Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

KiM

Kosovometohijskim Srbima puca kičma

Zlo od Vođinih beskičmenjaka

Imati vlast nad Srbima na Kosovu i Metohiji čini se da je iznad svih prioriteta, barem sudeći po "ulaganjima" u pokušaj da se ta vlast u pokrajini očuva.Naime, poznato je da su dve aktuelne "najveće boljke" kosovskih Srba nedostatak slobode kretanja i posao, odnosno ekonomska situacija. S obzirom da Vučić ne može da utiče na slobodu kretanja, osim što je bitno umanjio predajući prinadležnosti srpske države u ruke kosovskim separatistima, onda mu preostaje da utiče na ekonomski položaj.

Ivan Maksimović (dopisnik iz Kosovske Mitrovice)

Pred poslednji krug separatističkih izbora, održanih 6. oktobra, Goran Rakić, predsednik Vučićeve "Srpske liste" i tzv "gradonačelnik" opštine koju čini severni deo Kosovske Mitrovice, u sistemu tzv "republike Kosovo", 20. avgusta u Gračanici po prvi put je najavio ukidanje zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, da bi u intervjuu "Novostima" objavljenom 02. oktobra, rekao:

"Želim da obavestim građane da je naša država Srbija, zahvaljujući politici predsednika Aleksandra Vučića i direktora Marka Đurića, za Srbe na Kosmetu obezbedila više od 1.000 radnih mesta u institucijama na KiM, zdravstvu, prosveti, organima lokalne samouprave, kulturnom i ostalim sektorima. Dakle hiljadu mladih Srba, hiljadu porodica će dobiti radno mesto i opstati na našem Kosmetu" lamentisao je Rakić.

Vlada Srbije (navedena dvojica) je u "Službenom glasniku RS", br. 62/2019 objavila "Uredbu o dopuni Uredbe o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava koja se primenjuje od 7. septembra 2019. god".

Magazin Tabloid saznaje preko pravnika, koji su insistirali da ostanu anonimni, da su primetili "nešto problematično u ovom slučaju".

"Navedenim izmenam dodat je član 9a, koji predviđa da se odredbe o tome privremeno neće primenjivati na korisnike javnih sredstava sa teritorije AP Kosovo i Metohija, već da saglasnost za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje tim korisnicima daje Kancelarija za Kosovo i Metohiju. Dakle, pored toga što se ne zna koliko ima tih korisnika, šta je posao nekima od njih, da li uopšte rade i da li uopšte fizički postoje na terenu, sada su dodatno izuzeti u odnosu na celokupan javni sektor. Mislimo da nije potreban dalji komentar" navodi tim stručnjaka iz oblasti prava.

Tek da napomenemo da ovo se dešava u jeku kampanje za separatističke izbore na Kosovu i Metohiji koji su održani mesec dana kasnije.

Nadležnost za sprovođenje ove Uredbe, sa Komisije koja se posebno obrazuje u tu svrhu, preneta je na Kancelariju za KiM koja danas nije ništa drugo do baza iz koje se izdaju sve (legalne i češće ilegalne) odluke o načinima kontrole Srba i "ubeđivanja" preostalih Srba na KiM na poslušnost.

Početkom novembra, ravno mesec dana od kako su održani separatistički izbori, novozaposlenima je rečeno da ne moraju više da dolaze na posao jer su im privremeni ugovori istekli!

Naime, više stotina Srba zaposleno je tokom septembra i početkom oktobra meseca, mahom u prosveti i to južno od Ibra, da bi u istom danu ostali bez posla jer su, kako je Magazinu Tabloid potvrđeno, svi oni primljeni kao deo predizborne kampanje kako bi bili primorani da svoj glas daju "Srpskoj listi", i pri tom obezbede još neki glas iz porodice ili od svojih prijatelja, shodno spiskovima i "listama sigurnih glasova" koje je Magazin Tabloid ranije objavio. Istovremeno, obećanih 1000 radnih mesta je trebalo da "privuče" i onaj deo srpskog naroda koji se nije imao čime uceniti. Naravno, svako od tih najavljenih radnih mesta jeste laž za sebe.

Nastala je uskomešanost iz koje se podiglo nezadovoljstvo nekoliko stotina Srba, prevarenih od svoje vlasti preteći da eksplodira kao ekskluzivna vest u medijima koji nisu pod kontrolom režima Aleksandra Vučića. Tako je već u toku popodneva, istog dana kada je najavljen sutrašnji sastanak koji je trebalo da bude održan u Kosovskoj Mitrovici sa načelnicom Školske uprave Jasminom Dedić, inače jedna od kandidata "Srpske liste" za poslanika u separatističkoj "Skupštini Kosova", počeli masovno da zvone telefoni ne bi li se stvar stišala.

Svi zaposleni u prosveti dobili su minimalnu normu od dva do pet školska časa. Ipak, ostaje činjenica da su poreski obveznici i građani Srbije ti čijim se novcem finansira Vučićeva vlast u paralelnom albanskom sistemu na KiM putem "problematičnih" odluka donetih "od strane Vlade". Time je i zvanično, odlukom objavljenom u Službenom glasniku, Vučić finansirao projekat otcepljenja Kosova i Metohije izlazeći u susret nastojanjima albanskih secesionista.

Inače, zapošljavanje radnika kao i odabir direktora u školama, ne samo južno od Ibra već na čitavom Kosovu i Metohiji, vrši se kabadahijski, isključivo na nezakonit način, i to uglavnom u kafićima, često albanskim. Jedini kriterijumi su politička pripadnost i poslušnost vlastima, tvrdi za Magazin Tabloid izvor odlično upućen u ova dešavanja. Uostalom, to među Srbima na KiM više i nije nikakva tajna.

Na sve to, naravno, već dve godine Ministarstvo prosvete RS ćuti iako je anonimnim dopisima detaljno obaveštavano o svemu u više nevrata.

Naš izvor navodi da "Školska uprava ima "privatne" rukovodioce koji nisu u sistemu obrazovanja, ali ga uređuju za političku i ličnu korist. Oni određuju podobnost ljudi za rad u školama, a "njihova imena iz straha niko ne izgovara". Tako je gotovo u svim školama broj učenika duplo manji od broja nastavnika, odnosno potencijalnih glasača, a kvalitet obrazovanja sveden je na nulu".

No, samo u školama je proteklih godina zaposleno više hiljada mladih, svršenih i nesvršenih diplomaca, obrazovanih i neobrazovanih, sa platom ne većom od 20.000 dinara. Tako je angažovano pet i više predavača za jedan nastavni predmet. U nekim sredinama to bukvalno predstavlja veći broj predavača jednog predmeta nego učenika koji pohađaju taj čas!

Naš sagovornik navodi da je "novi broj zaposlenih o kojima su brujali mediji pre izbora, samo kupovina glasova putem privremenih ugovora. Ne možete se drugačiji zaposliti, niti uspeti u bilo čemu kada su u pitanju institucije Republike Srbije na KiM, nego na taj način. Žao mi je što su pali pod uticaj kriminalaca i svi oni ćute i posmatraju, očekujući od drugih da za njih podignu glas. Ali, mi smo postali takvo društvo" neminovna je konstatacija na kraju.

Uplašeni Srbi su tiho komentarisali da ovo ne treba da se prećuti ali ko bi to rekao javno a da ne bude oglašen "Tačijevim Srbinom" od strane baš tih Srba čiji Vođa ide na večere sa Hašimom Tačijem, finansirajući državnim parama stvaranje njegove ilegalne para-države? Ima li većeg Tačijevog Srbina od Vučića? Nema, zato i nema ko bi mogao da mu se suprotstavi pa narod "savije šipke" i ćuti iako najveći broj njih ne misli tako.

Istovremeno, sve je ovo je jasan pokazatelj i signal da Aleksandar Vučić gubi moć koju je imao na Kosovu i Metohiji i da se to dešava upravo zato jer su pogašene državne institucije koje su srpskom narodu omogućavale da opstane a vlastima da ga kako-tako kontrolišu ili potkupe. Ukratko, Vučić je presekao granu na kojoj je sedeo i pada sa pozicije koju je čvrsto držao.

Na kraju, najavljeni sastanak sa privremeno zaposlenima nije održan u Kosovskoj Mitrovici već u lokalnim centrima gde je saopštena odluka da će im ugovori biti produženi ne bi li se nekako smirila situacija dok režim ne smisli efikasno rešenje kojim bi se otarasio "tehničkog viška" posle separatističkih izbora.

Međutim,kada bi postojala želja da se Srbima južno od Ibra pomogne, to bi bilo veoma lako izvodljivo. Momo Jovanović, iz Ugljara kod Kosova Polja za Magazin Tabloid kaže da njega najviše boli to što se nigde ne pominje njegovo selo ranije "od milošte zvano mala Šumadija, jer za milion godina tu nije bilo ni jednog Šiptara a danas ne možemo da se izborimo sa njima".

Jovanović upućuje vapaj vlastima u Beogradu da zaustave prodaju srpskih imanja koja je i ovde uzela maha i Srbima preti nestanak jer "do ljudi koji ovde žive ne stiže nikakva pomoć. Ona ide onima koji su prodali kuće pa ti isti dobijaju i posao i stanove što one koji su ostali tera da iz revolta prodaju kuće bud-zašto da bi se na neki način osvetili Srbiji".

On veruje da lokalna samouprava laže Vučića te da treba da se zna da Srbi sada ne odlaze zbog Albanaca već isključivo zbog ugroženosti njihove egzistencije usled neravnopravne raspodele pomoći koja odlazi u ruke jednim te istim ljudima, najčešće koji za njom i nemaju potrebu ali im ne nedostaje alavosti dok oni čija je egzistencija ugrožena nemaju drugi izbor nego da prodaju svoju imovinu.

"Srbe da se ne dele na sever i jug, Srbi su podeljeni na to da se jednima pomaže a drugima ne. Mi ovde dvadeset godina plaćamo sav harač Albancima. Da li sam potrošio vodu 5 ili 10 evra, on meni donese račun paušalno od 30 evra. Za struju isto. A pogledajte sever Kosova. Srbi tamo ne plaćaju ništa od računa. Znamo mi da država Srbija ne može helikopterom da nam donese i spusti struju ali može da nadoknadi domaćinstvima te troškove kao što to čini na severu. Neka mi neko objasni kako je to drugačije? A opet, i ekonomski i stambeno pomažu se oni koji su svojoj deci to već obezbedili u centralnoj Srbiji a vrate se da mojoj deci oduzmu mogućnost da im u nečemu bude pružena pomoć da opstanu. Ja te ljude ne mrzim ali druge to tera na prodaju. Mogao sam i ja to da uradim ali ja i dan-danas verujem u Srbiju i verujem da je ovo srpko" kaže 55-godišnji Momo Jovanović za Magazin Tabloid koji veruje da bi stanje danas bilo značajno drugačije da su predstavnici vlasti posetili ove selo i upoznali se sa problemima meštana.

To isto muči i Zorana R. Simića iz Kuzmina udaljenog dva kilometra od Kosova Polja ka zapadu.

Kuzmin je pre svega karakteristično selo po tome što je u njemu najmanje prodatih kuća ne samo u ovoj već i u susednim opštinama Priština, Obilić, Lipljan... od 1999. godine do danas prodate su svega četiri kuće ali za to isto vreme "niko nije posetio ove ljude. Jednom onda kada je došlo do pogroma 2004. godine Nojkić je nešto obišao, doneo neku pomoć i to je bilo sve.

Inače kao gospođa Rada Trajković koja i "ne zna" gde je Kuzmin a uzela je od ovog Kosova ne zna šta sve ne, nikada! Ali mi je najteže to što ni gospodin Predsednik nikada ne pomenu Kuzmin već samo neka sela koja više gotovo i da ne postoje a najviše dece da noću šeta možete da vidite baš u Kuzminu dok u ostalim selima u enklavama nema nikoga napolju već posle 8 sati uveče"!

I pored toga do ovog selo se posle 15. časova, kada poslednji privatni kombi-prevoznik završava smenu, prevoz se svodi na individualne mogućnosti zbog čega je ono prilično odsečeno od ostatka srpskih sredina u okolini Gračanice.

"Boli me jedno... Ovo selo, koje je imalo mnogo intelektualaca a ima ih i danas, koji su vodili veća državna preduzeća, cenjene doktore u beogradskim klinikama, narodnog poslanika, pa i ministra u Vladi Republike Srbije... danas je ostalo bez mogućnosti da se mladi zaposle i oni nemaju drugi izbor nego da odu odavde" - kaže Simić, čiji su sin i ćerka takođe danas sa svojim porodicama i žive u Austriji.

"Ako želimo da ovaj narod opstane, bez materijalne sigurnosti to neće biti moguće" - kaže on za Magazin Tabloid.

Problem sa raspodelom pomoći identičan je i u ovoj sredini. U Kuzminu je izgrađeno oko 25 kuća ali su one dodeljivane mahom onima koji ili nemaju potrebe za njima, ili nisu ni želeli da tu žive.

"Kažu nam - piši zahtev, kad napišeš ne dobiješ ništa. Dobije neko drugi, to počinje da iritira meštane, dolazi do svađa i razdora u samom selu... Nije u redu da neko dobije sve a neko ništa a kada smo branili ovu državu, svi smo bili na liniji. A sada više nije bitno ko je gde bio, ko je ranjen, ko poginuo... Treba podeliti svima podjednako, neka je to po 10.000 ali neka je svima jednako. Na godišnjem nivou bi to bilo, samo za Kuzmin, oko 27.000 evra a to je suma koja se izdvoji za jedan dolazak nekog sportskog kluba na Kosovo i Metohiju" -procenjuje Simić koji je zadovoljan svojom penzijom ali i tužan što se njegovi unuci igraju negde daleko od odatle dok mu imanje ostaje prazno.

Međutim, to nije ono što bi obezbedilo glasove i podršku za ostanak na vlasti koju Vučić uživa sa Zapada za razaranje srpskog bića na Kosovu i Metohiji.

Ima i onih koji ne žele javno da govore jer "nemaju šta da kažu" ali u razgovoru za naš list iznose samo svoju muku i jad.

Uoči Zadušnica jedan od lokalnih Srba u Ugljaru, takođe penzioner, sa sinovima uređuje porodično groblje. Predusretljiv je, poziva iskreno domaćinski na kafu i srdačan razgovor ali "samo bez snimanja". Ipak ga ne prekidamo u poslu.

"Jasno je svima, ovo je završena priča" kaže šireći ruke nemoćno. "Evo, sahranio sam roditelje ovde, babu, dedu... podigao im spomenike, i sebi i ženi sam već pripremio mesto kad dođe vreme za to" pokazuje na skromno i po pravoslavnim običajima uređeno porodično mesto sa nekoliko nadgrobnih spomenika na kojima je uklesano jedno od najstarijih prezimena u ovom kraju a ispod njega gde se nalaze i datumi rođenih 1700 i neke godine. Pored njih naslonjeni celi ili vremenom oštećeni nadgrobni spomenici u vidu kamenih krstova, po motivima sasvim očigledno mnogo starijeg datuma...

"Ali, šta?" nastavlja "sve će ovo doći vreme da (Albanci) upadnu, polome, razlupaju... ali dok možemo, održavaćemo mesto i bićemo ovde" sleže ramenima sa izrazom čvrste odlučnosti na licu dok njegovi sinovi vredno i složno rade, dogovarajući se kako se danas retko viđa.

Jedan deo Srba ipak je na granici da poklekne. Teže im pada period od Briselskog sporazuma do danas (koliko traje Vučićeva vladavina i period katastrofalnih posledica po Kosovo i Metohiju) nego decenije života u opasnosti i neizvesti albanskog terora. To nije pretpostavka, to je ono što svi otvoreno priznaju.

Drugi Srbin koji u zrelim godinama počinje da se edukuje za novu struku jer planira da "zapali preko", to jest ode i svoju sreću potraži u inostranstvu, kaže da je ovde "puklo sve".

"Kako i ne bi kad se politikom bave balavci kojima viri slina iz nosa, vladiku (Teodosija) u manastiru dočekuje lezbejka, arhimandriti uređuju društvo... Obrazovanjem se bave nepismeni. Teraju te da ideš na tuđe izbore koje priznaje tvoja država, imaš listu za koju glasaju i oni koji su na spisku kandidata druge stranke. Kažu ovi protivnici "pa kako je moguće da na tom biračkom mestu nemamo glas kada je tamo glasao naš kandidat"? Glasao je ali nije glasao za svoje! Pa kako onda? Mora da pukne. Uskoro ćemo ovde da vodimo borbu samo da sačuvamo žive glave".

Rasulo koje vlada, naročito u politici prema južnoj srpskoj pokrajini, kao ništa do sada preti da zbriše ovaj deo naroda sa njegovne vekovne zemlje Kosova i Metohije. Uskoro će, ako ne ljudi ono okolnosti svakako, dovesti do tačke pucanja. Pitanje je samo hoće li pući kičma narodu, koji je sav zulum do Vučića umeo i mogao da ponese na svojim plećima, ili Vođinim beskičmenjacima preko kojih baš svako zlo lako sklizne u narod.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane