Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

NESTAJANJE

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (8)

Jedemo salatu i voće iz Albanije

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, novinar, književnik i publicista, koji se pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Evo njegovih najnovijih istraživanja. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019. godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja.

Branislav GULAN

Pre deceniju i po kada je dr Stojan Jevtić, bio potpredsednik Privredne komore Srbije, sačinjen je plan i program da se cela Srbija proglasi za region bez GMO hrane. Predlog Upravnog odbora Privredne komore Srbije podržao je Boris Tadić, tadašnji predsednik Republike Srbije. Privrednici su bili mišljenja da Srbija na taj način može najbrže da dođe do EU. Da će moći najbrže da se razvija, zapošljava radnu snagu, privlači strane direktne investicije...

U odbijanju tog predloga nalazi se i deo razloga zašto je od tada i usporen put Srbije ka EU. Jer, sve je prvo bilo dobro pripremljeno. Kada je predlog sačinjen, smatralo se da će njegovo usvajanje na vladi biti samo formalnost, očekujuči da će ga podržati Vlada. Cilj je bio da hrana sa polja u Srbiji u Evopi postane brend, da to bude i put za razvoj turizma, da se u svetu gde žive Srbi, njih oko četiri miliona otvaraju ,,Srpske kuće'' u kojima bi oni pazarili proizvode iz domovine.

Cilj je bio da proizvodi i prerađevine iz Srbije budu prepoznatljivi u svetu sa obeležjem da dolaze sa zaštićenih prostora Srbije. To se mislilo na otvaranje ,,Srpskih kuća'' u Čikagu, Beču, Torontu, Francuskoj, Nemačkoj, Kanadi... Svuda gde ima Srba. Ali, tada se pokazalo i nejedinstvo u Vladi. Nisu svi želeli dobro Srbiji ni tada. Dakle, predlog nije podržan na sednici Vlade Srbije jer je suprotnog mišljenja bila ministarka poljorpivrede dr Ivana Dulić - Marković, koja je potom za svoj stav dobila podršku od premijera dr Vojislava Koštunice, potpredsednika Vlade dr Miroljuba Labusa, i - na kraju cele Vlade Srbije, pa je odbijen predlog! I o njemu se više nije razgovaralo, stavljen je ad akta.

svemu tome podršku, ali i suprotne stavove, imate u dokumentima koji su u prilogu. Odbijanje predloga PKS bio je i korak dalje od udaljavanja od članstva u EU, ali i plasmana proizvoda na tržištu od 500 miliona potrošača. U tom trenutku za potrošnju organske hrane na tržištu EU bilo je opredeljeno 10 odsto potrošača ili 50 miliona žitelja. Vladajuća garnitura je u to vreme kada je politika Srbije bila u pitanju, govoreći o integracijama je isticala - i Kosovo i EU! Sad nam je sve dalje i Kosovo i EU!?

Na ideju dr Stojana Jevtića, koji je tada bio potpredsednik Privredne komore Srbije (2005. godine), sačinjen je plan i program da se cela Srbija proglasi za region bez GMO hrane. U to vreme, to je bio i najbrži put Srbije da se približi i uđe u EU, da se u većim količinama izvozi hrana iz nje. Da se zaposle oni koji nerade u i oko poljoprivrede. Ideja jer bi se hrana prodavala na tržištu od 500 miliona potrošača. Tada se njih 10 odsto ili 50 milona bilo izjasnilo za hranu koja nije GMO.

Dakle, mogli smo da prodamo sve što bi proizveli! Dokument i predlog sačinjeni su u PKS, upućeni predsedniku Srbije i Vladi Srbije. Međutim, tadašnja ministarka poljoprivrede dr Ivana Dulić - Marković, odlučno je rekla NE da se o tome uopšte raspravlja!

Tako je i propao pokušaj da se proizvodi iz Jugoslavije masovno nađu na policama EU i njenih potrošača! Dokument, odnosno predlog (u prilogu) potpisao je tadašnji predsednik PKS dr Slobodan Milosavljević. Predlog je bio upućen i predsedniku Srbije Borisu Tadiću, predsedniku Vlade Srbije dr Vojislavu Koštunici, potpredsedniku Vlade dr Miroljubu Labusu i ministru poljoprivrede dr Ivani Dulić Marković. Negativno mišljenje ministarke poljoprivrede na taj predlog podržala je Vlada Srbije. Tako je propao i pokušaj bržeg i lakšeg, odnosno kraćim putem, ulaska Srbije u EU. Setimo se samo da je i SFRJ pre raspada imala šansu da uđe u EU, ali zbog nerazumnih odluka njenih tadašnjih vladalaca i vođa, tada Jugoslavije, ovaj put Srbije, EU je ostala na dalekom štapu!

U prilogu su dokumenti o predlogu PKS da se Srbija proglasi za region bez GMO, koji je upućen svima koji odlučuju. U konačnom dogovoru, svi osim predsednika Tadića, u to vreme nisu to podržali. Dakle, predlog je ostao u košu, odnosno fiokama nadležnih, i u analizama i materijalima ovog autora. Zašto?

Jedino Boris Tadić dao podršku!

Podršku ovakvom predlogu da se Srbija proglasi za ,,Proizvodni prostor bez genetski modifikovanih proizvoda'' (2005. godine) koji je bila sačinila PKS dao je jedino predsednik Republike Srbije Boris Tadić. To se vidi iz dopisa u prilogu kojim je tadašnji sekretar predsednika pok. Miodrag Rakić, odgovorio predsedniku PKS dr Slobodanu Milosavljeviću, da dobija podršku za ,,Proizvodni prostor bez genetski modifikovanih proizvoda'', od predsednika Republike! Svi ostali koji su u to vreme vladali Srbijom bili su protiv i nikada do te realizacije nije došlo. Prva je protiv toga bila tadašnja ministarska poljoprivrede dr Ivana Dulić - Marković, koja je za svoje ,,NE'' dobila podršku i od ostalih članova Vlade.

Danas se radi na povećanju površina pod organskom hranom, ali to ide puževim korakom! Dokaz je da se danas samo na 0,5 odsto obradivih površina proizvodi organska hrana. I to samo kod sitnih poljoprivrednika, uglavnom siromašnijih seljaka. Da smo tada krenuli sa akcijom koju je predlagao UO PKS, odnosno dr Stojan Jevtić, nekadašnji ministar poljoprivrede u Vladi Srbije, ko zna gde bi nam danas bio kraj... Možda bi već bili i u EU i znatno više proizvodili i izvozili organske hrane. Ovako sad smo opet postavili sebi zadatak da stignemo do 60.000 hektara. Kada i da li će to biti?

Priče iz sela

Meštani uređuju Kameno selo

Savet Mesne zajednice sela Gostuša na Staroj planini, koga mnogi zbog kamenih krovova zovu Kamenim selom, pokrenuo je akciju da se svake godine tokom aprila i maja organizuje ekološka akcija prikupljanja plastike u selu, oko kuća i pored reke. Posle dve decenije u planinskom selu Bresnik rodilo se dete. Roditelji su Rusi, doseljenici s dalekog Urala.

