Dežurna
Bušenje Vučićevih propagandnih balona!
Spadam u red onih političara koji su iskreno i bez bilo kakvih ličnih interesa i kalkulacija podržali Studentsku listu. Razlog je jasan, ta lista predstavlja zajedničko oruđe za rušenje Vučićevog režima, nakon čega će se ponovo uspostaviti politički život i mogućnost da se imaju normalni izbori. U javnom saopštenju stranke na čijem sam čelu, Narodni slobodarski pokret je saopštio kako će naša uloga u ovom izbornom procesu biti animiranje ljudi da glasaju za Studentsku listu, ali i zaštita od političkih napada koji će dolaziti sa „desna“, tvrdi kolumnista dr ing. Miroslav Prović, predsednik Narodnog slobodarskog pokreta
Miroslav Parović
Naša pretpostavka je bila da će Vučić svom silinom udariti na Studentsku listu raznim optužbama da je to izdajnička i antisrpska. Nažalost, to se ispostavilo kao tačno i svedoci smo da je režim podigao sve znane, ali i „neznane“ junake da udaraju svom snagom i da pokušaju da otkinu koji procenat.
Sistem rada je sledeći. Vučićev izraelski tim je napravio nekoliko propagandnih balona i sada se intenzivno radi da se u njih ubacuje što više ljudi i da se do izbora sve više indoktriniraju i makar dovedu do toga da se gurnu u apstinenciju uz obrazloženje da su svi isti ili da se pak okrenu ka nekoj od lažnih izbornih listi koje je lično Vučić u nedavnom intervjuu Informeru pohvalio zato što izlaze na izbore mimo Studentske liste. Pokušaću da u ovom tekstu analiziram nekoliko tih propagandnih balona.
Prvi je taj da iza liste stoje Bojan Pajtić i Dušan Petrović. Ovo je priča koja ima za cilj da narodu napravi sentiment na vreme do 2012. a koje je bilo takvo da danas imate bezmalo 99% stanovništva koje nikako ne želi da se vrate bilo koji ljudi koji su do tada bili značajni nosioci vlasti. Svako ko poznaje političke prilike zna da Pajtić i Dušan Petrović nisu uspeli da ubace svoje kadrove na listu, a pogotovo nisu uspeli da nametnu bilo kakav kontrolni paket. Da li su pokušavali?! Naravno da jesu. Da li su i drugi pokušavali isto?! Naravno da jesu. Ali kada se sagleda cela lista, kao i političke poruke koje su poslate, vidi se da niko nije uspeo da ostvari bilo kakvu dominaciju, već da se ima jedna izbalansirana priča.
Drugi propagandni balon tiče se statusa profesora Mila Lompara. Naime, po svedočenju samog profesora, on nije na listi jer je nekih 60 fakulteta u Srbiji reklo da smatra kako on na toj listi ne bi trebalo da bude. Argumenti koji su iznošeni su bili razni. Istine radi, od 60 fakulteta koji su glasali protiv toga da profesor Lompar bude na listi, preko 90% je kao razlog navelo to što je nedavno držao tribine sa udruženjima na čijem su čelu Danica Grujičić i Vladan Glišić, kao i to što se viđao sa političarima Milošem Parandilovićem, Draganom Milićem, Milošem Jovanovićem i drugima. Svega nekoliko fakulteta se nije slagalo sa političkim pogledima koje profesor Lompar ima. Dakle, nije istina da su ga izbacili studenti iz Novog Pazara i nije tačno da su ga izbacili Pajtić i Dušan Petrović. Obe konstrukcije su svesno gurnute u propagandni balon da bi se preko njih uvlačilo što više rodoljuba koji cene rad profesora Lompara i da se onda oni truju tim pričama do izbora, a sa ciljem da se okrenu protiv Studentske liste.
Treći propagandni balon je priča da su studenti boljševici iza koje stoji Kominterna. Ovde se priča pravi za antikomunistički nastrojene ljude, a priča im se ubacuje u glavu preko raznih podkasta koji su okupili publiku tog opredeljenja. Ovde se igra sa terminima kao što su plenumi i zborovi uz objašnjenja da su to bili načini organizovanja komunista i da je to i sada cilj. Pri tome je važno primetiti da je i sam Vučić u intervjuu na Pinku dao „gas“ toj priči izjavivši da se studenti ponašaju kao u Srbiji 1946. i 1947. kada je Kominterna naređivala. Uzgred, Kominterna je rasformirana 1943, ali to ne menja stvar, suština je poruka koja se šalje i razvijanje stereotipa kod dela ljudi kojima je to bitna tema.
Četvrti propagandni balon se tiče priče kako su Nemci osmislili plan za dvopartijski sistem u Srbiji i da Studentska lista služi tome. Ovde se igra sa dva važna stereotipa. Prvi su Nemci jer postoji negativni sentiment u javnosti, a drugi je ta priča o dvopartijskom sistemu. Istine radi, taj plan jeste postojao i zato je Nemačka podržala osnivanje SNS i ideja je bila da se 2012. napravi velika koalicija Demokratske stranke i Srpske napredne stranke. Do toga nije došlo, ali je Vučić gotovo sve kadrove „žutih“ preveo kod sebe i time je manje-više plan realizovan. No, da se vratim na tezu o dvopartijskom sistemu. On je u Srbiji trenutno nemoguć jer ne postoji niti jedna, a kamoli dve partije. SNS je mafijaška organizacija, Studentska lista je reakcija građana na nenormalno stanje, a bilo koja treća politička stranka organizaciono ne postoji. Ali, ova teza se gura da bi se dalo opravdanje Đilasu i Milošu Jovanoviću da izađu na izbore mimo Studentske liste i time da pomognu Vučiću da raspe glasove, ali mnogo više da mu pomognu da se rašire teme o kojima se priča u javnosti.
Peti propagandni balon je analiza prezimena sa Studentske liste. Ovde je reč o najperfidnijem, a ujedno i najbednijem delu Vučićeve akcije. Razni podkasti, tviteraši, Telegram kanali itd. dobili su zadatak da svako u svom domenu pljuje pojedine ljude sa Studentske liste i to prema pretpostavljenom poreklu. Prvi udar je došao na Iliju Srdanovića, Radomira Saičića i Jovu Bakića zbog toga što su poreklom iz Crne Gore. Odmah su proglašeni crnogorskim ustašama i saradnicima Mila Đukanovića, a na nekim mestima su označeni kao novi okupatori Srbije nalik na one koji su došli pobedom komunista. Svi Bošnjaci sa liste proglašeni su islamistima. A ljudi iz Beograda i Novog Sada su označeni kao ultra-građanisti. Ukupno se od 250 imena Studentske liste vrti svega desetak i preko njih se teži obojiti čitava lista. A istine radi, lista je Srbija u malom. Najviše ima ljudi iz centralne Srbije, naravno, ima ih koji su poreklom iz Crne Gore, BiH, Hrvatske, ali to je i logično jer u Srbiji skoro polovina stanovništva ima korene iz tih krajeva.
Da zaključim. Ne treba se pecati. Treba beležiti i pamtiti svakog ološa koji je i kao znani i kao neznani „junak“ gurao ljude u Vučićeve propagandne balone, koje treba bušiti i ljude oslobađati iz tih perfidnih zamki.
