Banat
U Zrenjaninu se stiglo dotle da dosadašnji stranački prvaci postaju krpe za brisanje režimske prljavštine i beskičmenjaci koji se bez i malo sramote dodvoravaju vlasnicima vlasti

Čekajući da se nešto obruši, pa da krenu

Ovoga puta iz krajnje moralnih razloga pišem o nemoralnoj političkoj i ne samo političkoj kreaturi. Opozicija u gradu je na staklenim nogama koje su pored toga i napukle. Velika razjedinjenost je i u koalicionim grupama jer, nekako, svi žele što veći deo kolača, a kolač se ne deli, pojedoše ga oni u vlasti do poslednje mrvice.

Milica Gardinovački

Ta razjedinjenost i očigledan sukob mišljenja je možda i nastao zato što su trenutno predsednici gradskih odbora opozicionih stranaka nedorasli poziciji, a i pozicije su jadne . O brojčanom stanju opozicionih članova odbora (bilo koje stranke) ne vredi ni polemisati. Tu su uglavnom predsednici GO i članovi njihovih porodica, poneki kum ili šurak, zeblesnuti komšija i to je to.

Stranka Slobode i pravde je u rasulu, a dotadašnju predsednicu Sonju Pernat nakon napuštanja stranke centrala iz Beograda (čitaj: lično Đilas) je zajedno sa članovima pokreta PUF pokušala da zbaci iz stranačkih prostorija.Pokušano je da se nametne onom malobrojnom članstvu mimo reda novi predsednik  Rade Vasiljević,mlađi, neuko momče (koje osim Marinikinog afektirajućeg osmeha ništa drugo nije ni video, a ni znao) koje će da cvrkuće po notama napaćene Marinike.Nestali su gradski odbori i ostali na sceni samo takozvani predsednici istih. Sada deluju kao jedna stranka jer inače bi bili sasvim neprimetni. Sve u svemu stanje opozicije je očajno. Čeka se šta je odlučila Sonja Pernat o daljem delovanju. Za sada ostaje samostalni poslanik za koga se veruje da će ipak provući zrenjaninske probleme kroz Republičku skupštinu.

E, sad se desila i značajna promena u Novom DSS. Naime, dosadašnji dugogodišnji predsednik stranke Zoran Sandić je samovoljno dao ostavku na mesto predsednika gradskog odbora u Zrenjaninu i vratio je odbornički mandat. Za većinu poznavalaca političkih promena to bi značilo i napuštanje stranke ili ostajanje u istoj kao čan i ništa dalje od toga, ALI….Ne da se Zoran tek tako. On je godinama neprikosloveno vladao i DSS i METLOM i NADOM i eto Novim DSS, ali…Opet ali…no, da bi bilo jasnije vraćamo se u izbornu 2012. godinu kada je vrh DSS kompletno prešao u SNS koji je tada dobio izbore. Čedomir Janjić je tada bio predsednik DSS, a avanzovao je u dva mandata kao gradonačelnik i kao predsednik skupštine grada. Njegovi posilni u DSS su takođe bili dobro pozicionirani: Dragan Ćapin  i Rajko Kapelan na mestu pomoćnika gradonačelnika.I tada je Zoran Sandić imao želju da im se priključi, no zli jezici kažu da ga niko iz tadašnjeg SNS nije hteo.

Sandić nikada nije pravio tim u stranci. On je jednostavno imao svoje sledbenike koji su verovali da će od lojalnosti da imaju korist, ali slaba vajda. Sandić je imao „svoje“ ljude koji su preskakali pozicije u stranci i koji su prolaskom kroz dovratak od vrata postajali podpredsednici i osobe od poverenja. Jedan od takvih je bio Saša Savić koji je arogancijom terao nove članove, a stari mu se ili nisu suprotstavljali ili su mu se dodvoravali.

Zaposlen u ŠINVOZU obećavao je posao niže kategorije pojedincima koji su delili flajere, lepili plakate i odlazili na tribine dovlačeći i druge, manje aktivne pristalice. Saša je odmah posle izbora pao u zaborav jer je prvo napravio haos u firmi u kojoj je radio napustivši ŠINVOZ iz ličnih narcisoidnih razloga, a onda se u isti vratio zbog,kažu, pokrenute istrage o mobingu po rodnoj osnovi.

U krajnjoj liniji, on je bio kratko bitan za politiku DSS, ali je za to vreme uz Sandića rasterao mnoge kojima je politika izgledala sasvim drugačije. Sandić je poreklom iz sela Čestereg i sa mesta podpredsednika opštine Žitište došao je u Zrenjanin. U stranci kažu da je imao predatorske osobine i mnogo žena je zbog njegovih švalerskih ambicija napustilo stranku. Žene su se jedna drugoj želile, ali kako nikakve zaštite ni od koga nije bilo napuštale su stranku. Sandić je stranku vodio po sistemi JA, PA JA i to godinama…Kažu deesesovci i bez zapisnika i bez kvoruma i bez sadržaja. Na dogovore sa novim članovima koji su po njegovim kriterijumima mogli da budu korisni razgovarao je jedan na jedan i to po ja tebi, ti meni.

Neki ljudi se rode da budu kazna i sebi i drugima, pa je tako i on izgleda bio neka vrsta kazne za DSS. U poslednjoj kampanji nije učestvovao. Tribine je izbegavao, na javne nastupe nije izlazio, a sve akcije koje su bile vezane za kampanju za izbore iznele su nove mlade snage u stranci. Bio je zauzet sada već svima u gradu poznatim razlogom….Afere među zaposlenima se uvek završe nečijim fijaskom pa tako i u političkim strankama. Sandiću je baš pred izbore proradio testosteron i zov prirode je bio jači. Ljudima sa kojima je trebao da sarađuje i koje je poznavao stizali su klipovi sa lascivnim i solidno inkriminišućim sadržajem Sandića i poznate im plavuše iz stranke. Narušio je svoj položaj stranačkog lidera , ali i bacio javnu ljagu na svoju porodicu.

Stizale su poruke u kojima se pominje i javna bruka preko objava na gradskim bilbordima  sa slikama švalerskih dostignuća.On je tada bio u paničnom strahu ,očigledno iz više razloga…verovao je da ga prate, prisluškuju i ko zna šta još, ali je takođe dozvolio da mu predmet bruke na sastanku gradskog odbora pred tridesetak članova preda poklon za rođendan koji je on u svom samoljublju i otvorio…kaiš za pantalone…

Očigledno iste one koje nije umeo da zadrži da ne spadnu. Trač se brzo širi. Samo da je svako od prisutnih događaj prepričao ukućanima, a oni preneli dalje i šteta je nepopravljiva. Posle toga je dao ostavku na mesto predsednika GO i vratio je odborničko mesto zadovoljavajući se statusom podpredsednika glavnog odbora DSS i republičkog poslanika. Miloš Jovanović očigledno ne poznaje lokalnu reputaciju svog pomoćnika i saradnika pa se Zoki još uvek nalazi na tom mestu.  Jovanović se ionako ućutao, nema ga na protestima, neaktivan je u skupštini  i ne izjašnjava se o bilo kojoj temi koja trenutno izvlači narod na ulicu.

Bilo je i reči da  Sandić ostavku daje zbog intervencije na srcu, ali ta priča je sasvim utihnula tako da je to izgleda bio samo izgovor. Sada mu je sujeta sasvim proradila i opstruiše gradski odbor DSS u gradu. Odbor je delimično podeljen na nove ljude i njegove repove. Postoji verovanje da je klasičan insajder SNS obzirom da se previše druži sa gradonačelnikom Simom Salapurom i da verovatno sledi njegova uputstva. Druži se i sa Milenkom Jovanovim kome je, gle čuda, pomogao da u dom za stare u Kikindi smesti nekog rođaka. U Kikindi pa još Jovanovu…I tokom kampanje se sretao i družio sa Jovanovim…

Postoje fotografije iz picerije SARACENA koje je slikao momak koji ih je obijicu prepoznao pa- da se nađe. Kažu oni koji poznaju Sandića da je izdaja DSS očigledna i da bi on rado promenio tabor, ali da je perspektiva Salupure sasvim drugačija. Mnogo je bolje da ga koriste kao zlu krv u DSS i da ga drže pomoću šargarepe, kanapa i štapa za potrebe lokalne vlasti u blaćenju opozicije.

Što se DSS tiče stanje je obećavajuće. Kod naroda creva krče put, a kod vlasnika vlasti debeo buđelar. Kao će da se završi prijateljovanje Sandića sa Salapurom i Janjićem tek će da se vidi. Dotle sitne ribe postaju uhlebljeni članovi SNS . Eto, nekadašnji ZELENI i ko zna kakav još Aleksandar Jankov menja pozicije . Iz JP VODOVOD premešten je u komunalnu policiju. Od apsolutno nebitnog postao je apsolutno zaposlen…Obzirom na to da je na volšeban način bio sagovornik Brnabićki kada je zbog vode boravila u gradu i nije neko iznenađenje. Osveta najgorih se sve više oseća, ali niko ne reaguje.

A da korupcija nije nužno zlo nego nužnik zla je dokaz izgradnja puta Beograd – Zrenjanin. To je jedan od najskupljih projekata koji će da košta više nego  EKSPO jer mu je procenjena vrednost 187,6 milijardi dinara. Izgradnja ove putne infrastrukture se finansira gotovo cela iz kredita, a niko ne daje objašnjenje zašto radovi kasne i zašto se cena stalno povećava. Posebno je zanimljivo što se put  radi u ravnom Banatu i nema objašnjenja za sve navedene nadvožnjake, podvožnjake, raskrsnice, mostove, okretnice, petlje i ko zna šta još što je planirano. Kada će da dođe smak polusveta?. Neko je pritisnuo očidač za nemir, a oluje u daljini me miruju. Samo košava preti da osnese Banat dok narod ćuti. Kakav košmar- sanjamo da smo živi.

P.S. Odgovorna sam za ono što kažem, a ne što je neko shvatio.

Scroll to Top