Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji Spasavanje sela i države'' (115)

POLJOPRIVREDA I PLANOVI

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU - Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, novinar analitičar, publicista i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ ,,Josip Broz Tito'' u Kumrovcu. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019.godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019.godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Na kraju 2022. godine analitičar i publicista Branislav Gulan proglašen je i dobitnikom priznanja ,,Zlatna značka Kulturno - prosvetne zajednice Srbije za 2022. godinu'' koja se dodeljuje za dugogodišnji doprinos razvijanju kulturnih delatnosti za nesebičan, predan i dugotrajan rad. Zlatnu značku dodelili su mu Kulturno-prosvetna zajednica Srbije i Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije - Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije. Krajem marta 2023. godine na savetovanju o agraru juče, danas sutra, održanom u Banji Koviljači, autoru je za višedecenijski rad i postignute rezultate u ovoj oblasti uručena Zlatna značka i zahvalnica za angažman povodom 150. godina postojanja Saveza poljoprivrednih inženjera i tehničara Srbije. U njegovim vitrinama nalazi se i niz drugi priznanja. Po odobrenju autora objavljujemo i njegova najnovija istraživanja!

Branislav GULAN

Strategija promašaja!

Rast proizvodnje i stabilnost dohotka proizvođač bio je jedan je od primarnih ciljeva srpske poljoprivrede, navodi se u Strategiji poljoprivrede i ruralnog razvoja Republike Srbije za period 2014. do 2024. godine. Ali, iako je vlast upozoravana na loše strane ovog dokumenta, nijedna primedba za vreme javne rasprave nije bila usvojena, ali je dokument od Vlade Srbije, krajem 31. jula 2014. godine u celosti usvojen, Tada je bilo rečeno da će dokument da ide na raspravu u Parlament Srbije. Odnosno da će ga Parlament Srbije usvojiti, te da će dokument kao takav biti obavezan za sve naredne vlade Srbije. Međutim, to se nije dogodilo i to je bilo samo obećanje i očekivanje za poljoprivrednike i sve uposlenike u toj grani.

Dokaz je da dokument nikada nije upućen u Parlament, o njemu i njegovom sprovođenju u praksi, za šta je i stvaran, nikada nigde nije raspravljano niti o njegovim rezultatima, pa tako i dočekuje svoj kraj posle jedne decenije. Dokument je bio delo najumnijih agrarnih kreatora, tad a i danas Srbije, ali je pisan po volji vladajuće partije... Taj dokument, odnosno njegovih 145 strana pisalo je 240 eksperata u agraru Srbije, a za to su sebe nagradili sa 8,2 miliona evra donacija koja je iz više izvora stigla za tu namenu. Na loš dokument, neostvariv u praksi, ukazivao je sa rečima da je to samo papir nerealnih želja kretaroa i vlasti, zatim i upozoravao, da će biti štetan ako se usvoji i primeni u Srbiji, prof dr Koviljko Lovre, nekadašnji savezni ministar poljoprivrede u Jugoslaviji i tadašnji profesor na Ekonomskom fakultetu u Subotici. Na njegova upozorenja vlast je ostala gluva.

Slično se dešava i danas kada se vlasti ukazuje na loše vladanje sa uredbama. Jer, vladanje uredbama nikome nikada nije donelo boljitak, već predstavlja samo ,,gašenje požara''. Dokument iako je bio na javnoj raspravi, usvojen je bez primedbi iz te javne rasprave. Ništa od prognoza o razvoju poljoprivrede Srbije u procentu od 9,1 odnosno 6,1 odsto u lošijim godinama se nije ostvarilo. Bila je to samo promocija nerealnih i neostvarenih želja onih koji su naručili tu nerealnu i neostvarenu strategiju. Za te promašaje su odgovorni oni koji su i danas na vlasti, ali nema odgovornosti odgovornih za takve nerealne i neostvarene ciljeve. Ostvarivanje mnogih ciljeva, što i danas piše u toj neostvarenoj promašenoj strategiji, podrazumevalo je da poljoprivredna proizvodnja mora biti konkurentna, ekonomski efikasna, zasnovana na primeni visokih tehnologija, uvažavanju veterinarskih i fitosanitarnih standarda, zatim standarda zaštite životne sredine i dobrobiti životinja. Rast konkurentnosti, uz prilagođavanje zahtevima domaćeg i inostranog tržišta i tehničko-tehnološko unapređenje sektora poljoprivrede, permanentan je neostvareni cilj poljoprivredne politike Srbije.

U Ministarstvu poljoprivrede ukazivali su da je za to postojalo jako uporište u bogatim resursima, u značaju tog sektora za nacionalnu ekonomiju i razvoju ruralnih područja, kao i narastajućim mogućnostima izvoza hrane. Međutim, oni nikada nisu stvarno u praksi dokazali da je poljoprivreda strateška grana Srbije! Poljoprivredno-prehrambeni sektor Republike Srbije ostvario je tokom protekle decenije značajan napredak u pozicioniranju na međunarodnom tržištu. Međutim, sve što je pisalo u neostvarenoj strategiji, služilo je samo vladajućim oligarsima da pokazuju gostima iz sveta kako imamo razvijen agrar. A, on za poslednjih nekoliko decenija ima godišnji rast od samo 0,45 odsto godišnje. Učestvuje u BDP zemlje sad oko deset odsto. To je karakteristika nerazvijenih zemalja. Jer, primera radi agrar u Sloveniji u BDP zemlje učestvuje samo sa 1,7 odsto!

Sve to je bila prevara za te goste iz sveta, ali i za narod u zemlji Srbiji. Ali, najviše su prevareni naši poljoprivredni proizvođači i oni koji žive od te obrade zemlje, a to je oko 1,4 miliona poljoprivrednih poslenika. Ne da su prevareni materijalno, nego i u višegodišnjem čekanju boljeg života od agrara. Za to vreme Srbija je od izvoznika postala uvoznik hrane za sopstvene potrebe. Prevara je i u tome što se u Srbiji i dalje po hektaru proizvodi poljoprivrednih proizvoda u vrednosti od samo 1.200 evra godišnje. Istovremeno to je u zemljama kojima Srbija teži najmanje 25.000 evra po hektaru, pa dostiže i 37.000 evra! Eto, takav razvoj agrara je i glavni razlog zašto je Srbiji danas potreban novi koncept agrarne politike koji će da ostvare i novi, mladi kreatori u toj oblasti. Onima koji su to loše radili, ali i kontrolisali, kao što je primer sa Akademijskim odborom za selo SANU i njima sličnima, a ima ih mnogo u Srbiji, treba se zahvaliti na loše urađenim poslovima. Znači, poslati ih u mirovinu, bez daljeg uticaja na agrar Srbije. Da bi se to ostvarilo, potrebno je i da to odobri i podrži aktuelna vlast. Sadašnja ili buduća, o agrarnim poslenicima je svejedno, samo je važno da shvate probleme ove oblasti. Odnosno, da im agrar konačno postane strateška grana u Srbiji! U tom slučaju će agrar moći da donose više od 70 milijardi dolara godišnjeg prihoda. To je više nego što bi dobijali od kopanja litijuma! Ili na nivou godišnjeg BDP zemlje Srbije!

Srbija je dobila još jednu Strategiju razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja, ovog puta zvaničnu. Dokument je obuhvatio naš agrar u deset godina, od 2014. do 2024. godine. U njemu ima mnogo monografije, statistike, imena, ali ne i odgovora na najvažnija pitanja u poljoprivredi te se ne može reći šta ova država zaista namerava s agrarom u narednoj deceniji. Elem, strategija bez akcionog plana ne vredi ništa. Prethodna strategija skupljala je prašinu po ladicama, a sličnu su sudbinu imale i starije. Gotovo svaki ministar poljoprivrede - a za taj resor ih je bilo najviše u protekloj deceniji i po 14 - pisao je svoju. Vlada je usvojila jednu 2005. godine, a nove su pisali gotovo svi ostali ministri, redom kako su sedali u fotelju.

Kreatori strategije detaljno su opisali stanje u poljoprivredno-prehrambenom sektoru te naveli kakvo nam je stanje resursa, zemljišnih, ali i onih u stočarstvu, ratarstvu, mehanizaciji, radnoj snazi... Objašnjeno je kako funkcioniše proizvodni lanac, i u industriji inputa, i u preradi žita, uljarica, šećera, mleka, konditorskih proizvoda...

Takođe, kakva je politika kvaliteta, u kojoj meri je razvijen i prisutan transfer znanja... Detaljno je opisano stanje u ruralnim područjima, a kreatori tog dokumenta bavili su se i podsticajnom politikom u prethodnim godinama. Potom su navedene „svot" analize, „unutrašnji izazovi razvoja agroprivrede i ruralnih područja" pa se prešlo na viziju razvoja i strateške ciljeve. I tu dolazimo do problema. Više od polovine strategije odnosi se na statistiku i konstatacije prethodnog i sadašnjeg stanja, a u manjem delu koji se odnosi na ciljeve dolazi do prave zbrke. Mnogo je lepih želja, ali nema mera za ostvarenje nerealnih želja. Dobro je, doduše, odabran cilj - povećanje proizvodnje i stabilnost dohotka poljoprivrednika, ali nije se znalo i kako će se to konkretno ostvariti...

Strategija za rast proizvodnje i konkurentnosti agrara?

Regionalna konkurentnost poljoprivrednog sektora u okviru tržišta CEFTA zemalja je na visokom nivou. Sa druge strane, u trgovini sa EU i drugim tržištima, i pored suficita u razmeni, struktura izvoza nije zadovoljavajuća. Nije bila ni pre jedne decenije, nije ni danas.

Aktivna uloga države, kao i visoka inicijativa privatnog sektora, ukazano je, neophodni su preduslovi za dinamičnije restrukturiranje srpske poljoprivrede i prehrambene industrije, u sektore koji nude inovativne i visokovredne proizvode, tržišno fleksibilne i integrisane u privredno okruženje, čiji je razvoj zasnovan na znanju, održivom i efikasnom korišćenju prirodnih i ljudskih resursa. Realizacija postavljenih strateških ciljeva zahteva različite vrste intervencija, koje se mogu svrstati u nekoliko stubova reformi, koje, između ostalog, obuhvataju modernizaciju objekata i opreme, jačanje prehrambenog lanca i organa i organizacija za logističku podršku sektoru poljoprivrede, i prilagođavanje agrarne politike po modelu zajedničke poljoprivredne politike Evropske unije (ZPP-a). Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine pokrenulo je tada izradu tog strateškog dokumenta u nastojanju da se što jasnije trasira pravac budućih reformi poljoprivrednog sektora u sklopu spoljnih i unutrašnjih izazova sa kojima se suočava, kao i da se definišu mere i aktivnosti za obnovu i aktiviranje razvojnih potencijala ruralnih sredina.

Strategija poljoprivrede i ruralnog razvoja Republike Srbije, kao osnovni i dugoročni strateški dokument definiše ciljeve, prioritete i okvire političkih i institucionalnih reformi u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Pored toga, ovaj dokument definiše okvir budžetske podrške (ukupno i po stubovima mera), koji nedvosmisleno odražava razvojno opredeljenje nove, sad bivše neostvarene, promašene Strategije.

Ovim dokumentom bio je cilj da se uspostave temelji nove poljoprivredne politike, definisani u skladu sa principima modernog upravljanja javnim politikama i na liniji jasnog opredeljenja Ministarstva poljoprivrede za postepeno preuzimanje modela evropske podrške poljoprivredi, zaključili su u Ministarstvu poljoprivrede Vlade Srbije 26. avgusa 2014. godine.

Prilikom predstavljanja strategije rečeno je i da reforme poljoprivredne politike treba da doprinesu stvaranju pouzdanog i atraktivnog poslovnog ambijenta u poljoprivredno-prehrambenom sektoru i obezbede veću stabilnost dohotka poljoprivrednih proizvođača.

Tadašnja ambasadorka Francuske u Srbiji Kristin Moro ukazala je na to da Francuska podržava Srbiju u procesu evropskih integracija, i dodala da je za tu zemlju oblast poljoprivrede veoma važna, i da to važi i za Srbiju. Ona je navela da je donošenje strategije u tom pogledu veoma važno, jer će u procesu pridruživanja EU imati mnogo rada u oblasti poljoprivrede. Kako je kazala, od velikog značaja i za upravu, kao i centralne, regionalne i lokalne organe je uspostavljanje organizacionih mehanizama koji bi trebalo da pomognu poljoprivrednicima i njihovom priključivanju EU jer će im uz dobru organizaciju biti lakše da dobro iskoriste potencijale i mogućnosti u tom procesu. "Ovo je dobro urađen posao (strategija) uz učešće mnogih zainteresovanih aktera i predstavlja dalju osnovu za razvoj", rekla je Moro.

I tadašnji ambasador Nemačke u Srbiji Hajnc Vilhelm ukazao je na to da je učešće poljoprivrede u ukupnom BDP Srbije skoro 10 odsto i da ona predstavlja jedan od najvažnijih sektora. Kako je kazao, važno je što su strategijom dati prioriteti, a njena implementacija predstavlja važan korak. Ambasador je dodao i da Nemačka daje snažnu podršku Vladi Srbije u razvoju tog sektora.

Zamenik šefa delegacije EU u Srbiji, u to vreme, Oskar Benedikt takođe je ukazao da su Strategijom poljoprivrede i ruralnog razvoja Republike Srbije za period od 2014 - 2024. zacrtani važni prioriteti. On je podsetio da je Programom podrške razvoju poljoprivrede - IPARD Evropska komisija tada bila opredelila 175 miliona evra. Program bi trebalo da doprinese povećanju produktivnosti i konkurentnosti, usklađivanju sa standardima EU, prilagođavanju zahtevima domaćeg i inostranog tržišta, kao i diverzifikaciji i razvoju ekonomskih aktivnosti i poboljšanju kvaliteta života u ruralnim područjima.

Novac , predizborna laža!

Do kraja 2016. godine niko nije dobio ništa od obećanog novca iz ovog programa. To je bila samo predizborna laža. Jer, do sredine juna 2016. godine nije raspisan ni konkurs. Tek posle toga treba da prođe devet meseci, pa ako sve bude OK, da neko može da dobije novac, istaknuto je 31. marta 2015. godine.

Sve što ovde piše i što je bilo u javnosti nakon pripreme i usvajanja još uvek validne strategije, nije se ostvarilo u praksi. Jer, agrar Srbije stagnira ili pada. Visina prinosa je čak i manja nego što je bila pre njenog donošenja, mada je doprinos nauke bio da ponudi mnogo veće prinose od mnogih sorti i hibrida koji se ostvaruju. Jer, ono što je nauka stvorila i ponudila u Srbiji se ostvaruje sa 30 do najviše 50 odsto. Za to su odgovorni oni koji vode zemlju jer nisu stvorili uslove da se to ostvari.

Da li se suočavamo sa premalom ili prevelikom proizvodnjom hrane?

Prošle 2022. godine, kroz naslove u medijima paničilo se zbog globalne nestašice hrane nakon ruske invazije na Ukrajinu. Cene pšenice su bile skočile na rekordno visok nivo pošto je Rusija blokirala ukrajinski izvoz žitarica u Crnom moru. Sada, godinu dana kasnije, pojavila se sasvim drugačija priča. Poljoprivrednici u Poljskoj, Rumuniji, Slovačkoj i Bugarskoj su ogorčeni zbog prezasićenosti ukrajinskim žitom. Ovi farmeri imaju razloga da se osećaju uvređenim.Veći deo ukrajinske žetve žitarica preusmeren je na železnicu, a sve carine i kvote u EU su ukinute kako bi se osiguralo da žito neće biti zarobljeno i da ne ode u otpad. Neviđeni prilivi ukrajinske pšenice, vredni 1,17 milijardi evra, prešli su u susedne zemlje EU, spuštajući lokalne cene i ostavljajući mnoge proizvode farmera da čame u skladištima.

Pšenica je trebalo da prođe kroz te zemlje na međunarodna tržišta. Ali veći deo je umesto toga ostao u zemlji, zauzimajući prostor u silosima i ušao je na lokalno tržište, zbog nedostatka transportnih kapaciteta i problema sa železničkom infrastrukturom. Smanjena potražnja iz severnoafričkih zemalja koje su morale da smanje uvoz hrane pošto njihove ekonomije slabe u kontekstu rasta kamatnih stopa takođe je doprinelo tome.

Odgovor nije ni jedno ni drugo. Prezasićenost žitom na tržištima u Poljskoj, Rumuniji i Bugarskoj pokazuje da trenutna kriza cena hrane nikada nije bila zbog njene nestašice. Radi se o distribuciji i nefunkcionalnim tržištima.

Poljski farmeri sada trpe jer njihovi prihodi opadaju. Ali disfunkcija na tržištima hrane je globalni fenomen. Decenijama su farmeri u mnogim zemljama na južnoj Zemljinoj polulopti na sličan način bili potkopani bacanjem jeftine hrane na njihova tržišta iz zapadnih zemalja koje su subvencionisale proizvodnju i izvoz hrane.

Mnoge od tih zemalja postale su zavisne od uvoza hrane, što ih je učinilo posebno ranjivim na poremećaje na globalnom tržištu. Ove zemlje se sada bore sa rastućim računima za uvoz hrane i rastućim otplatama dugova koji prete da izazovu nove talase gladi, čak i kada je Evropa prezasićena žitom.

Ovakve vrste ishoda su proizvodi neuspešnog industrijskog sistema proizvodnje hrane koji daje prioritet prekomernoj proizvodnji nekoliko osnovnih prehrambenih proizvoda za globalizovane lance snabdevanja tačno na vreme; a to podstiče monopol samo nekolicine agrobiznisa - poput giganata koji proizvode žitarice, koji su prošle godine zabeležili rekordne profite, dok su tržišta hrane propadala.

Neuspešan sistem

To je sistem koji ne uspeva da obezbedi hranu tamo gde je potrebna, da spreči porast gladi ili da obezbedi stabilan život poljoprivrednicima.

Štaviše, ovako uspostavljeni sistemi proizvodnje hrane nisu samo izuzetno ranjivi na šokove kao što su rat, klimatske promene i finansijska nestabilnost. Oni su takođe skloni ciklusima porasta i propadanja koji obično dovode do blokada, prezasićenosti i nestabilnosti koji štete poljoprivrednicima i potrošačima širom sveta.

Farmeri pogođeni ovi sistemom u istočnim zemljama zaslužuju kompenzaciju. Finansiranje te kompenzacije moglo bi doći iz poreza za četiri prehrambena giganta koji su ostvarili rekordan profit, kako su cene hrane rasle.

Potrebno je uložiti više napora kako bi se osiguralo da žito može da se kreće iz Ukrajine i iz Rumunije, Poljske i Bugarske - i na mesta kojima je to potrebno, odnosno u regione koji su veoma nesigurni po pitanju hrane. Ne treba ga bacati na lokalna tržišta, niti njime samo hraniti svinje i krave.

Ali takođe je vreme da kreatori politike priznaju da industrijski prehrambeni sistem ne uspeva da obezbedi sigurnost snabdevanja hranom ili finansijsku stabilnost za poljoprivrednike. Samo povećavanje proizvodnje i iskorišćavanje prirodnih resursa za postizanje većih prinosa u ime "sigurnosti hrane" je recept za nastavak haosa. I moraju prestati da suprotstavljaju farmere jedni drugima.

Da, uvek će nam biti potrebna pravična trgovina. Ali naš sistem ishrane treba da bude potpuno transformisan i diversifikovan, kako bi bio mnogo otporniji na šokove - i manje podložan propadanju, špekulacijama i dampingu.

Poljoprivrednici moraju biti u mogućnosti da proizvode mnogo raznovrsniju hranu za više lokalno-regionalnih tržišta. I treba da dobiju fer i stabilnu cenu od potrošača, javlja Euractiv.

Koliko mesa godišnje pojedete? Statistika kaže 18 kilogama živine, 16 kilograma svinjetine... Meso na stolu mnogih porodica u Srbiji postalo je gotovo luksuz. Iako u prosečnoj potrošačkoj korpi ima mesta za sve vrste mesa i ribe, podaci Privredne komore Srbije ne pokazuju i da sve ono što bi trebalo da bude u njoj zaista i jeste. Sve ovo šta se i kako radi dovelo je do toga da sad u Srbiji svakog dana ima 500.000 gladnih. I uz to, jedino u Srbiji pored toga što zarade rastu, sve manje hrane se može kupiti za taj prihod.

Prema podacima Privredne komore Srbije, u našoj zemlji svaki građanin prosečno godišnje pojede 18 kilograma živinskog mesa, dok jedan građanin EU za to isto vreme pojede 30 kilograma.

U Srbiji se po glavi stanovnika godišnje pojede 16 kilograma svinjetine, dok je u Evropskoj uniji taj prosek, po osobi, 31,8 kilograma.

Junetina je meso koje je odavno postalo luksuz u šerpama u našoj zemlji. Uzroke treba tražiti u agroekonomskoj politici koja je podsticala gašenje stočarstva koje sad samo sa 28,1 odsto učestvuje u stvaranju BDP poljoprivrede Srbije. Dok u Srbiji, prema podacima PKS, svako od nas pojede četiri kilograma junetine godišnje, u EU je to više nego duplo - 10 kg. Sličan odnos je i kada je u pitanju jagnjetina, u Srbiji je to 3,5 kg, a u EU 8 kg.

Kada je reč o ribi, stvari su gotovo poražavajuće. U Srbiji se godišnje, po glavi stanovnika, pojede tri kilograma ribe, dok je prosečnom stanovniku EU za godinu dana dostupno čak 30 kilograma. Prema rečima stručnjaka, mesa, osim svinjskog, imamo dovoljno. Ako, ovako nastavimo stočarstvo će uskoro u BDP zemlje učestvovati samo sa 20 odsto, a to znači da će to biti pred njegovo gašenje. Dokaz je i činjenica da je Srbija danas, pre pojave afričke kuge, u oborima imala samo 2,7 miliona svinja. Toliko ih je bilo i 1947. godine, dakle posle Drugog svetskog rata. Znači li to da je i razvoj Srbije na tom nivou.

"Uvozimo najviše svinjskog mesa i za prvih šest meseci ove 2023. godine uvezeno je oko 15.000 tona u vrednosti od 52 miliona evra. Imamo dovoljne količine junećeg, jagnjećeg i ovčijeg mesa i to odličnog kvaliteta", rekao je za javnost Sekretar za stočarstvo i preradu stočarskih proizvoda Privredne komore Srbije Nenad Budimović.

Koje su države - najveći proizvođači pšenice?

Posle pirinča i kukuruza, pšenica je treća žitarica po proizvodnji u svetu, a druga po proizvodnji za ljudsku ishranu. S obzirom na važnost pšenice u globalnom sistemu ishrane, svaki uticaj na glavne proizvođače, poput suša i ratova, može uticati i na ceo svet. Dok više od 80 različitih zemalja proizvodi pšenicu širom sveta, većina globalne proizvodnje pšenice dolazi iz samo nekoliko zemalja, prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO). Prvih pet zemalja koje najviše proizvode pšenicu u svetu, na osnovu ukupnog prinosa u tonama u periodu od 2000-2020 godine, su Kina, Rusija, Indija, Sjedinjene Američke Države i Francuska. Kina, najveći svetski proizvođač pšenice, proizvela je više od 2,4 milijarde tona pšenice u poslednje dve decenije, što čini otprilike 17 procenata ukupne proizvodnje u periodu od 2000-2020. godine. Većina kineske pšenice se koristi u zemlji kako bi se zadovoljila rastuća potražnja za hranom. Kina je najveći svetski potrošač pšenice u 2020/2021.godini, jer na ovu zemlju otpada oko 19 procenata globalne potrošnje pšenice.

Druga po veličini zemlja po proizvodnji pšenice je Indija. Tokom poslednje dve decenije, Indija je proizvela 12,5 procenata svetske pšenice. Kao i Kina, Indija većinu proizvedene pšenice drži pod svojom kontrolom zbog značajne potražnje za hranom širom zemlje. Rusija, koja je treći po veličini proizvođač pšenice u svetu, takođe je najveći svetski izvoznik pšenice. Zemlja je 2021. godine izvezla pšenicu u vrednosti od više od 7,3 milijarde dolara. Pošto su Rusija i Ukrajina značajni globalni proizvođači pšenice, tekući sukob između ove dve zemlje izazvao je ogromne poremećaje na globalnom tržištu pšenice. Ovaj konflikt je imao uticaja i na susedne industrije. Na primer, Rusija je jedan od najvećih svetskih proizvođača đubriva, a sukob je doveo do globalne nestašice đubriva što bi moglo dovesti do nestašice hrane širom sveta, najavljuje sajt Energija Balkana.

U Srbiji je u 2023. godini obavljena žetva pšenice na oko 725.000 posejanih površina i na njima je bila rekrodna proizvodnja u Srbiji, od kada se na ovim prostorima gaji pšenica. Dobijeno je oko 3.755.304 tone pšenice. Srbiji za isrhanu, robne rezerve i semensku pšenicu godišnje treba oko 1,55 miliona tona. To se može obezbediti setvom u prosečnoj godini na 300.000 hektara. U prošloj 2022. godini, kada je poljoprivreda Srbije imala pad proizvodnje svih kultura za osam odsto, na žitnim poljima je bilo sakupljeno 3.109.827 tona roda.

Poljoprivrednici traže hitno ispunjenje potpisanog sporazuma do 1. septembra 2023. godine

Poljoprivrednici koji su protestovali u maju ove 2023. godine potpisali su Sporazum sa Vladom Srbije i time se obavezali da će se povući sa ulica i da će se ubuduće komunikacija odvijati mirnim putem.

"U suprotnom će se tražiti kompletna ostavka ministarstva i radikalizacija", poručili su oni tada.

Ono što je bio deo koji treba da ispuni druga strana - država bilo je:

Povećanje subvencija sa 9.000 na 18.000 dinara (6.000 za dizel gorivo + 3.000 direktno);

Premija za mleko se podiže sa 15 na 19 dinara po litri;

Regres za mlečne krave se povećava sa 30.000 na 40.000 dinara po grlu;

Ukida se 50 odsto naknade za odvodnjavanje ove godine, i u potpunosti sledeće godine;

Regulisanje uvoza mleka i mlečnih proizvoda;

Razgovor sa mlekarama;

Uvođenje mlečnih kvota - analiza i razgovori;

Analiza kako urediti tržište žitarica;

Uvođenje plavog dizela od 1. januara 2024. godine;

Razgovori oko nove agrarne politike i politike subvencije da krenu odmah.

Od maja do sredine avgusta prošlo je nekoliko meseci, a udruženja koja su protestovala okupila su se nedavno u Aradcu kod Zrenjanina i donela zaključak o traženju hitnog ispunjenja potpisanog sporazuma isplate subvencija do prvog septembra, ukidanje naknade za odvodnjavanje, isplate svih zaostalih dugovanja za suncokret (od prošle godine) i mehanizaciju. "U suprotnom će se tražiti kompletna ostavka ministarstva i radikalizacija", poručili su. Međutim, njihova država, kojoj su pomagali uvek kada oj je bilo teško, ali ona njima to nikada nije vratila, odgovorila im je pretećim merama... Jer, do sada je po mišljenju vlastodržaca, ona uvek upravu! Evo i od same države otkrivanja seljaka, manipulanata, a neki su bili bliski vlastima.

Oko 20.000 ratara umešano u prevare sa subvencijama!?

U prevare oko lažnih prijava za subvencije umešano je više od 20.000 ratara koji su na ovaj način pokušali da oštete državni budžet za oko 80 miliona evra. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u izjavi za javnost rekao je, da je ovo otkriveno preko novog sistema e-agrar putem satelitskih snimaka i da je reč o oko pola miliona hektara koji se uopšte ne obrađuju. Kako je objasnio, za to zemljište traženi su podsticaji i prijavljeni lažni zasadi. Naglasio je i da je posle svega mnogo jasnije zbog čega je bilo toliko pritisaka da e-agrar ne zaživi. Razlog je što preko njega sve može brzo i lako da se proveri.

Međutim, samo polovina seljaka se uključila u e-agrar. Znači li to da se i u drugoj polovini kriju manipulanti?

- Izašli smo vrednim ratarima u susret, od kojih su mnogi blokirali puteve, iako su neki od njih časni i pošteni ljudi. Imamo sada satelit i Biosens institut, uzeli smo zahteve za subvencije, pošto imamo 150 miliona evra za subvencije samo za ratarske kulture, i videli da su za pola miliona hektara lažne prijave za obradive površine - rekao je Vučić. Dodao je i da su u prijavama navedene kulture poput kukuruza, pšenice, uljane repice a da se na snimku vidi da je tu gusta šuma u kojoj niko nikada nije ništa posadio ili posejao.

Oko 65 odsto ukupne površine Srbije zauzima poljoprivredno zemljište. Prema popisu iz 2012. poljoprivrednici su koristili 3.488.752 hektara poljoprivrednog zemljišta. Ako se ovo zna, jasno je da je reč o velikom pokušaju zloupotrebe državnog novca.

Za sada još nisu objavljeni detalji ove istrage. Međutim, kao drastičan primer Vučić je naveo izvesnog ratara koji je za navodni zasad uljane repice na 1.000 hektara tražio podsticaj od 200 evra po hektaru, a da je na tom mestu, kako se vidi na snimku, šuma kao u Amazonu!

- Za ukupno pola miliona takvih hektara nam traže novac, to je 80 miliona evra direktne krađe države. Iz vazduha vidimo svaki metar kvadratni, oni to ne razumeju, svaku kulturu vidimo. Zato smo i radili e-agrar. I onda kažu da je Vučić arogantan, a to je 80 miliona evra vaših sredstava - naglasio je predsednik obraćajući se javnosti. Zapitao je i da li sada država treba da podnosi krivične prijave protiv svih koji su bili umešani u ove prevarne radnje. Rekao je i da će država tih 80 miliona evra dodatno da uloži u subvencije za poljoprivredu i poveća ih za one koji rade pošteno.

Prevare sa subvencijama u poljoprivredi nisu retkost ni u drugim zemljama. Poslednjih godina nekoliko izveštaja je upozorilo na zloupotrebu poljoprivrednih subvencija Evropske unije u zemljama centralne i istočne Evrope.

Evropska kancelarija za borbu protiv prevara (OLAF) prošle godine otkrila je poslednju u nizu u koju je bila umešana grupa prevaranata iz Italije i Rumunije koji su se našli na optuženičkoj klupi rumunskog suda pod sumnjom da su učinili prevaru vrednu skoro 850.000 evra.

Inače, to je četvrtina subvencija koje je EU dodelila Rumuniji za proizvodnju te povrtarske kulture u 2017. godini. Ništa od tog novca nije potrošeno u tu svrhu ili u Rumuniji. Posle isplate subvencija, novac se prebacivao na bankovne račune u Italiju, gde je dalje korišćen za finansiranje drugih kriminalnih aktivnosti. OLAF je otkrio niz potencijalno lažnih praksi koje su uključivale podnošenje lažnih dokumenata, osnivanje fiktivnih kompanija i falsifikovanih deklaracija o zemljištu za nezakonito dobijanje sredstava.

Takođe, policija u Srbiji je prošle 2022. godine, na teritoriji Šapca, Beograda, Novog Sada i Bačke Palanke, uhapsila 11 osoba zbog sumnje da su izvršile prevaru. Terete se da su neosnovano ostvarili pravo na subvencije namenjene mladim poljoprivrednicima u iznosu od oko deset miliona dinara i za taj iznos oštetili budžet Srbije.

Ministarka poljoprivrede Jelena Tanasković je pre nekoliko meseci, u jeku najvećih negodovanja oko uvođenja e-agrara, rekla da se u medijima i na društvenim mrežama sporadično pojavljuju ljudi koji iz njima poznatih razloga opstruišu ovaj sistem. Pomenula je da postaje sumnje da mnoga doskora prijavljena gazdinstva nisu bili pravi poljoprivrednici i da je pitanje na koji su način do sada dolazili do novca.

Zbog zloupotreba počela je i kontrola gazdinstava prijavljenih za subvencije. Kontrola poljoprivrednih gazdinstava koji su se prijavili za subvencije kroz e-Agrar počela je 16. avgusta 2023. godine, najavila je ministarka poljoprivrede Jelena Tanasković. Ona je Tanjugu kazala da su podaci koji su do sada stigli pokazali da je bilo mnogo više zloupotreba nego što se očekivalo

"Prvi rezultati koje smo dobili nisu optimistični. Iskreno smo se svi nadali da će toga biti mnogo manje nego što jeste i sa sutrašnjim danom mi krećemo u teritorijalne kontrole, kako bi videli šta je to što su ljudi prijavili kroz e-agrar, a šta je snimak pokazao. Da vidimo gde su neslaganja", kazala je za javnost Tanaskovićeva.

Ona je pokazala knjigu gde se jasno vide neslaganja koja su uočena do sada.

"Ovde je svaki slučaj pojedinačno, i jasno se vidi šta je to što je prijavljeno u e-agraru, a šta je na snimku. Neretki su slučajevi da je prijavljena parcela da se obrađuje neka kultura, na primer pšenica, kukuruz, ili šta god, a da je na snimku na toj parceli šuma. Neretko je slučaj da imamo i objekat na toj parceli koji je nelegalno izgrađen, jer je to poljoprivredno zemljište", objasnila je Tanaskovićeva. Po njenim rečima, država je sada po prvi put u mogućnosti da proveri podatke koje je pojedinac dao kada se registrovao u Registar poljoprivrednih gazdinstava (RPG).

Ona je naglasila i da se za poljoprivredu izdvaja veliki iznos u budžetu i tu zato mora do postoji kontrola, kako bi se ta sredstva koristila adekvatno. "Kad dajete subvencije koje su sa nekih 6.000 dinara porasle na 18.000 dinara u ovoj godini, a imate zahtev i da idu na 300 evra vi morate da pojačate kontrolu i da tačno znate kome dajete, kao i za koju kulturu dajete koliko", naglasila je Tanaskovićeva.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je ranije da je država povećala ratarima subvencije, ali da je preko e-agrara utvrdila, putem satelitskih snimaka, da su podnete lažne prijave za subvencije za čak pola miliona hektara površina koje se ne obrađuju, ili za oko 80 miliona evra.

Kazao je da je najmanje 20.000 ratara koji su podneli lažne prijave i dodao da je to tek početak u otkrivanja zloupotreba subvencija u poljoprivredi.

Kazna za neškolovane

Više od tri četvrtine mladih u vojvođanskim selima ne namerava da se bavi poljoprivredom, jer smatraju da je ova delatnost kazna za one koji ne žele da se školuju. Suprotno obrazovanim pojedincima koji iz grada odlaze na selo, manje od četvrtine mladih na selu namerava da se bavi tom delatnošću u budućnosti. Među onima koji ne žele da žive od poljoprivrede, skoro dve trećine su mlade žene, pokazuje istraživanje koje je Poljoprivredni fakultet iz Novog Sada sproveo u deset sela u Vojvodini. Anketa je rađena među 500 mladih oba pola, starosti od 18 do 29 godina, koji žive na poljoprivrednim domaćinstvima. Najviše anketiranih živi na malim zemljišnim posedima od jednog do tri hektara, tek nešto preko 11 odsto njih ima površine od pet do 10 hektara, dok samo jedan ispitanik živi na gazdinstvu sa više od 100 hektara zemlje. Dobijeni rezultati pokazuju da se mladi u najvećem broju slučajeva ne bave poljoprivredom kao osnovnom delatnošću koja im je glavni izvor prihoda, odnosno, nisu poljoprivrednici po zanimanju. Iako je najveći broj mladih radno aktivan na gazdinstvu sebe ne smatraju poljoprivrednicima, niti planiraju da se bave poljoprivredom u budućnosti, već imaju neko drugo zanimanje ili se izjašnjavaju kao nezaposleni, iako neki od njih čak ni ne traže aktivno posao.

Uočljivo je da u ukupnom broju mladih koji redovno učestvuju u poljoprivrednim aktivnostima preko 80 odsto čine muškarci, dok žene dominiraju u povremenom radu i među onima koji ne obavljaju nijedan poljoprivredni posao. Preko 90 odsto anketiranih koji ne rade na gazdinstvu kažu da ih poljoprivreda uopšte ne interesuje i da žele da se bave nekim unosnijim zanimanjem. Mladi u vojvođanskim selima kao najčešće razloge za svoju odluku da ne ostanu na porodičnim imanjima navode da imaju drugačija profesionalna interesovanja, da je rad u poljoprivredi neisplativ, naročito na manjim zemljišnim posedima, a uz to težak i neizvestan. Jedan od razloga, posebno kada su u pitanju žene, je i izrazito patrijarhalan odnos u porodici, koji favorizuje muške naslednike. Ispitanici oba pola navode i da je problem u tome što najčešće sve ključne odluke donosi "glava porodice". To pokazuje i podatak da mlađi članovi domaćinstva učestvuju više u odlukama tek u starosnoj dobi od 27 do 29 godina. Većina ispitanica izjavljuje da nemaju pravo glasa, a one koje su uključene u odlučivanje navode da su to jedino situacije kada se raspravlja o raspodeli budžeta i oko brige o porodici, javlja BiF.

Cene oranica i dalje rastu - hektar u Futogu među najskupljim ikada

Poljoprivredno zemljište prodaje se po vrtoglavim cenama, pa je tako hektar njive u Futogu dostigao do neverovatnih 210.000 EUR, što je među najvišim cenama ikada u našoj zemlji.

Prema podacima Republičkog geodetskog zavoda, poljoprivredno zemljište u Futogu prodato je po ceni od 21 EUR za metar kvadratni. Radi se o parceli koja je površine 70,8 ari, ali da je kupljen čitav hektar, oranica bi bila plaćena vrtoglavih 210.000 evra. Najviše plaćena oranica ove godine nalazi se u opštini Vršac, a 185 hektara prodato je za 1.850.496 evra. Stručnjaci ističu da je obradiva zemlja sve više tražena, ali da je takvih površina sve manje, te da im zbog toga i skače cena. Po rečima analitičara Milana Prostrana, ne treba da se čudimo što se oranice prodaju za veliki novac. U Vojvodini je najkvalitetnije zemljište, a cene poljoprivrednog zemljišta rastu još od 2021. godine. Tada je hektar koštao oko 200 evra, 2008. godine oko 5.000 evra, a evo koje cene se sada dostižu.

Ovako Mađarska štiti interese svojih poljoprivrednika. Mađarski poljoprivrednici ne plaćaju porez!

Mađari više neće plaćati porez na poljoprivredno zemljište, jer je njihov parlament zakonom zabranio naplatu ovog poreza, javlja akademik Vlastimir Vujić iz Budimpešte.

Nova izmena Zakona o lokalnim porezima stupa na snagu od 1. septembra 2023. godine, a po njemu opštine više ne mogu da naplaćuju porez na poljoprivredno zemljište, vlasništvo nad njim kao ni imovinska prava koja su upisana na njega.

Za ovo su zaslužni Udruženje mađarskih poljoprivrednih saveza i zadruga, kao i Nacionalna poljoprivredna komora (NPK) čiju je peticiju potpisalo više od 120.000 ljudi. Predlog amandmana su parlamentu zajednički podneli ministar poljoprivrede, glavni savetnik premijera, prvi čovek NPK, kao i predsednik Udruženja mađarskih poljoprivrednih sindikata i zadruga. Vlada Mađarske je i pre donošenja izmene zakona podržala ovaj predlog.

Nadležni su rekli da bi oporezivanje oduzelo resurse sektoru, a porez na zemljište bi imao efekat na cenu hrane, što bi osetio ceo narod. Kako kažu, štite interese mađarskih poljoprivrednika i kod kuće i u Briselu.

Da li se suočavamo sa premalom ili prevelikom proizvodnjom hrane?

Prošle 2022. godine, kroz naslove u medijima paničilo se zbog globalne nestašice hrane nakon ruske invazije na Ukrajinu. Cene pšenice su skočile na rekordno visok nivo pošto je Rusija blokirala ukrajinski izvoz žitarica u Crnom moru. Sada, godinu dana kasnije, pojavila se sasvim drugačija priča. Poljoprivrednici u Poljskoj, Rumuniji, Slovačkoj i Bugarskoj su ogorčeni zbog prezasićenosti ukrajinskim žitom.

Ovi farmeri imaju razloga da se osećaju uvređenim. Veći deo ukrajinske žetve žitarica preusmeren je na železnicu, a sve carine i kvote u EU su ukinute kako bi se osiguralo da žito neće biti zarobljeno i da ne ode u otpad. Neviđeni prilivi ukrajinske pšenice, vredni 1,17 milijardi evra, prešli su u susedne zemlje EU, spuštajući lokalne cene i ostavljajući mnoge proizvode farmera da čame u skladištima.

Pšenica je trebalo da prođe kroz te zemlje na međunarodna tržišta. Ali veći deo je umesto toga ostao u zemlji, zauzimajući prostor u silosima i ušao je na lokalno tržište, zbog nedostatka transportnih kapaciteta i problema sa železničkom infrastrukturom. Smanjena potražnja iz severnoafričkih zemalja koje su morale da smanje uvoz hrane pošto njihove ekonomije slabe u kontekstu rasta kamatnih stopa takođe je doprinelo tome.

Dakle, da li se suočavamo sa premalom ili prevelikom proizvodnjom hrane?

Odgovor nije ni jedno ni drugo. Prezasićenost žitom na tržištima u Poljskoj, Rumuniji i Bugarskoj pokazuje da trenutna kriza cena hrane nikada nije bila zbog njene nestašice. Radi se o distribuciji i nefunkcionalnim tržištima.

Poljski farmeri sada trpe jer njihovi prihodi opadaju. Ali disfunkcija na tržištima hrane je globalni fenomen. Decenijama su farmeri u mnogim zemljama na južnoj Zemljinoj polulopti na sličan način bili potkopani bacanjem jeftine hrane na njihova tržišta iz zapadnih zemalja koje su subvencionisale proizvodnju i izvoz hrane.

Mnoge od tih zemalja postale su zavisne od uvoza hrane, što ih je učinilo posebno ranjivim na poremećaje na globalnom tržištu. Ove zemlje se sada bore sa rastućim računima za uvoz hrane i rastućim otplatama dugova koji prete da izazovu nove talase gladi, čak i kada je Evropa prezasićena žitom.

Ovakve vrste ishoda su proizvodi neuspešnog industrijskog sistema proizvodnje hrane koji daje prioritet prekomernoj proizvodnji nekoliko osnovnih prehrambenih proizvoda za globalizovane lance snabdevanja tačno na vreme; a to podstiče monopol samo nekolicine agrobiznisa - poput giganata koji proizvode žitarice, koji su prošle godine zabeležili rekordne profite, dok su tržišta hrane propadala.

To je sistem koji ne uspeva da obezbedi hranu tamo gde je potrebna, da spreči porast gladi ili da obezbedi stabilan život poljoprivrednicima.

Štaviše, ovako uspostavljeni sistemi proizvodnje hrane nisu samo izuzetno ranjivi na šokove kao što su rat, klimatske promene i finansijska nestabilnost. Oni su takođe skloni ciklusima porasta i propadanja koji obično dovode do blokada, prezasićenosti i nestabilnosti koji štete poljoprivrednicima i potrošačima širom sveta.

Farmeri pogođeni ovi sistemom u istočnim zemljama zaslužuju kompenzaciju. Finansiranje te kompenzacije moglo bi doći iz poreza za četiri prehrambena giganta koji su ostvarili rekordan profit, kako su cene hrane rasle.

Potrebno je uložiti više napora kako bi se osiguralo da žito može da se kreće iz Ukrajine i iz Rumunije, Poljske i Bugarske - i na mesta kojima je to potrebno, odnosno u regione koji su veoma nesigurni po pitanju hrane. Ne treba ga bacati na lokalna tržišta, niti njime samo hraniti svinje i krave.

Ali takođe je vreme da kreatori politike priznaju da industrijski prehrambeni sistem ne uspeva da obezbedi sigurnost snabdevanja hranom ili finansijsku stabilnost za poljoprivrednike. Samo povećavanje proizvodnje i iskorišćavanje prirodnih resursa za postizanje većih prinosa u ime "sigurnosti hrane" je recept za nastavak haosa. I moraju prestati da suprotstavljaju farmere jedni drugima.

Da, uvek će nam biti potrebna pravična trgovina. Ali naš sistem ishrane treba da bude potpuno transformisan i diversifikovan, kako bi bio mnogo otporniji na šokove - i manje podložan propadanju, špekulacijama i dampingu.

Poljoprivrednici moraju biti u mogućnosti da proizvode mnogo raznovrsniju hranu za više lokalno-regionalnih tržišta. I treba da dobiju fer i stabilnu cenu od potrošača, javlja Euractiv.

Farmeri očajni, čeka nas uništenje!

Pojedini proizvođači mleka u Srbiji - ukupno 42 iz Banjana i još 16 okolnih sela, od 1. maja neće imati kome da prodaju svoje mleko. Mlekara ih je u petak obavestila da za dva dana od njih više - neće otkupljivati mleko.

Milija Palamarević iz Udruženja odgajivača goveda centralne Srbije za N1 kaže da su već bezbroj puta ukazivali da će to ovoga doći. „Za mesec dana imaćemo potpuno rasulo, jer država i dalje uvozi mleko, tržište je prezasićeno, a trgovci zaračunavaju sto procentne marže", kaže Palamarević.

„Mlekara je obavestila prevoznika, koji dnevno od proizvođača do mlekare preveze šest tona mleka, da od 1. maja 2023. godine prestaje da otkupljuje mleko od 42 proizvođača. Od čega će da žive te porodice i šta će da rade sa svojim mlekom", upitao je Palamarević.

Zbog velikog uvoza mleka, mlekare, dodaje, imaju toliko mlečnih proizvoda na stanju da ne mogu da funkcionišu.

„Imamo proizvođače kojima mlekare plaćaju jedva 25 dinara otkupnu cenu. To nije dovoljno ni da prehrani kravu koja mu daje mleko", ukazuje naš sagovornik na teško stanje u mlekarstvu.

On podseća da su proizvođači mleka najavili da će doći za Beograd da prospu mleko kod Predsedništva Srbije!

„Država hoće da nas sve uništi. Bezbroj puta smo ukazivali šta će da nas zadesi. Za mesec dana imaćemo potpunu obustavu otkupa mleka u celoj Srbiji. Mleko se i dalje uvozi, a tržište je prezasićeno. Trgovci zaračunavaju stoprocentne marže. Sir koji ima proizvodnu cenu 500 dinara u radnji je 1.000 i 1.300 dinara. A, država od svega ubira PDV", ukazuje Palamarević.

On ističe da kada pada kupovna moć i prodaja automatski staje.

„Uvezli su dva miliona kilograma kačkavalja prethodnog meseca, a uvoz mleka u prahu je dvostruko povećan, a mi ne znamo šta ćemo sa našim. Svi južno od Save i Dunava u ozbiljnom su problemu i u roku od mesec dana nam sledi uništenje, jer nijedan proizvođač neće imati više kome da proda mleko", upozorava Milija Palamarević. Neko, kaže, mora da reaguje po hitnom postupku. „Tražimo da se reguliše tržište inače svi odosmo u propast", kaže on. U ministarstvima, dodaje, obećavaju, ali na tome ostaje.

„I ministarka i premijerka obećale su da će ograničiti marže u trgovinskim lancima i rešiti problem, ali od toga nema ništa. Potrebna je ili zabrana uvoza ili hitno uvođenje prelevmana. U trgovinama je zbog marži sve duplo skuplje nego što treba da bude. Država je slabija od stranih trgovinskih lanaca, ne sme da utiče na smanjenje marži, a oni posluju sa stoprocentnom zaradom, što sve ide na uništenje domaćih proizvođača", upozorio je Palamarević.

(Nastaviće se)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane