Su(lu)dovanje
Kako mafiju iz srpskog pravosudja privesti pravdi i zakonu (337)

Pravosudna hobotnica zbija redove

Organizovana kriminalna grupa hara ministarstvom pravde, Upravom za izvršenje krivičnih sankcija i srpskim zatvorima. U ministarstvu pravde i upravi za izvršenje krivičnih sankcija caruju kriminal i prostitucija. Neki funkcioneri naplaćuju u novcu, drugi u naturi, a neki od njih i u jednom i u drugom. Svi su povezani zajedničkim kriminalnim interesima i ucenama kontrolišu jedni druge. Dolaskom Srpske napredne stranke na vlast kriminal je legalizovan, smrt i ubistva u zatvorima su svakodnevna pojava. Proklete avlije su u rukama Vučićevog kartela … Tužilaštva i sudovi su servis za pokrivanje zlodela Vučićevog kartela. U poslednje vreme čekamo da iz odnesu američki apači, da im se sudi tamo gde su sudije nepristrasne…

Vladimir Molotok

Visoki savet sudstva (VSS) na sednici održanoj 16. aprila jednoglasno je doneo odluku da za vršioca funkcije predsednika Vrhovnog suda bude postavljen sudija tog suda Miroljub Tomić.

Prethodno je VSS doneo odluku o prestanku funkcije predsednika Vrhovnog suda sudije Jasmine Vasović, kojoj je istekao mandat.

Sudija Tomić je, kako je ranije objavljeno na sajtu Vrhovnog suda, dobio jednoglasnu podršku Opšte sednice Vrhovnog suda 19. marta, kao kandidat za predsednika Vrhovnog suda.

Rođen je 1961. godine, u Vrhovni kasacioni sud je izabran 2017. godine, a trenutno se nalazi na funkciji zamenika predsednika suda i postupa po predmetima iz krivične materije.

U ranijem periodu bio je sudija Okružnog suda u Kragujevcu i predsednik tog suda u dva mandata. Bio je član Visokog saveta pravosuđa, a u periodu od 2. marta 2012. godine do 1. marta 2017. godine član Visokog saveta sudstva i zamenik predsednika, a u tom periodu je dva puta bio i predsednik Komisije za sprovođenje Nacionalne strategije reforme pravosuđa. 

Nakon završenog mandata, kao člana Visokog saveta sudstva, sudija Miroljub Tomić nastavio je da postupa kao sudija Apelacionog suda u Kragujevcu, u krivičnoj materiji i kao zamenik predsednika suda zadužen za krivičnu materiju.

Niz godina je držao vežbe iz oblasti krivičnog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Kragujevcu.(Bio je jedan od skupljih predavača, jer je većina profesora bila optužena i suđeno im je sve dok krivično delo nije zastarelo) 

Čovek zna kako se organizuje mafija

Dakle, prekaljeni član pravosudne hobotnice predsedavaće u “kući pravde“ sve dok ne ode u penziju!(A po zakonu morao bih sledece godine) Samo da reorganizuje i osposobi pravosudnu mafiju da bude na gotovs. I dok mafija u srpskom pravosuđu ne krene na konačni obračun sa građanima, ako im komesari Evropske unije ne stanu na rep.

Sa svih strana se čuju upozorenja na nesnosno stanje u srpskom pravosuđu, koje pseći služi Vučićevom kartelu. Učinkom delilaca pravde u Srbiji već duži period se bave islednici Europola, Evrodžasta, FBI-a i druge kriminalističke policije.

Danas ne postoji nijedna zemlja na svetu u kojoj su narko karteli apsolutno zaštićeni, kao ni perači novca, državne ubice, trgovci oruđjem, belim robljem….

Prvi čovek Vrhovnog suda je dokazani “čovek od poverenja“, spreman da izvrši svaki nalog, zatre tragove, da poništi svaku presudu…

Visoki savet sudstva je “provetren“. Na njegovo čelo postavljena je sudija Bojana Čogurić, doskorašnja zamenica predsednika Višeg suda u Beogradu. Porodica Čogurić je moćna. Bojanin kum je Aleksandar Stepanović, koji je više od decenije, kao njegov vlasnik, rukovodio Višim sudom u Beogradu. U Apelacioni sud u Beogradu slao je svoje zamenice i odane sudije. On i dalje u svojim rukama drži skoro sve poluge odlučivanja u Apelacionom sudu u Beogradu. Ima uticaja i u Vrhovnom sudu Srbije, čiji je sudija, mada nije doneo nijednu presudu ni u višem, ni u aplecionom sudu. Dok je sadašnji ministar pravde Nenad Vujić bio direktor Pravosudne akademije, sudija Stepanović je bio predsednik Upravnog dbora, koji je odbio zahtev Državne revizorske institucije da se Vujić razreši od dužnosti direktora akadmije. Takve usluge se ne zaboravljaju.

Sudija Dragan Milošević je predsednik Višeg suda u Beogradu. Postavio je Bojanu za svoga zamenika, bez ikakvog sudijskog iskustva. Postala je njegova ljubavnica, što je rezultiralo odlukom da je iz zgrade suda prebace na jaču funkciju. I sam Milošević je vodio kampanju da sudije viših sudova u Srbiji glasaju za Bojanu. Naložio je sudijama viših sudova da dođu u sudnicu u Palati pravde da čuju njeno izlaganje kao kandidata za člana Visokog saveta sudstva. Ona je postala član Visokog saveta sudstva i odmah izabrana za predsednicu.

Na upražnjeno mesto zamenika predsednika suda, Milošević je na opšte iznenađenje, postavio sudiju iz drugostepenog parničnog odeljenja, koja je bila drugi član veća.

Njena biografija ukazuje da on nije doneo tu odluku, već neki drugi centar. Naime, gospođa Ristić je supruga rođenog brata Milorada Ulemeka Legije! Predpostavka da je Milošević nju postavio za zamenicu, kao buduću konkubinu, prosto je neprihvaljiva.

Svi koji poznaju gospođu Svetlanu tvrde da je ona, u poslednje tri decenije, najpristojnija osoba u srpskom pravosuđu. Nije korumpirana, stručna je, iz porodice je u kojoj su njen otac i stric bili sudije, (otac Vukašin i predsednik Prvog opštinskog suda u Beogradu). Sasvim normalno se ophodi prema strankama i ne pokazuje nikakve znake da postupa po nečijem naređenju, ili da je moguće kod nje naručiti presudu.

Presudilo je to što je snaha Milorada Ulemeka Legije. Ona je u zatvoru posećivala devera i odnosila mu pakete. Nije marila za svoju karijeru, što potvrđuje njen moral.

Franko Simatović, bivši komadant Jedinice za specijalne opreacije (Crvene bertke) osuđen je u Hagu na istu kaznu na koju i Jovica Stanišić. Vučić je platio pet miliona evra (obaveštajna zajednica tvrdi da je reč o četiri miliona evra) da pre dve godine i šest meseci Simatovića sud oslobodi daljeg izdržavanja kazne, “iz humanitarnih razloga) jer je očekivano da će uskoro da umre. Stanišić je i dalje u zatvoru!

Vučić se odlučio na ovaj potez, po Šešeljevom nagovoru!

Simatović je bio odan Miloševiću. Crvene beretke su počinile velika zla prema grđanima Srbije, sve do Miloševićevog pada.

Simatović je organizovao Ćacilend. Njegov projekat su kriminalne grupe (ljudi sa kapuljačama koji tuku građane, studente, profesore…)

Na klučne pozicije, po Simatovićevom planu, smenjen je komadant SAJ-a Spasoje Vulević i zamenjen čovekom iz JSO-a.

Specijalna antiteroristička jedinica dobila je novog komandanta – Igora Žmirića. Za one koji prate rad policije, ovo imenovanje nije iznenađenje. On dolazi na tu poziciju nakon što je, kažu, dokazao da je lojalan politici. I da će činiti ono što njegov penzionisani prethodnik nije želeo.

