Bez pardona
Kako zavoleti Aleksandra Vučića
Srbijom kao što i svi znate, uz pomoć raznih mahinacija, laži i obmana punih dvanest godina vlada režim na čijem je čelu Aleksandar Vučić, bivši ministar informisanja, potrčko Vojislava Šešelja nekada i čovek koji je svojim činjenjem uradio sve da ostanemo bez teritorije, ljudi i imovine. Kako se vreme odmiče kao i svemu i ovom režimu je došao kraj a to je nekako i ciklus od dvanest godina, setimo se sada režima Slobodana Miloševića ili vlasti Borisa Tadića i demokrata. Prosto je i narodu dozlogrdilo da sve ovo trpi, poručuje kolumnista Ljubomir Stevanović, urednik yutyub kanala i portala Slavija info
Ljubomir Stefanović
Ono što je posebno bitno za ovaj režim je apsolutna kontrola medija, ili ako nisu pod kontrolom, onda da teme koje su zaista bolne nekako izbegnu. Poput teme Vladimira Cvijana, ili teme Veljka Belivuka, sistemske korupcije i drugih stvari koje direktno utiču na rejting.
Svojim radom na kanalu Slavija info nikada nisam izbegaovao nezgodne teme i do sada sam snimio više od 1.200 emisija sa ljudima iz različitih branši i nikada nisam ljude cenzurisao niti im branio da kažu svoje mišljenje, bio saglasan sa time ili ne.
Sloboda govora uvek mi je bila vrednost važnija od ideologije, geopolitičkog ili bilo kog drugog opredeljenja. Nažalost doživeo sam da mi se ta sloboda govora ukida i to sistemski traje od samog početka. Zbog kritike ka Aleksandru Vučiću pre više od pet godina stavljen sam na takozvane mere nadzora i kontrole takozvani NIK. I od tog trenutka svaki put kada sam ulazio ili izlazio iz zemlje bio sam zaustavljan na dodatne provere koje su trajale od pola sata do čak tri sata jednom prilikom.
Ovo se sve dešavalo oko 90 puta za poslednjih pet godina a često i u prisustvu mog maloletnog deteta. Doživeo sam i to da se i njegove stvari pretresaju, a da se dete stresira. Od kad je sve ovo počelo imao pet godina, a ovo traje i danas i na neki način se naviklo dete da je to normalno kad sa tatom ide na put.
Osim ovoga doživeo sam i više pretresa od strane policije u jednom kratkom periodu gde je interventna redovno zaustavljala moj auto i to na način da idu kroz grad prateći mene pa upale sirene u ulici Vojvode Stepe ispred broja 1… nekoliko puta i da baš tu žele da obave pretres. O nekim drugim sitnim podvalama poput onih da pripadnici BIA idu po mom komšiluku i pričaju da dilujem drogu ne želim ni da govorim, kao ni to da su pokušali negde i uspeli da kontaktiraju sve moje prijatelje sa kojima sam u kontaktu na neki od načina kako bi mi dali dobronamerne savete, mnogi su mu priznali, a nadam se da će i ostali.
Svo ovo ludilo u koje razumem da je teško poverovati, kulminiralo je u emisiji Hit twit na televiziji Pink kad me je Aleksandar Vučić direktno pomenuo u negativnom kontekstu i ocenio moj rad.
Realno kakvo ophođenje ima prema drugima dobro sam i prošao, ali onda se desilo i to da je naredio juriš. Kao i svaka kukavica naredio je juriš na pojedinca za koga vrlo dobro zna da nije povezan niti sa stranim službama, niti sa mafijom, ni sa kriminalnim podzemljem još manje sa režimom Mila Đukanovića i njegovim ljudima.
Juriš je došao zbog emisija ali se onda ludilo pojačalo. Prvo su me blatili u novinama ako to možemo tako nazvati, naravno bez imena autora (čak je i njih sramota) a onda se juriš pretvorio u nešto više.
U četvrtak 10.10.2024. godine više raznih inspekcija došlo je u lokal gde radim kako bi izvršili sve provere i uspeli su da ustanove da nije sve kako treba da bi isti zatvorili na dve nedelje. Sami su inače rekli da su retko kad videli toliko uredno sve od dokumentacije do svega ostalog ali ipak tu su proveli par sati dok nisu našli razlog. Samo dan posle toga 11.10.2024. godine u ulici Milovana Šaranovića ispred broja 5 doživeo sam da moje vozilo bude presretnuto od strane vozila BIA bez obeležja i da budem blokiran od pozadi sa plavim kombijem takođe vozilom BIA u koji su me ubacili.
Moram da naglasim da nisam pružao otpor iako su svi bili u civilu i bez baš jasnih obeležja. Nakon što su me ubacili u kombi krenuli su da me voze u meni nepoznatom pravcu, iskreno sam mislio da je to moj kraj. Da nakon kriminalizacije ide likvidacija tj bacanje u Dunav poput Vladimira Cvijana, ili u krečanu poput Stambolića ili nešto treće kao u slučaju Olivera Ivanovića.
Nakon što sam video da me vode u policijsku stanicu MUP Voždovac malo mi je laknulo. Ovde bi naglasaio da je hapšenje il kidnapovanje nelegalno ali ako se to izuzme nije bilo daljeg maltretiranja poput vezivanja lisica, pribijanja ili bilo šta sličnog a u povratku nakon saslušavanja pripadnik BIA me je vratio na mesto gde su me uhapsili i gde su mi oduzeli telefon i automobil. Šta su radili sa mojim stvarima zaista ne znam, a ja sam više puta tražio da se javim gostima kojima sam taj dana zakazao snimanja i svom advokatu.
Ništa od ovoga mi nisu dozvolili. U stanici policije u prostorijama koje koristi BIA sačekao sam oko pola sata dva njihova pripadnika koja su došla da obave razgovor samnom na temu mojih emisija. Od samog početka bilo je stvljeno do znanja da je ton preteći i da moram da sarađujem sa njima kako bi izbegao zatvor u trajanju od pet godina, onda kako bi obezbedio sebi bolji život, ili ako baš neću najavili su mi medijsku kompromitaciju u vidu puštanja transrodne osobe na Pink sa kojom sam navodno imao odnose možda i nasilnim putem, ne sećam se tačno.
Ali se sećam da sam predložio da budu kretivniji i da dovedu dve maloletnice koje sam silovao da pričaju na Pinku. Često su se vrtela pitanja zašto ne volim Aleksandra Vučića ali i teza da ga ja vređam i nazivam svakako u svojim emisijama. Čak i da je to tako to nije razlog za kidnapovanje a posebno ako se ima u vidu da sam zbog svog rada od osnivanja kanala imao desetak informativnih razgovora gde sam se odazvao na telefonski poziv. Napomenuo bi i to da me je i suptilno prećeno na tim razgovorima da ću završiti u delovima na deponiji da mogu biti isečen na komade i slične gadosti. Druga teza je da kompromitujem rad pripadnika BIA i da su stvari koje iznosim netačne ali činjenice našu službu skoro uvek demantuju a i ako su to laži zašto se toliko bave samnom postavlja se kao osnovno pitanje.
Naročito im je bilo bitno da ne pričam o ovome javno i verujem zbog toga da nisam prvi kome se ovo dogodilo i koristim ovu priliku da pozovem i druge ljude koji su imali slična iskustva da sve to obelodane.
U pitanju je politička policija SNS koja voli da radi u mraku i svetlost u ovom slučaju javnost ima baš smeta. Moj prvi komentar nakon pustanja <https://www.youtube.com/watch?v=xPGV4ZGm9fM> objavio je Dejan Petar Zlatanović a i kasnije sam u više emisija pričao o svemu ovome na mom kanalu i pričaću i dalje o tome a povešću i sudske postupke protiv odgovornih bez obzira na ishod istih želim da ostane zabeleženo kao period jednog sumornog vremena možda i najcrnjeg i to baš sada kad je režim odsvirao svoje i kada dolazi svitanje ma šta oni radili. Metode koje se na meni primenjuju definitivno nisu niti će ikada uroditi plodom.
Teško je nakon svega naterati nekoga da zavoli Aleksandra Vučića i to sada kada je došao kraj. Da je kraj blizu vidimo i po ponašanju režima, kod nas sve svaki režim pred svoj kraj baš identično ponaša s tom razlikom da je ovaj luđi.
Želim svima da se zahvalim na mnogo mejlova, poruka i javne podrške kao i one tajne od ljudi iz sistema. Poruke podrške su svakodnevne i zaista mi znače da nekako preguram sve ovo u svakom smislu oštećen od finansijkog do medijskog ali i to će proći.
Iskreno da nema te podrške ne znam kako bi nastavio dalje, a ni kakvog bi imala smisla borba za istinu. Hvala svima na podršci!