Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (110)

AGRAR SRBIJE, PROBLEMI I REŠAVANJE

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU - Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, novinar analitičar, publicista i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ ,,Josip Broz Tito'' u Kumrovcu. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019.godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019.godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Na kraju 2022. godine analitičar i publicista Branislav Gulan proglašen je i dobitnikom priznanja ,,Zlatna značka Kulturno - prosvetne zajednice Srbije za 2022. godinu'' koja se dodeljuje za dugogodišnji doprinos razvijanju kulturnih delatnosti za nesebičan, predan i dugotrajan rad. Zlatnu značku dodelili su mu Kulturno-prosvetna zajednica Srbije i Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije - Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije. Krajem marta 2023. godine na savetovanju o agraru juče, danas sutra, održanom u Banji Koviljači, autoru je za višedecenijski rad i postignute rezultate u ovoj oblasti uručena Zlatna značka i zahvalnica za angažman povodom 150. godina postojanja Saveza poljoprivrednih inženjera i tehničara Srbije. U njegovim vitrinama nalazi se i niz drugi priznanja. Po odobrenju autora objavljujemo i njegova najnovija istraživanja!

Branislav GULAN

Teškoće Srbije oko izvoza žitarica

Agrar Srbije već decenijama se nalazi u teškoćama. Godišnji rast proizvodnje je samo 0,45 odsto! Strategija koja je usvojena 2014. pa važi do 2024. godine predviđala je rast od 9,1, odnosno od 6,1 odsto. Proizvodnja stagnira već nekoliko decenija, vrednost po hektaru se kreće do 1.200 dolara po hektaru. Ukupna vrednost proizvodnje koja se obavlja na 3.488.752 hektara kreće se oko pet milijardi dolara godišnje. Hrane se sve manje proizvodi, ona je sve skuplja i potrošnja po jednom stanovniku opada. Za bezbednu budućnost Srbije, kad aje hrana u pitanju, potreban je novi koncept koji treba da sprovode i novi ljudi!

U 2023. godini, očekuje se da će biti zasejano oko 920.000 hektara pod kukuruzom, što će biti - pet odsto manje nego prošle 2022. godine. Sa zasejanih površina u 2023. godini, očekuje se rod od 5,7 miliona tona, dok se domaća potrošnja procenjuje na 4,2, 4,3 miliona tona, kaže Sunčica Savović, direktor beogradskog udruženja ,,Žita Srbije''. Ovo je saopšteno na Danu žitara, u okviru 90. Međunarodnog sajma poljoprivrede u Novom Sadu. Bilo je informacija zanimljivih za proizvođače hrane u Srbiji. Pre svega, one koji proizvode viškove namenjene izvozu! "Ove godine ne možemo da očekujemo rekorde u proizvodnji", izjavila je direktorka udruženja Sunčica Savović. Neće biti rekorda ove godine, naglasila je Savovićeva. Od početka tržišne godine za kukuruz, u periodu oktobar 2022. godine do aprila 2023. godine, izvezeno je samo 250.000 tona, isključivo zbog problema sa kvalitetom - odnosno toksinima. Pšenice je prošle 2022. godine zasejano 17 odsto više - na 725.000 hektara. Očekuje se rod između 3,6 i četiri tona po hektaru."Ove godine sa svim zalihama, očekujemo rekordan izvoz pšenice, ako do njega dođe", rekao je Slavko Jovanović, ispred udruženja ,,Žita Srbije'' podsećajući na zabranu izvoza u 2022. godini koju oni nisu podržali.

Otežane okolnosti

Po rečima Jovanovića Rusija je najveći svetski izvoznik pšenice sa 17 odsto ukupne svetske trgovine. Očekuje se izvoz roda iz 2022. godini u količini od 45 miliona tona. Ukrajina je u 2021. godini bila na petom mestu po izvozu pšenice i učestvovala je sa 10 odsto svetskog izvoza. To je bila količina od 19 miliona tona. Od roda ostvarenog u 2022. godini Ukrajina je do sada izvezla ukupno 36,9 miliona tona pšenice. To je bilo za 18 odsto manje nego godinu dana ranije. To znači da je iz ove zemlje u protekloj ekonomskoj godini bilo izvezeno 12,6 miliona tona pšenice, 21,7 miliona tona kukuruza i 2,27 miliona tona ječma. Nakon intervencije Rusije u Ukrajini prvi problem i prekretnici za izvoz žitarica iz Srbije bio je - divljanje cena na svetskim berzama. Za privredu i proizvođače Srbije to je još otežala zabrana države Srbije za izvoz žitarica.

Do prošle 2022. godine Srbija je izvozila oko 80 odsto svojih žitarica Dunavom preko luke Konstanca. Danas to više nije slučaj jer ukrajinska roba koja se tovari u ukrajinskim lukama Reni i Ismailija je veoma ozbiljna konkurencija, navodi Jovanović. Brodari koji su radili Dunav, većinom su prešli da rade na relaciji Ukrajina - Konstanca, a istovremeno pretovarni kapaciteti u luci Konstanca koji su u vlasništvu velikih multinacionalnih kompanija (čak 90 odsto kapaciteta je u tom vlasništvu) stavljeni su u funkciju izvoza ukrajinskih žitarica, zatim rumunskih, bugarskih pa tek na kraju pristiglih iz Srbije!

Teškoće tek dolaze!

Zbog toga, Srbija, odnosno njene žitarice i uljarice, veoma teško nalaze mogućnost prevoza. Jer, vozarine su dva puta veće nego pre intervencije Rusije u Ukrajini, kao i pretovara u luci Konstanca. Napomenimo samo da je pre tih teškoća luka u Konstanci važila za glavnu srpsku luku. Ona to više nije pa žitarice iz Srbije moraju tražiti alternativne mogućnosti izvoza. Međutim, ko zna, sada ne vidimo koje bi mogle i trebalo da budu alternative za taj prevoz. Jer, i deo jadranskih luka je takođe zauzet sa ukrajinskom robom. Istovremeno ukoliko bi koristili druge luke, za njih imamo veoma problematičnu transportnu infrastrukturu, napominje Jovanović.

Usled konflikta u Ukrajini Evropska unija je otvorila svoj tržište za robu iz Ukrajine, koja osim morskim putem sada masovno i kopnom preplavljuje evropske zemlje. Od početka konflikta ukinute su kvote na Ukrajinsku robu i ona danas konkuriše istočno evropskim zemljama koje su bile glavni snabdevači, čak konkuriše i na njihovim tržištima, pa je ukrajinski kukuruz jeftiniji u Mađarskoj nego recimo Mađarski! Ova situacija ne ide u prilog Srbiji jer ni tu čak, i ako nam cene budu odgovarale, usluge logistike, koja je pomerena ka Ukrajini, pa nećemo moći da izvozimo uobičajene količine.

Jovanović nije optimističan ni kad je u pitanju izvoz budućih roba, a to znači novog roda iz Srbije. "Cene žitarica u martu 2023. godine u odnosu na isti period prošle godine su pale za više od 21 odsto, a kod uljarica za više od 48 odsto", kaže Jovanović te da naša izvozna pozicija više nije luka Konstanca zbog prezasićenja ukrajinskim žitom, pa Srbija mora da traži druga tržišta, ali on "ne vidi gde", dodaje Jovanović. Po njegovim rečima, najviše Rumuni kupuju naš kukuruz, Italijani pšenicu, komšije iz Bosne i Hercegovine suncokret.

Što se tiče uljarica, u odnosu na 2021. godinu - prošle 2022. godine, zbog dve loše sezone, izvoz soje bio je smanjen čak za 90 odsto! S druge strane, dupliran je bio uvoz soje, a primetan veći uvoz ječma, najviše iz Hrvatske. Naša soja je ove godine zasejana na 202.000 hektara, što je 16 odsto manje nego lane.

Na Danu žitara, održanom na 90 Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, obeleženo je 45 godina postojanja udruženja "Žita Srbije" koje okuplja 58 članica među kojima je 12 u Upravnom odboru. Kao i svaki put, i ovaj su najveći izvoznici primili povelje za svoja postignuća, koja im je uručila Sunčica Savović, direktor ,,Žita Srbije''. Tako se za najvećeg izvoznika sojinog ulja izdvojila Sojaprotein iz Bečeja, suncokretovog ulja Dijamant Zrenjanin, uljane repice RWA Beograd, soje firma Vimeksim Novi Sad, suncokreta Trading team iz istog grada, ječma CHS, pšenice Agroglobe, a kukuruza - firma Balkan Commodities International koja je proglašena i za izvoznika godine.

Uredbe trenutno rešile problem!

Vlada Republike Srbije je usvojila niz izmenjenih uredbi o raspodeli podsticaja poljoprivredi i ruralnom razvoju u 2023. godini. Ukupan iznos povećanja subvencija za priplodne mlečne krave je 2,3 milijarde dinara, što znači da će u tekućoj 2023.godini biti isplaćeno ukupno 14,3 milijarde dinara. Mera će važiti za sva grla mlečnih krava kojih je ukupno 228.823 u zemlji danas. Takođe, biće veće i subvencije po grlu za priplodne mlečne krave sa 30.000 na 40.000 dinara. Kada je reč o premijama za mleko, one će biti povećane sa 15 na 19 dinara po litru u drugom, trećem i četvrtom kvartalu 2023. godine, a za ukupno povećanje daće se tri milijarde dinara. Ukupan iznos za premije za mleko u ovoj godini biće 15 milijardi dinara. Prelevmani za sireve biće povećani sa 30 na 300 dinar po kilogamu, ali i uvedeni prelevmani na evaporisano mleko u iznosu od 300 dinara po kilogamu. Povećana su i davanja poljoprivrednicima po okruzima. Prema usvojenim izmenama maksimalni iznosi podsticaja za direktna plaćanja i mere ruralnog razvoja uvećaće se za 10 procenata za Toplički, Jablanički i Pčinjski okrug. Uvećanje maksimalnih iznosa podsticaja za Toplički, Jablanički i Pčinjski upravni okrug neće se primenjivati na premiju za mleko za prvi kvartal 2023. godine i direktna plaćanja koja se ostvaruju na osnovu javnog poziva za podnošenje zahteva za ostvarivanje prava na podsticaje koji je raspisan pre stupanja na snagu uredbe. Utvrđena su i sredstva za neisplaćena rešenja i za zahteve koji će biti rešeni u tekućoj 2023. godini, od kojih na direktna davanja odlazi 6.120.800.000 dinara. Prema objavljenim izmenama uredbe podrška za investicije u nabavku novih mašina i opreme za unapređenje primarne biljne poljoprivredne proizvodnje iznosi 1.843.386.000, a za unapređenje primarne stočarske poljoprivredne proizvodnje 240.900.000 dinara. Za poljoprivrednike koji se bave organskom proizvodnjom opredeljeno je 184.005.000 dinara. Usvojena je i odluka o utvrđivanju iznosa posebne dažbine pri uvozu mlečnih proizvoda, s obzirom na to da je detaljnom analizom i praćenjem stanja na tržištu mleka i mlečnih proizvoda utvrđeno da je usled povećanog uvoza polutvrdih sireva, i pored zaštitnih mera, došlo do destabilizacije domaće proizvodnje sireva, stvaranja viškova i nemogućnosti plasmana usled nekonkurentne uvozne cene. Zato je predloženo povećanje posebnih dažbina na uvoz šest vrsta sireva sa tržišta Evropske unije i ostalih tržišta.