Najelitnija jedinica srpske policije – ponovo ima komandanta. Nakon penzionisanja Spasoja Vulevića na čelo Specijalne antiterorističke jedinice postavljen je Igor Žmirić. Da je vrstan profesionalac MUP navodi u saopštenju, ali, ipak, izostavlja sve detalje njegove biografije.

„On je čovek koji je počeo svoju karijeru specijalca u Jedinici za specijalne operacije Milorada Ulemeka Legije, to su ozloglašene crvene beretke, to su ljudi koji su prekršili svoju zakletvu i zakone i ubili premijera Zorana Đinđića, a upravo Žmirić ima istetoviranu ružu na desnoj strani vrata na istom mestu gde i Milorad Ulemek Legija“ – saopštavaju studenti i profesori.

Beretka Ivan Ristić je postavljen za komadanta Jedinice za zaštitu ličnosti, a Žanramerijom komaduje Radoslav Repac!

Postavljanje Legijine snahe za zamenicu predsednika Višeg suda u Beogradu, koji je udarna pesnica Vučićevog kartela za pritvaranje, kažnjavanje i mučenje građana, profesora i opozicije, režim želi da uplaši građane da će Ulemekovi ljudi (još na slobodi) polomiti kosti građanima koji se protive svakodnevnim zlodelima i pljačkanju od strane Vučićevog kartela.

Evropska komisija, što potvrdjue i nastupanje komesarke Marte Kos, odriče se svake odgovornosti za Vučićeva nedela, najavljujući preduzimanje žešćih mera u izolaciji Vučićevog režima.

Direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Ministarstva pravde Srbije Dejan Carević, bivši pripadnik ove jdinice, odlazi u penziju. Ministar namerava da na njegovo mesto postavi Aleksandru Stepanović, zvaničnu suprugu Aleksandra Stepanovića, bivšeg predsednika Upravnog odbora Pravosudne akademije, koji je odbio da razreši Nenada Vujića funkcije direktora, po zahtevu Državne revizorske institucije.

Antrafile 1

Šta javljaju iz Niš

Krici i jauci

Pimo upućeno 8. aprila ove godine, objavljujemo uz izvesnu cenzuru, zbog sudskih postupaka.

Cenjeni uredniče,

U niškom sudstvu i dalje caruju alkoholičari, starlete, mešetari i korumpirane neznalice, nerad i prostitucija, afere i skandali se dešavaju na nedeljnom nivou, ali se sve zataškava, jer vrana vrani oči ne vadi.

Jedina lepa vest je da će ovakvo niško sudstvo pored nove predsednice Visokog saveta sudstva dati i novog predsednika Vrhovnog suda. O njemu je Vaš magazin već pisao više puta, povodom više afera, što ga čini idealnim kandidatom u ovakvoj Srbiji. Verovali ili ne, reč je o Tomislavu Trajkoviću, predsedniku niškog Višeg suda. Pre nego što kažemo kako smo saznali ovu informaciju, navešćemo po nešto o ovom skandal majstoru, alkoholičaru i zavisniku.

Rođen je negde na Kosovu, a otac mu je kasnije postao sudija Okružnog suda, što mu je omogućilo da se zaposli u Sud. Odmah se pokazao kao neznalica i neradnik što je ostao do danas. Ali, otac ga je ugurao za sudiju pored svega.

Međutim, ovaj sudijski šarlatan odmah je pokazao da baš ništa ne zna da sudi, pa su mu dali istragu, koju su mu ceo život radili saradnici. U Viši sud je ušao preko politike i tamo nisu mogli ništa da mu daju da radi osim istrage. Sudija koji 20 godina nije doneo nijednu presudu, vreme je provodio po kafanama, a poziciju je koristio da se okruži mladim saradnicama. Prihod je uvećavao prodajući sudske mere kriminalcima. Jedan poznati kafedžija iz ulice Nikole Pašića platio je 5.000 eur-a, a toliko je platio i jedan opasan gradski lik. Za ostale ne znamo, za ovu dvojicu zna i BIA.

Iz tog perioda datira njegova afera sa saradnicom. Bruka je pukla kada su zatečeni zaključani u njegovoj kancelariji, nakon čega je tadašnji predsednik Višeg suda Krstić njoj dao otkaz.

Zbog nasilja u porodici vođen je postupak u Osnovnom tužilaštvu u Nišu i okončan plaćanjem u humanitarne svrhe. U tom predmetu bile su i Trajkovićeve slike sa vidljivim povredama, masnicama i ogrebotinama u predelu lica. Slike je saradnica poslala svom bivšem mužu…. Pošto Tomislav nije mogao da joj obezbedi izbor za sudiju, ona se zbližila sa tadašnjim članom VSS iz Niša, što je Tomislav teško podneo. Tog sudiju je olajavao, širio glasine i pravio spletke protiv njega, a saradnicu je proganjao, počeo je da je uhodi, da je čeka ispred zgrade. Često su se svađali na ulici, što su videli i advokati i sudije.

Da bi se zaštitila i obeshrabrila psihopatu, ona je pravila javne scene, žalila se da se nalazi u kandžama, a u nastupu besa izgrebala mu je auto marke Ford. Kako bi se vratio u igru i uspeo da je kupi, morao je da postane bitan i omogući  joj izbor. Dugo vremena Trajković je polagao nadu u ljude Bate Gašića koji su gospodarili Nišom, advokata Petrovića, dr. Milića, Mastera, obletao je oko njih, ali oni su znali o kako lošem i ljigavom čoveku se radi i nikada se nisu potrudili da mu pomognu.

Niko od kolega ga ne ceni, a zbog karaktera i ponašanja dali su mu nadimak ciganče, što odgovara njegovoj visini i boji kože. Ali, sreća mu se osmehnula kada je preko Necera (hapšenog za mito) upoznao advokata Đuku. Đuka ga je na silu ugurao u Apelacioni sud, uz veliku pomoć Micka iz Pandora restorana, Milojevićevog kuma i niškog Epstina. Tomislav je vrlo brzo izdao Đuku i preleteo kod Jasmine Vasović. Uz pomoć Kovača iz Jagodine, namešta Draganu Živadinović predsednicu Višeg suda, koju hapse, pa ga Vasovićka postavlja na Živadinovićkino mesto. Odatle razvija biznis i postaje rado viđen gost mafijaških kafana. Posebno ga cene u Vidin kapiji, vlasništvo Ajkovića – Ajkule, gospodara niškog podzemlja.

Tu ima svoj sto, gde danju dovodi sudije, policajce, članove VSS, ministra Vujića, a noću ugovara poslove sa ajkulinom ekipom, Kostom iz Komrena, Ljubom Labudom, Mimijem pevačem i sličnom felom.

Preko Mimija prima uplate, koji ga je navukao na praškastu materiju, pa je naknada za nezakonit rad sve manje novac, a sve više roba iz Kolumbije. Jednom prilikom pre 3 – 4 meseca zatečeni sa istom, ali se sve munjevito prikrilo. Dobijeni novac koristi za gradnju zgrade na Savskom vencu u Lisičijem potoku preko bivše poslanice PUPS-a, prijateljice Markonija.

Iako je za kratko vreme stavio pod kontrolu predmete Višeg suda, a preko svojih poslušnika kontroliše Osnovni sud i tužilaštvo, oko sebe je okupio masu devojaka labavog morala kojima obećava izbor, napredovanje i zaposlenje. Ovaj ozbiljno poremećeni čovek i dalje je nastavio da proganja bivšu saradnicu. Ova žena atraktivnog izgleda ima svoje udvarače što dovodi do napada ljubomore i pokušaja kontrole od strane Tomislava, kojem alkohol i druge supstance pojačavaju agresivne ispade.

 Zbog toga je ona u sitne sate pozvala Tomislavljevu suprugu, kojoj je ispričala šta trpi i kako ju je ovaj  vodio na službene puteve i čak dovodio u njihovu kuću kad mu je žena bila odsutna, te da ga obuzda. Dobila je odgovor da ga prijavi policiji ako je maltretira, što je i učinila, ali bez rezultata. Posle toga ona je u svom stanu otkrila špijunske kamere i prislušne uređaje, koje joj je postavio dok je imao pristup stanu. I za ovo je podnela prijavu ali sve se i dalje prikriva i stavlja u fioku.

Početkom februara, posle sudijskih izbora u stanju teške alkoholisanosti Tomislav se udvarao atraktivnoj mladoj koleginici i kao svaki pijan i urađen čovek počeo je da svašta obećava i pohvalio se da će uskoro biti izabrani za predsednika Vrhovnog suda, i da će da je vodi sa sobom u Beograd, da ga žena i deca ne interesuju i da mu je bitna samo ona, da su sada u savetu sve njegovi ljudi. Znajući o kome se radi koleginica je telefonom snimila oko 27 minuta razgovora.

Tomislav se hvalio kako u novom savetu ima osam sigurnih glasova, da će Bojana i Jelena da ga izaberu u Vrhovni sud za sudiju i da će probati da spreče izbor Tomića iz Kragujevca za predsednika jer on za godinu ide u penziju.

Da su one njegove i da će sve da urade za njega. Na provokaciju sagovornice da su sigurno zgodne rekao je da nisu, da liče na Stanlija i Olija, ali da ih stalno vodi po kafanama jer mu trebaju. Da su inače neurotične i iskompleksirane, naveo je da će ga podržati Dijana koja će biti predsednica Visokog saveta, da su zajedno bili pripravnici i da njen sin radi kod njega, da će ministar da mu obezbedi istaknute pravnike, da je članicu iz Kragujevca mnogo zadužio i da ona mnogo voli pare.  Pomoćiće mu i profesorica Jelena kojoj je u Apelacionom sudu završio predmet protiv Vitka Belamija, i da ima podršku Stefanovićevog udruženja, politike i navijača Zvezde i da je to gotovo samo da izbaci iz igre Tomića.

Pohvalio se i da ako Tomić ipak bude izabran. Tomislav će biti predsednik niške Apelacije i da će da skloni Nikolićku koja radi za Pantića.

Kad Tomić ode u penziju on odmah preuzima Vrhovni i vodi sagovornicu sa sobom u Beograd.

Da li je ovo samo prazno hvalisanje izazvano opijatima ili će mafija progurati svoje predsednike Vrhovnog i Apelacionog suda, saznaćemo uskoro.

(Neformalno udruženje saradnika)

P.S.: Redakciju molimo da pismo uništite pre objavljivanja u skladu sa Vašom garancijom diskrecije jer smo svi sudski saradnici i trpeli bi teške posledice i mobing. Hvala. Materijala ima još mnogo iz Niša.

A. 2

Ubistva pod zaštitom

Pre šest meseci u Kliničkom centru Srbije umrli su Ivana Brkića, 23-togodišnjaka iz Obrenovca. Njega su napali i teško povredili nepoznati ljudi, a potom je prebačen u Urgentni centar kliničkog centra Srbije. Bio je u veštačkoj komi skoro mesec dana. Umro je na odeljenju kardiologije, načlenik profesor dr Nebojša Antonijević, od upale pluća, kako je prof. Antonijević pokušavao da uveri rodbinu! Smrt je bila očekivana, jer je naručilac bio Andrej Vučić, a ministar Lončar je nadgledao  teško umiranje Ivana Brkića. On je nećak Milovana Brkića, glavnog urednika Magazina Tabloid. Mladić je radio u Belgiji, zajedno sa ocem, na izgradnji najveće rafinerije, preko srpske firme. Došao je u poseti majci, ali se nije vratio. Tako je odlučio zločinac Andrej Vučić.

Istog dana, kada je izvršena obdukcija, direktor Urgentnog centra profesor dr Marko Ercegovac, kada su mu obudcenti saopštili da je smrt nasilna, podneo je momentalno ostavku i napustio je zemlju. Otišao je u Crnu Goru, čekajući da dobije posao. Žena mu je ostala na mesti direktora klinike u Kliničkom centru. Marko je snimljen kako opisuje Ivanovo lečenje i da mu se sve smušilo. Zato je otišao iz Srbije, mada je rođeni beograđanin.

Tužilac Višeg tužilaštva u Beogradu, koja postupa po krivičnoj prijavi ubistva Ivana Brkića, Nataša Pavlica, nije preduzela nijednu predistražnu radnju, nije ni odbacila krivičnu prijavu. Predmet je u tužilaštvu zaveden pod broj KTR 6030/25

Direktor Instituta za sudsku medicinu, na kojem je izvršena obdukcija, tvrdi da je ministar zdravlja, preko direktorke Kliničkog centra Srbije, zahtevao da se obdukcioni zapisnik ne sastavlja, dok se na VMA ne obave toksična ispitivanja. I to traje šest meseci.

Iz međunarodnih institucija su obavestili Ivanovog strica Milovana Brkića da se zna ko je naredio, a ko sproveo  likvidaciju njegovog nećaka.

Ubice su u Vučićevoj Srbiji pod zaštitom.

Više tužilaštvo u Nišu dostavilo je nalog, preko sudije za predhoni postupak, da privedu šestoricu inspektora Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije zbog ubistva građanina u Policijskoj stanici u Boru. Ubistvo je izvršeno na svirep način, da bi mu iznudili priznanje da je njegov brat ubio devojčicu Danku Ilić. Ubistvo nije ničim dokazano, ali je Vučić tako odlučio, jer je on, ili neko njegov, prodao devojčicu u inostrastvu, raznim Džefri Epsatjnima.

Ministar policije Ivica Dačić je oćutao na obnovljen zahtev niškog suda.

Plašeći se da Dačić ne “propeva“, kao što se špekulisalo da jeste, Vučić je naredio da se Dačić likvidira. O tome svedoče i njegove izjave da je Dačić u kritičnom stanju i da nije samo o upali pluća reč!

Ipak, pustili su Dačića da živi. Ispada da on i nije neizlečivo bolestan, putuje po Srbiji i obavlja, i dalje sramno, funkciju ministra srpske policije. On prikriva stotine teških premlaćivanja građana, studenata, njihovu smrt u policiji… Prikriva sve pljačke koje vrši kartel braće Vučić.

Koliko je Vučić besprizoran u borbi za vlast i tiraniju, govori i slučaj ubistva pevačice Jelene Marjanović. Vučićev tim je namestio susret između Tomislava, tadašnjeg predsednika SNS-a i države sa pevačicom Jelenom, koja je sedela, po nagovoru u krilu Nikolića. I bila je snimljena.

Nakon njenog ubistva, Vučićeva ekipa je namestila da navodni ubica prizna da je postupao po nalogu Tomislava Nikolića. Sa tom pričom Vučić je upozorio Nikolića da može da ga spasi, ako prestane da se bavi politikom!

Jelenin muž je dva puta pritvaran, pod lažnom opužbom. U drugom pokušaju osuđen je na 40 godina zatvora, ali je Apelacioni sud u Beograd tu presudu ukino, ali naklon 11 meseci od dana većanja odluke po žalbi.

Za svaki slučaj Lončar je ubio inspektora PU Beograda Dejana Jovića, koji je vodio istragu, kao i prof. dr Zorana Stankovića, koji je, kao sudski veštak potvrdio nalaz da Marjanović nije mogao da ubije Jelenu. Suđenje, kao da više nikog ne interseuje. Mrtva usta ne govore.

Nijedan proces, pokrenut pod pritiskom iz inostranstva i protestima građana, nije okončan. Vučić optužuje, presuđuje, amnestira… Da li će ovaj šizofreni peder odgovarti za sve zločine? Svedoka i dokaza ima previše.

Scroll to Top