Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Aleksandar Vučić je stavio vođe kosovskog klana na listu za odstrel

Radoičić kao Cvijan ili Jašari

Šta je Vučić postigao oružanom akcijom kod Banjske? Zašto su Amerikanci sprečili albanske policajce da ubiju Radoičića? Da li Radoičić može da izbegne sudbinu Adema Jašarija ili Vladimira Cvijana? Kako će naprednjački režim da se obračuna svojim čedom Zvonkom Veselinovićem? Da li je Vučić ovom avanturom, u kojoj su ubijena četiri čoveka, pripremio uslov za stvaranje panike među Srbima na severu Kosova i Metohije? Teme koje su otvorene tim, a i mnogim drugim pitanjima, važnim za razumevanje slučaja "Banjska", analizira zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Predrag Popović, bivši urednik u Dnevnom telegrafu, Nacionalu i Pravdi, nekada blizak Vučićev saradnik i prijatelj.

Predrag Popović

Ko sa đavolom tikve sadi prođe kao Vladimir Cvijan ili, ako ima sreće, kao Veljko Belivuk. Zvonko Veselinović i Milan Radoičić su sadili tikve s Aleksandrom Vučićem. U tom poslu zgrnuli su desetine miliona evra, ali idili je kraj, došlo je vreme za svođenje računa.

Kao svaki put kad dođe do razdora u nekom kriminalnom kartelu, tako i u ovom slučaju neće biti hepienda za vođe čiji su se interesi razišli. Otkad je Srpska napredna stranka dovedena na vlast, Veselinović i Radoičić su držali pod kontrolom Srbe na severu Kosova i Metohije. Atmosferu straha održavali su pritiscima i ucenama, povremeno i mecima. U njihovom getu niko nije smeo ni da pisne o "Aci Srbinu" i njegovim izdajničkim potezima, kojima je učvršćivao državnost albanskog Kosova i svoju vlast u ostatku Srbije. Lideri kosovskog klana su bogato naplatili usluge čuvara logora. Vučić im je obezbedio monopolski položaj u građevinarstvu, koji je od njih stvorio konvertibilne multimilionere, ako ne i milijardere. Deo plena su, naravno, davali vladaru. Međutim, kao u pesmi Pere Dimitrijevića, njihovoj sreći došao je neko treći...

Kad su Amerikanci pritisnuli Vučića, insistirajući da konačno privede kraju prljav posao oko izdaje, predaje i prodaje Kosmeta, Veselinović i Radoičić su izgubili upotrebnu vrednost. Vučić je, prihvatanjem totalne kapitulacije, koja se od milja naziva Francusko-nemački plan, završio proces priznanja nezavisne albanske države Kosovo. Prema dogovorenom načinu implementacije, Kosovo će se uskoro učlaniti u Savet Evrope, Interpol, UNESKO i ostale međunarodne organizacije, a sve uz prećutnu podršku Srbije. Zvanično priznanje Srbije niko ne traži i nikome ne treba. Srbi na Kosovu i Metohiji biće prepušteni na milost i nemilost vlastima iz Prištine. U takvim okolnostima, Vučiću više neće biti potrebne Veselinovićeve i Radoičićeve usluge na kontroli tog dela naroda i teritorije.

Uporedo s pojačanjem diplomatskih i vaninstitucionalnih pritisaka na Vučića, Amerikanci su 8. decembra 2021. godine stavili braću Veselinović, njihovog kuma Radoičića i još dvadesetak pripadnika njihovog ganga na "crnu listu". Postupajući po uputstvima svojih gospodara iz Vašingtona, i Vučić je stavio na svoju "crnu listu" vođe kosovskog klana. Da ih zavara, i nakon američkih sankcija Vučić im je davao unosne poslove u izgradnji autoputeva i ostalih građevinskih poslova.

Anestezirani novcem, Veselinović i Radoičić nisu naslutili šta ih čeka. Izneverio ih je instinkt za samoodržanjem, svojstven svakom prosečnom kriminalcu. Poverovali su u njegove populističke poteze poput podizanja borbene gotovosti Vojske Srbije i u parole "Kad se vojska na Kosovo vrati", kojima su naprednjaci mesecima kitili Beograd kako bi ulivali optimizam "braći s Kosova". Osim toga, Vučić je omogućio njihovo naoružavanje i transport oružja i vojne opreme do Kopaonika i Raške, pa dalje do Kosovske Mitrovice i Zvečana. Napravljen je i konkretan plan akcije kod Banjske, sve s jasno definisanim ciljem - izazivanjem oružanog sukoba ograničenog trajanja i intenziteta. Vatreni obračun je trebalo da traje kratko, možda sat-dva, dok se ne pojave jedinice KFOR-a, koje bi razdvojile zaraćene strane, kao i toliko puta pre. Na taj način, Albanci bi dobili poruku da su Srbi spremni da oružjem brane pravo na život. Vučić je političke i poslovne, a sad i ratne ortake Veselinovića i Radoičića uveravao da ima prećutnu saglasnost američkog ambasadora Kristofera Hila. Na to i takvo Vučićevo bućkalo i ranije su se hvatali mnogo pametniji srpski somovi, nego što je Radoičić.

Uveren da nema razloga za sumnju u šefa, koji ga je branio od optužbi za ubistvo Olivera Ivanovića i od američkih sankcija, Radoičić je stao na kolonu od 24 vozila (kamiona, džipova, kvadrova...) i s Kopanika prema Banjskoj poveo jedinicu od 50-tak boraca. Na jedinom prilaznom putu tom naselju postavio je barikadu sa eksplozivom. I nakon prvog oružanog suočavanja s neprijateljima, tokom koga je ubijen albanski policajac, Radoičić nije znao šta se sprema. Albanskim policajcima je trebalo manje od dva sata da okruže celu Banjsku i da "pokriju" sve prolaze prema Raškoj i Kopaoniku. Radoičić ni tada nije shvatio da je tako brzo opkoljen samo zato što su Albanci bili pripremljeni, znali su šta se sprema. Na "rezervnom vatrenom položaju", u porti manastirske zadužbine kralja Milutina, u maskirnoj uniformi, sa cigaretom u ustima, pozirao je pred kamerama albanskih i američkih dronova, čekajući vojnike KFOR-a.

Albanci su imali na nišanu Radoičića, ali ne i dozvolu da ga likvidiraju. Morali su da se zadovolje ubistvom nekoliko drugih Srba. Zvanično, poginula su trojica pripadnika te grupe, dok se u javnosti spekuliše informacijama da je ubijeno desetak. Iako je bio fiksiran na termalnim kamerama, kojima je praćeno Radoičićevo bekstvo preko administrativne linije između Srbije i tzv. Kosova, nije mu zafalila ni dlaka na glavi. Živ i zdrav izvukao se iz zamke u koju ga je gurnuo Vučić, što se ne može reći za sve njegove saborce.

Iako je akcija uspela, u istu zamku, svoju, upao je i Vučić. Ispunio je zadatak koji su mu poverili strani gospodari. Sve je organizovao po planu koji je javno objavila, još početkom jula, Ališa Kerns, predsednica Spoljnopolitičkog odbora britanskog parlamenta. Kerns je najavila da će"srpski pobunjenici", koji su obučavani u Srbiji, izvršiti "terorističke" napade na Kosovu oružjem koje su prošvercovali kolima Hitne pomoći i u saradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Vučić i Radoičić su taj scenario realizovali u krvavoj praksi.

Vučić je mogao da bude zadovoljan ostvarenim. U svakom medijskom nastupu, posle tog 24. septembra, tvrdio je da Srbija i, naročito, on nemaju veza s dešavanjima kod Banjske. Odgovornost je prebacivao na "lokalne Srbe". Licemerno je isticao razumevanje za njihovu pobunu, ne propuštajući priliku da ih optuži za štetu koju su time naneli "Srbiji, a i samima sebi". Da bi se predstavio kao tvrdi nacionalista i patriota, plašeći se da će i njegovi glasači shvatiti kakvu podvalu je uradio, Vučić je proglasio dan žalosti za "herojima", koji su dali život za slobodu Srba na Kosovu i Metohiji. Tri dana kasnije, kad su "heroji" sahranjeni, njihove preživele saborce je nazvao "teroristima", da bi posle nedelju dana pokrenuo krivični postupak protiv Milana Radoičića.

"Pobuna" je Vučiću dala šansu da medijskim manipulacijama formira utisak da je on hteo da se mirnim putem izbori za Zajednicu srpskih opština, ali lokalni Srbi su upropastili njegov plan, pa sad više ništa ne može da učini. Srbi s Kosmeta su krivi što Zapad preti Srbiji sankcijama, izolacijom, vizama... On, kao predsednik Srbije, ne može da žrtvuje budućnost cele države i naroda zbog 30-tak hiljada Srba i teritorije "na kojoj nijedan metar nije srpski". Da bi podjario paniku, Vučić je rekao da je već 5.000 Srba napustilo sever Kosova u strahu od albanske osvete. Ali, izbeglice ne moraju da brinu, biće udobno smeštene u novoizgrađene kovid-bolnice, koje više nisu u upotrebi.

Zahvaljujući Vučiću, Kurti je zaokružio vladavinu celim Kosovom. Posle ovog "terorističkog napada", više neće biti primedbi na prisustvo albanske policije na severu Kosova, u svim opštinama sa srpskom većinom. Zapadni emisari više neće imati razloga i potrebe da vrše pritisak na "predsednika svih Srba". Ideja, koja je istaknuta u beogradskim grafitima o povratku srpske vojske na Kosovo, završiće u sferi mitologije, kao i kompletna tema "kolevke srpstva". Vučić je to i priznao u intervjuu za CNN, kad je rekao da se "90 odsto građana Srbije protivi priznanju države Kosovo", ali da će on "ispuniti obaveze koje je preuzeo Briselskim, Vašingtonskim i Ohridskim sporazumom".

Vučić je realizovao američki plan o redefinisanju "postkosovske Srbije". Međutim, Amerikanci su mu uvalili vruć krompir, odnosno nedovoljno hladnog Radoičića.

Umesto da pogine u Banjskoj, pa da dokaže da je Vučić bio u pravu kad ga je nazivao "novim Obilićem" ili "srpskim Ademom Jašarijem", Radoičić je stigao u Beograd, mečki na rupu. O sudbini, koju je Vučić namenio Radoičiću, srpska javnost je saznala od Aljbina Kurtija.

- Vučić je želeo da manastir Banjska pretvori u "Kulu Jašarija" za kosovske Srbe, a Milana Radoičića u Adema Jašarija. Vučić je opsednut glavnim komandantom UČK. On nam je na sastanku 2. maja u Briselu rekao da će Milan Radoičić postati srpski Adem Jašari. Ali, pošto je diktator, on ne razume istoriju, epovi o oslobođenju ne mogu da se izmišljaju i kopiraju. Srbima na Kosovu je potrebno da se oslobode od vlasti iz Srbije, koja ih koristi kao terorističko oruđe - napisao je Kurti na Fejsbuku, a objavila prištinska Koha.

Pošto je sve zabeleženo u zvaničnom zapisniku sa tog briselskog sastanka, Vučić je potvrdio Kurtijeve reči i ponovio da Radoičića smatra srpskim junakom kao što Albanci predstavljaju Jašarija kao svog nacionalnog junaka. Nije prošlo mnogo, Vučić je naredio tužilaštvu da protiv "srpskog junaka" pokrene istragu. Na to su ga prinudili Amerikanci.

Pet dana posle sukoba u Banjskoj, američki državni sekretar Entoni Blinken telefonom je razgovarao s Vučićem. Blinken je naredio da se "hitno preduzmu mere na deeskalaciji napetosti sa Kosovom".

- Počinioci napada, koji su sada u Srbiji, moraju da snose odgovornost. Akcije KFOR-a i EULEX-a imaju podršku u odgovoru na događaj pored manastira Banjska, koji predstavlja neprihvatljiv izazov za međunarodnu zajednicu - rekao je Blinken i najavio dolazak dodatnih snaga NATO-a na Kosovo.

Džon Kirbi, portparol američkog Saveta za nacionalnu bezbednost, istakao je podršku prištinskim istražnim organima.

- Svi koji su umešani u napad moraju da budu izvedeni pred lice pravde. Znamo da kosovska policija istražuje slučaj. Očekujemo da to bude temeljna, sveobuhvatna i transparentna istraga i pozivamo i srpske vlasti da pomognu u njoj. Očigledno želimo da vlasti Srbije učestvuju u toj istrazi. Obim napada, broj vozila i vrste municije i oružja svakako ukazuju na prilično visok nivo sofisticiranosti, resursa i obuke. Sam obim je zabranjavajući. Ne izgleda kao da se okupilo samo nekoliko momaka koji su neplaniralo odlučili da ovo urade - rekao je Kirbi na konferenciji u Beloj kući.

Na zahtev Amerikanaca, Vučić je odmah naredio povlačenje jedinica Vojske Srbije iz kopnene zone, dakle na udaljenost od minimum pet kilometara od administrativne linije sa Kosmetom. Drugi, po njega mnogo teži zadatak - pozivanje na odgovornost "svih koji su umešani u napad kod Banjske" - Vučić je realizovao delimično, samo na primeru Radoičića.

Prvo je "novi Obilić", preko advokata Gorana Petronijevića, obavestio javnost da preuzima odgovornost za kompletnu akciju u Banjskoj, od kreiranja plana, nabavke oružja, okupljanja grupe, pa do učešća u borbama.

- Ja, Milan Radojičić, od oca Rajka, rođen u Republici Srbiji, zbog mnogobrojnih spekulacija koje su se pojavile, obaveštavam javnost da sam zajedno sa mojim sunarodnicima dana 24. septembra došao na sever Kosova i Metohije u predelu Banjske da ohrabrim narod sa tog područja u otporu režimu Aljbina Kurtija. Obaveštavam sve dežurne progonitelje srpskog naroda, od Kurtija do mnogobrojnih inostranih pomagača, da sam lično obavio sve logističke pripreme za odbranu srpskog naroda od okupatora, a ovaj čin nema nikakve veze sa mojim ranijim političkim angažmanom. O ovome nisam obaveštavao nikoga od vlasti Srbije i lokalnih struktura, niti sam od njih imao bilo kakvu pomoć jer smo do tada već imali razlike u stavovima. Srbi su se na Kosovu u više navrata povlačili bez ostvarenog vidljivog rezultata, što prištinska strana nije shvatala kao dobru volju i stvaranje preduslova za pregovore, već kao slabost - naveo je Radoičić u pisanom saopštenju, koje je novinarima pročitao njegov pravni zastupnik.

Radoičić je istakao da je do stradanja kosovskog policajca, posle čega je počeo žestok obračun, došlo slučajno.

- Nismo nikakvi teroristi već borci za slobodu sopstvenog naroda. Spreman sam da se odazovem pozivu nadležnih organa Republike Srbije - poručio je Radojičić, uz informaciju da se povlači s funkcije potpredsednika Srpske liste.

Zaista, Radoičić je bio dostupan srpskoj policiji, koja ga je uhapsila 3. oktobra. Posle pretresa stana i drugih prostorija, Radoičiću je određeno policijsko zadržavanje od 48. sati, a on je uz krivičnu prijavu priveden u Više javno tužilaštvo u Beogradu. Na teret mu je stavljeno izvršenje krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija, zatim učestvovanje u grupi koja vrši krivična dela i teško delo protiv opšte sigurnosti. Radoičić je odmah priznao izvršenje tih krivičnih dela, pa je ekspesno pušten iz pritvora. Oduzet mu je pasoš i zabranjeno napuštanje Srbije i odlazak na teritoriju Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija, a mora svakog 1. i 15. u mesecu da se javlja nadležnoj policijskoj stanici.

Milovan Brkić, glavni urednik Magazina Tabloid, 8. maja ove godine, izvršio je verbalni delikt, u dve rečenice koje su ukupno trajale 23 sekunde, a još se nalazi u pritvoru. Milan Radoičić, koji je predvodio paravojnu jedinicu, koja je raspolagala oružjem i opremom vrednom više od pet miliona evra, i koja je učestvovala u sukobu u kome su poginula četiri čoveka, u pritvoru je proveo manje od 24 sata. To pokazuje pravo stanje u srpskom pravosuđu, a i plan Aleksandra Vučića da se izvuče iz neprijatne pozicije u kojoj mora da zadovolji svoje gospodare iz Vašingtona, pa da progoni Radoičića, ali istovremeno mora i da bude nežan prema "novom Obiliću" da ne ugrozi svoj patriotski imidž pre naprednjačkim glasačima.

Za potrebe predizborne kampanje, Vučić će nastaviti da u medijima štiti Radoičića. Osim divljenja njegovom herojstvu, plasiraće tvrdnje da Srbija, čak i kad bi htela, ne može da ga izruči vlastima u Prištini jer su Kosovo i Metohija sastavni deo iste države. A i da nisu, nemaju ugovor o ekstradiciji, itd. Naravno, politička praksa srpskih vladara je dokazala da Ustav i zakoni popuštaju pod pritiscima Zapada. Slobodan Milošević je izručio Haškom tribunalu četvoricu građana Srbije, iako nisu postojali pravni uslovi za to. Zoran Đinđić je kasnije izručio Miloševića. Oba vladara su to pravdali pretnjama sankcijama, baš kao što se i danas stvara utisak da će se Srbija naći na udaru zbog Radojičićeve akcije u Banjskoj.

U takvim okolnostima, za Vučića bi najbolje bilo da je "srpski Adem Jašari" junački pao u borbi za Inkop, betonjerke, "Hekler-Koh", heroin, kokain i sve ostalo što vole mladi. Da se to desilo, ne bi bilo Radoičića, a Vučić bi imao jedan problem manje, odnosno jednog manje opasnog budućeg svedoka-saradnika. Upravo da se to ne bi desilo, Amerikanci su sačuvali Radoičićevu glavu.

- Da smo hteli, mogli smo da ubijemo Belivuka i Miljkovića - rekao je Vučić u jednom intervjuu na TV Prva.

Naravno, lagao je. Da je mogao, ubio bi ih. Amerikanci to nisu dozvolili, jer im je potrebno da Belivuk i Miljković u sudu pričaju kako su se s Vučićem sastajali u stanu Katarine Šišmanović, kakva naređenja im je davao i šta su sve radili u njegovom interesu. Amerikanci su mu pokvarili poslove i sa Darkom Šarićem. Kad je Vučić pustio Šarića u kućni pritvor, Amerikanci su se preko Europola potrudili da napakuju novu optužnicu, koja ga je vratila u Centralni zatvor. Po istom modelu, američke službe progoniće Milana Radoičića i Zvonka Veselinovića, ali dobro pazeći da ne prođu kao Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.

Dan posle Radoičića, 4. oktobra, policija je saslušala i Zvonka Veselinovića, ali ne o dešavanjima na Kosmetu, nego o tvrdnjama da je obezbedio milion evra za ubistvo inspektora Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića. Advokat Zdenko Tomanović, zastupnik dvojice policajaca koji su otkrili plantažu marihuane "Jovanjica", obavestio je javnost o saznanjima da je Veselinović finansirao njihovu likvidaciju. Šef kosovskog klana je dao izjavu i, kako tvrde Vučićevi mediji, prošao poligrafsko ispitivanje.

Milenković je pre više od godinu dana napisao službenu belešku u kojoj je istakao da su mu Vladimir Đukanović, advokat Predraga Koluvije, i Aleksandar Papić, nezvanični konsiljere, nudili mito od 100.000 evra da u sudu promeni iskaz o "Jovanjici". Tužilaštvo do danas nije tim povodom saslušalo Milenkovića, ali ni Đukanovića i Papića. Međutim, u Veselinovićevom slučaju reagovalo je odmah, još dok je Radoičić bio u pritvoru. Takođe, oni nisu saslušani ni povodom požara u stanu Milene Popović, udovice Olivera Ivanovića. Iako je Vučić "kupio" njeno ćutanje, dodelivši joj prvo poslanički mandat, pa sad i mesto državnog sekretara u Ministarstvu trgovine i turizma, Milena Popović nije prestala da u javnosti prezentuje animozitet prema Veselinoviću i Radoičiću, koji se sumnjiče za ubistvo Ivanovića.

Milena Popović je, još u avgustu 2015. godine, dok je Ivanović bio u albanskom zatvoru, pozivala Srbiju da pomogne, uplašena da će njen nevenčani suprug biti ubijen. Nije isključeno da i sada pozove Srbiju u pomoć, da kazni ubice. Naravno, taj slučaj nikad neće biti procesuiran pred srpskim sudovima, koji ne smeju da rizikuju da otkriju tragove koji vuku prema nalogodavcu ubistva. Ipak, taj slučaj može da se iskoristi za pritisak na Veselinovića i Radoičića.

Opet, slučaj Vladimira Cvijana može da ih upozori na preteću mogućnost raspleta odnosa sa šefom kartela, kome su verno služili. Vučiću je verno služio i Cvijan. Kad su se razišli, uz političku i medijsku halabuku, Cvijan je nestao. Povukao se s političke scene, ali je pristao da nastavi saradnju s Vučićem. Dostupne informacije ukazuju da je Cvijan četiri godine obavljao prljave poslove za Vučića. Posredovao je u reketiranju Darka Šarića, Bogoljuba Karića, Miroslava Miškovića i drugih tajkuna, kontroverznih biznismena i klasičnih kriminalaca. Ako je očekivao da mu je oproštena pobuna s kraja 2013, pogrešio je. Koliko je skupa greška videlo se 6. januara 2018. godine, kad je njegovo telo izvučeno iz Dunava, a ceo slučaj zataškan u policiji, tužilaštvu, među političarima i advokatima, pa i u njegovoj porodici.

Ako sada Radoičić očekuje da mu je oproštena smrtonosna avantura u Banjskoj, neće biti iznenađenje kad na Lešću osvane spomenik na kome će pisati samo "Milan".

Aleksandar Vučić je, u saradnji s Milanom Radoičićem i Zvonkom Veselinovićem, obavio prljav posao s predajom Kosova albanskim vlastima. Međutim, dok su oni živi, dok mogu da svedoče o ubistvu Olivera Ivanovića, rušenju u Savamali i drugim zločinima, Amerikanci će moći da pritežu povodac oko Vučićevog vrata. Takođe, dok je Vučić, ucenjen i uplašen, na vlasti, Srbija ne može da se nada normalnoj budućnosti. Za sve građane, od Subotice do Prizrena, najbolje bi bilo da se Vučić, Veselinović, Radoičić i drugi njihovi ortaci iz vrha naprednjačkog kartela, nađu prvo na optuženičkoj klupi, a potom i u miru neke kazneno-popravne ustanove. Dok se to ne desi, u Srbiji će vladati talačka kriza, kojom će upravljati naoružani avanturisti.

antrfile

Heroji ili teroristi

Aleksandar Vučić je naredio da Srbija oda počast trojici Srba koji su poginuli u sukobu kod Banjske. Iako je dan žalosti obeležen parolom "Pamtićemo", Vučić je sledeće nedelje te Srbe nazvao teroristima. To je uradio i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović, koji je demantovao albanske tvrdnje da je Radoičićeva ekipa obučavana na vojnim poligonima.

- Mi nismo obučavali tu terorističku grupu - rekao je Mojsilović.

Vučić se bez po muke odrekao Radoičića, a i Veselinovića. Ipak, to nije lak zadatak.Na stranicama Magazina Tabloid, a i u drugim medijima, objavljene su desetine fotografija na kojima vođe kosovskog klana poziraju sa svemoćnim batom Andrejem Vučićem, kumom Nikolom Petrovićem i ostalim likovima iz neposrednog okruženja Aleksandra Vučića.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane