Bez pardona

Vreme besa i pobune

Aleksandar Vučić najavio je objavljivanje knjige kako je pobedio obojenu revoluciju u Srbiji i kako su ga rušile neke mračne sile uglavnom sa Zapada i naravno zto što on koji je potpisao Vašingtonski Briselski sporazum i usmeno prihvatio Nemačko- Francuski plan nije njima po volji. Kao i sve drugo što je rekao i ovo je naravno jedna u nizu laži koju plasira sve manjoj publici koja se sad sve više osipa i prelazi na stranu studenata, zaključuje kolumnista Ljubomir Stefanović, glavni  urednik yutyb kanala i portala Slavija info

Ljubomir Stefanović

U nameri da narodno nezadovoljstvo umanji i relativizuje , svašta mu je padalo na pamet, od toga da decu proglasi za strane plaćenike koji se biju oko para, do toga da im potura drogu. Najnoviji primer poturanja je slučaj studenta Luke Stojakovića koga su pokušali da nameste i to u gradu Darka Šarića, da je pod dejstvom narkotika. Intuicija mi govori da je čovek koji je ovo pokušao zaposlen visoko u službi bezbednosti i da je od ekipe Darka Šarića uzeo najmanje stotinu hiljada evra u jednoj transakciji za koju se pročulo.

Kao i mnogi drugi pokušaji suzbijanja besa građana i ovaj mu je propao. A da stvari budu još i gore on je u toj firmi jedan od pametnijih, a obojene revolucije su mu strast i kako predstaviti legitimnu pobunu naroda protiv korumpiranog režima za obojenu revoluciju a učesnike umesto lojalnih i normalnih građana za strane plaćenike i domaće izdajnik. Ovoga puta ove teorije zahvaljući internetu i brzom protoku informacija jako slabo prolaze a dodatni problem je i u tome što su studenti poprilično nacionalno svesni što se najbolje videlo u Kragujevcu i marševima koji su podsećali na litije iz Crne Gore kada se za čast išlo u mirnodopske pohode ali sa jasnim ciljem i verom u pobedu.

Bez stradanja u Novome Sadu ne bi bilo ni Vaskrsnuća na Slaviji, Bogatiću, Kraljevu, Kragujevcu i mnogim drugim mestima.

Nažalost, narod se okupi tek kad više nema kuda i onda kad smo mnogo sterani pokažemo se najbolji. Kako ne bi došlo do promene vlasti niko ne sedi skrštenih ruku. Već se aktivno od početka radilo na gušenju besa građana. Medijski su satanizovani i ignorisani protesti skoro na svim televizijama ali i na mnogim podcastima. Viđeniji učesnici su ponaosob prozivani po raznim opskurnim dnevnin listovima od Alo, Novosti do Informera. Ali ovde je proradio bes naroda ali i intuicija i sali su obični građani uz studente.

Drugi deo priče je ubacivanje aktivista u civilu koji su godinama ćutali na sve loše strane režima a sada se naprasno setili da su uz studente i protiv Vučića. Prosto kao da je Vučić došao na vlast pre par meseci a ne pre dvanest godina koliko su ti ljudi ćutali. Imam utisak da će svi oni kao na dugme da graknu da su protesti nažalost propali u određenom trenutku a do tada,će isticati u javnosti sve manjkavosti protesta a prećutkivati uspehe koji su već do sada ostvareni a oni nisu mali ni beznačajni.

Studenti su doveli do toga da Aleksandar Vučić postane dvorska luda pred kamerama. Da od sebe pravi budalu ispijaći sokove, tražeći da ga snimaju dok se šiša, da sedi u studiju pored profesionalnih studenata i druge slične gluposti. Osim ovoga studenti su izdejstvovali umanjenje školarine i niz drugih sitnih povoljnosti. Problem režima je što oni ne odustaju od jasnih zahteva ali još veći problem je što ih studenti ne gledaju kao uplašeni građani već kao pismeni neke nepismene kretene koji su trenutno na vlast umesto u zatvoru. Vučić je od besa i nemoći zbog blokada hteo da popusti na mnogo toga da obeća svašta ali oni su uporni i u paroli nisi nadležan.

Zaista je najteže manipulisati pismenim i informisanim građaninom a još i motivisanim za borbu. Vučić je onda preostalo samo da cvili i da obećave dalje nekakve stanove za mlade, da se snima u parku kako trenira valjda u nameri da nekoga zadivi i prodobije ali sve je to bezupešno. Nisi stranku gradio na ideologiji već na materijalnoj osnovi i zato tako brzo i propada. Sa druge strane građani su sve više uz studente i mlade ljude i stvoren je veliki jaz između sve manjeg broja prostalica režima i ljudi koji studente doživljavaju kao oslobodioce.

Ovde se javlja pitanje i oslobodioci od koga ili čega. Naravno odgovor je dao sam okupator u vidu slogana da su zahtevi politički i da se plaše da će biti smenjeni. Tu onda kreće još veće pitanje a to je da ako kadrovi Srpske napredne stranke budu smenjeni i ne budu vlast kako sada sa milionima i milijarfdama evra u džepu da se vrate prvobitnim zanimanjima poput konduktera, pekara, mesara, limara i mnogih drugih. Ovde želim da napomenem da mi nikako nije namera da uvredim ljude tiha zanimanja.

Ovo se isključivo odnosi na ljude u režimu koji su tih zanimanja. Vratio bi se na dalje anesteziranje naroda kroz jednu od omiljenih Vučićevih veština a to je medijska borba protiv korupcije gde se obično hapse oni koji nisu dali dovoljno tamo gde treba ili koji bi mogli da prelete u pravom trenutku. Hapšenja se najviše izvode zbog snimanja i zanimljivo je da se retko ili bar do sada nikada nije video snimak izlaska uhapšenih iz zatvora a to bi bilo zanimljivo da se vidi kojom brzinom se i oni puštaju kako se ne bi naljutili možda i progovorili nešto.

Dobar primer je “slučaj Grčić“ koji je odam pošto je video da je opštinski odbor Obrenovac vezan za Grčića i da neće biti više glasova ako ga ne bude pustio na slobodu, Grčić je odmah pušten. Mislim da je krajnji cilj ove hajke da Aleksandar Vučić izađe za nekih mesec dana i saopšti naciji na više tv kanala u isto vreme da se hrabro bori protiv korupcije i da je stotine ljudi uhapšeno širom Srbije i da će nastaviti dalje još jače i slične gluposti a da će istina biti poput sportskog ribolova ili slučaja Miroslava Miškovića gde je bilo burno hapšenje i mnogo političkih poena a tiše puštanje još tiša presuda i najtiša odšteta u istoriji medija. Samo hapšenje bez konačne presude ne znači baš ništa a može dobro doći za sakupljanje donacija od lojalista a kao dodatni plus i simpatije kod lakovernog dela građana. Sve ovo ne znači ništa i to su najbolje pokazali stanovnici Kraljeva na pokušaju zasedanja i teranju funkcionera i gradonačelnika Terzića sa salvom uvreda i kišom jaja.

Prosto su svi oguglali na hapšenja nebitnih ljudi i to za još nebitnije iznose od par desetina do par stotina hiljada evra. Svima je jasno da ti ljudi toliko ukradu do podneva. Pobeda će biti vidljivija građanima u nedeljama pred nama a protesti će biti još žešći. Parola pumpaj je itekako zaživela i to su sada sve generacije prihvatile a i lepo vreme doprineće uspehu i masovnosti skupova na kojima će režim morati da popusti i prihvati zahteve da odstrani korumpirane delove pa makar to bio i polubrat Andrej. 

Scroll to Top