Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogled iz Moskve

Pres-konferencija predsednika RF u centru pažnje stranih medija

Svet sluša Putina

Bez preuveličavanja se može reći da je nastup predsednika Rusije, nedavno, u Moskvi, privukao pažnju celog sveta. Direktan prenos njegove godišnje pres-konferencije, koja je ove godine kombinovana sa direktnom telefonskom linijom za pitanja i nazvana „Rezultati godine", pratili su svi vodeći svetski TV kanali i izdanja.

Piše: Vladimir Mališev

Mnoge najveće novine, evropske, američke i drugih zemalja, ne samo da su odmah počele da je uživo komentarišu, već su i prenosili konferenciju na svojim sajtovima. Vladimir Putin je razgovarao sa novinarima i običnim građanima Rusije više od četiri sata. Odgovorio je na 67 pitanja, a teme su bile najrazličitije, od situacije u zoni specijalne vojne operacije do indeksacije penzija. Ali, kako se primećuje, najveće interesovanje svetskih medija izazvale su Putinove reči o događajima u Ukrajini, posebno o tome da će „mira biti onda kada Rusija ostvari svoje ciljeve u specijalnoj vojnoj operaciji".

Temeljno i konstruktivno su prkomentarisali nastup ruskog predsednika mediji Rusiji prijateljskih zemalja. Rusko-kineski odnosi su jedan od suštinskih garanta stabilnosti u svetu, citira, na primer, zvanična kineska agencija Sinhua Putinov odgovor na pitanje njihovog dopisnika na pres-konferenciji.

Šef ruske države je, ističe Sinhua, govorio o pokušajima Zapada da prebaci na Aziju aktivnosti NATO-a, što prema njegovim rečima jasno prevazilazi statutarne ciljeve Severnoatlantskog bloka. „On se zove Severnoatlantski blok, šta će on u Aziji? Ali on dolazi u Aziju, provocira, podgreva situaciju, stvara nove vojno-političke blokove u različitom sastavu". V. Putin je istakao da Rusija i Kina ne rade ništa slično, te da međusobni odnosi ove dve zemlje nisu usmereni ni protiv koga.

Predsednik RF kaže da Moskva i Peking pažljivo prate pokušaje Zapada da se „udružuje protiv bilo koga" i da će oni pravovremeno i efikasno reagovati na to. „Niko ne treba da sumnja u to", prenosi Putinove reči kineska agencija.

„Sadašnje zategnute odnose Rusije i Zapada su izazvale SAD koje ne poštuju status Rusije kao velike države i ne pružaju joj razuman prostor za njene interese u vođenju sveta posle hladnog rata... SAD i Zapad moraju da se zamisle o onome što rade", rekao je, komentarišući nastup Vladimira Putina na pres-konferenciji u Moskvi, Li Hajdun, profesor Kineskog univerziteta spoljnih poslova u intervjuu za novine Global Times.

„Ključni razlog rusko-ukrajinskog konflikta je širenje NATO-a i pretnja bezbednosti Rusije. Prema Putinovom mišljenju, upravo Zapad pokušava da iscrpi Rusiju u Ukrajini i nastavlja da provocira konflikte", smatra Cui Heng, naučnik iz kineskog Nacionalnog institua za međunarodnu razmenu i pravosudnu saradnju Šangajske organizacije za saradnju.

Putin je rekao da je nekontrolisana želja Zapada da dopuzi do ruskih granica i da uvuče Ukrajinu u NATO dovela do današnje tragedije. Zapad je prinudio Moskvu da počne specijalnu operaciju, piše katarska Al Džazira.

Al Džazira obraća pažnju i na reči ruskog predsednika o tome da se Ukrajina nalazi pod jakim uticajem ultranacionalističkih i neonacističkih grupa. Ona ne želi da pregovara o svojoj demilitarizaciji, zbog toga je Rusija prinuđena da primeni druge mere, pa i represivne.

Pres-konferencija ruskog predsednika našla se u centru pažnje i američkih medija. Tako su najveće američke novine Njujork tajms požurile da objave izveštaj o njegovoj pres-konferenciji dok je Putin još odgovarao na pitanja. „On je jasno rekao da se njegovi ciljevi u Ukrajini nisu promenili - „demilitarizacija" i „denacifikacija" zemlje. On je ponovio da je otvoren za mirovne pregovore, ali nije pokazao nikakve nagoveštaje da je spreman za kompromis", tom rečenicom počinju reportažu autori Njujork tajmsa.

„G. Putin nastavlja godišnju tradiciju u kritičnom trenutku rata, koju njegova vojska vodi u Ukrajini. Kontinuirana podrška SAD, najvažnijeg pokrovitelja Ukrajine, sve više se dovodi u pitanje, jer republikanci u Kongresu blokiraju zahtev Bele kuće o novom paketu pomoći", primećuju u ovim novinama, ističući da je ove godine „Putin u mnogo boljem stanju".

Autori reportaže to objašnjavaju činjenicom da je „ove godine ruska vojska odbila kontranapad Ukrajine i sada napada na nekoliko mesta duž linije fronta", dok istovremeno „vojna proizvodnja Rusije raste", a ona nije morala da pribegne novom talasu mobilizacije. „Zastoj do kojeg je došlo u vezi sa vojnom pomoći Ukrajini u Kongresu SAD, učinio je realnijom Putinovu „mantru" o tome da će njegova zemlja nadživeti protivnike", konstatuje Njujork tajms.

Takođe, ukazuje ovo izdanje, Putin je jasno stavio do znanja da, po njegovom mišljenju, podrška Ukrajini od strane Zapada opada. Istovremeno, piše Njujork tajms, „bez obzira na pooštravanje međunarodnih sankcija, ruska ekonomija je povratila predratnu veličinu i očekuje se da će ove godine imati rast za oko 3%, jer značajno povećanje vojnih troškova stimuliše proizvodnju, dok nedostatak radne snage dovodi do rasta plata".

Njujork tajms takođe obraća pažnju na to da je predsednik RF „predvideo da bi se odnosi sa SAD jednog dana mogli poboljšati. Što se tiče SAD, spremni smo da gradimo odnose sa njima. Smatramo da su SAD potrebne svetu", citira Putinove reči Njujork tajms.

„Rusija napreduje u ratu u Ukrajini", to je poruka izveštaja sa pres-konferencije iz Moskve drugih vodećih novina u SAD, Vašington posta. „Dok njegove oružane snage i dalje napadaju Ukrajinu, a kod kuće se vodi predizborna kampanja, predsednik Rusije Vladimir Putin se obratio svom narodu na maratonskoj pres-konferenciji, na kojoj je brzo izjavio da će se rat nastaviti dok Rusija ne ostvari svoje ciljeve", pišu ove novine, izdvajajući Putinove reči o tome da će do mira sa Ukrajinom doći „samo onda kada mi ostvarimo naše ciljeve", koje je on definisao kao „denacifikaciju i demilitarizaciju Ukrajine".

Pritom, Vašington post nije izbegao uobičajene rusofobne klišee, pa tako piše da navodno „ruske vlasti aktivno suzbijaju različita mišljenja, posebno kritiku rata, te su prognale iz zemlje većinu nezavisnih medija i poslale u zatvor političke opozicionare koji su odbili da pobegnu".

Rusija samouvereno ide napred, rekao je Putin tokom godišnje „direktne linije" - to je naslov pod kojim je svoj izveštaj o pres-konferenciji predsednika RF objavio francuski Figaro.

„Vladimir Putin", piše Figaro, „odgovarajući na pitanje o održivosti ekonomije u uslovima zapadnih ekonomskih sankcija, rekao je da Rusija „ima dovoljno ekonomske snage", te da pomaže i „snažna konsolidacija ruskog društva". Povećava se sposobnost Rusije da se suprotstavi sankcijama i održi „stabilnost finansijske situacije".

Prema Putinovom mišljenju, ova sigurnost je „dovoljna ne samo da biste se osećali samopouzdano, već i da se krene napred". Evo kako je uverio svoje stanovništvo ruski predsednik, koji je nedavno objavio svoju nameru da osvoji na izborima u martu 2024. još jedan šestogodišnji mandat", piše Figaro.

Delujući opušteno i ohrabreno zbog nedavnih neuspeha Kijeva, Putin je „slegnuo ramenima" na gotovo dve godine zapadnih sankcija i potvrdio svoje „maksimalističke ciljeve" u Ukrajini - tako nastup ruskog lidera ocenjuje TV France 24.

Novine Ekspres su tekst o pres-konferenciji ruskog predsednika objavile pod naslovom „Samouvereni Putin obećava Rusiji da će „ići napred" i pobediti Ukrajinu". U ovom tekstu se posebno napominje da je Vladimiru Putinu bilo poslato više od dva miliona pitanja, koja se nisu ticala samo Ukrajine, već i svakodnevnih problema. Kao i svake godine, neki problemi, koji izazivaju nezadovoljstvo građana, bili su rešeni praktično u direktnom programu. „Odgovarajući na pitanje o održivosti ruske ekonomije pod zapadnim sankcijama, Putin je takođe izgledao samouvereno", ističu ove novine.

Italijanske novine Republika pak izdvajaju Putinove reči o Severnom toku 1 i 2. „Najverovatnije su SAD izazvale eksplozije na Severnom toku 1 i 2." „To što Evropa ne dobija dovoljno gasa, to nije naš problem, mi nismo zatvarali gasovode, nismo digli u vazduh Severni tok, najverovatnije su to bile SAD", citira Republika reči ruskog predsednika.

„Mir će nastupiti kada ostvarimo naše ciljeve", rekao je Putin. „Oni se nisu promenili: denacifikacija Ukrajine, demilitarizacija Ukrajine", citira ruskog lidera britanski Gardijan, primećujući da „uzimajući u obzir neuspeh ukrajinskog kontranapada, ruski lider ukazuje na to da Rusije i dalje teži potpunoj kapitulaciji Ukrajine".

Međutim, da bi se na neki način dezavuisale pozitivne poruke iz nastupa ruskog predsednika, Gardijan odmah pored izveštaja iz Moskve stavlja izjavu šefa NATO-a Jensa Stoltenberga o tome da se navodno „Vladimir Putin neće zaustaviti u Ukrajini ako ostvari vojnu pobedu", s očiglednim ciljem da ponovo zastraši zapadne čitaoce „agresivnom Rusijom".

Nemački Berliner cajtung ističe nepromenljivost spoljnopolitičkog kursa Rusije i potpuno jasan stav po pitanju odnosa Rusije sa EU i SAD.

„Nismo mi pokvarili ove odnose, oni su ih pokvarili sa nama", odgovorio je Putin na pitanje novinara ruske agencije TASS o tome da li je moguća normalizacija odnosa u doglednoj budućnosti. „Mira će biti onda kada mi ostvarimo svoje ciljeve", citiraju nemačke novine.

Direktna linija i pres-konferencija Vladimira Putina izazvala je pravu senzaciju u Ukrajini, piše informativni portal Tochka Zrenia, koji primećuje da su ovaj program sa Vladimirom Putinom gledali milioni Ukrajinaca i apsolutno svi ukrajinski novinari.

Tokom ovog programa s ruskim predsednikom, primećeno je veliko smanjenje aktivnosti svih ukrajinskih medija i Telegram kanala, što govori o tome da su svi bili prikovani za ekran.

Prvi je, još dok je Putinova pres-konferencija trajala, reagovao na njegov nastup bivši savetnik Zelenskog, Arestovič. „Putin drži konferenciju za štampu na žuto-plavom fonu. Ako bi Zelenski nastupio na belo-plavo-crvenom, njega bi do sada već spalili. Putin nas naziva braćom i jedinstvenim narodom, a mi njih - svinjama i orkama. Na ekranu su se mogla videti nezgodna pitanja koja su Rusi postavljali Putinu. Šta mislite - ko je u prednosti: mi ili oni?", napisao je Arestovič na društvenim mrežama.

Posle Arestoviča oglasio se ukrajinski bloger Šarij, koji živi u Španiji. „Ukrajina Zelenskog izvršila je potpuni zaokret. Od zemlje sa opozicionim medijima, sa opozicionim partijama, s mogućnošću kritike predsednika - do potpune diktature. Kada pogledaš pitanja upućena Putinu, pomisliš: da li je ovako moglo da bude danas u Ukrajini? Uspeli smo. Stigli smo. Hvala, Zelenski", napisao je Šarij na društvenim mrežama.

Ruski predsednik pozvao je sve zemlje na obostrano korisnu saradnju

Trgovati, a ne ratovati!

Nemački tanker Avenca, koji je 13. novembra isplovio iz ruske luke Novorosijsk natovaren naftnim derivatima, isporučio je teret u glavnu bazu Vojno-pomorske flote SAD na istočnoj obali. O tome je, pozivajući se na podatke portala koji prate kretanje brodova, pisao za ukrajinsku agenciju UNIAN šef ukrajinske monitoring grupe Instituta za crnomorska strateška istraživanja Andrej Klimenko.

Piše: Nikolaj Petrov

Veličina serije je 50 hiljada tona, a tanker pripada Nemačkoj koja, kao što je poznato, ulazi u sastav NATO. Klimenko je primetio da cela ta priča izaziva kod njega samo sarkastični smeh, zato što je EU zabranio svojim kompanijama da kupuju naftne derivate od Rusije i da ih transportuje morem u bilo koju zemlju na svetu. On je istakao da pomenuta baza opslužuje brodove koji izvršavaju operativne zadatke u Atlantiku, Sredozemnom moru i Indijskom okeanu. A Norfolk predstavlja glavnu bazu američke flote i najveću vojnu luku na svetu. U njoj se nalazi 75 brodova, uključujući i nosače aviona, kao i 134 aviona, zajedno sa skladištima municije i goriva.

Zanimljivo je da je pre toga i Ministarstvo finansija SAD pozvalo zemlje G7 i Australiju da pojačaju kontrolu poštovanja pravila trgovine ruskom naftom. Po mišljenju ovog ministarstva, Rusija prodaje naftu iznad granice od 60 dolara za barel, koja je ustanovljena zapadnim sankcijama. Kako je preneo američki portal Axios, pozivajući se na službeni dopis ministarstva, zamenik ministra finansija SAD Voli Adejemo pozvao je partnere da „prilagode pristup" i strože sprovode gornju granicu cena.

Ukratko, razočarani smo, mnogo smo razočarani. Sankcije, izolacija Rusije itd. sve je to, očigledno, za evropske vazale, a Amerikanci, kako su kupovali, tako i dalje kupuju od Rusije stratešku robu, bez koje ne mogu.

Ali ne rade tako samo SAD. Samo tokom oktobra 2023. godine Rusija je zaradila od trgovine naftnim derivatima više od 11,3 milijarde dolara, što je postala „rupa" u sankcijama protiv ruske nafte. O tome je pisala američka agencija Blumberg, pozivajući se na proračune napravljene na osnovu informacija Ministarstva finansija RF.

Po mišljenju agencije, ova suma iznosi 31% od ukupnih budžetskih prihoda RF za oktobar, što je najveći pokazatelj od maja prošle godine. Osim toga, precizira se da ovaj iznos premašuje rezultate bilo kog meseca pre početka specijalne vojne operacije u Ukrajini.

Prema podacima Blumberga, uz pomoć „flote iz senke" Rusija je za devet meseci ove godine uspela da izveze oko 70% nafte, zahvaljujući čemu je Moskva zadržala kontrolu na izvozom i postepeno povećava vrednost proizvodnje. Prema informacijama agencije, koja se poziva na podatke indijske carine, nafta iz RF u proseku se kupuje po ceni od 72 dolara za barel, odnosno 12 dolara više od granice postavljene zapadnim sankcijama.

Pritom, SAD bez obzira na sankcije koje je uvela, kupuje od Rusije ne samo naftu i naftne derivate. Iz podataka američke statistike proizilazi da su u oktobru 2023. oni utrostručili kupovinu ruskog uranijuma - do 43,25 tona, plativši ga 62,8 miliona dolara. To je postala najveća američka kupovina od juna 2023. godine, a Rusija je postala drugi dobavljač ove vredne sirovine. Ukupno, SAD je kupila gotovo 176 tona uranijuma za 300 miliona dolara.

Sve to, bez obzira na raniju izjavu šefice američke uprave za nuklearnu energiju pri ministarstvu energetike SAD Ketrin Haf o tome da zavisnost Amerike od ruskog nuklearnog goriva predstavlja realnu pretnju nacionalnoj bezbednosti. Ona je rekla da će Rusija nastaviti da drži ovo tržište ako se nešto ne preduzme. Ali, kako se može videti, novac ne smrdi i SAD nastavlja da kupuje od Rusije ono od čega ima koristi.

Ali, i za Rusiju je to korisno, zato mi i isporučujemo Amerikancima strateško gorivo. Istina, ne bavimo se pritom demagogijom, poput Vašingtona koji traži od svojih saveznika da prekinu sve trgovinske veze sa Rusijom i uvode sve nove i nove sankcije, dok istovremeno svoje sopstvene zabrane ne misle da poštuju.

Nedavno je američka agencija AP objavila članak o tome da bez obzira na specijalnu vojnu operaciju, ruska roba ipak stiže u SAD. Autorke teksta, Džulijet Linderman i Marta Mendoza, analizirale su tekuću robnu razmenu Rusije i SAD na osnovu detaljnih informacija statističkih i carinskih službi SAD. Iz navedenih podataka je jasno koliko su naglo porasle ruske isporuke đubriva, čelika, aluminijuma i titanijuma. Pritom, ove kupovine ne vrše privatni trgovci, već se one vrše sa saveznog nivoa.

Više od 3.600 pošiljki robe isporučeno je iz Rusije u SAD nakon objave sankcija, dok je za celu prošlu godinu zabeleženo manje od 6000 isporuka. Autorke pritom preciziraju: samo u periodu od 24. februara do 12. avgusta, isporučeno je 1294 pošiljke drveta i drvne građe ukupne težine 96,1 hiljada tona. Metala - 909 pošiljki težine 264,4 miliona tona. Na trećem mestu po isporukama je hrana - bila je 341 pošiljka težine 9,9 hiljada tona.

Isporučeni su već pomenuti uranijum, „elektorode od ugljenika i grafita" (39 pošiljki, težine 8 tona), kao i „municija" - bez preciziranja na šta se misli (47 pošiljki, težine 3,4 hiljade tona), „oprema za proizvodnju nafte" (20 pošiljki, težine 791,9 tona). Rusija je preko okeana isporučila i opremu za obradu podataka (11 pošiljki težine 446,5 tona), optičke kablove (8 pošiljki težine 388,4 tone) i turbine (2 pošiljke težine 45,4 tone).

Šta to znači? Ispada da i posle uvođenja sankcija SAD od nas kupuje ne samo sirovine, već i tehničku proizvodnju koje, kako ubeđuju ceo svet, u Rusiji navodno nema i ne može biti.

Objašnjavajući taj paradoks, Džejkob Nel, ekonomista banke Morgan Stenli je izjavio: „Glavni cilj sankcija je u tome da vi pokušavate da delujete tako da učinite više bola drugoj strani i manje bola sebi." Ukratko, i tu postoje dvojni standardi. Nemačkoj je, na primer, zabranjeno da kupuje od Rusije jeftin gas, a SAD, ako im je potrebno, sve mogu.

Autor Drago Bosnić u člnaku pod nazivom „SAD uvozi iz Rusije robu za 6 milijardi, prisiljavajući druge da prekinu poslovanje s Moskvom", za Global Research piše: „Amerika, vodeća zapadna država, gurnula je svoje evropske i druge vazale u ekonomski rat sa Rusijom sa razornim posledicama za EU i druge ekonomije, a sama nastavlja da trguje s Moskvom."

Istovremeno, Rusija na fonu zapadnih sankcija, poziva sve zemlje da trguju, a ne da ratuju. O tome je govorio predsednik RF Vladimir Putin, nedavno, na investicionom forumu VTB banke „Rusija zove!".

Prema njegovim rečima, sankcije uvode političari, a za biznis je korisnije da trguje sa Rusijom nego da ratuje. Predsednik je istakao da raniji sistem globalizacije smenjuje multipolarni model.

„Globalizacija je shvatana na različite načine. SAD smatraju da one moraju da budu glavne. Oni eksploatišu i svoje saveznike, kao i sve učesnike u ekonomskoj aktivnosti. Želimo da stvorimo novi model, realno demokratski, gde će prava privatna konkurencija svih učesnika biti glavna. Ova promena privrednog pejzaža je objektivan i prirodan proces", rekao je predsednik RF.

Putin je podelio neočekivane rezultate, odnosno da je za 10 meseci 2023. godine BDP porastao za 3,2%, što je brži tempo rasta nego do „napada Zapada sankcijama". „Na kraju 2023. godine se očekuje da BDP bude 3,5%. Rusija na osnovu tempa rasta nadmašuje sve vodeće zemlje EU. Pritom, svega 2% rasta došlo je od rudarstva. I neka opet neko kaže da je Rusija velika benzinska stanica", rekao je šef države.

Rusko tržište nije propalo posle odlaska zapadnih kompanija. Štaviše, mnoge od njih, bez obzira na političke pritiske, žele i dalje da rade u našoj zemlji, primetio je predsednik.

„Mi to pozdravljamo. Na kraju krajeva, možete nam pretiti koliko hoćete. To je posao zapadnih političara koji nameravaju da ponište Rusiju. Ali činjenica je da je raditi sa Rusijom i u Rusiji bilo profitabilno, danas je profitabilno i biće profitabilno", istakao je Putin.

Čak i u rusofobičnoj Evropi danas priznaju

Rusija je posebna civilizacija

„Rusija pripada drugom obliku civilizacije", nedavno je u jednom intervjuu izjavio mađarski premijer Viktor Orban, istakavši da naša zemlja ne može da se poredi sa EU i evropskim kontinentom. „Očekivati da će Rusija ličiti na Evropu - to je iluzija", istakao je Orban. „To nije moguće. Istorijski, politički, geografski i tradicionalno, to je druga zemlja. Važno pitanje je da li su naše razlike razlog za odustajanje od saradnje. Moj odgovor je - nisu." Mađarski premijer takođe je istakao da se veliki deo sveta razlikuje od Evrope i, ako bi se sledila ta logika, onda ona treba da odbije saradnju „s dve trećine zemaljske kugle". On je rekao da se zalaže za „racionalne rasprave" o tome kako mogu da se grade odnosi s Rusijom. „Zato što ona postoji i ona je jaka", primetio je on, dodavši da Evropa mora da razvije novu strategiju u vezi sa Rusijom.

Piše: Vladimir Mališev

Mađarski premijer je u pravu, Rusija je zaista posebna zemlja, iako je prilično čudno izvlačiti je iz evropskog kontinenta. Geografiju niko nije „otkazao" i Rusija je u tom smislu - neodvojivi deo Evrope. Ipak, ona je pritom, naravno, druga civilizacija, o čemu su mnogo pisali ruski filozofi. I, ona je - Evroazija.

Osnove evroazijskog pogleda na svet kao posebnog ruskog sveta, kao što je poznato, još početkom prošlog veka postavio je veliki ruski mislilac Nikolaj Trubeckoj, nastavljajući tradiciju slavenofila Konstantina Leontjeva i Nikolaja Danilevskog. On je smatrao da je potrebno izgraditi ruskog društvo na osnovu ruske slike sveta.

Pritom, Trubeckoj se nije zalagao samo za „ruski nacionalizam", već za „panevroazijski nacionalizam", gde će se uzeti u obzir sva raznolikost naroda, kao zasebnih svetova koji ulaze u oblast ruske Evroazije. A ti svetovi, svi zajedno, suštinski se razlikuju od Zapadne Evrope romano-germanskog sveta. Ili, kako se danas govori, uzimajući u obzir dominaciju SAD u 20. veku - od anglosaksonskog sveta, koji je izgradio svoje blagostanje na ropstvu, unipolarnoj hegemoniji i bespoštednoj eksploataciji drugih naroda.

Upravo Trubeckoj i Evroazijci su proglasili Rusiju za nezavisni kontinent, za posebnu civilizaciju. Danas je njihovo nasleđe aktuelnije nego ikada. Upravo su Evroazijci predskazali neizbežan krah SSSR-a, koji je bio izgrađen, kako su smatrali, na zapadnim osnovama, na bezdušnoj ideologiji Marksa i Engelsa.

Istovremeno, upozoravali su i na zanos liberalnom demokratijom, koja može samo da uništi državu, što je na kraju rezultiralo raspadom, naizgled nerazrušivog, SSSR-a.

Po mišljenju Evroazijaca, glavni neprijatelji Rusije kao posebne civilizacije su Zapad, liberalizam, hegemonija anglosaksonskog sveta. Poslednji vladari SSSR-a, i naročito liberali koji su došli na vlast posle raspada SSSR-a, nisu samo uništili diktaturu Komunističke partije, već i veliku sovjetsku državu koju su boljševici izgradili po cenu ogromnih žrtava na ruinama Ruske imperije. Oni su odustali od konfrontacije sa Zapadom što je rezultiralo padom u ropsku zavisnost od njega.

Ali, 1990-ih godina, upravo su evroazijske ideje postale platforma političke opozicije vlasti Jeljcina i oko njega formirane liberalne prozapadne elite. Platforma ove opozicije bila je uverenje da je Rusija posebna civilizacija, a da Zapad predstavlja njenog glavnog neprijatelja i protivnika. Upravo ove ideje su predodredile radikalnu promenu kursa Rusije od kada je njen predsednik postao Vladimir Putin, koji je raspad SSSR-a nazvao najvećom geopolitičkom katastrofom 20. veka.

Smatra se da su upravo tada ideje o Rusiji kao posebnoj civilizaciji dobile novu istorijsku dimenziju. Nije tu bila reč samo o početku obnavljanja jedinstvenog evroazijskog prostora u strukturama kao što su Savez (savezna država) Rusije i Belorusije, Evroazijska ekonomska zajednica (EAEZ), Organizacija ugovora o kolektivnoj bezbednosti (ODKB) itd. To je i prioritet tradicionalnih vrednosti, odlučno delovanje na vraćanju Krima, sve oštrije suprotstavljanje pritiscima Zapada, odbacivanje liberalne antikulture - što je najpribližnije stavovima Evroazijaca.

Da i ne govorimo o tome da je, započevši specijalnu vojnu operaciju (SVO) u Ukrajini, Rusija ušla u direktnu konfrontaciju ne samo sa hegemonizmom SAD, već sa celokupnom, nama neprijateljskom, civilizacijom Zapada, kako bi se izborili sa njegovim vekovnim težnjama, ne samo da oslabi Rusiju, već i da je razruši i uništi.

Uostalom, još je Trubeckoj poklonio veliku pažnju ukrajinskom pitanju. On je bio ubeđen da su Malorusi jedna od grana ruskog naroda (zajedno sa istočnim Velikorusima i Belorusima), i da zato istočni Sloveni, kao i drugi narodi, treba zajedno da grade evroazijsku državnost.

U ukrajinskom nacionalizmu koji je danas u Kijevu dobio crte otvorenog fašizma, Evrozacijci su ispravno videli subverzivni plan Zapada za veliki rat protiv Rusije. Kao što vidimo danas, bili su u pravu.

„Ispravnost ideja Trubeckoja je očigledna", smatra poznati filizof i publicista Aleksandar Dugin. „Proglasili smo izgradnju Evroazijskog saveza i sve jasnije shvatamo pravu prirodu Zapada. Druga polovina proročanstva Trubeckoja je izgradnja Evroazijskog poretka. To je smisao istorijskog trenutka u kome se nalazimo, s tačke gledišta Evroazijaca. Evroazijstvo u Rusiji jednostavno nema alternativu. Bilo koja druga ideologija očigledno je slabija, neispravnija i lošija. Upravo zato se protiv Evroazijaca vodi tako nemilosrdan rat", primećuje Dugin.

Ipak, okretanje Rusije prema svom izvornom identitetu, prelazak na izgradnju Ruskog sveta u okviru posebne, od Zapada odvojene, civilzacije, povezan je sa mnogim teškoćama. Nije stvar samo u tome što mnogi od predstavnika liberalne prozapadne elite koja se kod nas formirala 1990-ih, posebno u kulturi i obrazovanju, i do dan-danas zauzima važne rukovodeće pozicije.

Tokom godina slavljenja liberalnog kursa u Rusiji, posle raspada SSSR-a, kod nas je stasala cela generacija mladih ljudi pretvorenih u prozapadne potrošače, kojima ideja Ruskog sveta ne samo da nije jasna, već je i strana, a ponekad i potpuno neprijateljska.

Oni odbacuju i ismevaju samu ideju ruskog patriotizma. O tome govori masovno bekstvo u inostranstvo tih „mladih stručnjaka" posle početka SVO, a posebno posle proglašenja delimične mobilizacije.

„Da li ste primetili kako su odjurili? Apsolutno svi, kao po komandi. To je zakon kruga. Da su ostali ovde i podržali SVO, prestali bi da budu svoji. A to da su mrzeli Rusiju u svom krugu, to da su radili na rušenju zemlje - to je jasno", kaže tim povodom poznati režiser i publicista Karen Šahnazarov.

Ali, čak su i to predvideli ruski filozofi i veliki ruski pisci. U aprilu 1879. godine Dostojevski je pisao, obraćajući se studentima Moskovskog univerziteta (koji su se tada bunili tražeći za sebe „evropske slobode") da se oni, odlazeći u „evropeizam", odvajaju od ruskog naroda.

„Odvajajući se od njega", upozoravao je veliki ruski mislilac, „i ostavljajući ga, naš student ne odlazi narodu, već negde u inostranstvo, u „evropeizam", u apstraktno carstvo do tada neviđenog univerzalnog čoveka i tako raskida sa narodom, prezirući ga i ne poznajući, kao pravi sin onog društva iz kojeg se i otrgnuo. Međutim, naš spas je u narodu..."

„Naši sentimentalisti, oslobađajući narod od kmetstva", pisao je dalje Dostojevski, „sa naklonošću su mislili da će on tek sada ući u njihovu evropsku laž, u prosvećenost, kako su to zvali. Ali narod se pokazao nezavisan i najvažnije, počeo je svesno da razume laž viših slojeva ruskog života... Da bi se približio narodu i ostao s njim, pre svega se treba odučiti od preziranja tog istog naroda, a to je gotovo nemoguće višim slojevima ruskog društva. Drugo, treba, na primer, verovati i u Boga, a to je već nemoguće za naše Evropejce."

Obraćajući se ruskoj omladini u 19. veku, Dostojevski je predvideo kako će se ponašati oni koji su danas kod nas stasali na Sorošovim udžbenicima, klanjajući se pred evropskim „vrednostima". Zato su oni u gomilama i pobegli u inostranstvo kada je počela SVO, odbivši da budu sa zemljom u teška vremena.

Priklonivši se lukavom Zapadu, oni su prestali da budu članovi posebne, ruske civilizacije u čijim temeljima su partiotizam i ljubav prema Otadžbini.

„Ne, ne, ni pod tuđeg neba svodom,

Ne, nije me krilom tuđin krio -

Ja sam i tad bila s mojim rodom,

Svud gde mi je narod, jadom, bio."

Tako je pisala Ana Ahmatova. Takva je, „evropeiziranoj" svesti nejasna, filozofija ruskog čoveka koji ostaje sa svojom zemljom čak i onda kada mu preti smrtna opasnost. Ali oni koji su stajali u sramnim redovima „za odlazak" u Verhnom Larsu, zapravo, nisu bili ničim posebno ugroženi, ali je svest begunaca već bila preformatirana. Ubrajajući sebe u „civilizovani Zapad", oni su prestali da budu Rusi. I to je problem.

tome kako prevazići taj problem, pisao je drugi veliki ruski mislilac, filozof Ivan Iljin, kojeg su boljševici proterali u inostranstvo. Iljin je bio pristalica imperijalnog nacionalizma, koji bi se oslanjao na jaku vlast. Njegova ideja bila je da će posle previranja, posle rušenja osnovnih ekonomskih i političkih institucija (kao što se i dogodilo posle sloma SSSR-a), u glavama zacariti haos, te da jedina realna varijanta spasa Rusije u takvim okolnostima, po mišljenju Iljina može da bude samo pojava nacionalnog diktatora. Taj čovek, kako je on smatrao, treba da zaustavi građanski rat, preuzme na sebe funkciju obnavljanja porušenih institucija, između ostalog i primenom represije prema najfantičnijim političkim protivnicima. Etapa nacionalne diktature, smatrao je Ivan Iljin, potrebna je Rusiji, inače zemlja neće moći da se izvuče iz krize.

Ispostavilo se da je bio prorok.

Upravo se to dogodilo u Rusiji: uspostavljanje, a zatim postepeno jačanje jake nacionalne vlasti, istiskivanje na periferuju političkog života kompradorske oligarhije, ali ne u formi diktature, kako je Iljin predskazao, već u formi stvaranja čvrste vertikale vlasti, koja se oslanja na jakog, nacionalno orijentisanog i odlučnog lidera.

Iljin je video jaku i veliku Rusiju ne u izolaciji, već u „taktu" sa drugim državama, ali sa svojom posebnom misijom. Rusiju kao zemlju koja održava ravnotežu i stabilnost u svetu. On je smatrao zdravu nacionalnu Rusiju izuzetno korisnom za ceo svet. Upravo takav kurs sprovodi danas ruski predsednik. I njega podržava velika većina stanovništva Rusije. Oni su sa zadovoljstvom primili vest da će se Putin kandidovati na predsedničkim izborima 2024.

„Rusija nije samo zemlja, to je zaista posebna civilizacija: to je višenacionalna zemlja sa velikim brojem tradicija, kultura, religija", rekao je šef države u programu „Moskva. Kremlj. Putin". „Ako želimo da sačuvamo civilizaciju, mi se moramo fokusirati na visoku tehnologiju i budući razvoj" istakao je predsednik, imajući u vidu da će samo jaka Rusija biti sposobna da sačuva i ojača svoju civilizaciju.

A govoreći u julu 2022. godine na forumu „Snažne ideje za nova vremena", predsednik je rekao: „Koliko god se zapadne i tzv. nacnacionalne elite trudile da očuvaju postojeći poredak stvari, ipak nastaje nova era u svetskoj istoriji. I samo istinski suverene države mogu osigurati visoku dinamiku rasta, postati primer drugima u standardima i kvalitetu života, zaštiti tradicionalnih vrednosti i visokih humanističkih ideala, u modelima razvoja u kojima čovek postaje ne sredstvo, već najviši cilj."

Zato je mađarski premijer Orban u pravu kada kaže da Evropa koja je danas rusofobna treba da gradi svoje odnose sa Rusijom, jednostavno „zato što ona postoji i zato što je jaka".

Neće moći bez toga ni SAD. Iako je, za sada, do toga još daleko, jer Zapad još uvek nije odustao od svoje iluzorne mašte o pokoravanju ili rušenju Rusije. Zato ćemo mu, pobedom u Ukrajini i ispunjavanjem svih zadataka SVO, pomoći da zauvek odustane od ovog sna.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane