Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Stop tiraniji: Sloboda Milovanu Brkiću, sloboda Srbiji

Brkić: Umirem u teškim mukama

Milovan Brkić se već sto dana nalazi u Pritvorskoj jedinici beogradskog Okružnog zatvora. U kritičnom zdravstvenom stanju pre dve nedelje je prebačen u Specijalnu zatvorsku bolnicu. Glavni urednik Magazina Tabloid poručuje: "Žao mi je što neću dočekati slobodu. Neka je barem osete napaćeni građani, koji će pravdi privesti zločince iz pravosuđa, policije i Vučićeve lopove."

Predrag Popović

Aleksandar Vučić može da pripremi šampanjac, kojim će proslaviti pobedu nad još jednim svojim političkim protivnikom. Uz šampanjac se veselio ubistvima Slavka Ćuruvije i Zorana Đinđića, sad je došao red na Milovana Brkića.

Brkić se od 8. maja nalazi u pritvoru. Od 7. juna štrajkuje glađu. Izgubio je više od 30 kilograma. Uz stare zdravstvene probleme s povišenim pritiskom i dijabetesom, pojavile su se komplikacije s jetrom, plućima i bubrezima. Ni u Specijalnoj zatvorskoj bolnici, u koju je prebačen 26. jula, ne dobija adekvatnu lekarsku pomoć.

- Upravnik zatvorske bolnice Dragoljub Paunović je 3. avgusta došao u moju sobu i zapretio mi da će me, ukoliko ne prekinem štrajk glađu, prebaciti u samicu. Tamo će mi davati infuziju dok se ne onesvestim, a potom će mi, dok sam u nesvesti, unositi hranu direktno u creva. Pa onda opet infuzijom. Tako da od mene neće ostati ništa. Upravnik želi da me izoluje, da ne primam posete advokata. Uz nasilje lekara neću moći još dugo da živim. Umirem u najtežim mukama - poručio je Milovan Brkić iz postelje u zatvorskoj bolnici.

Bez obzira na dramatično zdravstveno stanje glavnog urednika našeg Magazina, nastavljena je pravosudna tortura nad njim. Apelacioni sud u Beogradu odbio je Brkićevu žalbu na rešenje o produženju pritvora, koju je doneo sudija Dušan Agatonović 11. jula, istovremeno kad je izrekao presudu kojom ga je kaznio sa 14 meseci zatvora.

- Po nalaženju Apelacionog suda, prvostepeni sud je za svoje zaključke za zadržavanje okrivljenog u pritvoru dao dovoljne, jasne, konkretne i argumentovane razloge koji se za sada žalbenim navodima ne dovode u sumnju. Naime, ranija osuđivanost okrivljenog, iz čega proizilazi sklonost ka vršenju krivičnih dela, u međusobnoj vezi sa ostalim navedenim okolnostima upravo ukazuje na opasnost od ponavljanja krivičnog dela u kratkom vremenskom periodu od strane okrivljenog i dalje postoji, dok iz spisa predmeta ne proizilaze neke druge okolnosti koje ukazuju na prestanak razloga na osnovu kojih je pritvor prema okrivljenom određen i produžavan. Prema oceni Apelacionog suda, pravilan je i zaključak prvostepenog suda da je mera pritvora, iako najteža, jedina adekvatna mera za nesmetano vođenje ovog krivičnog postupka, pri čemu je prvostepeni sud vodio računa o tome da se ne primenjuje teža mera ako se ista svrha može postići blažom merom, ali je pravilno našao da je u konkretnom slučaju stepen opasnosti da će okrivljeni, boravkom na slobodi, u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično delo takav da se može sprečiti jedino merom pritvora, a ne i nekom drugom, blažom merom. Pored navedenog, prvostepeni sud je imao u vidu i podnesak jednog od branilaca okrivljenog koji se odnosi na zdravstveno stanje okrivljenog, kao i medicinsku dokumentaciju, zbog čega je uputio dopis Upravi Okružnog zatvora u Beogradu kako bi se, u skladu sa obaveštenjem, preduzele adekvatne mere, pre svega medicinskog karaktera, a po potrebi i druge mere, u skladu sa priznatim standardima, na koji način bi se pratilo zdravstveno stanje okrivljenog i eventualno preduzele dodatne mere, o čemu je sudu dostavljen izveštaj iz koga, između ostalog, proizilazi da je njegovo zdravstveno stanje stabilno zbog čega su žalbeni navodi kojima se ukazuje da okrivljeni štrajkuje glađu i da se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo ocenjeni kao neosnovani - navodi se u rešenju Apelacionog suda Kž2 1649/23, kojim su odbijene žalbe Brkića i njegovih advokata i potvrđeno rešenje o produženju pritvora.

Sramno rešenje, u kome se ističe da je pritvor "kao najteža mera, jedina adekvatna" za Milovana Brkića, donelo je sudsko veće kojim je predsedavao sudija Rastko Popović, muž aktuelne ministarke pravde Maje Popović. U veću su bile sudije Dušica Đorđević i Jelena Škulić. Inače, predsednik Apelacionog suda Duško Milenković je kum sudije Dušana Agatonovića, koji je doneo prvostenu presudu protiv Brkića.

Što je Vučićev klan, koji je predvodio Veljko Belivuk, radio u Ritopeku, to Vučićev klan, koji predvode sudije poput Milenkovića i Agatonovića, radi u tzv. Palati pravde. Iste sudije, formatirane u istoj pravosudno-kriminalnoj mreži, na slobodu su pustile koljače Bojana Hrvatina i Srđana Lalića, kao i Borisa Karapandžića, koji je bio Belivukov, ali i ortak Danila Vučića. Na slobodi je narko bos Predrag Koluvija, kao i Dijana Hrkalović, Nebojša Stefanović, Slaviša Kokeza, Petar Panić, Zoran Babić i mnogi drugi naprednjački jurišnici. Iste Vučićeve sudije, koje sprovode torturu nad Milovanom Brkićem, na slobodu puštaju i ubice koje nemaju političku funkciju. Kako to izgleda u praksi pokazuje slučaj ubistva Zorana Nedeljkovića krajem aprila ove godine.

Komšijski spor oko ograde u zajedničkom dvorištu u beogradskoj opštini Zvezdara završio je tragično. Bivši kik-bokser Nikola Š. raspravu sa Zoranom Nedeljkovićem prekratio je nokautom. Kad je Nedeljković pao, Nikola Š. je nastavio da ga udara nogama u glavu. Iako teško povređen, Nedeljković je uspeo da izađe na ulicu. Stotinak metara dalje pao je na asfalt. Prolaznici su pozvali policiju. Policiju je zvala i Desanka Š, majka Nikole Š, kako bi žrtvu prijavila za napad.

U Urgentnom centru je konstatovano da je Nedeljković zadobio frakturu baze lobanje, frakturu donje vilične kosti, sinusa i obe jagodice, prisustvo vazduha u lobanjskoj duplji, paralizu facijalnog nerva, što je kasnije izazvalo mikroleziju mozga, upalu moždane opne i upalu pluća, a potom i komu. Zoran Nedeljković je, nakon dve operacije, usled komplikacija koje su usledile, preminuo u bolnici šet nedelja kasnije, 29. maja 2023. (Informacije o ovom slučaju potražite na sajtu pravdazazokija.rs.)

Sudija Ksenija Marić je odbila zahtev tužilaštva da se Nikoli Š. odredi pritvor do 30 dana. Sudija Nikola Mikić je bio u veću koje je odbilo žalbu tužilaštva na tu odluku. Dakle, sudije Marić i Mikić su dopustile Nikoli Š. da se brani sa slobode, iako je nogama neneo smrtonosne povrede Nedeljkoviću. Da podsetimo, sudija Marić je odredila pritvor Dejanu Petru Zlatanoviću zato što je na protestu za odbranu Kosova i Metohije rekao "ko potpiše, njega ubiše". Sudija Mikić je odredio pritvor Milovanu Brkiću zato što je na protestu protiv nasilja rekao da treba da "uđemo u Skupštinu, pronađemo idiota i otkinemo mu glavu".

Iste sudije, koje određuju pritvor novinarima zbog verbalnog delikta, na slobodu puštaju kik-boksere osumnjičene za brutalno ubistvo. Tako izgleda pravda u Srbiji, koju je okupirao kartel Aleksandra Vučića.

Osim sudija Agatonovića, Popovića i sličnih, u torturu nad Brkićem uključeni su i stari udbaški saradnici Vučića. Na čelu Uprave za izvršenje krivičnih sankcija nalazi se Dejan Carević, bivši pripadnik zloglasnog Šestog odeljenja Državne bezbednosti iz vremena kad je Vučić bio ministar u crno-crvenoj vladi Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.

Gde su stali 5. oktobra 2000, Vučić i Carević su nastavili 1. septembra 2012. godine. Po dolasku naprednjačkog kartela na vlast, Vučić je na državne funkcije vratio kadrove s kojima je sprovodio teror za svog radikalskog staža. Carevića nije mogao da vrati u BIA, ali postavio ga je na mesto šefa kabineta ministra pravde Nikole Selakovića. To je izazvalo revolt članova porodica žrtava Šestog odeljenja DB-a.

- Vest o postavljanju Dejana Carevića u Ministarstvo pravde je mučna i odvratna i dokazuje da su se svi oni koji su učestvovali u vlasti za vreme Miloševićevog režima vratili i da im je cilj da zataškaju ubistva. Počela je revizija i vraćanje bivših i ne bi me začudilo kad bi na red došlo i pomilovanje za ubice premijera Zorana Đinđića. Postavljanje Carevića, koji je bio pripadnik DB-a u najgore vreme političkih ubistava, izaziva ogorčenje i bes. Ova zemlja ne može ući u red civilizovanih zemalja sve dok se ne reše i ne dobiju sudski epilog ubistava Slavka Ćuruvije, sudije Nebojše Simeunovića, Dade Vujasinović... - rekao je Jovo Ćuruvija, brat ubijenog vlasnika Dnevnog telegrafa.

Slavko Ćuruvija je ubijen sa 18 metaka, a sudija Nebojša Simeunović je, pred petooktobarsku promenu vlasti, ubijen i bačen u Dunav. Jelena Simeunović je tvrdila da se "odavno zna ko je u privatnom zatvoru mučio i ubio" njenog brata i ko ga je bacio u reku.

- Vlast DOS-a je zataškavala taj slučaj, a tek sad ne očekujem ništa. Postavljanje Dejana Carevića u Ministarstvo pravde je zastrašujuće jer je Šesto odeljenje dobro poznato. Samo su bili pritajeni i sad se vraćaju. Dugo su me noću zvali telefonom i puštali snimak najstrašnijih ljudskih krika. Bili su prestali jedno vreme, a onda su u februaru ponovo počeli noćni pozivi, ali ja ih se ne plašim. Samo ih se gadim. Ne verujem da će sada nijedno od političkih ubistava biti rasvetljeno - rekla je Jelena Simeunović za Blic 1. septembra 2012. godine.

Načelnik Šestog odeljenja bio je Ratko Romić, jedan od okrivljenih za ubistvo Ćuruvije. U to vreme, osim Ćuruvije i Simeunovića, ubijeni su Ivan Stambolić, Veselin Bošković, Zvonko Osmajlić i još dvojica pripadnika obezbeđenja Vuka Draškovića, koji je slučajno preživeo taj atentat na Ibarskoj magistrali, kao i onaj u Budvi u leto 2000. godine.

Po odlasku iz DB-a, posle pada crno-crvene vlasti, Carević je jedno vreme bio šef Sektora za kontrolu u Carini. Mediji su izveštavali da je odatle sklonjen zbog loših rezultata i afere koja je otvorena kad je počelo suđenje tzv. carinskoj mafiji. Sredinom 2006. godine Careviću je zapaljen džip u Dubrovniku. Carević je pre nekoliko godina bio postavljen na funkciju zamenika upravnika zatvora u Sremskoj Mitrovici. Upravnik je bio, a to je i danas, Aleksandar Alimpić, Carevićev kolega iz DB-a.

S obzirom na Carevićevu radnu karijeru, koja je izbegla zakonske sankcije, ne čude saopštenja u kojima on plasira laži o Milovanu Brkiću. Uprava za izvršenje krivičnih sankcija je 26. jula izdala saopštenje da "Tabloid laže o Brkićevom zdravstvenom stanju, koje je stabilno". Isto jutro Brkić je u invalidskim kolicima prebačen u zatvorsku bolnicu. O ostalim Carevićevim lažima, kojima prikriva torturu nad glavnim urednikom našeg Magazina, kao i o njegovim kolegama iz Šestice, koje je Vučić rasporedio u sve strukture vlasti, u ministarstvima pravde, spoljnih poslova i ekonomije, biće više reči u sledećem broju. Zasad, nadamo se da Brkić neće proći kao Ćuruvija ili sudija Simeunović, iako znamo da se Vučić nada baš takvom raspletu ovog slučaja.

- Pod mač bre, kakva sloboda - napisao je na Tviteru jedan naprednjački bot.

- I ja sam SNS bot - napisao je Aleksandar Vučić.

Da, zna se da botovi pišu ono što Vučić misli. Zna se i da je Vučić uradio sve što je mogao kako bi Brkić završio pod mačevima, kojima seku policajci, tužioci i sudije koje su po nalogu ili dobrovoljno pristali da učestvuju u ovoj torturi. Vučić to i ne krije. Za razliku od ostalih svojih žrtava, od čijih senki i danas beži, Vučić danas sprovodi javnu egzekuciju Brkića. I, nema sumnje, neće odustati od toga dok god krvavi posao ne bude završen, a Brkić sahranjen.

Za tri meseca, koliko je prošlo od hapšenja Brkića, Vučić je imao 68 konferencija za medije i intervjua. Samo jednom je pomenuo svog privatnog uznika. Na pitanje voditeljke s TV Prva kako komentariše to što su Zoran Lutovac i Ekološki pokret "podržali Milovana Brkića", Vučić je odgovorio u stilu svojih botova.

- Da, Brkić je pozivao na nasilno rušenje ustavnog poretka, na ubijanje. Morate da razumete. Kada shvatite da, koliko god odgovarali, koliko god prostora imate, da vas ljude ne žele, onda vi sebe lažete, sebe obmanjujete i govorite da je to zbog toga što vas nema dovoljno u medijima. Aj, pogledajte kako RTS izveštava s njihovih protesta... Ima mnogo onih koji mrze tog monstruma koji ne voli decu, koji je ljudsko đubre, koji nema nijednu ljudsku osobinu i to smo uspeli da nacrtamo našim ljudima. Kad oni gube sa 50 odsto razlike, šta im drugo ostaje nego da se bave Milovanom Brkićem, da se bave onim što spada u Zonu sumraka, što spada u Treće oko, jer su oni zaista sve vreme ponavljali ono što je on govorio. Oni su samo laži ponavljači. Čekajte, ljudi, vi meni objašnjavate, nekoga hoćete da ubedite, znate ja sam završio Pravni fakultet, uslovno govoreći sa najvišim ocenama. Vi meni objašnjavate da neko ko nije mogao osnovnu i srednju školu da završi, poput onog Aleksića, da je on bolji od neke Ane Brnabić ili Siniše Malog ili ne znam koga - rekao je Vučić.

Kad se iz te izjave razgrne gomila budalaština koje nemaju nikakve veze s temom, ostaje ogoljena Vučićeva poruka: niko ne treba i ne sme da se bavi Brkićem, svi treba da mirno i opušteno ignorišu njegovo javno pogubljenje! To je smisao preteće poruke: "šta im drugo ostaje nego da se bave Milovanom Brkićem i onim što spada u Zonu sumraka, što spada u Treće oko". Vučić je od cele Srbije napravio zonu sumraka, kojom vladaju psihopate, lopovi, ubice, narkomani, pijandure, lezbejke, pederi i slični agatonovići i carevići.

I tom izjavom Vučić je dokazao da mu ne pada na pamet da zaustavi smrtonosni progon Brkića. Bez pravde i pravne osnove, bez zrna ljudskosti, Vučić će nastaviti torturu do kraja, dok ne otvori novu flašu šampanjca. Toga su svesni i političari i novinari koji o Brkiću nemaju dobro mišljenje. Trebalo im je tri meseca da shvate kako je Vučić izabrao Brkića za žrtvu kojom će uplašiti sve ostale, koji samo čekaju u redu da ih on ubaci u pravosudnu mašinu za mlevenje ljudi.

- Jezivo je koliko se o ovom slučaju ćuti i generalno nije tema. Brkić je uhapšen i osuđen "na pravdi Boga", nakačeno mu je krivično delo koje nije počinio. Čak i da jeste, tretman koji je dobio je prebrutalan za te okolnosti. Umesto da ga puste da se brani sa slobode, neopravdano ga drže u pritvoru od dana hapšenja. Teranjem neopravdane sile nad njim, pravosuđe ga polako vodi ka gropu. Ovo je jedan od brutalnijih slučajeva zloupotrebe pravosuđa u Srbiji do sad. Ali sudije su samo alat. Ko to od moćnika zapravo želi da se reši Brkića? - napisao je na Tviteru Stevan Dojčinović, glavni urednik KRIK-a, a prenela je agencija Beta.

Dojčinović je naveo da se Brkić godinama žalio da je njegov najveći progonitelj jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji, kum predsednika Srbije Nikola Petrović.

- Petrović je već podneo desetine, možda stotinu tužbi protiv Brkića i Tabloida. Petrović je jako osvetoljubiv i uticajan. Ne prašta i uporan je da se obračuna s onima za koje smatra da mu smetaju. to razume svako ko se našao pod njegovim udarom, računajući i nas iz KRIK-a. Brkić je savršena meta za vlast. Ko god je iz vlasti pritisnuo taster pravosuđa da se krene na Brkića, znao je da će se od njega svi ograđivati i da se neće dići prašina.Mnogi tekstovi Tabloida su bili nedopustivi sa stanovišta novinarskih standarda, objavljivao je najcrnje stvari o onima o kojima je pisao. U tekstovima je optuživao ljude čak i za incest, pedofiliju. Razumem i neke od kolega koji ga sada ne žele podržati jer je i njih potkačio i o njima objavljivao najgore stvari. Međutim, njegovi tekstovi ne menjaju činjenicu da je trenutno žrtva velike zloupotrebe pravosuđa. U ovom slučaju je bitno to što Brkić nevin leži u zatvoru jer se zamerio moćnicima na vlasti i trebalo bi na kratko ostaviti po strani pisanja Tabloida. Ako ovo sa Brkićem prođe, to će biti novi korak u brutalnosti vlasti. A kada se ta granica pređe i napravi nova praksa, naredni put može biti neko od profesionalnih novinara koji izveštavaju o korupciji i kriminalu u Srbiji, neko od nas. Zbog toga se treba uzdići iznad rasprave o pisanjima Tabloida i posvetiti se više ovom slučaju - istakao je Dojčinović.

Slobodan Georgijev, direktor vesti na TV Nova S, tvrdi da Vučić predvodi hajku na nepodobne novinare, da se po njegovom nalogu snimaju spotovi protiv targetovanih pojedinaca, a Milovan Brkić drži u zatvoru.

- Zar Brkić treba da umre zato što je nešto govorio na nekom protestu? Neko ga je snimio i stavio na You Tube, a onda je neko to reprizirao hiljadu puta na televizijama s nacionalnom frekvencijom, govoreći: "Evo ga, ovaj čovek poziva na nasilnu smenu vlasti, na rušenje Aleksandra Vučića, hoće da ubije njega, njegovu familiju, lalala..." Brkić je osuđen. Eno ga, skapava u pritvoru - rekao je Georgijev.

Na nepravdu kojoj je izložen Brkić, ali i na ćutanje političara i novinara, kao na prateće simptome koji ukazuju na nivo oboljenja ovog društva, ukazuje i dr Slobodan Reljić, bivši glavni urednik NIN-a.

- Milovan Brkić vrlo dugo traje u novinarstvu i to na jedan specifičan način. Brkić je uvek bio oponent svakom sistemu i to ne lažni, uvek je udarao najtvrđe, na način koji se s uobičajenog novinarskog stanovišta može smatrati preterivanjem. Većina novinara ne želi da se na takav način bavi novinarstvom, a i kad bi hteli ne bi mogli. Kad bih ja hteo da radim kao Brkić, ne bih mogao, ne bih to znao. Na ovom slučaju videlo se nekoliko velikih problema s kojima se suočava naše društvo. Svedoci smo brojnih stvari koji urušavaju državni sistem, a rušitelje je angažovala vlast. Ta vlast ima objašanjenje zašto su na slobodi Koluvija i neki pripadnici klana Veljka Belivuka, a kao rušitelja sistema progoni Milovana Brkića, koji je nešto rekao na ulici. Pošto danas svi imaju kamere, to je i snimljeno. Pretpostavljam da je na tom skupu bilo verovatno hiljadu ljudi koji su mislili i izgovarali iste takve stvari. Vlast je odlučila da preko "nezavisnog" sudstva progoni Brkića. To pokazuje nezrelost vlasti, koja se upustila u vrlo rizičnu igru, koja može da dovede do toga da čovek strada iako nije nikakav rizik za sistem. Brkić je samo jedan od onih sto hiljada građana koji su šetali, nije ništa opasniji od drugih. Strašno je što vlast sprovodi takvu torturu nad njim. Druga stvar je reagovanje novinarskih udruženja. UNS je objavio jedno konvencionalno saopštenje, a pritom troši enormnu energiju kad neko na društvenim mrežama vređa i preti novinarima. Ali, kad predsednik države krene na Brkića, onda nema nikakve reakcije. To govori o velikoj, dubinskoj truleži u ovom društvu. Brkić, očigledno, predstavlja neku vrstu problema za ovu vlast, ali ne može biti rešenje: "Hajde da ga ubijemo". Ne postoji sistem u kome bi trebalo da se ide u zatvor za to što je rekao Brkić. Ako ovu vlast ugrožava to što je rekao Brkić, ta vlast je u velikom problemu - rekao je Reljić u intervjuu za You Tube kanal Slavija Info.

Pred zgradom Predsedništva Srbije svakodnevno se održavaju protesti koje je organizovala grupa Ujedinjeni narod Srbije, koju predvodi Srđan Žunić. Protest zbog pravosudne torture nad Milovanom Brkićem podržali su Mila Alečković, Srđan Nogo, Srđan Škoro, monah Antonije i mnogi drugi borci za slobodnu i pravednu Srbiju. Na istom mestu, na Andrićevom vencu, Dejan Petar Zlatanović je snimio emotivnu poruku za Brkića, koju je emitovao na svom kanalu Srbin Info.

- Milovane, kao brata te molim: ostani živ! Zlotvor i izdajnik Aleksandar Vučić, koji te strpao u zatvor, želi da te vidi mrtvog, majku mu njegovu izdajničku. Želi te mrtvog zato što si ti glas naroda. Ti pišeš da te običan narod razume, kao što niko drugi ne ume. Ti se obraćaš običnim ljudima, koje svi gaze, koji su jadni i bedni, koji trpe najveću muku. Zbog tih napaćenih ljudi ti držiš cenu Tabloida od samo 100 dinara, da bi oni mogli da ga kupe i saznaju istinu o vlasti Aleksandra Vučića. Zato mu smetaš, zato hoće da ti sam sebe ubiješ. Stranim okupatorima i njihovom slugi Vučiću odgovara da ti štrajkom glađu okončaš svoj život. Oni bi tvoju smrt proslavili uz šampanjac, a ko će da, onda, sluđenom narodu govori istinu! Ne dozvoli im to, preklinjem te. Prestani štrajk glađu! Moraš da preživiš! Ako umreš, baš briga Vučića. O tvojoj smrti pričaće se nedelju-dve, možda mesec dana, a onda će je svi zaboraviti. Neće imati ko da pokrene afere, koje si ti pokretao u Magazinu Tabloid. Prekini štrajk, oporavi se. Piši ono što vidiš u zatvoru, opiši patnju tih jadnika, koji su se našli na udaru pravosudne nepravde. Vidimo se na slobodi, brate mili - rekao je Zlatanović, koji je i sam prošao torturu vlasti zbog verbalnog delikta.

Redakcija Magazina Tabloid je i ovaj broj pripremila bez svog glavnog urednika. Uz nadu da Vučić i njegovi saradnici, odnosno saučesnici u zločinu nad Milovanom Brkićem, neće uspeti da izvrše likvidaciju političkog i medijskog neprijatelja br. 1, redakcija će nastaviti da objavljuje istinu o njihovoj tiraniji i borbi građana za oslobođenje. Za slobodu Milovana Brkića i Srbije.

antrfile

Gajić: Ukinite pritvor

Advokat Vladimir Gajić uputio je Višem sudu u Beogradu zahtev da se pritvor novinaru Milovanu Brkiću zameni blažom merom.

Gajić je agenciji Beta kazao da je Višem sudu predložio da se Brkiću mera pritvora zameni zabranom napuštanja stana u kojem stalno boravi.

Advokat je u zahtevu naveo da je Milovan Brkić stupio u štrajk glađu pre 60 dana i da je za to vreme izgubio, prema merenju koje je konstatovano u zatvorskoj bolnici, 32 kilograma.

- Brkić ima konstantno visok pritisak, preko 170, i šećer preko 9,2 promila u krvi. Ovi parametri ukazuju da postoji opasnost od mogućnosti da se njegovo zdravstveno stanje ubrzano pogoršava bez obzira što se nalazi u bolnici i što mu se pruža zdravstvena nega. Brkić je došao u jedno teško psihološko stanje koje se manifestuje početkom halucinacije - naveo je Gajić.

On smatra da predlog sudu predstavlja apel motivisan elementarnom humanošću i potrebom da se zaštiti pravo na život.

- Milovan Brkić je slobodni novinar, starosti 67 godina. U radno pravnom pogledu on je penzioner. Nesumnjivo je da je u veoma lošem zdravstvenom stanju. Tome govori u prilog činjenica da ga je zatvorska uprava smestila u zatvorsku bolnicu. Jasno je da sud u smislu procesnog prava nije vezan bilo kakvim rokovima u vezi ovog predloga, kao i da o istom nije dužan ni da odlučuje. Ali može da odluči - istakao je Gajić.

antrfile

Prijava protiv tužiteljke-splavarke

Milovan Brkić je Visokom savetu tužilaštva podneo disciplinsku prijavu protiv zamenice Višeg javnog tužioca u Beogradu Ljiljane Komnenović.

- Tužiteljka Komnenović se prilikom obavljanja tužilačke funkcije slikala u zgradi Tužilaštva, što je strogo zabranjeno. Na slikama se vidi kako konzumira alkohol, što je u svakom smislu neprimereno, neodgovorno i neprofesionalno. To je objavljeno na mnogim javnim medijskim kućama, tako da je šira javnost mogla da se uveri u to. Sve te slike ona je kačila na svoj Fejsbuk profil pod nazivom "Ljilja Ljilja". Osim slika iz zgrade tužilaštva, nalazi se i više drugih slika na kojima javni tužilac Ljiljana Komnenović konzumira alkohol i čak navodi sledeće: "Odlučila... Ulazim 'čista'u 2020-tu... samo još ove da počistim" i ispod te objave nalazi se slika sa više flaša alkoholnih pića. Svojim ponašanjem navela je građane da izgube svaku veru u tužilaštvo - navodi se u disciplinskoj prijavi Milovana Brkića, koga zastupa advokat Stevan Damnjanović.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane