Bez pardona

Ovo je ta godina!

Ljubomir Stefanović

Nova godina počela je poprilično neobično. Umesto vatrometa u Beogradu na vodi, velikih koncerata i proslava ova godina počela je sa nevidljivim vatrometom i protestima koji nisu stali niti smanjili intezitet. Vatrometa u Beogradu na vodi jeste bilo ali ga niko od zagađenja, smoga i magle nije video. Nije to prvi put da nešto što platimo ne vidimo ali jeste pokazatelj i to ne baš dobar. Osim toga ovo je prvi put da nova godina prođe u tišini. U ponoć nikada manje petardi i vatrometa u odnosu na sve prethodne proslave nove godine. Moguće da je ovo lični doživljaj ali i u razgovoru sa drugim ljudima oseća se zabrinutost za budućnost. Mir i stabilnost niko više i ne pominje niti se tome nada. Ovo je prva godina da stariji sugrađani nisu ni pomenuli povećanje penzija koje im je neko dao. Kao da se više ne obaziru i da počinju da shvataju da sve to što im navodno neko da inflacija unapred pojede u realnoj kupovnoj moći.

Dolazi do otrežnjenja i to bolnog za mnoge. Osim toga ova godina počela je ne samo sa protestima zbog zločina u Novom Sadu već i sa mnogo crnih hronika. Ubistva i to ne u kriminalnim obračunima već ubistvima kod obolelih ljudi. Zaređale su se tragedije od Arilja, Inđije, Jagodine do Cetinja gde se ponovo dešava masovna sahrana. Ovako odavno nije bilo ako je ikada i bilo. Dani žalosti postali su prečesti samo je povod drugačiji. Kažu da postoji narodna mudrost da je najtamnije pred svitanje. Tome se nadamo i ovoga puta da će veći broj ljudi videti to svitanje i da neće stradati pre toga. Protesti i blokade koje organizuju studenti su jedan od značajnih pokazatelja urušavanja režima. Svakako da na ovakvu hrabrost  istrajnost kod mladih ljudi režim nije računao. I za sada nikako sa time ne može da se izbori. Njihovi zahevi su jasni a režim je u strahu da preko polubrata Andreja i Startinga neko ne dođe i do Oskara. Jasno je da nemaju nameru da odustanu a da je Srpska napredna stranka sa sve svojim lažnim studentima nemoćna. Nemoćna je i Bezbednosno informativna agencija ma koliko pratili, slikali, privodili i ucenjivali za sada su nemoćni da ovo uguše. Tek su nemoćni mediji kojima je godinama polazilo za rukom da skrenu temu sa suštine.

Mladi ljudi se informišu na drugačiji način i to što se govori na nacionalnim frkvencijama do njih ne dopire. Vučić se onda setio da nekako mora biti on bitan iako je to sve manje i pokušao da lažnim atentatima skrene pažnju da je on i žrtva i junak ovog vremena. Nije mu pošlo za rukom niko se više i ne obazire na to i samo takvi mediji gube na reputaciji ali i gledanosti. Onda je odlučio da poseti Hilandar i da naravno oskrnavi i ogadi i veru kod Srba. Nije problem što je posetio Hilandar ali jeste što iako je tamo slikanje i snimanje zabranjeno on je u društvu Nenada Popovića to prekršio i vodio je ekipu novinara i snimatelja sa sobom. Prosto čovek kapira veru kao dobar marketinški potez. Verovatno u neznanju a moguće i kako bi skrenuo pažnju na sebe u manastiru  Hilandar uradio je žargonski ili odbojškaškim rečnikom rečeno upijač. Ovako nešto do sada još nikad nisam video na onakav način da se pokloni ikoni ali dobro, marketinški opet je sebe vratio u centar pažnje. Više će ga narod gledati kao Jovanu Jeremić nego kao čoveka koji je Predsednik države ali dobro to među njegovim pristalicama nije greh. Osim toga danas više nije greh ni proslava Božića na jedan skaradan način kakav nikad ranije nije viđen. Tradicionalno porodični praznik sada se slavi pravljenjem lomače, paljenjem tolike vatre da se zapali i crkva. Da i to se desilo i to u Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Šapcu. U drugim mestima proslavio se Božić umesto u krugu porodice u kruženju kamionima i traktorima. A negde se i bacanjem petardi pa je valjda više u veri i veći tradicionalista onaj koji donese jaču. Ali vratimo se blokadama koje ne staju.

Nakon priča da nadstrešnica nije rađena, da su studenti strani plaćenici, da su koordinisani iz Hrvatske, da se biju oko para, da iza studenata stoji Dragan Đilas, Dragan Šolak i Zdravko Ponoš na kraju se ispostavilo da stoji njihova vera i odlučnost a to je ono što nema cenu. Režim je probao pričom o jeftinim stanovima i decembarskom ispitnom roku da kod njih probudi osećaj samoživosti ali to kod mladih ljudi nije prošlo. Tu je naišao na slepu ulicu. Još uvek postoje ljudi koji ne misle isključivo na sebe i na svoje trenutne interese već imaju širinu i shvataju gde žive. A na sve to i ne žele da odu odavde. Na svaki spin odgovorili su kontraspinom koji je video veći broj ljudi nego režimski spin. Na obraćanje Aleksandra Vučića odgovorili su da nije nadležan što je pokazalo veliki stepen razumevanja nadležnosti. Kao da je na red posle mnogo podničkih generacija kojima su uzrečice bile ćuti može i gore ili niko nije jači od države došla generacija ljudi koji kapiraju da niko nije jači od naroda i menjaj može i biće bolje. Možda je godina počela crna i sa crnom hronikom uglavnom ali ubeđen sam da je ovo TA godina koja će odsvirati kraj jednom režimu. U godinu su ušli bez dvojice direktora i to GSP Novi Sada Papovića i SDPR Petkovića koji su na službenom putu zadržani ušli su i bez Gorana Vesića kog nema nigde i u lošem je stanju ali i bez Tomislava Momirovića. Pritisak javnosti a pre svega studenata je veliki i to što je neko van javnosti ne znači da će biti van optužnice ili poternice. Svakako ovde se sve manje priča o realnoj politici a sve više o krivičnoj odgovornosti koja mora uslediti.

Čitaocima Magazina Tabloid i gledaocima Slavija info želim sve najbolje u novoj godini koja je ovako počela u veri da će se lepo završiti.

Scroll to Top