Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Preko pune linije

Ministarstvo unutrašnjih poslova je postalo najznačajniji segment organizovanog kriminala

Mafija u uniformi

Aleksandar Vučić je kriminalizovao policiju od vrha do dna, od resornog ministra do poslednjeg saobraćajca. Na rukovodeća mesta su postavljani politički podobni diletanti poput Stefanovića, Hrkalovićke, Vulina, Gašića, Papića i sličnih, a progonjeni su profesionalci kojima je poštovanje zakona bilo važnije od stranačke pripadnosti. Na visoke funkcije su se uspeli Milić, koji je izvršio krivično delo i nad roditeljima dece ubijene u "Ribnikaru" i Šušnjić, koji je štitio osuđivanog ubicu Eleza. S druge strane, do smrti su progonjeni inspektori Jović, koji je još 2017. uhapsio Belivuka, i Nerandžić, koji je odbio da montira postupak protiv žandara koji su u samoodbrani primenili silu nad Andrejem Vučićem. Pretnje ubistvom danas dobijaju inspektori Milenković i Mitić, koji su uhapsili Koluviju. Vučić je od policije napravio servis za zaštitu kriminalaca iz svog okruženja, ali i za torturu nad građanima.

Vladimir Molotok

Policija predstavlja organizovan način obavljanja zakonom uređenih poslova, koju čine policijski službenici koji, u obavljanju policijskih i drugih unutrašnjih poslova, štite i unapređuju bezbednost građana i imovine, poštujući Ustavom zajamčena ljudska i manjinska prava i slobode i druge zaštićene vrednosti u demokratskom društvu - navodi se u Zakonu o policiji Republike Srbije.

Za predstavnike vlasti Srpske napredne stranke nisu važni zakoni već isključivo volja vođe njihovog kartela. To je priznao i aktuelni ministar policije Bratislav Gašić, koji je u Narodnoj skupštini rekao da će "čuvati svog šefa i svoju partiju". Čega se častan čovek stidi, to Gašić kaže. To Gašić i radi.

Tokom skupštinske rasprave o njegovoj smeni s mesta ministra policije, dok su poslanici iz opozicionih stranaka argumentovali taj zahtev, Gašić se cerekao i dobacivao primitivne i vulgarne kafanske doskočice. Narodna poslanica Slavica Radovanović, koja je ceo radni vek, pune 32 godine, provela u Ministarstvu unutrašnjih poslova, podsetila je na Gašićevu ulogu u udesu helikoptera 2015. godine, kada je poginulo sedmoro ljudi. Tada je direktor MUP-a odbio da angažuje policijski helikopter u prebacivanju bolesne bebe iz Sjenice u Kragujevac zbog teških vremenskih uslova. Međutim, Ministarstvo odbrane, na čijem čelu se nalazio Gašić, naredilo je da se beba helikopterom preveze do Surčina, kako bi je tamo dočekao ministar zdravlja Zlatibor Lončar, da se slika za medije. Želja za poziranjem i imitiranjem "šefa", koji je nekoliko meseci ranije izvlačio jedno dete iz snežnih smetova kod Feketića, odnela je sedam života. Dok je gospođa Radovanović govorila o toj tragediji, Ana Brnabić je dobacila: "Dete bi ionako umrlo, bilo je teško bolesno". Premijerkinu morbidnu konstataciju Gašić je dočekao sa osmehom i aplauzom.

Od takvih ljudi - ako mogu da se tako nazovu - ne može se ni očekivati da poseduju makar kognitivnu empatiju, a kamoli da shvate formacijsku odgovornost za zločine koji su Srbiju potresli prvih dana maja. Kako zahtevati moralnu odgovornost od onih koji ne znaju ni za moral, ni za odgovornost. Ipak, poslanici iz opozicionih redova iskoristili su priliku da ukažu na najdramatičnije posledice vladavine Srpske napredne stranke.

U Velikoj Ivanči dogodio se masovni zločin 2013. godine, kada je ubijeno 13 ljudi. Dve godine kasnije došlo je do ubistva petoro ljudi u Žitištu. U Velikoj Plani je 2019. godine samo zahvaljujući nastavnika izbegnuta tragedija u Ekonomsko-ugostiteljskoj školi, u kojoj je napadač, naoružan automatskom puškom i bombom, celo đačko odeljenje držao kao taoce. Policija ni posle toga nije preduzela ništa da predupredi mogućnost zločina u školama. Na to je ukazao narodni poslanik Miroslav Aleksić.

- Kako je moguće da maloletnik ide u streljanu, u koju ga vodi njegov otac, da tamo puca bojevom municijom? Igrom slučaja, to je Partizanova streljana, ista ona u kojoj je Veljko Belivuk sa svojom ekipom boravio vrlo često. Kako je to moguće? Da li postoje zakoni u ovoj zemlji? Da li postoje institucije? Da li postoje službe? Ko se bavio time? Kako je tom maloletniku bilo dostupno oružje, ministe Gašiću? Postoji Zakon o oružju i municiji u kome je definisano kako i pod kojim uslovima se oružje može držati u kući, bilo lovačko, bilo za bezbednost. Da li je kontrolisano kako se drži oružje? Čija je to nadležnost? Policijskih uprava, naravno. Trebalo je da policajci obiđu svakog vlasnika legalnog oružja i vide kako da drži. Što se tiče ubice iz Mladenovca, Vi ste, gospodine Gašiću, ovde u Skupštini rekli da je on 31. maja 2020. godine izvršio napad na službeno lice u vršenju dužnosti. Vi ste rekli da je 28. jula 2019. godine takođe kršio Zakon o javnom redu i miru, motornom testerom je sekao rampu. Čovek je imao negativnu proveru, to znaju naše institucije. Takav čovek je imao na dohvat ruke automatsku pušku i drugo oružje. Šta ste uradili? Ništa. Taj čovek, za koga su podnošene prijave, za koga su institucije ovog sistema znale ko je i šta je, uzeo je kalašnjikov i pobio ljude u Mladenovcu. Kako je to moguće? Šta radi MUP? Šta radi tužilaštvo? Šta rade sve druge bezbednosne institucije? Nema ih, jer ste ih razorili i dali im zadatak da se bave opozicionarima, glumcima, lekarima i onima koji vam govore šta radite i koji ne podržavaju vašu politiku. Zato ništa ne funkcioniše - rekao je šef Poslaničke grupe Narodne stranke.

Aleksić je opisao i kadrovsku genezu uništavanja bezbednosnih resora otkad je SNS dovedena na vlast. Ukazao je na tragičnu činjenicu da "osovinu bezbednosnih službi" za ova tri mandata Ane Brnabić čine Nebojša Stefanović, Dijana Hrkalović, Aleksandar Vulin i Bratislav Gašić.

- Setite se Nebojše Stefanovića, dugo je bio ministar. Setite se konferencije koju je držao sa Dijanom Hrkalović, kada samo što nisu proglasili dan žalosti kada je ubijen Sale Mutavi. Tuga u zemlji, ubijen jedan od kriminalaca bliskih režimu! Krećemo u obračun sa organizovanim kriminalom. Vrlo brzo ste počeli da perete ruke kad je taj isti klan, posle Aleksandra Stankovića, preuzeo Veljko Belivuk. Stefanović je sad malo zglajznuo, valjda se nešto zamerio, posvađao se sa Dijanom Hrkalović, koja je siva eminencija MUP-a Srbije. Ona se razračunavala sa opozicijom, a šurovala i koordinirala Belivukovim klanom i ostalim kriminalcima po Srbiji. To je radila dok vi, naprednjaci, niste rekli da ona hoće da ubije predsednika države, da radi o glavi njemu i njegovoj porodici. Vaš advokat Vladimir Đukanović je za nju govorio da radi o glavi predsedniku države. On joj je sad advokat. Tako funkcionišu mafijaški režimi. Imaš zaštitu ako se pokoriš nama i ćutiš. Ako ne, uništićemo te. To ne rade države koje imaju institucije. Belivukov klan je nastao 2016. godine. Osim navijača Partizana niko nije znao da ti ljudi postoje. Taj klan je radio šta je hteo. Služio je vama, za to je bio nagrađivan, primao je novac, pravio biznis, tukli su ljude, razbijali proteste, obračunavali se sa novinarima, sa neistomišljenicima. Onda ste se probudili jednog dana i rekli da je to najmonstruozniji klan u zemlji, Ritopek, klanja, masakri. Belivuk je vaš, on je vaše čedo. Odgovorni ste za to. Još onomad je trebalo da podnesete ostavke, a ne da čekate da ova deca padnu mrtva. Vi pravite kriminalne klanove, pa normalno da podbacujete u poslovima zaštite građana Srbije, jer se bavite sopstvenim razračunavanjem - rekao je Aleksić.

On je analizirao i konkretna kadrovska rešenja ministra Gašića. Istakao je da Ministarstvo unutrašnjih poslova već skoro dve godine nema direktora policije. Od odlaska Vladimira Rebića vlast nije nikoga postavila na najvažniju funkciju u resoru unutrašnjih poslova. Međutim, Gašić je na formacijsko mesto pomoćnika direktora postavio Milomira Pajića, koga je doveo iz Bezbednosno informativne agencije. Pošto ne zadovoljava zakonom propisane uslove da bi bio imenovan za direktora policije, vlast priprema promenu Zakona kako bi mu to omogućila. Gašić je iz BIA doveo i Gorana Colića, koji je planiran za šefa Sektora unutrašnje kontrole MUP-a. Inače, Colić je taj posao radio i u BIA, a koliko je bio uspešan videlo se po klanici u Ritopeku. Do danas niko iz BIA nije odgovarao za nečinjenje, za to što ništa nije preduzeto protiv Belivukove grupe, koju je BIA pratila i dokumentovala zločine. Umesto da se sada policija bavi Colićem, on će kontrolisati policajce. Dijana Hrkalović je iz BIA u MUP prebacila Radomira Popovića i postavila ga ne mesto načelnika Službe za borbu protiv narkotika. Iako je imao obavezu, Popović nije izvršio kontrolu "Jovanjice" i utvrdio sve detalje, uključujući i količini THC-a u biljkama koje su tamo uzgajane. Za nerad, kojim je stvoren prostor za manipulacije, koji sada koristi Predrag Koluvija, Gašić je odlikovao Popovića. Gašić je iz BIA doveo i Marka Kričaka, koga nemerava da postavi za načelnika jedinice za obezbeđenje objekata i ličnosti.

- Javna je tajna da je Marko Kričak kadar Zvonka Veselinovića. Taj Marko Kričak je radio u "Porše lizingu", odakle je krenuo malo u lov sa Zvonkom Veselinovićem i Nikolom Petrovićem, a iz lova, hop, direktno u BIA. Tako birate kadrove koji treba da se brinu o bezbednosti svih građana Srbije. Ministar Gašić je ovde branio Krička, kako je on iz policijske porodice, kako mu je otac bio policajac. Tačno, ali ispustio je da kaže zašto mu je otac izbačen iz Četvrtog odeljenja. Isto tako, ministar nije rekao da li Kričko prolazi kroz krivičnu evidenciju, a po pitanju nasilja nad ženama. Taj isti Marko Kričak je, zajedno sa Ilijom Milačićem, dostavio službenu karticu MUP-a tabloidu Objektiv, na koju 24 sata dnevno stižu sve informacije o svim dešavanjima u državi Srbiji. I to je imao tabloid koji je nekada bio pod kontrolom Aleksandra Papića i Nebojše Stefanovića. Gle čuda, taj isti čovek je pregovarao sa Aleksandrom Papićem kada je pao Belivukov klan. Šta je cena dogovora da Papić ne bude obuhvaćen optužnicom i da ne bude doveden u vezu sa klanom Belivuka? Šta je cena toga? Možda to zna Kričak. Inače, Ilija Milačić je za to osuđen, a posle izvršene kazne je postao vozač Milana Radojičića. Da li ste svesni toga? Vidite kako ta hobotnica radi? Ima i drugih ljudi koje je Gašić iz BIA doveo u MUP, kao što je Branislav Pavlović - rekao je Aleksić.

Gašić nije protežirao samo kompromitovane kadrove iz službe koju je vodio pre nego što je postao ministar policije. Gašić je za šefa svog kabineta postavio Dejana Bojovića, policajca koji se istakao u progonu inspektora Dejana Jovića. Zbog toga je Novi policijski sindikalni savez je podneo tužbu protiv Bojovića.

