Poverenje se gubi preko nocìi, ali su potrebne godine da se obnovi...
SAD – Evroazija: izazovi i mogućnosti
Nedavno održan dvodnevni 19. Veronski evroazijski ekonomski forum u Istanbulu, obeležen je neočekivanim elementom, koji zaslužuje novinarsku metaforu „šlag na torti“. Ovako je doživljena sesija na temu „SAD – Evroazija: izazovi i mogućnosti“.
Piše: Vladimir Mihejev
Sam sastav američke delegacije bio je indikativan: Robert Ejdži, šef (predsednik) Američke privredne komore u Rusiji; Bob Foresman, zamenik predsednika upravnog odbora konsultantske kompanije KingsRock Advisors; Tomas Grejem, američki politikolog, nekada savetnik američkog predsednika Džordža Buša za Rusiju i Evroaziju, sada ekspert u Savetu za međunarodne odnose.
Prisustvovao je i Džordž Bibi, potpredsednik i direktor istraživanja u Centru za nacionalni interes, a ranije – rukovodilac Intel Liasion, analitičkog odeljenja CIA u Rusiji. Posebno je zanimljivo što je Bibi autor knjige „Ruska zamka: Kako bi američki rat iz senke sa Rusijom mogao da se završi katastrofom (The Russia Trap: How America’s Shadow War with Russia Could Spiral into Catastrophe).
Za sve dobro protiv sveg lošeg
Za „obnovu odnosa između poslovnih krugova“ dve zemlje zalagao se Tomas Grejem. Ovaj stručnjak smatra da je još uvek daleko trenutak kada će američki biznismen sa Forbsove liste biti spreman da uloži u bilo kakav ruski projekat dve milijarde dolara. Pa ni ruski biznismeni, dodao je Grejem, necìe preko noći početi da traže partnere preko okreana, uzimajući u obzir pritisak sankcija. „Bicìe potrebno vreme pre nego što biznismeni sa obe strane steknu poverenje da se politika necìe mešati i ometati investicije.“
Bob Foresman je predstavio američko-centričan pogled na „sporazum o dizelu“. On to smatra ustupkom Trampove administracije, jer to nije podstaklo Moskvu da učini odgovarajuće ustupke (u konfrontaciji sa NATO-om na ukrajinskom ratištu, prim. V. Mihejev). Po Fresmanovom mišljenju, kupovina dizela ima za cilj da pokaže Moskvi da „postoji konkretna korist za nju od sarardnje sa SAD“. Na taj način SAD navodno ubeđuju Rusiju da sedne za pregovarački sto u vezi sa „ukrajinskim slučajem“.
U svakom slučaju, obnavljanje dijaloga između Rusije, Ukrajine i SAD i prelazak na puteve diplomatije je veoma pozitivan događaj, rekao je na forumu Kiril Dmitrijev, specijalni predstavnik predsednika Rusije za investiciono-ekonomsku saradnju sa inostranstvom.
Uspostavljanje ekonomskih odnosa sa SAD apsolutno je opravdano, rekao je Dmitrijev, jer je važno probiti „medijski zid“ koji „napada rusko-američke projekte“.
Trenutno se razmatraju i isporuke ruskog đubriva, neophodnog za američke farmere, energetski projekti na Arktiku i izgradnja zajedničkog data centra, jer, kako je primetio Dmitrijev, Rusija ima najjeftiniju električnu energiju za „ishranu“ veštačke inteligencije.
Pozitivan ton ovih izjava nije mogao a da ne obraduje, s obzirom na sveobuhvatni pritisak zapadne „koalcijie voljnih“ na rusku ekonomiju s jednim jedinim ciljem: da se zemlji koja je oslobodila pola Evrope od nemačkog fašizma nanese strateški poraz.
Ne zagreva se mnogo, samo je malo toplo
Bilateralna američko-ruska trgovina u uslovima „paklenih sankcija“ koje broje više od 36.000, odavno je, kako kaže popularni engleski izraz, stavljena u drugi plan. Asortiman robe je ograničen. Finansijske transakcije su složene, iako se dešavaju. Gostoprimstvo trgovaca je prilično iznuđeno, ponekad usiljeno i izveštačeno.
Amerikanci od Rusa kupuju azotna đubriva, obogaćeni uranijum i radioaktivna hemijska jedinjenja, kao i platinu i metale iz platinske grupe. U suprotnom smeru, mi uvozimo lekove (pre svega vakcine), medicinsku i optičku opremu, određene vrste poljoprivrednih proizvoda.
Trgovinski promet je blago porastao u 2025. godini (oko 4,4 milijarde dolara u poređenju sa približno 3,5 milijardi dolara godinu dana ranije), ali to ne može ni da se poredi sa 2021. godinom, kada je obim međusobne trgovine premašio 36 milijardi dolara. Trgovina između Rusije i SAD „u uslovima sankcija, ostaje na ograničenom, ali stabilnom nivou, koncentrišucìi se u uskim, strateški važnim segmentima“, zaključio je predsednik Privredne komore RF Sergej Katirin.
Perspektive su mračne. Ovi pregovori (od latinskog negotium – „posao“) su primetno zastali, što nije iznenađujucìe s obzirom na učešcìe SAD u punom obimu u neobjavljenom ratu protiv Rusije na ukrajinskom bojnom polju i na eskalirajući sankcioni pritisak EU. Projekat Ukrajina kao „anti-Rusija“ nije okončan.
Radi se i o tome da se investicije u antiukrajinski majdan od oko 5 milijardi dolara, koje su išle preko Agencije za međunarodni razvoj (USAID), prema otkriću kume državnog udara iz 2014. godine, pomoćnice državnog sekretara SAD za Evropu i Evroaziju Viktorije Nuland, nisu do kraja isplatile. Isto kao što se nije isplatila finansijska podrška vojne mašinerije i struktura vlasti kijevskog režima. Plan da se Rusija, a u isto vreme i Ukrajina, pretvore u bazu hrane Zapada i poligon za buduću agresiju protiv Kine, nije uspeo.
Uz to, za američke korporacije Cargill, Dupont i Monsanto, koje su kupile 17 od 62 miliona hektara ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta, ne uspevaju u potpunosti da naplate rentu i profit od ove akvizicije na stabilnoj osnovi, u uslovima borbenih dejstava koja se nastavljaju.
Zbog svega navedenog, nema razloga da se predamo ružičastim iščekivanjima o vracìanju prethodnog nivoa trgovinsko-ekonomskih odnosa sa SAD i Zapadom generalno. U izveštaju „Iscrpljenost i disbalans Rusije“, koji su 2019. godine sastavili analitičari korporacije RAND, sa direktnošcìu iskusnog cinika, preporučuje se skup destruktivnih mera. Preciznije:
Pojačati pritisak sankcija. Prebaciti Evropu na američki tečni prirodni gas umesto ruskog gasa koji stiže gasovodom. Privucìi obrazovanu omladinu i kvalifikovane stručnjake u zemlje Zapada. Ugroziti stabilnost unutrašnjepolitičke situacije preko diskreditacije vlasti, pre svega putem finansiranja opoziciono raspoloženih javnih ličnosti i štampe. Isključiti Rusiju iz međunarodnih organizacija, zabraniti učešće sportistima na takmičenjima, na svaki mogucìi način okaljati njen imidž kroz „kenselovanje“ ruske kulture.
Ne treba zatvarati oči pred činjenicom da pomenuti izveštaj nije akademska studija. To je detaljno razrađena strategija i taktika, to je plan za konkretno delovanje, koji se danas dosledno sprovodi tačku po tačku.
Kada je dizel glava svega
Geopolitička situacija je, kao i obično, promenljiva. Fundamentalna greška zapadnih globalista, koji nisu uspeli istovremeno da pokrenu i vode dva rata, protiv Rusije i Irana, dovela je do energetske krize. To se kao bumerang vratilo američkom tržištu i dovelo do preokreta među biračima, koji mogu da na međuizborima za Kongres SAD ostave na cedilu one za koje su do juče glasali (što se u međuvremenu i dogodilo).
Tu je i koren Trampove ideje da dozvoli uvoz ruskog dizela koji je pod ograničavajućim sankcijama do 7. aprila 2027. Uzgred, ako je verovati izvorima informacija Njujork tajmsa, Stiv Vitkof i Džared Kušner, specijalni predstavnici Donalda Trampa, tiho, „iza kulisa“, predložili su Kijevu i Briselu da obnove kupovinu ruskog gasa na veliko.
Vašington deluje po principu „svako dobija svoj deo“. Kijevu se predlaže da otvori, trenutno prazne, gasovode koji prolaze preko njegove teritorije, a preko kojih ruski gas stiže do Evrope, što bi popunilo budžet Ukrajine za oko 1 milijardu dolara svake godine. Za Moskvu će, defakto, ukidanje sankcija, kako smatraju trampisti, biti stimulans za početak pregovora. EU bi uspeo da dobije jeftine energente, za šta se predlaže da delimično vrate i koriste preživele niti sistema „Severni tok“.
U Briselu su odmah odbili ponudu i ostali verni odluci da odustanu od energenata iz Rusije. Evropske birokrate još nisu došle sebi posle „sporazuma o dizelu“, kao ni od reakcije zdravorazumskih Evropljana, koji nisu srecìni što su upregnuti u ratna kola, kojima globalisti žele da započnu novu fazu „Prodora na Istok“.
„Evo kako se to radi!“, prokomentarisala je skidanje sankcija s ruskog dizela kopredsednica Alternative za Nemačku (AfD) Alis Vajdel. „Za sada (nemački kancelar) Merc razara Nemačku sankcijama i skupim tečnim gasom, dok se Tramp bavi realnom politikom!“ Bivši predsednik Srbije Aleksandar Vučić (koji je dao ostavku 27. septembra), rekao je: „Veoma važna je činjenica da su tim korakom Amerikanci prekinuli lanac sankcija nametnutih Ruskoj Federaciji.“
Ovaj Vučićev zaključak više spada u kategoriju „predstaviti puste želje kao stvarnost“. Bliži istini je američki analitičar Endrju Napolitano, koji u članku za Politiku, sa direktnošcìu spoljnog posmatrača (ili starog Rimljanina) iznosi očigledno: „SAD je, u okviru Specijalne vojne operacije u Ukrajini, protiv Rusije, istovremeno čuvajući masku neutralnog posrednika.“
Ključna reč je „maska“.
Nadalje, potomak drevnih Rimljana upozorava da još nema smisla očekivati od Vašingtona reviziju spoljnopolitičkih prioriteta. To je moguće samo u slučaju da troškovi postanu kritični. Oni (američki vladajući klanovi) moraju da „iskuse ozbiljan poraz da bi nešto shvatili, ili da osete smrtonosnu pretnju za svoje postojanje“, smatra analitičar Napolitano, jer samo tada mogu da se pojave klice novog razmišljanja i ispravniji stav prema suživotu na planeti, sa uzimanjem u obzir i interesa drugih zemalja.
Međutim, bilo bi neprirodno odbaciti na Veronskom forumu u Istanbulu otvoreno izražene dobre želje američkih delegata za uspostavljanje (obnavljanje) partnerstva sa nama.
Uostalom, to dolazi od građana genetski vojne države, koji su tri petoletke (sve do epohalnog govora Vladimira Putina na Minhenskoj konferenciji 2007. godine) bili u euforiji zbog navodne pobede u hladnom ratu.
Želimo da verujemo u iskrenost sabesednika, prevazilazeći prirodni skepticizam nakon gorkog ukusa licemerniih 90-ih („mir, prijateljstvo, žvakaća guma“). Ali svaki put se ta zavodljivost spotakne o tužno iskustvo komunikacije. To je i priznanje zapadnoevropskih lidera (Angela Merkel i Franosa Oland), da su oni svesno obmanjivali Moskvu prilikom zaključivanja Minskih sporazuma. To je i otkriće državnog sekretara SAD Marka Rubija da su na samitu u Enkoridžu samo iznete ideje, ali nije postignut nikakav dogovor o završteku rata NATO-a protiv Rusije.
Međutim, čovek se ne može osloboditi predrasuda da „duh dizela“ za manje od pola godine može da ispari, kao što je bilo sa „duhom Enkoridža“. Ali nećemo praviti nikakve prognoze.
Na zasedanju Valdajskog kluba Vladimir Putin je ocrtao jasnu paradigmu spoljne politike u uslovima evolucije EU ka vojnom bloku a la NATO i slabog razuma neizabranih lidera te alijanse: „Neko zabranjuje pojedinačnim zemljama da grade odnose sa Rusijom danas. Nama niko ne zabranjuje, mi smo spremni.“
Ljudi čine dobro samo iz nužde
Nehotice mi pada na pamet odlomak iz traktata Nikola Makijavelija „Vladalac“. Ciničan do krajnjih granica i lišen iluzija o ljudskoj prirodi, ovaj firentinski diplomata, koji je postao penzionisani pisac nakon hapšenja, mučenja i amnestije, ne bez razloga je tvrdio: „Ljudi postupaju dobro samo iz nužnosti; kada imaju veliku slobodu izbora i mogucìnost da se ponašaju kako im se prohte, tada odmah nastaju najvecìi nemiri i nered.“
Nehotice se javlja iskušenje da reč „ljudi“ zamenim sa Anglosaksonci i Evropljani iz bivših kolonijalnih ili propalih, kao u slučaju Poljske, imperija. Postoji mnogo primera kako, lišeni „slobode izbora“, počinju da se ponašaju predvidljivije.
Trebalo je da cena dizela u Americi stigne na 6,28 dolara za galon (što je povecìanje cena od 70% za sedam meseci od početka agresije protiv Irana), pa da Trampova administracija odmah izvuče isporuke ovog ruskog energenta u SAD iz sankcionih ograničenja. Globalistički klanovi su pohisterisali.
Trebalo je da Moskva nacrta crvenu liniju – Rusija će u slučaju pokušaja da NATO izoluje Kalinjingrad primeniti sve raspoloživo oružje – pa da predsednik Vojnog komiteta NATO, američki admiral Đuzepe Kavo Dragone kaže (može se reći uveri) da se alijansa ne sprema da blokira ovu eksklavu.
* * *
… Treba reći da je voditelj sesije „SAD – Evroazija: izazovi i mogućnosti“ bila Američka privredna komora u Rusiji. Autori programa foruma su uključili u saopštenje, koje je pisano mnogo pre nego što je objavljen sporazum o dizelu, frazu koja je dala ton diskusiji – predstoji „pragmatično razmatranje ograničenja, održivosti i mogućnosti u kontekstu „nove globalne realnosti““.
Izgleda da je prvi korak ka priznanju te „nove globalne realnosti“ na Veronskom forumu učinjen. Mali korak. Prvi put za 19 godina od trenutka pokretanja Veronskog foruma, na njemu je učestvovala delegacija iz SAD.
Istina, u okviru turbulentne faze, blago rečeno, u odnosima između Rusije i Zapada, to ne menja vekovnu i dokazanu istinu: poverenje se gubi preko nocìi i obnavlja godinama.
