POVIJESNA ODLUKA SRBIJE koja Plenkovićev i Pupovčev SCENARIJ KAOSA U HRVATSKOJ razgoljuje do posljednjeg YUGO UDBO HRVATSKOG GADA!!

Vjekoslav Škreblin

(dopisnik iz Zagreba)

Nakon izmišljene GOLDŠTAJNOVE JASENOVAČKE DROBILICE, Skupština Srbije odbila glasati za prijedlog DEKLARACIJE O GENOCIDNOSTI  Nezavisne Države Hrvatske.

Veliki je to udarac i pravi debakl velikosrba, jugonostalgičara, zadrtih Titinih bivših SKOJevaca, četnika, mrzitelja Hrvatske i Hrvata, hrvatskih IZDAJICA i svekolikih parazita, koji OSAMDESET GODINA PARAZITIRAJU NA JASENOVAČKOM MITU I HRVATSKOJ GENOCIDNOSTI.

I nije to prvi puta kako Srpski skupštinari u ogromnoj većini odbacuju ovakav prijedlog.

No, ovaj puta je POVIJESNI, zbog okolnosti u kojima je odbačen prijedlog DEKLARACIJE o GENOCIDNOSTI NDH.

Naime, poznato je kako su i dadašnji srpski i hrvatski režimi u neraskidivo bratsko jedinstvenim odnosima od 2003. godine. Točnije, od vremena nakon atentata 12.03.2003.g., na predsjednika vlade Republike Srbije dr. Zorana Đinđića..

Čak postoje dokazi tvrdnji, kako je Srpski režim, kojem je Đinđić bio na čelu od početka  2001. godine do dana atentata, Marta 2003. g., bio prepreka ostvarenja „bratstva i jedinstva“ hrvatskim tzv političkim strukturama, koje su   dr.Zorana Đinđića smatrale jedinom preprekom ostvarenja ove krilatice.

Također, stoje indicije, kako je veliki dio srpskih tzv političara, npr. predsjednik Srbije Vojislav Koštunica bio veliki oponent Đinđiću.

Kako bi se hrvatski i srpski režim  međusobno opet pobratimili iliti nastavili suradnju, koju su prekinuli 1990.godine, smetao im je predsjednik vlade Republike Srbije dr. Zoran Đinđić.

Đinđić je bio prijetnja i raskrinkavao je Hrvatski režim i njezino vodstvo kao MAFIJAŠKI REŽIM.

To je posebno brinulo tadašnji službeni Zagreb.

 Radilo se o hrvatsko komunističko izdajničkim antihrvatskim strukturama na čijem su čelu tada bili premijer, sada pokojni Ivica Prcko Račan, Stjepan Mesić MESKE u ulozi predsjednika RH te Zlatko Tomčić, komunističko UDBAško potrkalo u ulozi predsjednika Sabora RH.

Ta je „udruga“ pobijedila na izborima 2000. godine u Hrvatskoj 03. siječnja.

Svojim načinom vladavine, Đinđić se nije „uklapao“ u stereotip komunističko jugo udbašku mantru, koja je uključivala i „genocidnost Hrvata“ koja ima korijene u mega komunističkoj lažotini o masovnim LIKVIDACIJAMA Srba, Cigana i Židova u Jasenovcu za vrijeme NDH.

Ista lopivsko post komunističko ratno profiterska struktura na čelu Hrvatske i Srbije, ne bi imale ama baš ništa protiv toga da i za Tuđmanov režim izglasa neku deklaraciju kao genocidni režim.

Usput rečeno,  JASENOVAČKO LOGIČKO RASKRINKAVANJE ove TITOVE JUGO KOMUNISTIČKE PRLJAVŠTINE, na svojim je stranicama objavio i Tabloid Magazin.

Dakle, nakon „odlaska“ Đinđića, JEDINA prepreka nastavka neraskidiva bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog režima trajno je uklonjena!

Nastavila se idila između Zagreba i Beograda.

Trajala je do nedavno.

Do trenutka širenja  „srpskih 40 kulturnih centara“ diljem Hrvatske.

Režimski i dežurni Srbin u Hrvatskoj Milorad Pupovac na krilima Jasenovačke retorike,  aludirajući na genocidnost Hrvata, obilno je od Plenkovićeve tzv vlade kasirao milijune i milijune eura iz hrvatskog budžeta.

Što je više dobivao novaca to je srpska manjina u Hrvatskoj po Pupovcu bila ugroženija.

Radi boljeg razumijevanja, moram naglasiti, kako je Milorad Pupovac, čelnik  manjeg dijela Srpsko pravoslavne manjine, koja živi u Hrvatskoj.

O spregi Pupovca i njegovih Srba s jedne strane te Plenkovićeva lopovskog režima, vezano za  izvlačenje proračunskog novca pod nazivom „40 srpskih kulturnih centara u Hrvatskoj“, počeo sam pisati tek nakon naprasno prekinutih „kulturnih“ PUPOVČEVIH skupovanja u  Splitu i Zagrebu.

Iako su se REŽUMSKI MEDIJI i „struka“ svim silama trudili Hrvatsku javnost/narod prikazati kao fašistoidan, ustaški, koljački, jasenovačko drobiličarski, optuživali su i srpsku BIAu da želi uvesti stanje KAOSA i krvoprolića u Hrvatsku, to YUGO UDBAŠKO KOMUNISTIČKO LOPOVSKOM HRVATSKOM REŽIMU NIJE USPJELO.

Iz jednostavnog razloga.

Nije razbijen niti jedan prozor a kamo li prolivena kap krvi, koju su prolile USTAŠKE KAME I NOŽEVI, kako su Pupovac i „hrvatsko regionalni“mediji priželjkivali i opisivali atmosferu na terenu.

Vučić i njegov režim imaju previše briga, vezano za opstanak u Srbiji.

Nema Vučić vremena baviti se još i „srpskim pitanjem“ i „patnjama“ Srba u Hrvatskoj.

Takav odnos srpskog diktatora prema hrvatskom „ORTAKU“ u kriminalu i svačemu drugome, prvi je znak „izdaje“ Plenkivićeve Hrvatske od strane uvijek vjernog Aleksandra Vučića.

Andrej Plenković zbog sumnje na isisavanje novca iz UKRAJINE, puštanja tamošnjeg ZELENSKOG niz kanalizaciju, počinje imati noćne more.

Osim toga, zajedno je sa svojim „srpskim“ pajdašem  Pupovcem, sve više označen kao glavni akter uvođenja stanja kaosa u Hrvatskoj.

Sve je trebalo u EUrounijskoj Hrvatskoj izgledati  još krvavije, nego što to BALKANAC Vučić čini nad vlastitim narodom u Srbiji.

U ovom trenutku, u ovakvim okolnostima, Deklaracija o GENOCIDNOSTI NDH, Hrvatskom bi LOPOVSKOM režimu, došla kao žednome  kap vode u pustinji.

No, iz Beograda niti ovog puta nije stigla pomoć u donošenju takve deklaracije. Zbog toga Plenkovićev režim sve se više raskrinkava kaonkriminalni,  zločinački.

Nasukao se TITIN SKOJevac na santu leda i poput TITANIKA tone..

Tone i Vučić i njegov režim pod teretom počinjenih zločina, kriminala, izdaje..

Možda je ovakav potez srpski/Vučićevih skupštinara, poruka službenom Zagrebu, kako se na službeni Beograd ne može više oslanjati.

Kako svaki utopljenik neka sam svoju slamku spasa traži.

Pogotovo u sljedećim  događanjima, koja neumitno upravo jedno za drugim samo što stigla nisu?!