Posle putovanja razrovanim i blatnjavim putem, dugim desetak kilometara, od Ibarske magistrale pa gore u brdo, sve do pod samu planinu Čemerno, stiže se u Dubočicu, zaselak sela Bresnika. Tamo među košnicama je pčelar: „Zdravstvujte. Menja zovut Miša. Kak tebja zovut?" „Nema potrebe... Bolje na srpskom. Ja sam Oleg Kozlov." I tako na kratko ometamo pčelarski posao radi razgovora sa Olegom i njegovom suprugom Anastasijom, mladim bračnim parom. Oni su u ovu srpsku zabit, staro planinsko naselje sa tek desetak kuća, stigli još 2013. godine, sa istočne strane Urala, iz nekadašnjeg Sverdlovska, sada Jekaterinburga. Došli su na preporuku prijatelja, ali ne sami već sa sinom Dmitrijem, sada petnaestogodišnjakom. Ovde su porodicu proširili, dobili su još dvoje dece. Dečaku rođenom pre dve i po godine dali su srpsko ime - Svetomir. Dobili su i još jednu bebu - ponovo dečaka, kojeg su nazvali Đorđe, piše M. Dugalić, u listu Politika, 5. maja 2019. godine. „Ovu kuću, koja je bila napuštena jer vlasnica živi u Beogradu, sa deset hektara zemlje kupili smo za deset hiljada evra. Inače, gradio ju je Savatije Radomirović, Srbin Solunac. Bila je to nekada brojna porodica poštenih i školovanih ljudi. Kuća je slavila Svetog Đorđa pa otuda ideja da i mi, novi vlasnici, našem novorođenčetu damo ime Đorđe", objašnjava Oleg. Beba Kozlovih prvo je dete rođeno u Bresniku u poslednje dve decenije. Selo je opustelo i ostarelo. Od oko pet stotina meštana sada ih je svega 150. Prosek godina starosti je iznad pedeset, zgrada osnovne škole odavno je zakatančena... „Hoće li se selo podmladiti", pitamo Olega. „Možda dođe još tvojih zemljaka?" „Ima nekoliko mlađih porodica i ovde, ali svi gledaju dole u ravnicu i planiraju selidbu. Vidite, nema puta, nema škole. Kad put nije urađen za vreme Jugoslavije, teško da će sada biti", tvrdi Oleg i dodaje da mu je školovanje dece najveći problem. „Dobro, naš najstariji sin se školuje, kako vi ovde kažete, dopisno. Prema ruskom programu, uči posredstvom kompjutera pa ide u Beograd da polaže ispite. Ne znamo kako ćemo i gde, kad ovo dvoje mlađih stasaju za polazak u školu. Videćemo, možda se i mi preselimo negde bliže gradu", kažu naši sagovornici. Dmitriju u učenju pomažu roditelji, oboje fakultetski obrazovani. Oleg je istoričar, a Anastasija ekonomista finansijskog smera.

Jedemo strani pomfrit

Povrće u Srbiji se proizvodi na 75.000 hektara. Prosečno se godišnje izveze 87.400 tona svežeg povrća u vrednosti od 39,3 miliona dolara (u vremenu od 2014. do 2018. godine). U izvozu dominiraju, mrkva, crni luk, paprika i krastavac sa ukupno 70 odsto.

Prosečan godišnji uvoz svežeg povrća u Srbiji 2018. godine je 103.900 tona. Taj uvoz ima godišnju stopu rasta od oko četiri odsto. Vrednosno, uvoz svežeg povrća u proseku iznosi 62,1 miliona dolara. U uvozu dominira paradajz, krompir, pasulj, kupus i keleraba, i svi oni čine 63 odsto ukupnog uvoza.

Srbija je u poslednjih osam meseci 2011. godine u inostranstvu kupila oko 3.500 tona svežeg krompira, kao i 2.379 tona pomfrita, objavljeno je 28. juna 2912. godine. Istovremeno, domaćim proizvođačima su ostale velike količine krompira u trapovima. Takav tempo uvoza se nastavio sve do danas. Od novembra 2011. do maja 2012. godine u Srbiju je uvezeno oko 3.500 tona merkantilnog krompira, kao i 2.379 tona pomfrita, i nešto manje od 4.300 tona semenskog krompira. Sa druge strane, domaći proizvođači, kojima su ostale velike količine krompira u trapovima, morali su da krompir pobacaju, jer je počeo da truli i tako se dešava svake godine. Dok seljaci ovde bacaju svoje proizvode nemaju kome da ih prodaju ili povrće i voće daju budzašto, ono stiže uvek iz uvoza da napuni tezge u prodavnicama naših marketa.

Izvoz

U 2012. godini je do proizvođača stigla vest da je Evropska komisija dala zeleno svetlo za izvoz krompira iz Srbije u zemlje EU. Ta vest ih je obradovala, ali istovremeno i - zatekla proizvođače, jer niko još ne zna kakve uslove treba da ispunjava da bi njegov krompir mogao da se nađe na tržištu EU, a tu informaciju im duguje država.

Ratko Vukićević, predsednik Asocijacije „Plodovi Srbije", kaže da su proizvođači upozoravali državu da do ovoga može da dođe, ali niko nije reagovao na to. Primera radi, kada je cena krompira u Evropi veoma niska, čak i ispod cene proizvodnje, tamošnji trgovci traže na sve načine gde da krompir prodaju. U EU uvek pronađu rešenje, a to je tržište Srbije, pričao nam je Vukićević. Tako dođu u Srbiju, koja ne štiti svoje proizvođače. Tada se, recimo, krompir u Evropi prodavao po šest do sedam centi, i iako je bio lošijeg kvaliteta od onog proizvedenog u Srbiji, pa je stizao do naših trgovina. Uvoz nije trebalo odobriti, i to bi omogućilo da sav krompir iz zaliha koje imamo u Srbiji bude prodat! Ali, uvek prevlada interes uvoznika. Vukićević ističe da ne postoji organizovan uvoznički lobi, već da se radi o pojedincima, koji su pronašli način da uvozom jeftinijeg krompira dobro zarade. On dodaje da domaće proizvođače tek očekuju problemi, jer su kod nas carine ukinute, pa će cela Evropa sada pokušati da svoj krompir plasira na naše tržište. U ovakvoj situaciji u kojoj su trenutno naši proizvođači, mi ne možemo da se merimo sa inostranstvom i strahujem da će domaći krompiraši bukvalno biti „počišćeni" sa tržišta, rekao nam je tada Vukićević.

Ne koristimo dovoljno tržište Rusije koja je u svetu 12 uvoznik povrća. Rusija ga kupuje godišnje za 1,6 milijardi dolara. Srbija se u Rusiji nalazi na 10 mestu, pri kraju liste uvoznika, od kojih kupuje povrće, sa učešćem od 1,5 odsto godišnje. Jedan od značajnijih problema je neorganizovanost proizvođača u Srbiji, pojedinačno nastupanje, različit kvalitiet, visoke cene inputa u Srbiji (pre svega, goriva, semena, đubriva, sredstava za zaštitu bilja...).

Prosečne subvencije u Srbiji su oko 35 evra po hektaru, a u EU veće od 500 evra po hektaru! Zbog toga Srbija nije konkurentna. Prosečni podsticaji za organsku proizvodnju u Srbiji bile su 57 evra po hektaru (sad su neznatno povećane), a u Hrvatskoj je to 480 evra po hektaru. Kako onda meriti konkurentnost proizvođača u Srbiji sa kolegama u Hrvatskoj?

Predlog za bolju poziciju Srbije nalazi se u povećanju površina, podsticajima države, intenzivnoj proizvodnji u staklenicima i plastenicima...

Kada je reč o većem izvozu, tu rešenja treba tražiti u udruživanju proizvođača kroz zadruge, izgradnji distributivnih centara, a oni treba da imaju opremu za održavanje kvaliteta.

Na trpezama uvozno povrće!

,,Istraživanja pokazuju da je godišnji uvoz povrća u Srbiju, 2018. godine, bio veći od izvoza za 16.473 tone! Zbog toga je u ovoj oblasti i negativan bilans spoljnotrgovinske razmene te godine bio u vrednosti 22,8 miliona dolara'', navodi analitičar tržišta i profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta dr Branislav Vlahović.

,,Povećanje izvoza može se postići većom domaćom proizvodnjom povrća, udruživanjem proizvođača u asocijacije tržnih proizvođača i u zemljoradničke zadruge, većom podrškom državnih institucija i intenziviranjem marketinških aktivnosti'', kaže profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta dr Žarko Ilin.

Podaci, ako nisu drugačije označeni, odnose se na 2018. godinu:

ŠARGAREPA: Najveći prosečan izvoz Srbija ima u šargarepi i to je 18.240 tona godišnje. To čini 20,9 ukupnog izvoza svežeg povrća. Vrednost izvoza iznosi 4,3 miliona dolara. Ali, šargarepa se i uvozi godišnje u proseklu 1.735 tona u vrednosti od 811.000 dolara. Kada je ovo povrće u pitanju Srbija ima značajan pozitivan bilans, u tonama je to 16.505 tona ili vrednosno 3,5 miliona dolara;

CRNI LUK: Prosečan izvoz iznosi 16.068 tona u vrednosti od 3,8 miliona dolara. Godišnje se i uveze crnog luka 1.735 tona u vrednosti 1,9 miliona dolara. Dakle, imamo pozitivan bilans;

PAPRIKA, SVEŽA I RASHLAĐENA: Prosečan godišnji izvoz je 13.710 tona u vrednosti od 7,1 miliona dolara. Ona se nalazi i na prvom mestu u ukupnom izvozu svežeg povrća. Paprika se i uvozi, godišnje u proseku 8.554 tone u vrednosti od pet miliona dolara. Izvoz je veći od uvoza i to za 2,2 miliona dolara;

KRASTAVCI I KORNIŠONI: Godišnje se izveze 13.435 toan u vrednosti od 5,7 miliona dolara. Istovremeno se uveze i 7.334 tone u vrednosti od 4,7 miliona dolara. Izvoz je od uvoza veći za 0,9 milioan dolara. Najveći uvoz, čak 61 odsto je iz Albanije;

PARADAJZ: Prosečno se godišnje izveze 9.858 tona u vrednsti 4,6 miliona dolara. Istovremeno se uveze čak 27.542 tone što se plati 18 miliona dolara. Dakle, UVOZ JE VEĆI OD IZVOZA ZA 17.674 TONE I TO SE VIŠE PLATI 13,5 MILIONA DOLARA. Najviše se uvozi iz Albanije i to čak 51 odsto ukupnih količina;

KROMPIR: Godišnje se izveze 6.636 tona krompira u vrednosti 1,8 miliona dolara. Istovremeno se uveze 15.625 tona ovog povrća u vrednosti 3,8 miliona dolara. Dakle, uvoz krompira prosečno je veći od izvoza za 8.989 tona. Međutim, u 2018. godini taj uvoz je bio veći čak za 24.000 tona. Vrednosno iskazan ostvaren je negativan bilans razmene ovog povrća u vrednosti od 1,9 miliona dolara;

KUPUS I KELERABA: Prosečno se godišnje izvozi 5.330 tona u vrednosti od 1,7 miliona dolara, a uvozi se čak 8.924 tone što se platilo 2,5 miliona dolara. Dakle, godišnje se u Srbiju više uveze kupusa nego što se izveze u količini od 3.594 tone i to nas košta blizu milion dolara u negativnom bilansu;

ZADRUŽNO VOĆARSKO ORGANIZOVANJE

Zadružne fabrike

Kroz razvoj zadrugarstva za prvih godinu i po dana (od 2017. do kraja 2018. godine) u Srbiji je otvoreno 95 zadružnih mini fabrika. Odnosno toliko zadruga je dobilo podsticaje za razvoj u akciji ,,500 zadruga u 500 sela". Za dve i po godine plan da se osnuje 500 zadruga je premašeno i osnovano 105 više, do početka 2020. godine. Plan je da akcija traje i narednih šest godina. Stovren je nacionalni tim za preporod sela Srbije, koji sad radi plan akcije za naredne godine, kako bi se prvo krenulo u spasavanje 100 najugroženijih sela na jugu Srbije. Naravno, onih koji imaju šanse za opstanak. Do pokretanja ove akcije Srbija je bila zemlja u kojoj se godišnje gasilo 100 zadruga. Dakle, vraćen je duh zadrugarstva. Sad se čeka povratak i imovine. Ali, za to je teško doneti odluku jer država nema tih para da vrati oduzete njive i sve ostalo. To će zasad ostati u obećanjima za budućnost.

Hektari Srbije u brojkama

*Srbija poseduje 4,1 miliona hektara obradivog poljoprivrednog zemljišta. Od toga se obrađuje oko 3,4 miliona hektara;

*Pol?oprivreda Srbije za poslednje tri decenije ima rast od 0,45 odsto!!!

*Strategija o razvoju agrara od 2014. do 2024. godine predviđa rast od 9,1 ili blaže 6,1 odsto? Netačno, neostvarivo, nerealno, štetno… U prvoj godini primene 2015. godine bio je pad osam odsto, u 2016. godini rast osam odsto, u 2017. godini pad od 11 odsto je priznat. Bio je i veći, ali država nije priznala sušu u kojoj su bile štete 1,5 milijardi dolara, jer bi morala i više da nadoknadi za elementarnu nepogodu. A, tog novca nema i pored stalnog hvalisanja vlasti o punim kasama;

Kako povećati proizvodnju kada imamo nauku sa više od 1.500 sorti i hibrida, visokorodne sorte voća i povrća? Jer, samo tako ćemo biti konkurentni. Jedna Holandija ima proizvodnju po hektaru veću od 21.000 dolara, Danska veću od 15.000 dolara... Srbija ima proizvodnju vrednu oko 1.000 dolara po hektaru. Cil? je da ona bude bar 5.000 dolara po hektaru!

*,,Kada je reč o voćarstvu ono jedino u agraru Srbije ima napredak. Za godinu i po dana programa ,,500 zadruga u 500 sela" značajna pažnja i dobar deo novca dobile su baš zadruge koje se bave voćarstvom. U 2018. godini taj novac je dobilo devet zadruga. U prvoj godini njih nekoliko. Ali značajno je i to da su prve dve složene zadruge baš - VOĆARSKE!!!

U 2017. GODINI SU PRIMERA RADI, ZNAČAJAN NOVAC DOBILA BAŠ SLOŽENA ZADRUGA IZ OKUPČLJA VELIKI BROJ PROIZVOĐAČA IZ SRBIJE SLIČNO JE BILO I SA ZADRUGOM IZ SLANKAMENA ČIJI JE DIREKTOR NIKOLA KOTARAC. ONA IMA 42 ZADRUGARA I OKUPLJA PROIZVOĐAČE I KOOPERANTE IZ SREMA. NAKON TOGA ONE SU PROŠIRILE SVOJE UDRUŽIVANJE, KONKURISALE ZA NOVAC I 2018. GODINE DOBILE NOVAC KAO SLOŽENE ZADRUGE. TO JE ZNAČAJAN NOVAC - BESPOVRATNE PARE OD PO 500.000 EVRA. TO IM JE OMOGUĆILO NOVO UDRUŽIVANJE I POVEĆANJE PROIZVODNJE I PRERADE.'', navodi profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta dr Zoran Keserović.

Da nam voćarstvo u agraru daje najbol?e rezultate to se vidi po broju novih voćnjaka, po prinosima u voćnjacima koji najmanje variraju. Rod se godišnje kreće i do dva miliona tona svih kultura. Rekordna je bila 2013. godina sa oko dva miliona tona voća. U 2017. sušnoj godini rod svih kultura je bio 1.112.739 tona. Taj rod je sakupl?en sa površina od oko 167.801 hektara. Godinu dana kasnije bio je oko 1,4 miliona tona;

Što se tiče voća, ostvarena proizvodnja malina u 2018. godini veća je za 11,5, a višanja za 37,5 odsto u odnosu na 2017. godinu. Procena je da je rod u 2019. godini oko 62.000 tona. Znatno manji rod je i zbog toga što je sneg u maju 2019. godine uništio rod. Inače, malinjaci su tada bili osigurani od leda, ali se niko nije nadao snegu u maju. Osiguravajuća društva nisu htela da im priznaju ta osiguranja. A, proizvođači kažu, ko je mogao da osigura rod od snega u maju? Ministrar poljoprivrede u Vladi Srbije Branislav Nedimoivć ističe da je danas u Srbiji osigurano samo 12 odsto površina, odnosno useva na njima.

U poređenju sa proizvodnjom ostvarenom u 2017. godini, sad se očekuje veća proizvodnja jabuka i to za 21,6 posto i šl?iva za 30,1 odsto, pa je rod u Srbiji 2018. godine bio rekordan od oko 460.000 tona. To je stvorilo veliki problem, niske cene, rod nije imao kome da se proda. Sve manje roda odlazi za Rusiju zbog naših loših uredbi, ali i činjenice da se u Rusiji podižu novi zasadi pa će oni za nekoliko godina proizvoditi dovoljno za sebe. Šansa Srbije je da potraži nova tržišta, u bivšem nesvrstanom svetu od 40 zemalja;

*Takođe, u odnosu na desetogodišnji prosek, očekuje se povećanje proizvodnje jabuka i to za 21,8 i šl?iva za 1,8 odsto; Ali, sad kad raste prioizvodnja koja je u 2018. godini bila rekordna i to je iznosilo 460.000 tona, postaje problem gde pronaći kupce. Iznenadi nas mali rod, ali su još veći problemi kada bogato rodi. Šansa Srbije je povratak u nesvrstani svet koji je prema njoj raspoložen još iz vremen SFRJ. Jer, tada je iz nesvrstanog sveta u Jugoslaviji završilo fakultete 32.000 studenata iz tih zemalja. Dobar deo njih je danas na ministarskim mestima pa kada dolaze u Srbiju žele i srpski da razgovaraju. Prijateljski su raspoloženi prema našoj zemlji, pa to treba iskoristiti.

Rod površina, proizvodnja i prosečan prinos pojedinih vrsta voćaka u Republici Srbiji u 2017. godini. I drugih godina su na tom nivou, sa minimalnim odstupanejm naviše ili naniže:

Rešenje mnogih problema u agraru se nalazi u razvoju zadrugarstva. To znači da udruživanje predstavl?a snažnu ekonomsku okosnicu u ekonomijama razvijenih zemal?a u svetu, a udružuju se i farmeri koji poseduju po nekoliko hil?ada hektara zeml?e i drugi ne mali kapital. Koliko je udruživanje značajan proces i trend za visoki respekt najbol?e ilustruju podaci: na planeti Zeml?i udruženo radi i posluje milijarda zadrugara koji su organizovani u više od 750.000 zadruga. Jer, u svetu je oko tri milijarde l?udi povezano, na razne načine, sa radom zadruga. Zadruge obezbeđuju više od 100 miliona poslova širom sveta, što je 20 odsto više od multinacionalnih kompanija;

U Srbiji postoji više od 50.000 zadrugara i 150.000 kooperanata. Zadruge deluju u okviru 16 zadružnih saveza. U njima radi i oko 10.000 zaposlenih. Zadruge su, kao ekonomske organizacije, tvorevine epohe kapitalizma, nastale sredinom XIX veka. Izvorno, to je pokret sitnog kapitala. Cil? je bio opstanak malih sitnih proizvođača - formirali su ih zanatlije i trgovci. Prva zadruga u svetu je bila tkačka u Engleskoj osnovana 1844. godine. Godinu dana posle nje osnovana je u Sobotištu u Slovačkoj, druga zadruga, a treća u Bačkom Petrovcu 1846. godine koji se nalazi u blizini Novog Sada (tada bio u sastavu Austrougarske);

U vreme dok je svet razvijao, u Srbiji je zadrugarstvo nazadovalo pa se godišnje gasilo po 100 zadruga. Od pokretanja akcije ,,500 zadruga u 500 sela", aprila 2017. godine u Srbiji, dakle u prvoj godini, osnovano 319 novih zadruga. Do kraja 2018.godine osnovano je čak više od 605 novih zadruga. Dakle, vraćen je duh zadrugarstva!

To je prvi put da država pomaže zadrugarstvo sa bespovratnim novcem! Planirano je da se za tri godine uloži 25 miliona evra!

U prvoj godini sprovođenja programa 196 miliona je dobilo 22 zadruge od toga četiri iz Vojvodine. U 2018. godini podeljeno je blizu 800 miliona dinara i taj novac je dobilo je 73 zadruge. U trećoj godini, na kraju 2019. godine ugovore za besplatan novac potpisalo je 58 zadruga, koje su dobile 667 miliona dinara. Cilj programa je prvo da se pomogne pet najnerazvijenijih okruga na jugu Srbije, ali pare dobijaju zadruge iz ostalih delova zemlje. Jer, je pored pomoći nerazvijenima cilj da se uspostavi ravnomeran regionalni razvoj u zemlji, koji vodi Milan Krkobabić.

U 2018. godini u okviru Programa podrške sprovođenju mera ravnomernog regionalnog razvoja učešćem države u ekonomsko finansijskim podsticajima za zeml?oradničke i pol?oprivredne zadruge na celokupnoj teritoriji Republike Srbije, a naročito u Nišavskom, Topličkom, Pirotskom, Jablaničkom, Pčinjskom upravnom okrugu i u AP Kosovo i Metohiji i u AP Vojvodini, podeljeno je bespovratno 1,7 milijardi dinara. U 2018. godini podeljen je bespovratni novac u iznosu od oko 800 miliona dinara koji dobiju 73 zadruge. Među njima su 32 stare, 39 novih i dve složene zadruge (Aril?e i Slankamen). Konkurisalo je 95 starih, 109 novoformiranih i četiri složene zadruge. Tako će u ukupnom iznosu od 800 miliona dinara (685 miliona dinara za stare i novoformirane i 119 miliona dinara za složene zaderuge) novac dobiti 14 stočarskih, devet voćarskih, 12 ratarskih, četiri zadruge koje se bave proizvodnjom lekovitog bil?a, četiri povrtarske, sedam pčelarskih i čak 21 zadruga koja će novac koristiti za više faze prerade proizvoda. U 2019. godini 667 miliona dinara bespovrtno dobija oko 58 novih, starih i dve složene zadruge.

*Do kraja 2018. godine čak 1.298 zadrugara koji zapošljavaju 739 stalno i sezonskih zaposlenih radnika sa svojih 2.560 kooperanata, dobilo je bespovratni novac koji utiče na poboljšanje života 4.600 porodica;

Akcija je nastavljena i u 2019. godini pa je bespovratno podeljeno 667 miliona dinara. Taj novac dobilo je 58 zadruga. Među njima su 33 novoformirane, 23 stare i dve složene zadruge. Među njima je 14 onih koje se bave ratarstvom, devet voćarstvom, osam stočarstvom, sedam povrtarstvom i šest pčelarstvom;

Po Ustavu Srbije mi nemamo nijedno selo u Srbiji?! U njemu piše da su to naseljena mesta;

U Srbiji ima 4.709 nasel?a. Od toga je 1.200 njih u fazi nestajanja, u 1.034 ima manje od po 100 stanovnika, u 500 sela nema prodavnice, 400 nema ni asfalta, a u njih 1.000 nema prodavnica, 2.000 nema poštu… U selima je praznih bez vlasnika 50.000 kuća, a u još 150.000 njih niko ne živi;

Cil? je da se sela u Srbiji spasu pražnjenja i odumiranja. Kao i da se pomogne malim sitnim proizvođačima da se udruže. Jer, samo tako mogu ostvariti ciljeve i napredak. N?ih je i najviše u Srbiji. To je i šansa da se uspostavi ravnomeran regionalni razvoj. Ukoliko se ne udruže, poješće ih velike kompanije. Seljaci će biti najamni radnici na tuđim njivama;

Mali proizvođači, posebno u zeml?ama kao što je Srbija gde preovladava i sitan posed (od oko šest hektara u proseku, a na jugu Srbije to je oko 2,5 hektara po gazdinstvu). Da bi opstali moraju se udružiti! Svejedno je da li će se to zvati, zadruge kooperacije ili… Ukoliko se ne udruže oni ne da će propasti nego će nestati;

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane