Druga strana
Sledi li novo doba i preporod srpske diplomatije nakon njenog potunog sloma?

EKSELENCIJE I PREFERENCIJE

Padom deceniju i po dugog mafijaškog režima u Srbiji, „oživeće“ i diplomatska aktivnost nekih do sada „uspavanih“ diplomatskih predstavništava u Beogradu. Kao u poznatom romanu noobelovca Iva Andrća, „Travnička hronika“, gde se konzulati zatvaraju kad se narod pobuni, a otvaraju kad prilike „omekšaju“, tako i svojevrsna beogradska hronika diplomatskih službi rečito govori da su ambasade aktivne kad dođe „novo doba“. Šta to novo doba donosi, znaće se početkom sledeće godine kad u Beograd dođe američki novih ambasador (nakon dve godine bez popunjenog mesta), a vlada u Kremlju eventualno povuče svog dosadašnjeg ambasadora-agenta.

L. Mitrović

Evropski lideri na IX (devetom) samitu političke zajednice Evropske unije u Dablinu, sa puno licemerja su pozdravili „mirnu tranziciju“ vlasti u Srbiji, mada svako od njih znao za informaciju da je Vučićev režim u Beogradu i širom Srbije spremao krvoproliće u noći 25. oktobra 2026. i narednih dana, da nije bio spreman da prizna poraz na izborima i da je samo oštrom i pravovremenom reakcijom državnog sekretara SAD   sprečeno ono najgore.

A, to kako su lideri takozvane političke zajednice EU „pozdravila mirnu tranziciju vlasti“,  govori i prisustvo Vučićeve „dvorske lude“ Ana Brnabić, koja je u ime Srbije, kao predsednik Skupštine i predsednik države u tehničkom mandatu (do 17. novembra 2026.), prisustvovala ovom događaju („kolege“ su je ljubazno ispratile i zahvaljivale se na „korektnoj saradnji“, kako su pojedini evropski mediji preneli). Bilo je to njeno poslednje diplomatsko putovanje. Dalje, svi putevi vode na optuženičku klupu. 

Ali, u mnogo ozbiljnijojn atmosferi, u Srbiju uskoro dolazi novi ambasador SAD. Vlada predsednika Trampa od januara meseca 2025. nije imenovala novog američkog ambasadora zbog poznate afere sa nekadašnjim kandidatom za tu funkciju, Markom Brnovićem. Upravo u tom periodu vlada SAD je uvela sankcije naftnoj kompaniji NIS (u ruskom vlasništvu) a Aleksandru Vučiću uvedene „tihe sankcije“ (mogao je privatno da dolazi u SAD ali ne i službeno (osim u zgradu UN u Njujorku, o čemu svedoče široj javnosti malo poznata tadašnja „uputstva“ data američkom ministarstvu spoljnih poslova od strane državnog sekretara SAD).

I nakon dve godine, u januaru 2027. u Beograd, kao novi ambasador SAD, dolazi profesor Majkl Jang, koga je predsednik Donald Tramp nominovao (kao jedinog kandidata!) Majkl K. Janga (Mike K. Yang). On će, ukoliko prođe sve procedure, a Senat potvrdi njegov mandat doći na mesto prethodnika, srpskoj javnosti dobro poznatog Kristofera Hila, koji se povukao u januaru 2025. posle smene administracije.

Jangova nominacija se smatra u diplomatskim krugovima valikim iznenađenjem, jer do sada nije imao nikakvih direktnih dodira sa regionom Balkana, za razliku od prethodnog kandidata Marka Brnovića, o čijoj nominaciji Senat nije ni raspravljao.

Naime, Jang, uprkos tome što ima ozbiljnu diplomatsku karijeru, nikada u svojoj diplomatskoj karijeri nije radio na pitanjima Balkana. Ozbiljno obrazovanje i veliko iskustvomima: prava je diplomirao i doktorirao na Harvardu, radio je kao profesor prava i predsednik više univerziteta, a ima i značajnu političku i diplomatsku karijeru u Stejt departmentu tokom mandata Džordža Buša starijeg.

Između ostalog, Jang je intenzivno radio na pregovorima i međunarodnim sporazumima koji su se odnosili na ujedinjenje Nemačke, zatim na izradi Severnoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA), pregovorima koji su doveli do osnivanja Svetske trgovinske organizacije (STO), kao i na radu Konferencije Ujedinjenih nacija o životnoj sredini i razvoju.

Kad se pogleda njegova diplomatska biografija, vidi se da je pripadnik „elitnih“ ličnosti američke diplomatije i da je na službi radio krupne strateške poslove za interese svoje države. Šta je cilj ovog imenovanja, nije teško pogoditi: Jang je čovek koji „vidi široku sliku“ i sve interesne grupe u spoljnoj politici SAD koje žele da uspostave neku vrstu integracije na Balkanu među „saveznicima“, pozdraviće njegovo imenovanje. Ali, procedura njegovog izbora je neizbežna.

Kako Senat odluči, tako će biti…U isto vreme kad se njegova „nominacija“ dešavala, pomoćnik državnog sekretara SAD Brendan Hanrahan sastao se sa predstavnicima Studentskog pokreta i „studentske liste“ kako bi im čestitao na postignutom uspehu. I, tom prilikom kratko saopštio: „…Spremni smo da zajedno radimo na ostvarivanju zajedničkih prioriteta, nastavimo da gradimo na temeljima našeg Strateškog dijaloga i dodatno osnažimo partnerstvo između Sjedinjenih Američkih Država i Srbije“. U međuvremenu, dok je još trajao „tehnički mandat“ poraženog režima, u Beogradu (7. i 8. novembra),u hotelu „Metropol“ je organizovana takozvana panel-diskusija o rudnim resursima Srbije. Domaćin ovog skupa bila je bivša ministarka rudarstva Dubravka Đedović Handanović, a VIP gosti su bili ambasador i „ekonomske diplomate“ iz Australije kao i predstavnici najvećih rudarskih kompanija zemalja britanskog Komonvelta. Očito je moć globalnih industrijskih velesila takva da ih nikakve političke promene ne sprečavaju kad namere da dođu do najvrednijih resursa neke države. A, hoće li nova, oslobođena Srbija biti razumna da „stane na rep“ ovoj mafiji, tek će se videti.

Srpska diplomatija je doslovno dotakla dno, devalvirana i ponižena od strane jednog suludog diktatora, izgubila je svoj pravac i smisao, najbolje kadrove i njhove veze u svetu. I Ruska federacija (Putinov režim), poslala je režimu AV (shodno „kvalitetu“ njegive diplomatije višestruko kompromitovanog bivšeg KGB špijuna Aleksandra Bocan Harčenka, koga je nekadašnja beogradska policija zamalo uhvatila (pobegao u ambasadu) zbog špijunaže na štetu jugoslovenske države. Šta je bila poruka ruske vlade slanjem ovog i ovakvog „diplomate“? 

Danas nakon pada bivšeg režima, i birokratija i korumpirane „stanice“ Evropske unije, tražiće od nove diplomatije u Srbiji (i svih koji sprovode stratešku politiku ove države), da kao „garant Dejtonskog mirovnog sporazuma“ utiču na ukidanje Dodikovog Zakona o zaštitu imovine Repubilke srpske i suspenzije svih zakona koje je taj entitet mimo Ustava BiH doneo, tražiće preispitivanje „Bonskih ovlaštenja“, o očuvanju partnerstva sa Rusijom i odbijanje priznavanja nezavisnosti Kosova, a nije isključeno ni da nastave sa ucenama vezanim za eksploataciju retkih rudnih bogatstava u Srbiji.

Nema nikakve sumnje da je do svega ovoga dovela 14 godina duga devastacija srpske diplomatije i njen potpuno konfuzan „koridor“ koji im je „crtao“ svrgnuti tiranin samovoljno. Njegovu spoljnu politiku su u poslednjim godinama njegovog samovlašća zvali „“WC diplomatijom“, jer je na gotovo svakom prijemu van Srbije uvek „dežurao“ u blizini toaleta.

U početku se verovalo da je to zbog nekog zdravstvenoig problema, a onda je postalo jasno da je tu pravio „zasedu“ poznati ličnostima evroposke i svetske politike tako što bi ih na brzimnu „saletao“ na izlazu, kad se „olakšaju“ (u blizini je uvek bila sa foto aparatom i njegova saradnica Suzana Vasiljević, koja bi sve to sa pristojne razdaljine zabeležila kao „srdačne susrete sa najvažnijim liderima…itd).

A, na šta je ličio prosečan radikalsko-maprednjački diplomata, govori jedan, još uvek aktuelni ambasador Srbije u Atini, Nikola Nedeljković, koji je na to mesto dopao sa ukupnim stažom od 12 godina u MUP-u i MSP.

Počeo je u MUP na pisarnici, i sa „šaltera“  brzo došao do nekih škola i diploma na „lakim univerzitetima“ gde nema ni ispita ni učenja. I tako polupismen, danas kupuje nekretnine po Beogradu i prebacuje ih na ujaka Radoslava, penzonera, ni krivog ni dužnog. Ima taj Nedeljković pet  stanova u istoj zgradi u Beogradu, kažu i puno toga još. Dobro upućeni znaju za njegovu „paralelnu delatnost“, da je bio nezvanični „kadrovik“ u Kolubari, da je „pola Lazarevca“ tamo zaposlio ali i isto tako i u EPS, MUP i MSP. Navodni diplomata je u Beogradu više nego u Atini. Svoga brata (Ivana Nedeljkovića), izveo je iz komunalnog preduzeća (JKP Lazarevac) i „postavio ga“ za pomoćnika predsednika opštine Lazarevac. Tu se kažu nije snašao. Onda ga je „prebacio“ u MUP gde i radi kao „koordinator“ i njihova sestra Ana Nedeljković…

Ali, to su tek mali detalji iz lagodnog života jednog naprednjačkog „kadra“ koji je dogurao do mesta ambasadora “ sa šaltera u pisarnici“ do prestižne funkcije u diplomatiji za samo jednu deceniju tokom vladavine zločinačkog režima.

Nije ovo jedini primer, skoro kompletna „krvna slika“ Vučićevog „diplomatskog kora“ bila je takvog ili slkičnog profila. Slučaj Srđana Seleša, narko dilera koji je došao u diplomatiju zbog „diplomatske popte“ i lakšeg prenosa narkotika, diplomatski pasoš „svečano“ je uružio Vučićev ministar spoljnih poslova Marko Đurić, takođe, jedna tragikomičlna ličnost nalik britanskom komedijašu „Mister Binu“.

 Seleš je dobio nadimak „Pit Bul“ zbog „fizičke inteligencije“, a njegoiv najbolji drug bio je „iz struke“, takođe narko-diler, i bivši direktor JP GSP Novi Sad, uhapšenog zbog šverca kokaina za račun vođa jednog balkanskog narko kartela.

Hoće li zatvor da slomi „dipolomatu“ Seleša hoće li tamo „propevati“ uskoro će se znati.  Uzapćeni policijski zlotvor Marko Kričak, u „klimaksu“ svoga položaja, postavio je izvesnog Gorana Isakovića na funkciju „oficira za vezu“ sa stranim ambasadama u Srbiji sa kojima je MUP Srbije uvek imao maksimalno profesionalne odnose. Situacija je dovela do toga da su oficiri za vezu na jednom sastanku kritikovali rad Isakovića kao i njegovo elementarno nepoznavanje saradnje između stranih policija i izaslanika. 

Definitivno ovaj čovek ne sme da predstavlja MUP Srbije u Inostranstvu, a posebno ne da bude na čelu NCB Beograd.  Pomenuti Goran Isaković bio je ranije načelnik za DKP iz JZO i obilazio policajce koji čuvaju ambasade, a nakon što se „pokazao“ kao batinaš na protestima, Kričak ga šalje da bude ni manje ni više nego načelnik Odeljenja za međunarodnu operativnu policijsku saradnju. Iako nije imao ni elementarno znanje iz te oblasti niti govori bilo koji strani jezik (ni sa maternjim nije kako treba!) u noći izbora 25. oktobra nabavio je suzavce i teleskopske palice, obukao taktičku uniformu i bio spreman na sve.

 Na adresi Terazije 41 u kancelariji i dalje drži sliku AV na zidu, dok istovremeno progoni i uhodi kolege postavljenjem kamera po hodnicima zgrade (mnogima je „instalirao“ i prisluškivače). Otvoreno se hvalio i pretio vezama sa AV, kao i time da čeka stan koji treba da dobije od EXPO 2027, dok je svakodnevno vršio mobing nad zaposlenima i preti im premeštajima.

Uz pomoć Marka Krička je bez ikakvog razloga isterao nekoliko ljudi koji su dugi niz godina radili u Interpolu, nakon čega je u Odeljenju nastalo opšte rasulo. Po volji Marka Krička i Ilije Milačića bivšeg načelnika Službe za kriminalističko-obaveštajni rad (SKOR) PU za grad Beograd, doveo je i Maju Milačić, Ilijinu suprugu da bude šefica Odseka u Interpolu, radeći sve na direktnu štetu Odeljenja i celokupnog sistema, pa i MSP Srbije. Uzalud su bila upozorenja nekih stručnih ljudi da se nanosi ogromna šteta saradnji sa stranim diplomatskih predstavništima i time urušava ugled Srbije.

O tome šta je radio ambasador u SAD Dragan Šutanovac, jedna primitivna sirovina bez osnovnih znanja i diplomatskog ponašanja, upleten u niz kriminalnih poslova, moglo bi se saznati u sezonama predstojećih velih sudskih procesa koji će otkriti ko je i kako planirao da devastira Srbiju i koliko je u tome zaradio.

Povratak na vrh