- Apsolutno smo ubeđeni da Dejan Bojović ima svoj doprinos u progonu Dejana Jovića. Tužili smo ga zbog nezakonitog hapšenja, procesuiranja i kažnjavanja Jovića, koji je tada bio zamenik načelnika Trećeg odeljenja UKP-a za ubistva. Iz MUP-a niko nije reagovao, iako smo priložili popriličan broj argumenata i dokaza. Postoji i rešenje o protivzakonitom disciplinskom kažnjavanju Jovića - kaže policijski kapetan Zdravko Rajević, predsednik Odbora za borbu protiv korupcije Novog policijskog sindikalnog saveza.

Jović je vodio istrage nekoliko politički i medijski najzapaženijih slučajeva. On je istraživao ubistvo pevačice Jelene Marjanović, da bi bio naprasno sklonjen iz tog slučaja. Na osnovu Jovićeve istrage uhapšeni su Veljko Belivuk i Marko Miljković zbog sumnje da su izvršili ubistvo Vlastimira Miloševića krajem januara 2017. godine. Za Miloševića se tvrdilo da je učestvovao u atentatu na Saleta Mutavog, koji je izvršen tri meseca ranije. Navodno, Milošević je zviždaljkom dao signal ubici da priđe automobilu i izrešeta Stankovića sa 47 metaka. Belivuk je, prema nalazima Jovićeve istrage, osvetio svog pokojnog šefa. Međutim, optužnica je pala, jer su kompromitovani DNK dokazi i uništeni snimci bezbednosnih kamera. U tom poslu istakla se Dijana Hrkalović, što je opisano i u optužnici Tužilaštva za organizovani kriminal.

"U periodu od 13.02.2017. do 27.03.2018. godine okrivljena Dijana Hrkalović, koristeći službeni položaj sekretara UKP-a MUP-a Republike Srbije, a zatim i službeni položaj državnog sekretara MUP-a, u uračunljivom stanju, svesna svog dela i njegove zabranjenosti čije je izvršenje htela, izdavala je nezakonite naloge, neposredno i telefonskim putem Dejanu Milenkoviću, načelniku Službe za specijalne istražne metode UKP-a, da se nadležnom sudiji za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu i postupajućem tužiocu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, ne dostavlja izveštaj i prikupljeni materija od 14.02.2017. godine nastao pretresom mobilnih telefona i SIM kartica oduzetih od osumnjičenog Veljka Belivuka i drugih osumnjičenih u krivičnom postupku koji su vodili Višeg javnog tužilaštva za krivično delo teško ubistvo, na štetu sada pokojnog Vlastimira Miloševića", navodi se u optužnici KTO br. 82/21 .

Tužilaštvo za organizovani kriminal je utvrdilo da je Hrkalovićka tražila od Dejana Milenkovića da prikupljene dokaze iz te istrage preda njoj. Milenković je to uradio, iako je znao da je to suprotno obavezi propisanoj odredbama Zakona o krivičnom postupku. Iako su Više javno tužilaštvo i Viši sud nekoliko puta urgirali, Milenković je odbijao da im dostavi izveštaj i prikupljene dokaze. U sabotaži istrage protiv Belivuka učestvovali su i drugi policijski službenici. Mihajlović je naredio Nikoli Raičkoviću da prikupljene elektronske dokaze nareže na dva DVD-a i da ih preda njemu, kako bi ih on prosledio Hrkalovićki. Po Milenkovićevom naređenju, Raičković je sa računara izbrisao sve tragove koji su ukazivali da je radio na tom predmetu. Milenković je naredio da se hard disk i telefoni čuvaju u radnom stolu Andreja Miletića, umesto da se proslede u tužilaštvo i sud, čime je "znatno otežano dokazivanje u sprovedenom krivičnom postupku i pribavljena korist okrivljenima u vidu povoljnijeg krivično-pravnog položaja".

Osim Belivuka, Hrkalovićka je koristila službeni položaj da zaštiti i sebe. Po nalogu sudije za prethodni postupak, Služba za specijalne istražne metode obrađivala je advokata Dragoslava Mišu Ognjanovića. Na tajnom audio i video snimku Ognjanovićevog razgovora sa Dragoslavom Miloradovićem zabeleženo je da su njih dvojica pomenuli kako se Hrkalovićka sastaje sa Darkom Elezom, osuđivanim za krivična dela iz organizovanog kriminala i da je ona iz dokaza protiv Belivuka uklonila dva snimka bezbednosnih kamera. Milenković je o tome obavestio Hrkalovićku, a ona mu je naredila da izbriše deo snimljenog materijala koji sadrži komentare o njoj, o njenim "psihozama" i tome kako je "drži slinavi".

Milenković je izvršio nezakonito naređenje, što je kasnije i priznao u sudskom postupku. I Milorad Šušnjić, bivši načelnik Policijske uprave Novog Sada, priznao je izvršenje nezakonitih naređenja Dijane Hrkalović. Taj postupak je obuhvatio još tridesetak policajaca iz različitih sektora i svi su se branili tvrdnjom da su "samo izvršavali naloge svojih starešina", iako su znali da su protivzakoniti. Status svedoka su imali Risto Vujović i Darko Stefanović iz pančevačke Policijske uprave, Andrej Miletić, Nikola Raičković, Milenko Musurović, Marijana Tasić, Slobodan Knežević, Goran Radonjić, Bojan Ivković, Nikola Avramović, Slobodan Drmanac, Jagoda Rovčanin, Uglješa Nikić, Dario Anđušić, Dalibor Elijaš, Božidar Drobnjak, Biljana Barbarić, Dejan Kovačević, Darko Luković, Nikola Golubović i Milić Mojović. Niko od njih nije izvršio građansku i profesionalnu obavezu da prijavi nadređenog starešinu ili bilo koje drugo lice, koje je zahevalo izvršenje krivičnog dela.

I optužnica protiv Predraga Koluvije, zvaničnog vlasnika najveće evropske plantaže marihuane, obuhvata pripadnike bezbednosnih struktura. Osim Koluvije, koji je označen kao šef organizovane kriminalne grupe, okrivljeni su Aleksandar Tošić i Branislav Radosavljević, pripadnici BIA, Radovan Bojović, Zoran Baštovanović i Milan Kendija, službenici UKP-a. Osim njih, sa Koluvijom su sarađivali i drugi pripadnici MUP-a, BIA, VOA, tužioci, sudije i političari iz vrha vlasti, poput Aleksandra Vulina i Zorana Babića, a i Bratislav Gašić je, dok je bio na funkciji direktora BIA, kontaktirao sa Koluvijom.

Posledice takve sprege izvršne vlasti, policije, pravosuđa i kriminala vide se na grobljima širom Srbije. Dok su bili pod policijskom obradom, praćeni 24 sata, ubijeni su Miša Ognjanović i Dragoslav Miloradović. Mrtav je i inspektor Dejan Jović. Više javno tužilaštvo u Beogradu je, po prijemu krivične prijave Novog policijskog sindikalnog saveza, u martu prošle godine, pokrenulo istragu. Formirana je Komisija veštaka doktora specijalista Instituta za sudsku medicinu. "Na osnovu medicinske dokumentacije u spisima može se reći da se uzrok smrti pok. Dejana Jovića ne nalazi u nekoj drugoj okolnosti, koja nije u direktnoj vezi sa virusnom infekcijom SARS-KoV-2", zaključak je Komisije veštaka. Zaključak koji se donosi na osnovu medicinske dokumentacije ima istu vrednost kao kad bi se presude donosile na osnovu iskaza okrivljenog ili na osnovu ličnih utisaka tužilaca, što je zabeleženo prilikom utvrđivanja uzroka smrti Vladimira Cvijana.

U grobu je završio i Radomir Nerandžić, koji se, kao načelnik odeljenja u Sektoru unutrašnje kontrole MUP-a, suprotstavio progonu pripadnika Žandarmerije, koji su 2014. godine primenili silu nad Andrejem Vučićem, Predragom Malim i dvojicom pripadnika vojne policije "Kobre", koji su bili van dužnosti. Nerandžić je utvrdio da su žandari u samoodbrani primenili silu i postupili u skladu s propisima.

- Dragan Kujundžić, bivši načelnik Sektora unutrašnje kontrole vinuo se u visine zahvaljujući eliminaciji pukovnika Nerandžića, koji je odbio da procesuira žandare. Neranžić je pronađen mrtav u kamenolomu u Rakovici. Tih dana je trebalo da dobije stan od MUP-a. Rešenje o dodeli stana ukinuto je pre nego što je on sahranjen. Ministarstvo unutrašnjih poslova čak nije objavilo ni osmrtnicu u novinama, što je inače praksa, pogotovo kad je u pitanju visoki oficir policije. Porodica je bila ubeđena da u pitanju nije samoubistvo, nego da je ubijen. Takav stav je imalo i sveštenstvo, koje je održalo opelo - kaže policijski kapetan Zdravko Rajević.

Mišljenje porodice, i to u svim slučajevima ove vrste, nije bitno za predstavnike vlasti. Vansudsko veće naprednjačkog kartela istog dana, pre nego što je završen uviđaj sa mesta gde je pronađeno telo Radomira Nerandžića, objavilo je u svojim medijima da se on ubio službenim pištoljem. Ni u jednoj vesti o tom "samoubistvu" nisu pomenuti problemi u službi kojima je bio izložen nakon što je odbio da progoni žandare koji su pendrecima pokazali Andreju Vučiću da nije svemoćan. Čak i da je zaista u pitanju samoubistvo, opet deo odgovornosti pada na službe u MUP-u koje nisu ni primetile da se Nerandžić nalazi u problemima, a kamoli da mu pomognu. U MUP-u postoji centar za psihološku prevenciju, ali nema rezultata. Naprotiv, u poslednjih godinu dana, otkad je Gašić izabran za ministra, deset policajaca je izvršilo samoubistvo. Ministarstvo na to nije reagovalo, navodno zbog toga što su se policajci ubijali uglavnom kad nisu bili na dužnosti. O tome kako se MUP odnosi prema svojim službenicima, naročito ako nisu politički podobni, pokazuje i poslednji tragičan slučaj iz Beograda.

Policajac D. Jeremazović početkom juna ubio je svog sina Iliju, pa sebe. Komšije nisu čuli pucnjeve iz pištolja. Tela bivšeg supruga i sina pronašla je Marija, koja je takođe zaposlena u MUP-u. Ona je na poslednjem protestu "Srbija protiv nasilja" u direktnom prenosu na You Tube kanalu Srđana Noga ispričala kako se MUP poneo prema njoj u tim najtežim trenucima.

- U policiji radim 21. godinu, a niko iz MUP-a se nije oglasio da mi uruči saučešće. MUP nije hteo ni da mi obezbedi prevoz na sahranu sina, na groblje sam otišla sa drugaricom i njenim sinom, u njihovom autu. Želim da se "zahvalim" gospodi Gašiću, Miliću i Vučiću što se nisu udostojili da ispoštuju policijskog službenika ni kad sahranjuje svoje dete. Kolege, moje i mog bivšeg muža, skupljali su novac za sahranu, od MUP-a nisam dobila nijedan jedini dinar. Za sve ostalo ima novca u MUP-u, za "Zlatiborske noći", za Dubai... Kad sam se razvela, MUP mi nije pomogao, nisam mogla da dobijem kredit da kupim garsonjeru, da bi moje dete moglo da živi sa mnom. Tako da - hvala, Vučiću! Hvala nizašta. Nikome ne želim ništa loše, nikome ne dao Bog ovo što sam ja prošla, da gleda svoje dete kako ga spuštaju u raku. Sad mediji plasiraju naslove o tome kako je policajac ubio svog sina, ali niko neće da ukaže na propuste sistema. Moj bivši muž je imao psihičke probleme. Još 2013. godine je imao šifru, koja mu je kasnije skinuta. Radio je u Beogradskoj brigadi, imao je oružje. O tome se ćuti da se ne bi saznalo da i u policiji postoje monstrumi. Kažu sistem nije zakazao! Nema nasilja! Sada dolaze psihijatri i psiholozi da bi me smirili. Rekla sam im da me ne smiruju, neka me puste da bolim moju bol. Trebalo je ranije da idu u Brigadu, da vide šta se dešava sa policajcima. Ne znam ko je sledeći. Besna sam, ljuta i ogorčena. Zato svima kažem: Borite se, ljudi, nemojte da odustajete! - rekla je Marija.

Građani se dva meseca bore protiv nasilja čiji generator je Aleksandar Vučić. Patološko nasilje, koje Vučić i njegovi saradnici šire Srbijom već 11 godina, odnelo je na hiljade života. Kao što je diktator najavio, u vreme pandemije korona virusa, groblja će nam biti mala. I, u pravu je. Tako će biti dok diktator i njegovi ortaci iz vlasti ne budu suočeni s odgovornošću za sve zločine, koje su izvršili. Poseban tretman, bez milosti, treba da imaju policajci, koji pristaju da učestvuju u kartelu, da ga štite od pravde i zakona.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane