijama u izgradnji širom sveta, a posebno u azijskim zemljama.

Bio je to početak šerijatskih prevara koje se izvode u Srbiji. Danas se jasno vidi da više nigde u regionu nema ni govora o nekakvog arapskom ulaganju (ako izuzmemo Bosnu i Hercegovinu, gde je Saudijska Arabija ulagala samo u izgradnju medresa i džamija). Treba se setiti kako je Vučić gromoglasno najavljivao dolazak kompanija iz Emirata, RAK keramiks, Julfar i Čaudari grupa, koji su poslale svoje emisare, zvanično zainteresovane za ulaganja u industriju keramike, proizvodnju lekova i testenina, kao i privatizaciju hotela u Srbiji. Ali, njih u Beogradu niko nije video. Niti se oni bave privredom. Ideja je bila da postave svoje povremeno-privremene predstavnike i čekaju dalja naređenja iz vrha Emirata. Ali, za one koji još ne shvataju politiku islamskog ekspanzionizma, treba samo pogledati šta o Srbiji stvarno misle Vučićevi "arapski prijatelji". Naime, više od svega govori činjenica da Srbija sa Emiratima ima jedan od najtvrđih viznih režima na svetu. Uprkos tome, Vučić je u nastupu potpunog ludila dozvolio jednostrano skidanje viza građanima Emirata, Saudijske Arabije, Irana (povučeno na pritisak SAD i EU), Katara i još desetak islamskih država.

A 2. Bager na "magarećim livadama"

Predsednik GO SNS-a u Vranju i narodni poslanik Slaviša Bulatović, obećao je pre dve godine izgradnju hotela na jezeru Prvonek, ali od tog obećanja nije ostalo ništa. Bulatović je neke članove stranke tada ubeđivao da ima investitora za hotel pored jezera Prvonek, da je u pitanju investitor iz Australije i da će ovaj projekat sigurno biti realizovan. Samo što nije parkirao bager "na teren" da mu lakše poveruju u "početak investicije".

Dvoje obrazovanijih članova SNS odmah su posumnjali u mogućnost realizacije pomenutog "projekta". Jedan od onih koji mu opravdano nisu poverovali rekao je između ostalog i ovo: "...Bulatoviću nisam nikada previše verovao, na to je uticao jedan od ove dvojice naprednjaka, ugledan čovek, koji mi je rekao da mu je dovoljno kad je video „investitora", pa odmah zaključio da taj lik nema novca ni za temelje, a ne za hotel!"

I zaista, za hotel na jezeru Prvonek ne postoji ni projekat niti inicijalna lokacija na ovom mestu, udaljenom od Vranjske Banje osam kilometara.

Glosa

"...Jasno je da u Beogradu imamo oko milijardu evra investicija u jednoj godini. Time potvrđujemo da se Beograd sada razvija kao što se decenijama unazad nije razvijao..."

(Goran Vesić, ovih dana...)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane