Pogledi

Američke „nevladine" organizacije putem „obojenih revolucija" smenjuju i postavljaju režime širom sveta

Fabrika marioneta

Glavnu ulogu u „obojenim revolucijama" imaju „nevladine" organizacije (NVO), studentsko-omladinske organizacije i „nezavisni" mediji koje Zapad (SAD i Evropska unija) finansiraju i obučavaju. Priprema „obojenih revolucija" uključuje i prijetnje ekonomskim sankcijama, kao i lažna obećanja o velikoj finansijskoj pomoći ukoliko „demokratske" snage dođu na vlast. „Obojene revolucije" se izvode samo u državama čije vlasti vode nezavisnu patriotsku politiku i imaju široku podršku građana.

Milan Gajović

Kineski vojskovođa i teoretičar ratovanja Sun Cu je govorio: „Nikad ne pokušavaj da pobijediš silom, tamo gdje možeš pobijediti obmanom". Motiv za pobjedu nad drugim narodima definisao je bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država: „Potčinjavanje volji SAD-a je preduslov moralnog i materijalnog napredovanja". Cilj pobjede je isticao Džordž Kenan, bivši ambasador u SFRJ i SSSR: „Bolje je imati jak marionetski režim, nego neku demokratsku vlast". Kako je to realizovano u SR Jugoslaviji priznao je Velimir Ilić, jedan od lidera DOS-a: „Većina para je stizala iz Budimpešte. Ja sam imao jednu jaknu, sa duplom kragnom, gde je moglo da stane jako puno novca. Oni mi samo kažu broj sobe gde mogu da uđem. Ja uđem i oni me napakuju..."

Amerikanci nastavljaju s primenom te strategije. Portal IN4S je, 11. septembra 2023. godine, objavio tekst pod naslovom „Procurila dokumenta: CIA preko NED-a priprema obojenu revoluciju u Indoneziji". U tekstu se kaže da „Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED), ozloglašena paravan organizacija CIA-e postavlja temelje" za takvu subverzivnu aktivnost.

Naime, objelodanjeno je da vlasti SAD, preko NED-a (National Endowment for Democracy), pokušavaju da „kreiraju" svog pobjedničkog kandidata pred predstojeće predsjedničke izbore u navedenoj državi, koji će se održati u februaru 2024.godine. Raspoređivanjem grantova (nepovratne pomoći) NED je proširio svoj uticaj „na različite nevladine organizacije, grupe civilnog društva i, što je najvažnije, političke stranke i kandidate širom ideološkog spektra". I „prava armija NED operativaca na terenu takođe je spremna da izazove (antivladine proteste)...ako pobede „pogrešni" ljudi".

U tekstu se dalje navodi da se „...američka imperija sprema da izvede još jedan državni udar u Džakarti pod okriljem ‚promocije demokratije". Nužno je podsjetiti da je, u režiji CIA-e i MI6, 1965.godine, „zbačen sa vlasti u krvavom vojnom udaru" tadašnji indonežanski predsjednik Ahmed Sukarno, koji je vodio principijelnu antiimperijalističku politiku.

Indonezija je najveća islamska država sa (po podacima iz 2021.godine) 273,8 miliona stanovnika (četvrto mjesto u svijetu).

Navedeni tekst sadrži i podatak da „tokom 12 meseci koji su prethodili Majdanu (u Kijevu) 2014. godine, NED je upumpao oko 20 miliona dolara u Ukrajinu", te da „svaki akter na čelu protesta protiv njega (predsjednika Viktora Janukoviča) dobio je sredstva NED-a ili USAID-a".

Iz navedenog proizilazi koncepcija zaštite „ugroženog" američkog nacionalnog interesa na svakoj tački Zemaljske kugle, koja se koristi za „legitimizaciju" odluka o miješanju u unutrašnje stvari drugih država (i putem „obojenih revolucija") tobože radi „zaštite slobodnog svijeta". Međutim, pravi cilj jeste„direktna kontrola važnih regiona", odnosno „neometana kontrola resursa i tržišta". Radi se, dakle, o nametanju pogubnog neoliberalnog, unipolarnog, globalističkog modela.

„Otac" „obojenih revolucija" je Džin Šarp (1928-2018), američki politikolog i profesor političkih nauka. Njegov institut „Albert Ajnštajn" finansirali su NED, Međunarodni republikanski institut (IRI) i Ford fondacija.

Glavnu ulogu u „obojenim revolucijama" imaju „nevladine" organizacije (NVO), studentsko-omladinske organizacije i „nezavisni" mediji koje Zapad (SAD i Evropska unija) finansiraju i obučavaju. Oni su i glavna udarna snaga propagande protiv nelojalnih lokalnih vlasti radi izazivanja socijalne napetosti, insceniranja građanskih protesta i nezakonitog zauzimanja državnih institucija. Priprema „obojenih revolucija" uključuje i prijetnje ekonomskim sankcijama, kao i lažna obećanja o velikoj finansijskoj pomoći ukoliko „demokratske" snage dođu na vlast. „Obojene revolucije" se izvode samo u državama čije vlasti vode nezavisnu patriotsku politiku i imaju široku podršku građana.

USAID (United States Agency for International Development) je, zvanično,„Državna agencija SAD za međunarodni razvoj". Osnovana je 1961.godine, „sa (demagoškim) ciljem pružanja pomoći međunarodnim humanitarnim organizacijama i koordinisanja ekonomskog i socijalnog razvoja drugih nacija". To je „nezavisna" agencija pod kontrolom izvršne vlasti. Finansira se iz državnih sredstava i dužna je da redovno podnosi izvještaje o radu, prije svega, o njihovom trošenju.

Sredinom aprila 2007. godine, u Vašingtonu je objavljen Zajednički strateški plan Stejt departmenta i USAID-a. Plan se zasniva na tzv. transformacionoj diplomatiji, kao konceptu američke spoljne politike da se svijet promijeni u duhu američkih liberalnih vrijednosti koje treba da postanu univerzalne. Podrazumijeva dužnost diplomata koje službuju u inostranstvu da budu aktivni učesnici u „demokratskom preobražaju" zemalja domaćina. Prema tadašnjoj državnoj sekretarki Kondolizi Rajs, „posvećeni muškarci i žene zaposleni u Stejt departmentu i USAID-u promovisaće američke vrednosti i interese širom Zemljine kugle".

Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED) zvanično je privatna, nevladina, neprofitna fondacija posvećena napretku i jačanju demokratskih institucija u čitavom svijetu. Međutim, finansira je američka vlada, a njen budžet odobrava Kongres. Pojam „nevladina" je paravan za prikrivene aktivnosti vlade SAD za ostvarivanje i zaštitu globalnih ekonomskih (neoliberalnih) i političkih interesa zapadnih megakapitalista.

NED je krovna organizacija koja svoje aktivnosti sprovodi i preko, takođe, „nevladinih" i neprofitnih organizacija (podružnica), kao što su, između ostalih, NDI (Nacionalni demokratski institut), IRI (Međunarodni republikanski institut), a blisko sarađuje i sa USAID-om. To su „oruđa" spoljnopolitičkih interesa SAD.

Savremene globalne ciljeve američke spoljne politike definisao je, još 1948.godine, Džordž Kenan, tada podsekretar i šef strateškog tima u Stejt departmentu, zadužen za uobličavanje politike i planiranje. On je tvorac tzv. Strategije obuzdavanja (The Containment Strategy) „svih ruskih ekspanzionističkih težnji".

Godine 1954, Kongres SAD je izrazio zabrinutost zbog velikog javnog uticaja krupnih javnih fondacija (oslobođenih plaćanja poreza) i državnih agencija,jer su one postale države u državi, koje kontrolišu ogromne resurse, djelujući izvan političkog sistema.

A nakon rasprava u Senatu, 80-tih godina 20.vijeka, o nezakonitim aktivnostima CIA-e, došlo je do preispitivanja metoda i ciljeva njenog djelovanja. Naime, senatskom istragom razotkrivene su mnoge njene subverzivne aktivnosti protiv nekooperativnih stranih državnih i politički lidera (kao što su pokušaji svrgavanja Fidela Kastra na Kubi, atentat na Salvadora Aljendea u Čileu, i brojne druge).

Da bi se spriječili budući skandali CIA-e, američke vlasti, za vrijeme mandata predsjednika Ronalda Regana, odlučile su da se tajno, a time nezakonito, političko djelovanje u inostranstvu povjeri nekoj „nevladinoj" organizaciji. Tako je, 1983.godine, osnovana NED.

„Izumio" ju je Vilijam Kejsi (William J. Casey, 1913-1987), advokat i šef Reganovog izbornog štaba, a zatim i šef CIA-e. Cilj je bio da se nasilni metodi CIA-e zamijene nenasilnim tehnikama manipulacije preko organizacija i pojedinaca tzv. „civilnog društva". Kao i druge američke „nevladine" organizacije kombinuje javne i tajne metode ostvarivanja globalne prevlasti SAD (usmjerene protiv Rusije i Kine, prije svega), te nelegalnog miješanja u suverenu zonu drugih država preko različitih političkih, ekonomskih, vojnih, diplomatskih i propagandnih kanala. Glavni ciljevi su: „pranje mozga" građana kako bi birali „poželjnu" vlast; proizvodnja lažnih vijesti i afera protiv nepoželjnih; promocija tzv. političkog homoseksualizma radi depopulacije i razaranja tradicionalnog porodičnog morala i kolektivnog - nacionalnog duha; krivotvorenje tuđe nacionalne prošlosti; bogoborstvo, usmjereno, prije svega, protiv pravoslavlja i dr. U tom cilju, NED decenijama po svijetu finansira veliki broj „slobodnih" novina, radio i TV stanica, medijskih agencija i internet portala.

Tvorac Zakona o NED-u, Alen Vajnštajn (AllenWeinstein, 1937-2015, istoričar), u intervjuu za „Vašington post" 1991.godine, kazao je: „Veliki dio onoga što danas radimo bilo je rađeno i prije dvadeset pet godina od strane CIA-e, samo prikriveno."

NED, samostalno, ili preko svojih podružnica obezbjeđuje novac ,tehničku pomoć i programe obuke za propagandne (medijske) manipulacije „izabranim političkim grupama", odnosno stranim „nezavisnim", „nevladinim" , neoliberalnim, „sorošoidnim" organizacijama, političkim partijama, sindikatima, studentskim udruženjima i podobnim drugima, a da se pri tome sakrije da je to novac CIA-e i američke vlade. Grčki kralj Filip Drugi Makedonski je govorio da „nema tog grada u Grčkoj kojeg neću osvojiti pomoću magarca natovarenog blagom".

Profesor političkih nauka na Univerzitetu u Portlandu, Džerald Sasman (Gerald Sussman), tvrdio je da je „NED trebalo da obezbijedi alternativu CIA-i i da, za razliku od agenata CIA-e, NED-ovi politički operativci...ne moraju da žive podzemne živote i uzimaju lažne identitete". Napisao je i da su se NED-ovi „instituti", preko kojih djeluje, pokazali kao „mnogo efikasniji instrument politike nego što je CIA ikada bila", te da su „transparentnim radom bolje kamuflirali svoj imperijalni cilj". A taj „imperijalni cilj" je stvaranje tzv. novog svjetskog poretka.

Valja se sjetiti da se termin „novi svjetski poredak" prvi put pominje još u Deklaraciji o nezavisnosti SAD, iz 1776.godine, u kojoj se kaže:„Prije dvjesta godina naši preci stvorili su novu naciju, a mi sada moramo da se udružimo sa drugima i da stvorimo novi svjetski poredak." Podrazumijeva se i novu globalnu naciju i svjetsku vladu, po mjeri tzv. „slobodnog svijeta".

Pjer Burdije (1930 - 2002, francuski sociolog, antropolog i filozof) je za neoliberalizam kazao da je to „utopija beskonačne eskploatacije", koji želi da se nametne kao „univerzalna religija" i „politička teologija".

„Proizvodnjom pristanka" građana napadnute države, zasnovanoj na ideologiji neoliberalizma,država (društvo) se preusmjerava „od države relativne socijalne pravde ka državi hronične nejednakosti", u skladu sa principom „socijalnog minimalizma". To podrazumijeva državu koja ne ometa, tobože savršeni „pravedni" „gvozdeni zakon tržišta" i u kojoj su zakonodavstvo (poresko i radno, prije svega), te politika zapošljavanja prilagođeni interesima najbogatijih (nadnacionalnih megakapitalista), dok je zaštita radnika i socijalno ugroženih građana svedena na minimum. Na taj način se jaz između bogatih i siromašnih građana i država dramatično povećava.

NED je, samostalno ili preko svojih „instituta" (podružnica), između ostalog, finansirao poljski sindikalni pokret „Solidarnost" Leha Valense, a pomagao je i Borisu Jeljcinu da sačuva vlast. Godine 2015. NED je bila prva strana „nevladina" organizacija koja je zabranjena u Rusiji, zbog „podrivanja ruskog ustavnog sistema, odbrambenih sposobnosti i ugrožavanja državne bezbjednosti".

Na ovim prostorima, NED je finansirao petooktobarski puč u Beogradu, 2000.godine, kao i „dosmanlijsku" veleizdajničku vlast u Srbiji, te veleizdajnički režim Mila Đukanovića u Crnoj Gori. Decenijama, a i dan danas, nesmetano finansira veliki broj „nezavisnih" NVO, političkih partija, medija i pojedinaca koji rade protiv interesa Crne Gore i Srbije, te srpskoga naroda u cjelini. A sa njima i Vučićeva vlast „šuruje" dugi niz godina.

Zato je, i u Crnoj Gori i u Srbiji, neophodno hitno donijeti zakone kojima bi se NED i slični „usrećitelji" tretirali kao „strani agenti". Uostalom i SAD, još od 1938.godine, imaju Zakon o registraciji stranih agenata (Foreign Agents Registration Act - FARA).

Sadašnja dešavanja na međunarodnom planu, na sreću, pokazuju da je zapadni kolonijalni, unipolarni, neoliberalni poredak sve više stvar prošlosti.

(Autor je diplomirani pravnik s advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista iz Podgorice)