Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

O tome se govori

Sumorna sudbina sumornog diktatora: zaglavljen između dubokih džepova i plitke pameti

DONOVI I DONATORI

Ne postoji način da režim Aleksandra Vučića završi svoju destruktivnu misiju na miran način. „Biografija" njegovog političko-poslovnog preduzeća jasno govori da se kriminalno kolo u koje se uhvatio, sve brže okreće. Prirodnim zakonima biće izbačen iz tog kola. Ako udari u zid Palate pravde u Beogradu, može smatrati da je još dobro prošao. Sigurni je samo da ga čeka kazna. Kazniće ga mafija koju je stvorio, država koju je ponizio, narod koji je prezirao i prema kome se odnosio kao prema deci u „specijalnoj školi".

Nikola Vlahović

Počeo je sa kriminalom, u kriminalu i završava. Tako bi trebalo ukratko opisati uspon i pad Aleksandra Vučića, čoveka trajno zaraženog niskim strastima koje nosi u sebi kao svojevrsnu autoimunu bolest.

Sve što je do sada javnost o njemu znala i što će tek saznati, govori u prilog ovoj „dijagnozi". Jer, radi se o „slojevitim" poremećajima, što nasleđenim, što stečenim. Sa jedne strane, njegova strast prema društvenom talogu i izraženi sadomazohizam, a sa druge opsednutost „voljom za moć" i novcem, dovela su tu bolesno narcisoidnu osobu još u ranoj mladosti do vrata udbaške Srpske radikalne stranke, a kasnije i u „šizmu" i stvaranje poslednje diktature na evropskom kontinentu.

Danas je, kao pravi kupler-majstor, okružen sličnima sebi. Ta družina živi svoje rimske bahanalije: loču, žderu, kurvaju se, pljačkaju državu, ruše stara gradska jezgra (jer istorija počinje od njih!), otimaju stanove, kuće, gradska građevinska zemljišta, poljoprivredna gazdinstva, bespravno seku hiljade hektara šuma, otimaju tokove zdrave pijaće vode i pretvaraju u svoje privatne hidrocentrale, proteruju, proganjaju, zatvaraju svakoga ko im se nađe na putu...Ukratko, za nešto više od deset godina, uspeli su nezapamćenim nasiljem da promene i geografiju i demografiju Srbije. A, uvereni su da menjaju i istoriju.

I sve to rade kao najgora okupaciona vlast, po direktnom nalogu Aleksandra Vučića, čoveka koji je doslovno podivljao od nesputane moći i sam srlja od te prevelike moći direktno u zatvor, na dugu robiju, sa sebe sličnima.

Međutim, niko od njih ne spava dobro. I niko nikome ne veruje.

Paranoični Vučić ima svoje paranoične podanike. Niko od njih nije spreman da sutra kad bude prvooptuženi za sva zla koja je njegov režim počinio, stane u njegovu odbranu. Jer, radi se o masi bez ideologije i o njihovom „vođi" sociopati koji takođe ne veruje ni u šta i nema nikakav duhovni ili makar ideološki oslonac. A, takvo mu je i političko-kriminalno preduzeće pod imenom Srpska napredna stranka.

Da se ne zaboravi, ta „organizacija", nastala je navodnom „donacijom" duvanskog „kuma" Stanka Subotića i „prilozima" svih koji su se ogrešili o zakon, a kojima je Aleksandar Vučić ponudio „utočište i spasenje", zapravo ulazak u politiku i vlast, preko Srpske napredne stranke, samo ako plate adekvatnu sumu. Taj „stalni poziv" ostao je punu deceniju, do današnjih dana otvoren, pa je svaka lopovska baraba, kriminalac i nasilnik, postao „uspešan poslovni čovek", a uz malo podaničkog talenta i „visoki funkcioner" opakog, diktatorskog režima, koji satire Srbiju.

Iz čitave armije takvih, neki od njih su se dokopali i najviših državnih funkcija, poput izvesnog Bratislava Gašića iz Kruševca, poznatog lokalnom stanovništvu kao švercera kafe iz devedesetih godina, koji je u Vučićevom režimu vršio dužnost ministra odbrane, direktora Bezbednosno informativne agencije (BIA) a danas (još uvek) i funkciju ministra policije.

Taj i takav Bratislav Gašić, mora da zna ko sa kim u Srbiji spava i ko je šta danas ručao. Kako je Srbija pala tako nisko da se čovek za koga široki puk tvrdi da je „keramičar" po struci, podigne tako visoko? Je li Gašić zaista toliko talentovan hohštapler ili je Aleksandar Vučić još talentovaniji da izabere što gori „kadar" na što važniju funkciju? Odgovor je jednostavan: Tačno je i jedno i drugo. Kad se kurve na „štajgi" prepoznaju, ostalo je stvar tehnologije.

Prema izvorima ovog magazina iz Kruševca, Gašić je u momentu „uzleta" Srpske napredne stranke, već bio „Bata Santos", švercer kafe na veliko, vlasnik benzinske pumpe i pržionice kafe, ukratko, išlo mu je dobro. Dobro je procenio da će ulaskom u SNS otvoriti sebi vrata za znatno veće poslove i neograničeni uticaj, pa se fino „isprsio" pred Vučićem sa dva miliona evra, koje je mali kompleksaš sa Novog Beograda, oberučke prihvatio. Uostalom Vučić to nije krio, pa je javno govorio da će se svakome isplatiti ulaganje „proporcionalno donaciji". Istina, neki su se „opekli", Vučić ih je „zaboravio", pa mnogo takvih takvih njegovih poverilaca i danas traži zadovoljenje, a neki jedva čekaju da „namire" taj dug na drugi način.

Ipak, Bratislav Gašić zvani „Bata Santos", ubrzo je zahvaljujući „donaciji" od dva miliona evra postao gradonačelnik Kruševca, a nedugo nakon tog mandata dobija „unapređenje" i počinje da „ministruje" u Vučićevom režimu.

Bratislav Gašić, trenutni ministar policije, bivši ministar vojske i direktor BIA bio je navodni biznismen i bavio se uvozom kafe "Santos" iz Grčke. Dve sestre, Grkinje, koje su se bavile distribucijom i trgovinom kafe, poslovale su sa Gašićem u dužem periodu, a on im je ostao dužan nekih 3,5 miliona evra. Tužile su ga i sudu u Strazburu, ali je dug izmirio tek kad se dokopao najviše vlasti u Srbiji. Lako je pretpostaviti da je taj „sitan dug" isplatio od državnog novca.

Nije nikad odgovarao ni za jedan prestup, ali ti procesi tek dolaze na red: neuspešno sakrivanje stvarnih razloga pada vojnog helikoptera sa medicinskim osobljem i jednom bebom, kad je saobotirao istragu lažnom tvrdnjom da je „pilot bio pijan".

Ima ljudi iz beogradske Hitne pomoći (dispečeri i ekipa koje je bila tada na terenu) koji su spremni da svedoče kad se promeni vlast da su „Keramičar" (Gašić) i „dr.Smrt" (Zlatibor Lončar) naterali pilota da sleti tu da bi se slikali jer nisu mogli, kako je Gašić govorio svojim uličarskim rečnikom, „da se cimaju do Batajnice..."

Kasnije, kao direktor BIA bio je „do grla" upleten aferu o najvećoj evropskoj „plantaži" marihuane. Kad se dokopao funkcije ministra policije, kreće u obračun sa inspektorima Mitićem i Milenkovićem (Četvrto odeljenje za borbu protiv narkotika), koji su razotkrili „aferu Jovanjica", pa smenjuje obojicu. Počinje sudski proces, svedočenja, a onda i praćenja, šikaniranja i pretnje Mitiću i Milenkoviću. Ta drama i dalje traje, pa postoji realna mogućnost da upravo ovaj slučaj ubrzo bude i predmet dodatne istrage Europol-a mada već sve znaju o njemu.

Inspektor Milenković je čak izneo saznanja da se priprema njegova i Mitićeva likvidacija. Gašić je u BIA ostavio veliki broj svojih „ljudi od poverenja", naročito u Petom odeljenju BIA. Preko BIA proganja i svoje političke protivnike i njihove porodice.

Poslednji Gašićev ispad u skupštini Srbije navodi i na sumnju da štiti ubice Olivera Ivanovića. Gašić je u skupštini kao ministar policije dramatično izjavio da zna ko je ubica, ali da ubicu štiti Nemačka država. Odmah je došao i oštar demanti i diplomatski skandal, pa se čak i Vučić izvinjavao Nemačkoj, zbog Gašićeve izjave.

Poznato je „na sve četiri strane sveta" i to da je Boban Gašić, brat „Bate Santosa" i Vučićevog ministra, na nameštenim tenderima kupio veliki broj firmi. Procenjeni kapital porodice Gašić danas nije manje od 50 miliona evra.

Čitava Srbija zna da na Kopaoniku postoje samo tri „šerifa". Jednog dana će se sukobiti kada im se interesi suprostave. Zvonko Veselinović, Bratislav Gašić i „kum Nikola" Petrović.

Malo severnije, u Novom Sadu, organizovani kriminal predvode Zvonko Veselinović i Andrej Vučić. Bez znanja i saglasnosti Aleksandra Vučića? Nikako. Novi Sad je jedini grad u državi u kom su dva poslednja načelnika policije, Milorad Šušnjić i Slobodan Malešić, završili u pritvoru, a načelnik BIA Nikola Vasiljević je sedeo bez moralne i profesionalne dileme u upravi fudbalskog kluba sa okorelim kriminalcem Slobodanom Milutinovićem Snajperom. Novim Sadom su uvek upravljali Novosađani. Novi Sad je od strane Aleksandra Vučića okupiran i zarobljen grad.

I moglo bi tako redom: ukratko, Srbiju drže „uzapćenu" jedan čovek i njegova mafija.

Ali, o tome kako je „Bata" Gašić od duga 3,5 miliona grčkoj firmi za distribuciju i prodaju kafe, stigao do „plusa" od 50 i više miliona evra, objašnjavaće pred nadležnim sudovima jedne bolje i pravednije Srbije. I neće mu pomoći ni pet ordena Srpske pravoslavne crkve koje mu je dodelilo srebroljubivo sveštenstvo, toliko zahvalno da su i njega i njegovog brata „fresko" oslikali, kao nove svetitelje i spasitelje, a uskoro, kako izgleda i „novomučenike", kad padnu u tamnicu.

Jedan drugi „veliki donator" Srpske napredne stranke, takođe je „dogurao" do statusa „zaštićenog", ali kako...

Izvesni Zoran Babić iz Vrnjačke Banje (kasnije šef poslaničke grupe i člana Glavnog odbora SNS), pre nego što je „poleteo" Vučićem, bio je „opterećen" krivičnom prijavom zbog sumnje da je zloupotrebio službeni položaj jer je u vreme dok je bio tehnički direktor JP „Beli izvor", u čijoj nadležnosti je i groblje u Vrnjačkoj Banji, dva puta je prodao isto grobno mesto! Ali, da je samo jedno grobno mesto u pitanju, nego i više njih! A, cena im nije mala. Tim novcem, mešetarenjem sa inače preskupim grobnim mestima, Babić je platio Vučiću da ga „amnestira". Ali, ne samo što ga je učlanio u SNS i na taj način „amnestirao" nego ga je uzdigao do neslućenih visina u državnoj nomenklaturi.

Tako je i prijava protiv Babića u Osnovnom javnom tužilaštvu u Kraljevu zastarela i Babić ne može da odgovara. Međutim, mogao je, ali opet neće, ovaj put za smrt žene koju je skrivio ili on lično ili njegov vozač (to nikada neće biti utvrđeno jer se Vučić opet našao kao zaštitnik u jednom krivičnom delu jer je „neko" ili on lično, izbrisao dva minuta snimka sa kamere na naplatnoj rampi gde se sve dešavalo).

Babićev slučaj je Vučić uspeo da „utiša", ali ima on raznih Babića i Gašića oko sebe da je teško sakriti toliko kriminala.

No, tako je sve i počelo: novcem „doniranim" iz „budžeta" duvanske mafije. Bolje nije ni moglo da se dešava u nastavku ove krimi-priče.

Može biti da su baš svi zaboravili, ali je Srpska napredna stranka na čelu sa Vučićem, 2014. godine po hitnom postupku izmenila Zakon o finansiranju političkih aktivnosti čime je strankama omogućeno da kupuju nekretnine i novcem iz budžeta. Tako je u Srbiji zakonski stvorena mogućnost postojanja „poslovno-političkog" preduzeća, u slučaju SNS, „kriminalno-političkog". SNS je u duhu ovog zakona, za više od 7,1 milion dinara u julu 2019. godine (prema podacima Republičkog geodetskog zavoda) kupila čitav salaš u Vojvodini (na Paliću) sa objektima površine skoro 700 kvadrata.

I, tu, na tom salašu, napravljena je takozvana SNS Akademija, gde „dresiraju" Vučićeve mlade stranačke čopore, za lajanje u Skupštini, na ulici ili gde god zatreba. Tu ih uče kako da ponižavaju, vređaju, psuju, verbalno i fizički prete, i to u svim okolnostima, a poželjno je pred uključenim kamerama i uopšte u javnom prostoru. Uče ih i kako da lažu, kako da podmite, kako da izmisle „prljav veš" političkom protivniku i ako ga nema. Uče ih da budu krdo, ali vrlo glasno, od koga niko ne može doći do reči.

Iako nije poznato šta se sve nalazi unutra i u koje sve svrhe se koristi salaš nadomak mađarske granice, zna se da takozvanom Akademijom upravlja nekakva Fondacija za srpski narod i državu koju je u septembru 2019. osnovao SNS, a navodni Statut Fondacije je potpisao lično Aleksandar Vučić. Tri meseca pre osnivanja ove fondacije, SNS je platio Institutu za javnu politiku, čiji je zastupnik Vladimir Beba Popović, 1,6 miliona dinara za kreiranje programa za edukaciju. Kroz prostorije na Paliću prošlo je i niz Vučićevih funkcionera, od ministra finansija Siniše Malog, preko v.d. direktora JP Pošte Srbije Zorana Đorđevića, do njima sličnih prevaranata, patoloških lažova, kriminalaca, moralno i seksualno izopačenih ličnosti, sa kupljenim ili falsifikovanim „akademskim" titulama. Ukratko, reč je o leglu divljačke bande, kojoj bi pozavideli i kreatori nekadašnje „Kulturne revolucije" u Kini pod vođstvom Mao Ce Tunga.

Deo salaša od 146 metara kvadratnih, građen je bez dozvole i u vlasništvu je Dejana Matića, bivšeg predsednika Opštine Zemun i aktuelnog v. d. direktora Uprave za zajedničke poslove. Uprkos tome što Matić nikad nije prijavio vlasništvo nad tom nekretninom, u Agenciji za sprečavanje korupcije su tvrdili „da nisu primetili nepravilnosti i da protiv njega neće pokretati postupak".

Prostorije SNS, u Starom Merkatoru na Novom Beogradu, pripadale su nekad firmi Vetfarm koja je otišla u stečaj pa ih je konzorcijum od 27 ljudi, uglavnom iz Kruševca, na čelu sa tadašnjim lokalnim odbornikom SNS-a Veliborom Jovanovićem, na licitaciji kupio za oko 250 hiljada evra. I taj prostor je „doniran" Vučiću i SNS-u 2017. godine. Zašto i kao, lako je zaključiti, jer diktator ništa ne radi bez interesa, a ni njegovi „donatori". Međutim, nedugo nakon salaša u Subotici, u avgustu 2019. naprednjaci su u Starom Merkatoru kupili još jedan poslovni prostor, od 418 kvadrata. Za to su, prema podacima Državne revizorske institucije (DRI), platili 43,5 miliona dinara. U pitanju je nekoliko kancelarija u kojima se nalazila firma Beolink. Vlasnica prostora bila je supruga direktora te firme, Saše Stojkovića, koji kaže da je kupoprodajni ugovor potpisan sa Vučićem.

Na istoj adresi, SNS je vlasnik još jednog prostora od 268 kvadratnih metara, koji su 2020. stavili pod hipoteku kod Halk banke. SNS ima još jednu nekretninu kod srpsko-rumunske granice, u Srpskoj Crnji, malom banatskom mestu, vladajuća stranka je vlasnik prizemnog tržnog centra. Prema podacima sa katastra nepokretnosti objekat se prostire na 384 kvadratnih metara, a stranka poseduje i poljanu iza objekta. SNS u februaru 2016. postao vlasnik i lokala u Kruševcu. Prostorije su u vreme kupovine vredele nešto više od 13 miliona dinara.

Izmena Zakona o finansiranju političkih aktivnosti strankama omogućila je da SNS novcem iz budžeta kupuje nekretnine koje će koristiti za potrebe stranke. Izmene su predložili poslanici SNS-a. U nedostatku zakonske regulative, stranke bi mogle da prodaju prostorije kupljene parama građana i da taj novac zadrže. Srpska napredna stranka i Aleksandar Vučić lično, imaju u Srbiji takve imovine gotovo u svakom gradu i svakom većem naselju. U pitanju su desetine i stotine miliona evra. Pored vladajuće partije, jedino se još Socijalističkoj partiji Srbije (SPS) povećavala imovina od izmene zakona 2014. godine do danas. Prema finansijskom izveštaju iz 2020. godine, socijalisti imaju nekretnine vredne čak 1,6 milijardi dinara. Dačićevi demagozi su čak pokušali da se nekako „oslobode odgovornosti" pa je rečeno kako se ne radi o kupovini novih prostorija, već o uknjiženju postojećih!

Nešto više od godinu dana od izmene zakona, Demokratska stranka je ostala bez vile u Krunskoj 69, u kojoj je ta partija „stanovala" 20 godina. Vila je nakon restitucije vraćena nasledniku koji ju je kasnije prodao suvlasniku TDI radija Milošu Krdžiću, čoveku koji je 2015. privatizovao Studio B.

Vučić je ne samo uništio državu neviđenom pljačkom i izmenom zakona kako mu ne bi „smetali", nego je ekonomiju doveo do dna, o čemu govore i najnoviji podaci Svetske banke: bruto domaći proizvod Srbije po stanovniku, koji je objektivno merilo standarda građana jedne zemlje, zaostaje za zemljama regiona - manji je od Crne Gore, Bugarske, Rumunije, a Hrvatska je otišla daleko, još malo pa duplo: Srbija ima oko 9.300 dolara, a Hrvatska iznad 17.000 dolara po glavi stanovnika. BDP u Hrvatskoj je preko 70 milijardi dolara ostvaren sa manje od četiri miliona stanovnika, a srpski BDP od 63 milijarde dolara stvara oko 6,5 miliona stanovnika. Bio bi srpski BDP duplo veći, dakle, veći i od hrvatskog BDP (bilo bi logično, s obzirom na broj stanovnika, položaj, resurse i sve druge prirodne pogodnosti koje Srbija ima), da nije besomučne pljačke Vučićevog režima, koja nadilazi svaku maštu, pa čak i maštu vodećih prevaranata iz regiona, koji „drmaju" u gore pomenutim državama.

I, konačno, osim pljačke, uništavanja državnih dobara, progona najsposobnijih i najobrazovanijih, zatiranja kulture i stalne promocije prostakluka i nasilja kao novog modela „saobraćanja" u javnosti, Vučić je Srbiji „podario" i članstvo u NATO paktu, samo se to članstvo drukčije zove. Da se ne zaboravi, u Beogradu je 9. mart 2016. godine tadašnji predsednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić je na sastanku sa delegacijom Odbora za civilnu dimenziju NATO pakta koju predvodio potpredsednik Parlamentarne skupštine NATO lord Tomas Majkl upoznao sa aktuelnom situacijom i prioritetima Srbije u oblasti unutrašnje, spoljne i bezbednosne politike. Vučić je najavio učešće Srbije na zasedanjima Parlamentarne skupštine NATO u svojstvu pridruženog člana, što doprinosi međusobnom razumevanju i poverenju i izrazio zadovoljstvo jačanjem saradnje.

Mnogo kasnije, 20. decembra 2022, prvi potpredsednik Vlade i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić sastao se sa komandantom Komande združenih snaga NATO u Napulju admiralom oružanih snaga SAD Stjuartom Mančom i razmenio mišljenje o perspektivi partnerske saradnje RS i NATO. NATO nam sedi u kući, rekao bi jedan poznati srpski intelektualac koji živi daleko od svoje domovine, jer se zamerio „kome treba".

A, jedan sasvim obični građanin, na forumu „u dijaspori", kaže kratko: „Vučić je izdajnik koji je prekršio Ustav Republike Srbije i Briselskim sporazumom predao Kosovo Albancima. To je uradio dana 30. juna 2015 god. u 22 časa i 54 minuta. Njegove su reči upućene onom zgranutom narodu u Kosovskoj Mitrovici: "Mi ćemo priznati Kosovsku Vladu i ako vi ne uđete u nju". On je prve Srbe postavio u Kosovsku vladu, a u drugom mandatu Srbi su napravili većinsku vladu čak i sa Haradinajem. Glavni pomagači su mu bili Marko Đurić i Ivica Dačić, a dobro su mu duvali u leđa Vuk Drašković, Čedomir Jovanović i Nenad Čanak. Jedini protivnik bio mu je bio Oliver Ivanović i videli smo kako je on završio. Vučić je jedan veliki i pljačkaš koji je organizovao i predvodio jednu od najvećih pljački u srpskoj istoriji. Za vreme njegove vladavine sav srpski kapital je prešao u ruke stranaca, tako da Srbi nemaju više ništa vredno u svojoj Srbiji. Para nigde nema a Srbija je postala jedna obična pustara u kojoj žive Srbi sa najnižim standardom u Evropi. Ćuti se da je pokradeno i 38 tona zlata u Bazelu. Tabakovićka reče da joj to nije poznato!? Ponavljam to je istorijska pljačka Srbije koja nije zabeležena u našoj istoriji. Vučić je jedan veliki i lažov i obmanjivač, koji celo vreme laže i obmanjuje srpski narod. On nikada ne govori niti dozvoljava debate šta radi. Sve govori da on patološki laže, i da je krajnje vreme da poseti psihijatriju, koja će lako da mu postavi dijagnozu i terapiju".

Glosa

"Mase nikada nisu bile žedne istine. One odbijaju činjenice koje im se ne sviđaju i radije obožavaju zablude koje ih zavode. Ko ih uspe prevariti, njihov je gospodar, a ko ih pokušava prosvetliti, uvek postaje njihova žrtva." Gistav le Bon

podeli ovaj članak:

Natrag