Mlečni uvoz

Kada su mleko i mlečni proizvodi u pitanju, Srbija je od izvoznika postala uvoznik. U zemlji se sad od 228.000 grla mlečnih krava dobije oko 1,4 milijardi litara mleka. U Srbiji se godišnje proizvede i oko 60.000 tona sireva. Proizvodimo 70 vrsta sireva u zemlji. Od toga oko 15.000 tona izvozimo, a više od 12.000 tona uvozimo. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku iznosimo tone i potrošene dolare na uvoz mleka i mlečnih prerađevina u 2022. godini. Evo tabele i o potrošnji mleka i mlečnih proizvoda u pojedinim evropskim zemljama. Uvedeni prelevmani nisu se odnosili na mleko u prahu. Proizvođači i dalje apeluju na štete od nekontrolisanog uvoza mleka i mlečnih proizvoda čime se uništava domaća proizvodnja. Podatke koje objavljujemo, predstavljamo zbirno iako su za sektor uvoza mleka kategorisani u dve grupe, na proizvode sa manje od jedan odsto mlečne masti i proizvode sa više od jedan odsto mlečne masti.

U Srbiji je u 2022. godini prema podacima RZS uvezeno 84.119 tona mleka što je jednako broju od 3.364 šlepera, u vrednosti od 57,1 miliona dolara. Države iz kojih smo najviše uvozili su Poljska, Mađarska, Bosna i Hercegovina i Hrvatska.

Kada je reč o mleku u prahu u Srbiju je u 2022. godini uvezeno u količini od 9.663 tone, u vrednosti od 39,4 miliona evra. Države iz kojih smo najviše uvozili mleko u prahu su Poljska i Francuska.

Treća kategorija iz uvoza mlečnih proizvoda je sir. U Srbiju je u 2022. godini uvezeno 12.764 tone sira, zbirno svih vrednosti za 659 miliona evra. Države iz kojih smo najviše uvozili su Nemačka, Poljska, Holandija i Italija.

Problem sa proizvodnjom mleka nije nastao juče, već postoji godinama unazad. To se vešto skrivalo od javnosti, sve dok poljoprivrednici, ogorčeni trenutnom, situacijom nisu izašli na ulice, da prosipaju svoje mleko. Istovremeno, građani Srbije kupovali su mleko iz uvoza, koje se moglo pronaći na rafovima supermarketa, jer domaćeg nije bilo dovoljno.

Nedostatak mleka nije problem koji se može rešiti hirurškom intervencijom, danas za sutra, već sistemskim pristupom, subvencionisanjem domaće proizvodnje i kontrolom uvoza. Vlast mora biti svesna da treba da prođe dugačak period, kako bi se veliki nedostatak mlečnih krava nadoknadio, s tim moraju da znaju da onaj ko je jednom zatvorio farmu, taj se više na istu na vraća. A, u Srbiji je poslednjoj deceniji zatvoreno čak 62.000 malih farmi! Tužno, ali istinito!

Prosečna mlečnost krava mora se povećati sa 5.000 na najmanje 7.000 litara mleka godišnje. Nije legenda, niti mit, podatak koji su otkrili istraživači iz britanske kraljevske bolnice u Glosteru, a to je da nacije koje konzumiraju puno mleka i mlečnih proizvoda imaju tendenciju da među stanovništvom imaju više nobelovaca nego ostali. U oba slučaja - Skandinavci dominiraju. Očigledno neka veza postoji!

Zemlje i konzumiranje mleka i prerađevina: Danska - 900 kilograma godišnje; Finska - 361,19 kilograma godišnje; Švedska - 355,86 kilograma godišnje; Holandija - 320,15 kilograma godišnje; Švajcarska - 315,78 kilograma godišnje; Grčka - 314,69 kilograma godišnje; Srbija - 200,00 kilograma godišnje:

Kako rešiti disbalans tržišta mleka?

U Vladi Srbije održan je sastanak proizvođača mleka sa predstavnicima države i mlečnim govedarima, a tema su bili viškovi mleka i kako rešiti disbalans tržišta mlečnim proizvodima. Kako se čulo, srpske mlekare imaju viškove na zalihama, koje pokrivaju tri meseca, a šta će biti nakon toga dilema je za domaće stočare, koji su prisustvovali sastanku. "Nismo došli ni do čega. Učestvovalo je 28 mlekara iz zemlje i glavni akcenat je bio na poslovanju mlekara, njihove zalihe i probleme I cene koje su najniže u otkupu a mi kao da nismo tu bili ni prisutni, umesto da akcenat bude na poljoprivrednicima. Na kraju skupa sam zamolio za reč, da ukažem u kakvom smo problemu mi proizvođači mleka, zbog čega smo protestvovali i blokirali ulice", kaže Zlatko Kokanović, predstavnik Ujedinjenih udruženja poljoprivrednika Srbije. Kako je objasnio, proizvođači sireva su zadovoljni prelevmanom od 300 dinara, to se njih dotiče, ali to još uvek ne rešava suštinske probleme kod mlečnih stočara. "Za nas, proizvođače, ostao je glavni problem da Milanu Pajiću i Slobodanu Brkiću iz Mačve niko nije potvrdio da će početi da preuzima mleko. Postavlja se pitanje ko će da plati to mleko, koje ljudi deset dana prosipaju, oni su ga proizveli i hranu za stoku platili, oni su pogođeni ovom situacijom", kaže Kokanović i napominje da se ranije spominjao kao razlog otkazivanja otkupa kod nekih proizvođača prisustvo aflatoksina. On smatra da zbog tog problema ne treba da ispaštaju mlečni govedari, jer se zna od koga oni nabavljaju stočnu hranu. "Glavni problem su fabrike stočne hrane, koje stavljaju u promet hranu sa takvim sadržajem. To mora da se reši slanjem inspekcija", kaže Kokanović. Iz ugla mlečnih govedara najvažniji potez bio bi prekid uvoza mleka, da se povećaju subvencije po grlu što bi ublažilo štetu, i na kraju da se dozvoli uvoz samo manjka mleka. "Država treba da zna tačno koliko Srbiji mesečno treba mleka i sireva i samo da dozvoli manjak, potreban tržištu. Mi smo tražili zagarantovanu cenu za mleko ali oni su rekli da to ne mogu da daju. Tražili smo da zabrana uvoza i prelevmani važe i za članice CEFTA sporazuma, odnosno Otvoreni Balkan, ali to nisu mogli da ispune. Podsećam, mi smo država koja ne koristi GMO hranu za stoku. Mleko na farmama EU 35,7 evrocenti

Cene mleka na farmama EU u junu su ostale praktično na istom nivou kao prethodnog meseca i u proseku iznose 35,7 centi po kilogramu, navodi se u izveštaju Evropske komisije. Ova cena je za 13 odsto viša od proseka za jun u poslednjih pet godina.

Cena sirovog mleka u junu pala je za -8,5 odsto u SAD i porasla za +5,2 odsto na Novom Zelandu, u poređenju sa mesecom ranije (cene izražene u evrocentima/kg). IT spot cena mleka je pala, sada na 38,5 c/kg.

Razjedinjeni poljoprivrednici u borbi za opstanak: Ko organizuje proteste, ko na njih dolazi i kakva su očekivanja?

Poljoprivrednici Srbije postaju sve glasniji u borbi za bolje uslove rada, brojna udruženja uključila su se u ovu borbu zahtevajući sastanke sa predstavnicima vlasti i proteste, kao vrstu pritiska. Međutim, kao jedan od glavnih problema ove borbe pojavila se nesloga ili samo manjak komunikacije među udruženjima, što je počelo da dovodi do konfuzije među njima!?

U Predsedništvu su razgovarali sa ministarkom poljoprivrede Jelenom Tanasković i šefom kabineta predsednika države Ivicom Kojićem kojima su, pred proteste na ulicama, saopštili zahteve. Predsednik države Aleksandar Vučić, iako se očekivalo, nije u njima učestvovao, ali im je obećano da će ih primiti drugom prilikom, što se i ostvarilo.

U isto vreme, drugi proizvođači mleka, na taj sastanak ne samo da nisu pozvani, već za njega uopšte nisu ni znali.! Neka udruženja nisu ni bila informisana o održavanju protesta, kao ni o sastanku koji se neočekivano kasnije dogodio u Predsedništvu Srbije. Osim proizvođača mleka koji su se sastali sa predsednikom Vučićem i onih koji ni o kakvim sastancima nisu ni bili informisani, postoji i treća „struja", koja je tada bila predala svoje zahteve Vladi Srbije.

Sa druge strane, predstavnici vlasti slabo se u javnosti oglašavaju ovim povodom. Poljoprivrednik Slavko Vukov, iz Saveza udruženja poljoprivrednika Banata, kaže da oni kao Udruženje nisu dobili informacije o tadašnjem protestu. „Mi nismo pričali o tome i ne znamo ko je potencijalni organizator tog protesta. Naše udruženje ne učestvuje u tome, a ne učestvuje ni ostalih sedam sa kojima smo tada bili na sastanku u Vladi Srbije i izneli neke zahteve", navodi Vukov. On dodaje da nije siguran da li su organizatori udruženja ili pojedinci? „Konfuzna je situacija, vidim polemike i po društvenim mrežama i kojekakve komentare. Mi smo okupili krug udruženja koja su uz zajedničku platformu napravila neke zahteve i sa tim smo bili na razgovoru u Vladi Srbije i sada čekamo sastanak, da vidimo šta od tih zahteva, šta može da se ostvari i šta nam se nudi, pa ćemo videti šta ćemo dalje", poručuje Vukov. On dodaje i da su neka udruženja već najavila proteste nakon ponedeljka, ali da to nije konačna stvar jer se ne zna šta će biti ponuđeno na sastanku. „Što se tiče potencijalnog protesta ispred Predsedništva, mi nismo organizatori i nećemo učestovovati", naglašava on.

Sa druge strane, poljoprivrednik iz Slankamena Zoran Kotarac tada je isticao da će učestvovati na protestu ukoliko ga bude, ali da se on zalaže za to da se ne vezuju problemi u poljoprivredi sa politikom. „Čim je neko na vlasti, on snosi odgovornost", smatra Kotarac. On ipak misli da se nakon protesta ništa mnogo neće promeniti. Već će to kao i uvek do sada biti samo gašenje požara. „Sve je ovo igra, mi smo imali razgovore sa ministarkom poljoprivrede Jelenom Tanasković i ništa nije isplaćeno od onoga što je bilo obećano", ukazuje naš sagovornik. On dodaje da je problem što nisu svi seljaci složni. „Imamo te ale koje će te prodati za jednu subvenciju, za jedan nepovratni kredit... to je problem među nama", navodi Kotarac. Kako dodaje, veliki je problem ako svako ide na sastanke samo da bi rešio svoje probleme. „Ne želim da svako rešava svoje lične probleme na tim sastancima. Dođu tamo da dobiju kredit, da dobiju nešto... to je praksa, ne samo od ove vlasti, nego i od one prethodne", smatra on. Kotarac veruje da „ovo nije neznanje, da je ovo namera". „Vlast reši te pojedince, a problem ostane. Oni su obezbedili sebe, dobili su zemlju ili nešto i to je to. Problem je i u nama, ljudima koji se bave poljoprivredom", kaže Kotarac. On smatra da poljoprivrednici nisu u mogućnosti da pričaju o problemima, ako nisu politički angažovani. „Moraš da budeš partijski čovek da bi dobio nešto, a tako je bilo i pre", zaključuje naš sagovornik.

Državni revizor i nestale pare: Agrar Srbije između, strategija, želja, planova i ostvarenja

Stočarstvo u dubokoj krizi, subvencije nisu stigle kome su namenjene, nema traga parama!?

Iako je u periodu 2016. do 2018. godine Republika Srbija iz budžeta izdvojila oko 28 milijardi dinara za podsticaje u stočarstvu, nije došlo do povećanja broja grla kod pojedinih vrsta životinja, kvalitgeta proizvodnje mesa i povećanja izvoza u oblasti stočarstva...

Nema ni traga gde je potrošeno, odnosno, nestalo 28 milijardi dinara upućenih subvencija stočarima, te 2016. do 2018. godine! Kod njih taj novac nikada nije stigao! Ovo je konstatovala prilikom kontrole Državna revizorska institucija!

Stočarska proizvodnja u Republici Srbiji suočava se sa brojnim problemima koji kao posledicu imaju smanjenje broja grla i pad proizvodnje pojedinih vrsta mesa.

Ministarstvo poljoprivrede upravljanjem nije obezbedilo stalnu i predvidivu politiku u sistemu podsticaja u stočarstvu. Prilikom planiranja nije polazilo od potreba poljoprivrednika već se prilagođavalo dobijenim sredstvima kroz česte izmene Uredbe o raspodeli podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju i Pravilnika o uslovima i načinu ostvarivanja prava na podsticaje u stočarstvu. Takođe, Ministarstvo poljoprivrede je obavljalo samo delimičan nadzor nad radom Uprave za agrarna plaćanja, između ostalog, piše u izveštaju Državne revizorske institucije.

Uprava za agrarna plaćanja ne uspeva da obradi sve zahteve korisnika za podsticaje u stočarstvu, pa iz godine u godini neizmirene obaveze iz prethodnih godina čin oko 35 odsto planiranih sredstava u tekućoj godini! Poljoprivredni proizvođači ne znaju kada će dobiti podsticajna sredstva, i kada podnesu uredne zahteve jer odlučivanje po zahtevima predugo traje. Neko dobije za 30 dana, a neko čeka i po 500 dana. Neko ne dobije nikad! Zahtevi se ne obrađuju po vremenu dospeća što stvara nesigurnost kod korisnika podsticaja da će im podsticajna sredstva biti na raspolaganju za novi proizvodni ciklus. Uprava nema interne procedure u postupku dodele podsticajnih sredstava pa postoji rizik da poslovni procesi, između ostalog, i zbog toga dugo traju, piše u nalazu DRI.

I pored pogodnih prirodnih resursa za razvoj stočarstva, mere podsticaja nisu dovele do značajnog, očekivanog napretka u izvozu i obimu proizvodnje posmatranih vrsta životinja. Ministarstvo poljoprivrede je kreator Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja kao i Nacionalnog programa za poljoprivredu, međutim, navedena dokumenta u sebi sadrže više opisne nego merljive ciljeve i smernice pa je nemoguće oceniti da li je stepen razvoja stočarstva u revidiranom periodu ostvario strateške ciljeve, pisala je i analizi DRI.

PREPORUKE...

Posle kontrole Državna revizorska institucija je dala sledeće preporuke:

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede treba da:

Da obezbedi planska dokumenta kojima će se na kratkoročnom nivou, po godinama, utvrditi ostvarenje ciljeva, očekivani rezultat, kao i oblik, vrsta, namena i obim podsticaja;

Treba da obezbedi neophodne uslove da se podsticajna sredstva realizuju u razumnim rokovima da bi se obezbedila sigurnost poljoprivrednim proizvođačima;

Mora da utvrdi razloge zašto mere podsticaja u stočarstvu nisu dovele do značajnog napretka u izvozu i obimu proizvodnje posmatranih vrsta životinja i predloži rešenja za dalji razvoj stočarske proizvodnje;

DRI je preporučila je upravi za agrarna plaćanja da:

Sačini pisane procedure kojima se definiše način na koji zaposleni u Upravi za agrarna plaćanja postupaju u svom radu i dokumentuju poslovne procese i obezbediti da naknadne kontrole sačinjenih akata obavljaju lica kojima to spada u opis poslova;

U Skladu sa mogućnostima da organizuje edukaciju za novo zaposlene u cilju njihove potpune pripremljenosti za vrstu i obim poslova koje moraju da obave u procesu kontrole zahteva za podsticaje;

Sve ovo, između ostalog, piše u nalazu Državne revizorske institucije, ,,Izveštaj o reviziji svrsishodnosti poslovanja - efektivnost podsticaja u stočarstvu, broj: 400 -1115/2019-04/1, Beograd, 17. decembar 2019. godine;

Sela ostala bez para!

Ruralni razvoj iz ugla Državne revizorske institucije: Nije moguće oceniti stepen ostvarenih ciljeva!

Državni revizor Republike Srbije kontrolisao je i potrošnju 26 milijardi dinara za ruralni razvoj od 2018. do 2020. godine. Evo šta je on pronašao i zapisao.

Sad se opet agraru obećava bolja budućnost, daju se pare. Odgovornosti (ne) odgovornih za već utrošeni novac, koji nije doneo rezultate, nema!

Iako je izdvojeno najmanje 26 milijardi dinara za podsticaje merama ruralnog razvoja, nije moguće oceniti stepen ostvarenja ciljeva politike ruralnog razvoja, zato što planska akta nisu blagovremeno doneta i ne sadrže očekivane rezultate pojedinih mera, ocenio je dr Dušan Pejović, predsednik Državne revizorske institucije, na konferenciji za novinare u PRESS centru UNS, prilikom predstavljanja ovog dokumenta;

Izveštaj o reviziji svrsishodnosti poslovanja „Podsticaji merama ruralnog razvoja": Ruralne oblasti u Republici Srbiji se susreće sa brojnim problemima, kao što su staračka gazdinstva, zastarela poljoprivredna mehanizacija i dr. Poslednjih godina usvojen je veliki broj dokumenata, strategija, zakona, kao i podzakonskih akata, koji regulišu oblast ruralnog razvoja, ipak stanje još uvek nije zadovoljavajuće. Primera radi prosečna starost vlasnika gazdinstva u to vreme bila je 61, godin, dok je starost poljoprivredne mehanizacije duža od dve decenije, mnogi traktori su stariji od svojih vlasnika, piše između ostalog u izveštaju o kontroli.

Preporuke DRI:

Državna revizorska institucija je, između ostalog, preporučila i Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede da:

-Obezbedi planska dokumenta kojima će se po godinama utvrditi mere i druge aktivnosti, kao i očekivane rezultate, oblike i vrste namene i obim pojedinih mera podsticaja ruralnom razvoju;

-Prilikom planiranja sredstava polazi od smernica predviđenih Strategijom poljoprivrede i ruralnog razvoja kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi politike ruralnog razvoja;

-Obezbedi javno dostupnu evidenciju o vrsti i visini ostvarenih podsticaja po korisniku podsticaja, što smanjuje rizika od netransparentnog trošenja finansijskih sredstava;

Nacionalni program ruralnog razvoja, kao jedan od ključnih dokumenta za realizaciju ciljeva politike ruralnog razvoja, nije blagovremeno donet i ne sadrži jasno definisane indikatore za merenje očekivanog rezultata. Iz navedenih razloga teško je utvrditi da li su programi podrške za sprovođenje poljoprivredne politike i politike ruralnog razvoja jedinica lokalne vlasti usklađeni sa nacionalnim programom. Preko 74 odsto jedinica lokalne samouprave, uključujući i opštinu Mali Zvornik, tada nije bila donela strategiju ruralnog razvoja.

Upravi za agrarna plaćanja preporučeno je da obezbedi funkcionalan sistem sprovođenja merama podsticaja ruralnog razvoja kroz objavljivanje javnih poziva i konkursa, obradu zahteva u razumnim rokovima i objavljivanje rang lista podnosioca zahteva za ostvarivanje prava na podsticaje. Ministarstvo poljoprivrede, prilikom planiranja sredstava za podsticaje, nije polazilo od smernica predviđenih Strategijom poljoprivrede i ruralnog razvoja već se prilagođavalo zahtevima za podsticaje kroz česte izmene Uredbi i prenosilo sredstva sa manje traženih podsticaja na one podsticaje koji su u određenoj godini pokazali trend rasta, kako bi zadovoljio sve pristigle zahteve, što je dovelo do otežanog sprovođenja politike ruralnog razvoja. Pravo na podsticajna sredstva, iz budžeta Republike Srbije, ostvare svi uredno podneti zahtevi (kao i neki neuredno podneti zahtevi) korisnika podsticaja bez obzira na visinu planiranih sredstava za datu vrstu podsticaja u određenoj godini.

Međutim, Uprava za agrarna plaćanja jednim korisnicima podsticaja obradi zahteve u roku kraćem od 30 dana, a za druge je neophodno čak više od 500 dana. (Izvor: RZS)

Ministarstvo poljoprivrede ne vodi Registar podsticaja u kome bi trebalo da budu javno dostupni podaci o vrsti i visini ostvarenih podsticaja po korisniku podsticaja. Ministarstvo poljoprivrede sprovodi kontrolu na licu mesta isključivo po nalozima Uprave za agrarna plaćanja, umesto na bazi procene rizika, preporučuje se u zaključcima DRI iznetim na PRESS konferenciji 2. februara 2021. godine.

Sve ovo, pored ostalog, piše u izveštaju DRI pod naslovom Izveštaj o reviziji svrsishodnosti poslovanja ,,Podsticaji merama ruralnog razvoja'', Broj: 400 - 738/2020-04/38, Beogradu, 14. decembar 2020. godine.

Šta je urađeno na ispravkama ovih nepravilnosti u poslovanju u Ministarstvu za poljoprivredu Vlade Srbije, za šta su utrošene ogromne pare, za sada nema izveštaja od Ministarstva poljoprivrede Vlade Srbije.

Nestao ceo agrarni budžet!

Inače, ukupan agrarni budžet Srbije u 2021. godini je iznosio 53 milijarde dinara. To je tada bilo više od 400 miliona evra. U subvencijama kojima se izgubio t5raga od 2016. do 2020 godine, nestalo je 457 miliona evra, ili jedan čitav godišnji agrarni budžet!

U 2023. godini agrarni budžet koji je prvobitno donet iznosio je 80 milijardi dinara. Međutim, tek posle nekoliko protesta na ulici i pregovara seljaka i vlasti, pronađeno je, odnosno treba da bude dobijeno, zahvaljujući protestima na ulici, novih 40 milijardi dinara. Tako agrarni budžet nikada nije bio procentualno veći i iznosio je čak 120 milijardi dinom 2023. godine. Tada je konačno ispunjen i premašen zakonski okvir od pet odsto da bude agrarni budžet od državnog budžeta u tekućoj godini!

Iznos para koji je potrošen od 2016. do 2020. godine, koje nisu doneli rezultate, za koje se ni zna gde su potrošene. Seljaci uvek pitaju GDE SU NAŠE PARE, ali odgovor nisu dobili ni do danas. Mada je deo novog novca pronađen nakon protesta u 2023. godini.

Za ovakav rad, do nema ni odgovornosti odgovornih? Ko je odgovoran, mada se zna odakle su pare otišle i ko je potpisnik izgubljenog novca. Kada se pretvore subvencije za stočarstvo i selo u tom vremenu radi se o 457 miliona evra! Za taj novac mogle su da se napune staje i obnove zapuštena sela u Srbiji. A, takvih je gotovo 1.200 ili svako četvrto!

Sad stižu nova obećanja za budući Nacionalni progam od 2022 do 2024. godine! Za sada je urađen njegov nacrt. Na osnovu onog što u njemu piše, analitičari kažu, da opet dolazi vreme za čekanje boljeg života u agraru, koji učestvuje u stvaranju BDP zemlje sad sa oko 7,5 pa do 10 odsto!

Protest uspeo, ulica ugasila požar!

Lično mislim da nije dobro da se na ulici rešavaju problemi. Ali, ovaj put protest je uspeo jer je pronašao 40 milijardi dinara, p je to obećano i dodato agrarnom budžetu koji će u ovoj godini sad iznositi 120 milijardi dinara! Nikada veći!

Dakle, ulica je ,,ugasila požar''. Jer, je pronađeno 40 milijardi dinara. Gde su bile i gde su otišle nenamenski - znaju samo vlasti. Te pare su bile namenjene stočarima i selu, ali nikad do njih nisu stigle. Gde su otišle, javno se ne zna. Sad, posle protesta od nekoga se mora uzeti da bi se tolika suma dala posle protesta, kako je obećala vlast. Naravno ako vlasti ispune to obećanje dato na papiru, putem donete uredbe. Naravno, ako ih isplate seljacima prema potpisanom sporazumu i donetoj uredbi posle protesta krajem maja 2023. godine. Jer, navodno je dogovoreno da vlast više neće varati proizvođače hrane i da će se o svemu dogovarati ove dve do sada suprotstavljene strane. Jer, konačno su priznali i jedni o drugi da se nalaze na zajedničkom zadatku zbog opstanka Srbije!

Deo tih para, nestalog novca upućen je u 2016. godini od 28 za stočarstvo, pa zatim od 26 milijardi dinara upućenih 2018. godine za ruralni razvoj.Taj novac, prema nalazima DRI, je upućen stočarima i selima, ali nikada nije stigao do njih. Radi se o 54 milijarde dinara ili o 457 miliona evra! Posle protesta i pritiska, vlasti su to priznale, pa su obećale da će pronaći 40 milijardi dinara. To su potvrdile potvrdile i uredbom koja je usvojena na sednici vlade Srbije. Iz te sume još negde se nalazi i 14 milijardi dinara kada se bude uskoro ,,gasio neki novi požar''.

Dakle, vlasti javno govore neće rešavati probleme na ulici, ali i ovaj put su priznale svoje grehe pa su ga rešile, ako isplate novac. Proizvođači hrane i žitelji sela treba da znaju da im je za sada ostalo još da traže 14 milijardi dinara, izgubljenih dinara. I one se negde nalaze! Jer, osporavana i zabranjena ulica za rešavanje problema ih je samo privremeno vratila u sela, njive i staje da rade hrane narod! Jer, ništa nije sistemski rešeno. Da jeste, oni ne bi izlazili na ulice da traže pravdu! Već bi bili u svojima selima, na salašima u, stajama i ekonomskim dvorištima i proizvodili hranu, namenjenu domaćem tržištu i izvozu.

Ni o ovim, niti o sličnim problemima u poljoporivredi Srbije, nikada se nije oglasio trust mozgova Akademijskog odbora za selo SANU! Misli se na vreme njegovog reosnivanja od 2011. pa do sredine 2023. godine. Tak kada je agrar, ovaj put stočarstvo stiglo na rub propasti i da u BDP poljoprivrede učestvuje samo sa 28,1 odsto, posle ,,ugašenog požara'', tu temu su izvukli ispod tepiha, pa o njoj progovorili nekoliko reči, 7. juna 2023. godine! To je bilo druženje ljudi koji su taj problem morali da rešene pre pola veka. I toliko kasne.

Da nije bilo akcije ,,500 zadruga u 500 sela'' Milana Krakobibića, 2017. godine, sela bi i dalje propadala. Posle pauze od dve decenije nakon odlaska na drugi svet prof dr akademika Radomira Lukića, sadašnji saziv Akademijskog odbora za selo uz povremene promene sastava, deluje od 2011. godine. Treba da se zapitaju koja je uloga njihovog postojanja? Jer, nikada nisu pravovremeno delovali kada se pojavi problem u agraru. Niti su delovali pre pojave problema da spreče nemile situacije kao što su bile sredinom 2023. godine. Jer, Strategija razvoja agrara od 2014. do 2024. godine se ne ostvaruje! A, u njoj piše da agrar u toj deceniji trebao je da ima godišnji ras tod 9,1, odnosno u lošijim godinama od 6,1 odsto! Proizvodnja je samo u 2021. godini imala pad veći od šest odsto, a u 2022. godini pa je bio veći od osam odsto! Oni se nikada nisu oglasili na te probleme. Poslednje tri i po decenije sve do pojave Korone, agrar je imao skroman rast od samo0,45 odsto godišnje. Prema podacima RZS u 2021. godini pad agrarne proizvodnje u Srbiji je bio blizu sedam odsto, a u 2022. godini to je bilo čak osam odsto!Zašto?

Pronađen je krivac!

Kada se ovaj autor kritički osvrnuo na probleme agrara i nestajanja sela, a to je i nestajanje Srbije, i na kasno reagovanje na probleme u zaustavljanju ovih problema od strane vlasti, kao što je nestajanje svakog četvrtog sela, odnosno njih 1.200 u Srbiji, 200.000 praznih kuća u selima koja nestaju, nepostojanje pošta i bankomata u 2.000 sela, zašto u 500 sela nema asfaltnog puta ni veze sa svetom, kao i niz drugih problema u ruralnim sredinama, Mile Mandić, nekadašnji potpredsednik Izvršnog veća Vojvodine, kao izvršni čovek u tom ,,delu'' pronašao je po zadatku krivca, a to je autor ovih redova!

Jer, autor je napisao da Akademijski odbor za selo SANU sa delovanjem u ovim akcijama, kasni pet do sedam decenija! Jer, nije se blagovremeno oglašavao, ni nekad ni sad, da sprečava teško stanje u agraru, nestajanje sela, proteste seljaka... Jednostavno probleme su ostavljali pod tepih pa će ih rešavati kada se ,,ugasi požar'', pa dođu bolja mirnija vremena, kao što je bilo i nedavno, sredinom protekle dve godine.

Nekadašnji visoki funkcioner u Vojvodini, Mile Mandić, potpredsednik Izvršnog veća Vojvodine posle demokratskih promena 2000. godine, postavljen od strane tadašnje Nove demokratije, pronašao je krivca za te loše pojave u agraru i vlasti, pa je u telefonskim pozivima, uz uvrede, počeo da omalovažava i kritukuje sadašnji rad ovog analitičara, publiciste, književnika i novinara. U dva navrata koji je u kritizerskim telefonskim, pozivima i navodnim razgovorima, zvao autora ovih redova, držao je o njegovom radu loše kritike i vređao ga. Ni on ni njegov nalogodavac nisu imali nijedan demanti na iznete podatke. Već njima se ne dopada što se to iznosi u javnosti kroz tekstove, jednog ,,piskarala''.

Kritikovao autora tekstova, ali i prvog čoveka akcije ,,500 zadruga u 500 sela'' koju uspešno vodi Milan Krkobabić, ministar za brigu o selu u vladi Srbije. Samo izvršilac ovih telefonskih napada bio je Mile Mandić, ali je autoru ovih redova poznat i nalogodavac za ovaj kritički, omalovažavajući zadatak. Nalogodavac, iako u poznim godinama, i danas smatra sebe za nezamenljivog u ovim akcijama, obnavljanja zadrugarstva i spasavanja sela i Srbije. Iako nije nikada pominjan, imenom i prezimenom, pronalazio je sebe u tim analizama. To su prenosili oni kojima je on pričao svoje probleme što se njegov sadašnji loš rad iznosi u javnosti. Jer, nekada je podržavao godišnje gašenje 100 zadruga i nestajanje sela u Srbiji... Promenio je mišljenje i stavove, pa se danas zalaže za osnivanje novih zadruga i za obnavljanje sela u Srbiji! Kroz evoluiranje pameti, promenio je mišljenje i ponašanja. Sve to radi da bi sebe, dokazao kao čoveka današnjeg, a ne nekadašnjeg vremena!

Izvršilac ovog dela, i nalogodavac, su bliski prijatelji, drugari, pa se međusobno sad ispomažu u ovim sad kritizerskim akcijama omalovažavanja onih čiji rad, analize i sadašnje pisanje im se ne sviđa. Poslednje radno mesto ovog penzionera, izvršioca telefonskih napada na novinara, bilo je kada je do pre nekoliko godina bio direktor Luke na Dunavu u Bogojevu. Posle ovih telefonskih napada, kada je posle njih, autor ovih redova u telefonskoj poruci izvršiocu dela Miletu Mandiću, napisao da mu se više ne javlja nikada ne javlja, jer on nije njegov savetnik ni sekretar, za sada ga je poslušao, pa ga do pisanja ovog teksta, više nije zvao, da mu kritizerski i uvredljivo priča o kako on kaže mom ,,piskaranju'' (kako to Mile Mandić zove) u Magazinu Tabloid, ali i drugim sredstvima informisanja.

(Nastaviće se)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane