(P)likovi
Obračun u vrhu kartela: Aleksandar Vučić protiv Veselina Milića
Peder bez vazelina
U policijskoj, pravosudnoj i medijskoj kampanji, Vučić optužuje Milića da ga je izdao i da ga cinkari stranim bezbednosnim službama. U tom ratu, Vučić koristi svoja dva tupa oruđa, Ninu Šobotu i Pavla Bihalija, koji objavljuju operativne podatke o Milićevim putovanjima u Crnu Goru, Hrvatsku i Nemačku, ali i o novcu koji je nezakonito stekao, pa i o švalerkama. Za saradnju sa Milićem optužuju Ninoslava Cmolića i Vladimira Vrbaškog. Uz sve to, infantilno pokušavajući da ga uvrede, Veselina Milića nazivaju „Vazelin M“ i „Vazelinko“. Uzroke i posledice sukoba najmoćnijih pojedinaca u vrhu naprednjačkog kartela analizira zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid, Predrag Popović, bivši urednik u Dnevnom telegrafu, Nacionalu i Pravdi, nekada blizak prijatelj i saradnik Aleksandra Vučića.
Predrag Popović
Raspad naprednjačkog kartela je počeo uz pevanje i pucanje. I, već na početku, sukobili su se najmoćniji predstavnici suprotstavljenih klanova. Sportski komentatori bi rekli: finale pre finala. Aleksandar Vučić protiv Veselina Milića.
Jedan drugoga, zasad preko posrednika, optužuju za najteža krivična dela i tešku korupciju, targetuju saradnike i razmenjuju uvrede i klevete na račun članova porodice, a ne štede ni švalerke. Vučić razotkriva „Milićevu kriminalnu mrežu“, u kojoj istaknute uloge imaju, navodno, bivši šef Uprave kriminalističke policije Ninoslav Cmolić i kontroverzni biznismen Vladimir Vrbaški, koji je bio povezivan i sa grupom Veljka Belivuka. S druge strane, Milić kriminalizuje Marka Krička, ali i Andreja Vučića i Zlatibora Lončara. Iako razmenjuju uzajamne optužbe za izdaju i pederastiju, jasno je da se bore oko novca. Mnogo novca. Kako je počelo, nekome će uskoro da smrkne.
Signal za početak obračuna dogodio se u noći 12. na 13. maj ove godine, kada je Aleksandar Nešović Baja ubijen i zabetoniran u bure, koje je zakopano u nekom sremskom ataru. Među prvim informacijama o tom zločinu, koje su objavljene na društvenim mrežama, navodilo se da je u Baju, u restoranu „27“, dva metka ispalio njegov ortak, bivši policajac Saša Vuković Boske. Ubrzo se proširila vest da nije pucao Boske, nego Veselin Milić, tada na funkciji šefa beogradske policije. Milić je uhapšen tek 15. maja, kada je bilo očigledno da vlast neće moći da zataška slučaj.
Vučiću se tada učinilo da ima lepu priliku da se zauvek reši neprijatnog i opasnog svedoka zajedničkih zločina, od nezakonitog rušenja u Savamali, preko sabotiranja istraga o smrti Vladimira Cvijana i pevačice Jelene Marjanović, do kombinacija sa Belivukom, Koluvijom, Šarićem, Zvicerom i ostalim likovima sa optužnica i Sky aplikacije.
Više javno tužilaštvo tada je objavilo saopštenje u kome se navodilo da je Milić „namamio“ Baju Nešovića u restoran „27“, gde je likvidiran. Istovremeno, Kričak je batinama pokušavao da iznudi „priznanje“ vlasnika i konobara iz „27“, od kojih je tražio da svedoče da je Milić bio prisutan u vreme kada je Boske Vuković pucao u Baju Nešovića.
Taman što je „pakovanje“ počelo da skicira optužnicu, koja bi Milića zauvek smestila iza rešetaka, u Tužilaštvo za organizovani kriminal stigla je koverta sa 188 strana transkripta dešifrovanih poruka sa Sky. Jedan od tih sadržaja komunikacija, koje je Filip Korać vodio sa svojim ortacima, prošle godine je objavila i redakcija Magazina Tabloid. Ostale prepiske iz tog paketa posedovali su samo ministar pravde Nenad Vujić i dojučerašnji šef beogradske policije Veselin Milić. Mladen Nenadić, tužilac za organizovani kriminal, o pošiljci je odmah obavestio šefa kartela Vučića. Pošto ima beskrajno poverenje u beskrajno poslušnog Vujića, a Milić to nije mogao da uradi iz pritvorske jedinice Centralnog zatvora, Vučić je zaključio da je kompromitujući sadržaj poslao u TOK penzionisani policajac Cmolić.
Prema informacijama koje nezvanično plasiraju tužioci iz TOK-a, u dve prepiske se pominje Andrej Vučić, i to u vrlo kompromitujućim okolnostima. U jednoj od komunikacija navodi se konkretan dokaz o vezama Zlatibora Lončara sa pripadnicima Zemunskog klana, koje su očuvane do danas.
U toj prepisci, Filip Korać, koji je koristio kodno ime H3Q9DM, svog sagovornika, čiji identitet nije utvrđen, obaveštava da je Lončar u zemunsku bolnicu zaposlio Zoranu Bajić, nevenčanu suprugu Aleksandra Simovića, jednog od najbližih saradnika Dušana Spasojevića. Korać je istakao da „to svi znaju“ i da „Zorana može da završi sve što mu treba“. Te poruke se nalaze u sudskom spisu u slučaju koji se pred beogradskim Specijalnim sudom vodi protiv pripadnika Kavačkog klana, koji su optuženi za dva ubistva u Grčkoj. Iako Tužilaštvo za organizovani kriminal poseduje tu prepisku, nije preduzeo ništa da pokrene istragu o Lončarevim spregama sa ostacima Spasojevićeve kriminalne grupe. Naravno, tu prepisku poseduje i redakcija Magazina Tabloid.
Vučić je odmah pokrenuo kampanju protiv Cmolića, koga je optužio da radi za Milića, pa i da nelegalno gradi vilu na Kopaoniku. Osim „Cmokija“, Vučić optužuje i Vladimira Vrbaškog da, po Milićevom nalogu, na društvenim mrežama plasira insajderske informacije o kriminalu članova vladajuće porodice i njihovih ortaka iz stranke i podzemlja. Vrbaški je bio osumnjičen zbog malverzacija sa raznim proizvodima, koje je u vreme pandemije korona virusa uzimao iz Robnih rezervi, kao i da je prao novac Belivukovog klana. U burnoj tajkunskoj karijeri, Vrbaški je desetak puta optuživan i tri puta osuđivan, a poslednji put je hapšen u februaru prošle godine.
Nema sumnje da svi sukobljeni pojedinca – od Vučića i Milića, do Lončara, Cmolića i Vrbaškog – pripadaju istom kartelu, samo su im se sada interesi sudarili. Oni to i ne skrivaju. Do juče su zajedno otimali sve što su stigli, a sada jedni druge optužuju za izdaju.
U kampanji protiv Milića, Vučić koristi svoja dva najtuplja oruđa, Ninu Šobotu i Pavla Bihalija. Sve Vučićeve poruke, Šobota čita i objavljuje na Instagramu. Veštija u jahanju, nego u čitanju, ona jedva sriče uvrede na račun Veselina Milića, koga naziva „Vazelin M“ i „Vazelinko“. To je, valjda, Vučićev način da mu uzvrati istom merom, pošto ga je bivši šef policije godinama opisivao kao pedera.
Ipak, Šobota verno prenosi Vučićevo kukanje zbog Milićevih izdajničkih postupaka: „Izdaja je izbor. Nije greška. Nije slučajnost. Nije trenutak slabosti. Najskuplja stolica nije ona sa koje padneš, već ona na kojoj sediš dok izdaješ one koji su ti je dali i narod koji ti je verovao.“
Vučić je uveren i ucveljen jer ga je Milić izdao time što se opire doživotnom boravku na robiji. Umesto da dokaže lojalnost i istrune u nekoj ćeliji, on pruža otpor, pa radi sve kako bi sa sobom poveo i šefa kartela.
Objave Šobote i Bihalija otkrivaju da se Vučić plaši Milićeve saradnje sa stranim službama. Strah je opravdan. Milić je, po puštanju iz pritvora, otišao prvo u Crnu Goru, zatim u Hrvatsku, a onda u Nemačku. Ne zna se gde je još bio tokom desetodnevne turneje, ni sa kojim je sve službama kontaktirao. Po Vučićevom nalogu, srpska policija je Milića pratila i u Crnoj Gori, gde ga je dronom snimala u bazenu vile u Porto Novo. Milićevi advokati tada su, početkom avgusta, podneli krivičnu prijavu protiv NN lica – službenika MUP-a zbog sumnje da su izvršili krivično delo zloupotrebe službenog položaja, a na štetu Milića.
– Ovu krivičnu prijavu podneli smo zbog toga što postoje osnovi sumnje da se vrši progon i praćenje Veselina Milića, a na osnovu službenih podataka o njegovom kretanju koje licima iz kriminogene sredine dostavljaju NN lica, službenici MUP-a Republike Srbije, kojima su ovi podaci dostupni – navodi se u saopštenju advokatske kancelarije „Vasiljević legal“, koja zastupa bivšeg šefa beogradske policije, i koja je krajem jula, podnea krivične prijave protiv Marka Krička i Boška Sekulovića zbog toga što nisu tužilaštvu dostavili sve prikupljene dokaze, čime su nameravali da nanesu štetu Miliću.
U saopštenju se navodi da su „preko lica iz kriminogene sredine javnosti prezentovani snimci sačinjeni verovatno službenim dronom, a na njima je neistinito predstavljeno da se Milić kupa u bazenu nekakve vile u Crnoj Gori i neistinito se tvrdi da je Milić vlasnik tog objekta“.
„Lice iz kriminogene sredine“ je Nina Šobota. Ona je na svom Instagram nalogu objavila: „Dok mu drug pod zemljom i drug u zatvoru trunu zbog nečega što je on zakuvao, Vazelin M. prosipa čast po Jadranskom moru. Sa svojom jahtom je pobegao iz Crne Gore u Hrvatsku. Vazelin je u paranoji, ne sme da izađe na palubu, ali popustiće ga. Izdaja je izbor. Zašto si, Vazeline, brod koji si kupio od vlasnika mesare, prebacio na svog kuma, pa brže-bolje, pre neki dan, prebacio na advokata koji je sedeo sa tobom u ’27’ kada ste zvali Baju? Misliš da možeš da sakriješ da si kupio avionsku kartu za 8. avgust ‘Split-Minhen-Minhen-Beograd’? Hteo si da zamaskiraš, da se ne zna odakle si došao, a? Pa te pukla, malo, paranojica, po aerodromima nosiš kačket, misliš da si nevidljiv. A vidim te. Vidi te i narod kome je muka od tebe više. Nije svako ko ode izdajnik, ali onaj ko proda svoje za tuđi interes, jeste!„
Na to razotkrivanje Milića nadovezao se Pavle Bihali, koji je na istoj mreži postavio nekoliko pitanja iz kojih se vidi zbog čega se Vučić najviše brine: „Gospodine Miliću, s kojim licima ste i gde bili u Crnoj Gori? Kako ste prešli granicu i u čijem vozilu? Gde ste se nalazili u Hrvatskoj deset dana? S kojim licima ste kontaktirali u Hrvatskoj? S kojim službama ste imali kontakte, gospodine Miliću, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Crnoj Gori? Koliko je vaših kumova i klasića zaposlenih u bezbednosnim službama Crne Gore? Gospodin Milić ne radi u interesu Srbije, već stranih agentura!“ Bihali je i ostalim pitanjima najavio teme kojima će Vučić nastaviti kampanju protiv Milića: „Gde su pare? Šta je sve radio po službi? Šta je stavljao pod tepih? Ko su mu drugari iz politike, biznisa i sa druge strane zakona?“
Tandem Šobota-Bihali objavili su podatke da Milića čuva 28 pripadnika obezbeđenja, koji mesečno primaju po hiljadu evra svaki. Šobota tvrdi da je Milić kupio jahtu „Matina“ za 500.000 evra, na čemu mu je čestitala: „Mislim Invictus 37GT, imaš stila“. Da sve bude totalno prljavo, baš kao što Vučić voli, Šobota je poručila Miliću da je policija njegovoj švalerki Sari oduzela službeni auto, koji joj je on dao na korišćenje. „Vazelinko, džabe si zvao da joj vrate auto, niko te više ne sluša i ne jebe ni dva posto. Ako si šmeker, kupi joj stan i kola. Što Saru nisi stavio u stan u Omladinskih brigada 96, tamo gde je živela Melina, na zadnjem spratu? E, Vazelinko, gotovo je!“
Nažalost, još nije gotovo. Obračun kriminogenih divova iz naprednjačkog kartela je tek počeo. Ako budu imali sreće, obojica će – i Vučić i Milić – živi i zdravi da dočekaju oslobođenje Srbije, pa će dobiti priliku da u fer i poštenom sudskom postupku odgovaraju za sve zločine, za koje sada optužuju jedan drugoga. To bi bilo dobro i za Srbiju, da se suoči za istinom o zlodelima koja su 14 godina sprovodili najviši predstavnici kartela na vlasti.
