Slučaj “Generalštab”, novi detalji i prava istina: Vučić nudio rušenje i besplatan zakup
ČASNI SUDE, NEKA BUDE ŠTA BUDE
Dana 15. oktobra 2026. godine, samo deset dana nakon pada diktature Aleksandra Vučića u Srbiji, istraživački tim britanskog lista „Gardian“ (The Guardian), koji se bavio nerazjašnjenim slučajem projekta izgradnje hotelskog kompleksa na mestu zgrade Generalštaba u Beogradu (povezano sa Džaredom Kušnerom, zetom američkom predsednika Donaldna Trampa), objavio je niz do sada malo poznatih i sasvim nepoznatih detalja o tome citirajući i zvanično saopštenje Bele kuće koje sada baca potpuno novo svetlo na ulogu svrgnutog diktatora u čitavom zamešateljstvu, za koje će takođe morati da odgovara.
Luka Mitrović
Slučaj „Generalštab“ koji je bio jedan od generatora masovnih protesta u Beogradu i širom Srbije, završno sa rušenjem mafijaškog režima Aleksandra Vučića, dobio je nove detalje.
Ukratko, svodi se na nekoliko činjenica: ni predsednik Tramp ni njegov zet Džerad Kušner, niti Donald Tramp Mlađi, nikada nisu tražili od države Srbije niti od njenoig tadašnjeg (nenadležnog) predsednika, da ustupi zgradu Generalštaba u Beogradu kako bi je strušili i napravili na tom mesto gigantski hotelski kompleks vredan pola milijarde amerilkih dolara.
Britanski list „Gardian“ koji nikada nije bio naklonjen Trampu niti američkim Republikancima, objavio je u broju od 15, oktobra 2026., neposredno uoči izbora u Srbiji, kompletan „dosije“ o ovom slučaju.
Istraživački tim ovog svetski poznatog lista, potrudio se da razjasni šta se zapravo dešavalo u vezi sa nikada predstavljenim projektom zbig koga je i zvanična Bela kuća morala da reaguje.
Portparol „Kapitola“ je tim povodom (na ranije postavljeno pitanje o ovom slulaju) odgovporio ovako: „Tramp Organizacija“ nema planove da razvija bilo kakav projekat u Beogradu, nikada nije bila uključena ni u kakve razgovore ili pregovore o kupovini bilo kojeg zemljišta u Beogradu i negira bilo kakvo učešće ili saznanja o navodnim tvrdnjama.“
Portparol Džareda Kašnera, Trampovog zeta, tim povodom je rekao: „Sugestija da je Džared Kašner pratio projekat u Beogradu kao deo bilo kakvog političkog dogovora ili šeme ‘plati da igraš’ je kategoricki netačna!„. Dalje, Kušnerov portparol (a kasnije i drugi svedoci u američkim medijima) tvrdili su da je Aleksandar Vučić kao „neprikosnovena ličnost“ u Srbiji u tom trenutku, lično inicirao i više puta na razjne načine nudio Tramovom zetu i sinu da sruše zgradu Generaštaba i tu sagrade pomenuti hotelski kompleks.
Kako je portparol Džareda Kušnera objasnio, Vučić je sam „nudio da se taj prostor i to mesto promene, jer je povezano sa bolnim poglavljem u istoriji Srbije, kao simbol izlečenja i pomirenja“, te da se „u Beogradu i šire u Srbiji donesu značajna privatna ulaganja iz SAD, da se otvore nova radna mesta i nove ekonomske mogućnosti“.
I, konačno, portparol Džerada Kušnera bio je vrlo precizan: „Džared nije imao nikakvog učešća u unutrašnjim procesima srpske vlade u vezi sa zaštićenim statusom lokacije.“
U toj izjavi pominje se „Tramp Organizacija“ („Trump Organization“), a ne direktno firma Džareda Kušnera (Affinity Partners). Početak ove Vučićeve nezakonite i u svemu kriminalne petljavine, dešavao 2024. godine, kad je na Vučićevu inicijativu pozvan u Srbiju kao „drago gost“, Džared (Jared) Kušner, Trumpov zet i bivši savetnik u Beloj kući. Tada je projekat luksuznog kompleksa na prostoru bivšeg Generalštaba „predstavljen“, a da javnost niti Skupština Srbije, ni bilo ko drugi nije imao predstavu šta se sprema.
Kasnije je projekat postao predmet kontroverzi i istraga, a više međunarodnih medija povezivalo je saradnju između Vučića i Kušnerovih poslovnih planova u Srbiji. Donald Trump Mlađi je onda u martu 2025. posetio Beograd i sastao se sa Vučićem. Razgovarali su navodno o američko-srpskim odnosima, ekonomiji i budućim zajedničkim projektima, ali, razlog dolaska je bio sasvim druge prirode.
Vučić je opet nudio rušenje Generalštaba i tom prilikom „urgirao“ kod Trampa Juniora, da „pritisne zeta“ kako bi gradnja zamišljenog hotelskog kompleksa što pre krenula. Ali, ideja rušenja zgrade Genarštaba nastala je znatno ranije: septembra 2017. u Njujorku, na marginama zasedanja Generalne skupštine UN, sastali su se Aleksandar Vučić i Aleksandar Soroš, dosta diskretno, ali ih je kamera negde „uhvbsatilsa“ pa se kasnije pravdao da je sa njim razgiovarao o Balkanu, Evropi i međunarodnim prilikama.
Naprotiv, reč je bila o tome da je mlađi Soroš, u jednom skoro intimnom kutku, sa njim pronašao „zajednički jezik“, pa je čak posavetovao Vučića da ponudi nekom američkom investitoru da izvrši demilitarizaciju centra Beograda, jer bi se na taj način simbolično „Srbija i Zapad pomirili“.
Mlađi Soroš je, dakle, znatno ranije dolazio u Beograd i dobro je zapamtio „rane“ na kompleksu Generalštaba. Međutim, otac (Džordž-Đerđ) Soroš i njegov sin Aleksandar dolaze privatno u Beograd samo dva meseca kasnije, 20. novembar 2017. Tom prilikom ih je svečano dočekao i ugostio Aleksandar Vučić. Razgovori su se kretali oko investicija u Srbiji i Beogradu posebno, pa je i tom prilikom pomenut sam centar grada i zgrada Generalštaba.
Zatim, slede susreti sa mlađim Sorošem 27. jul 2018. u Beogradu kojom prilikom on „obitava“ u Vučićevoj kući u Jajincima (noćenje sa doručkom, sauna i đakuzi). „Alex“ Vučić i „Alex“ Soroš našli na zajedničkim skupovima vezanim za inicijativu „Otvoreni Balkan“, uključujući susret sa Edijem Ramom i drugim regionalnim liderima 2021. godine. Više novinskih tekstova iz 2024-2026. pominju česte susrete Aleksandra Soroša i Trampovog zeta Džareda Kušnera, naročito u kontekstu „investicija u Srbiji i Albaniji“ (konkretno, zgrada Generalštaba u Beogradu koju kje Vučić uporno nudio Trampovoj familiji, i mediteransko ostrvo na albanskom delu Jadranskog mora).
Istina, Donald Tramp nikada nije zaboravio da je Aleksandar Vučić sa dva miliona dolara došao u Ameriku da pomogne kampanju Demokratske stranke i fondacije Bila i Hilari Klintoin, u vreme kad je on bio kadnidat za predsednika SAD (prvi mandat). Dokaze o ta dva miliona 2016. godine izneo je Rodžer (Roger Stone, tadašnji saveznik Donalda Trumpa, u emisiji Aleksa Džonsa kojim prilikom je tvrdio da je Srbija navodno platila „iz biudžeta“ dva miliona dolara kako bi Aleksandar Vučić dobio sastanak sa Barakom Obamom.
Do sastanka Vučić-Obama ipak nikada nije došlo. U to vreme, Ranko Ristić, biznismen iz Čikaga i jedan od lidera pokreta za Trampa, pod imenom „MAGA Serbs“, javno je govorio da je učestvovao na događajima sa Trumpovim timom, prisustvovao proslavi izbornih rezultata i bio deo srpskih delegacija koje su nastojale da promovišu interese Srbije i srpske dijaspore među republikancima.
Bio je to poziv Vučićevoj mafiji da se i ona tamo umeša. Jer, tražio je put do „Trapmove porodice“ ako ne do Trampa lično. Filip Milivojević, preduzetnik iz Čikaga i jedan od osnivača srpsko-američkog PAC-a (Political Action Committee), izjavio je jednom prilikom da je cilj organizacije uspostavljanje kontakata sa senatorima, kongresmenima i ljudima iz Trumpovog okruženja radi zastupanja interesa srpske zajednice. I tu su se Vučićevi ljudi „pacovskim kanalima“ našli.
Organizacija „Serbs for Trump“, koju predvodi Olga Ravasi, od 2016. godine organizuje političku mobilizaciju srpsko-američkih birača za republikanske kandidate i sarađuje sa istaknutim republikanskim ličnostima kao što su Richard Grenell, Mike Flynn i drugi, odigrala je značajnu ulogu u „prolazu“ AV do Trampa Juniora i Džareda Kušnera.
Tada Vučić shvatajući da je „promašio“ sa Klintonovima, stavlja veliki budžet na raspolaganja za lobiranje kod Republikanaca. Angažuje američke lobističke i PR firme koje su registrovane po zakonu FARA.
Među njima su se pojavile i one najpoznatije, BGR Government Affairs, KARV Communications, Valcour LLC, CRB Global LLC…Njihovi ugovori i naknade prijavljuju se američkom Ministarstvu pravde i mogu se pratiti kroz FARA registre. Za 2025. godinu među najvećim primaocima sredstava povezanih sa Srbijom bili su upravo Valcour, KARV i BGR.
Prema podacima organizacije „Otvorene (javne) tajne“ („OpenSecrets“), samo za 2025. godinu subjekti povezani sa državom Srbijom prijavili su oko 1,75 miliona dolara potrošnje u SAD, od čega je oko 1,25 miliona dolara pripisano direktno Vladi Srbije. I tu počinje tajna uloga samoproglašenoig „srpskog vladara“ u ‘ilegalnom’ pokušaju da pomogne Trampovom biznisu. Tako je i „The Gardian“ došao do podataka da je Aleksandar Vučić lično „ponudio“ planove za izgradnju kontroverznog Trumpovog toranja vredanog 500 miliona dolara u Beogradu, što je izazvalo proteste i krivični postupak. „Gardian“ opisuje i detalje kako je Aleksandar Vučić pozvao zvaničnike na sastanak u svoje predsedničke kancelarije povodom projekta, „koji je kulminirao istorijskom optužnicom protiv visokih funkcionera njegovog režima zbog zloupotrebe službenog položaja“.
Kao što je poznato, šema da se zaobiđe zaštićeni status istorijske zgrade u srpskoj prestonici je propala. „Gardian“ piše: „Tema je bila zgrada Generalštaba, bivše Ministarstvo odbrane Jugoslavije u centru Beograda. Zgrada, arhitektonsko remek-delo koje se vidi kao simbol otpora nacistima, već je bila cenjena kada su je NATO snage bombardovale 1999. tokom svoje kampanje da nateraju Miloševićevu vojsku na povlačenje sa Kosova…„
Predstavnici Trampa i Kušnera kasnije su i dokazali da nisu učestvovali u uklanjanju zaštićenog statusa zgrade Generalštaba i da bi bilo „pogrešno“ reći da je beogradski projekat bio deo neke njihove šeme“ već da je sve to Aleksandar Vučić ponudio, organizoivao, obećao i pripremao. Insistirao je da zakupnina na 99 godina bude besplatna!
Pre toga, 6. februara 2024, Dubravka Đukanović profesorka-konzervator stigla je na sastanak u predsedništvo. Do tog dana je već tri godine bila direktorka Republičkog zavoda za zaštitu kulturnih spomenika. Tema je bila zgrada Generalštaba. Odmah „sa vrata“ rekao je da želi da Đukanovićeva povuče zaštitu sa statusa kulturnog dobra te zgrade jer je „neki strani investitor zainteresovan za tu lokaciju“. Svedoci kažu da mu je rekla da skidanje zaštite sa zgrade Generalštaba nije bilo u njenoj nadležnosti (zakonski i nije). Onda je počleo da urla i galami i viče da su lenji i nesposobni. Poruka je bila jasna: uradite ono što ja želim ili dajte ostavku. Đukanovićeva je to i uradila, podnela je ostavku. Strana štampa prenela je izjavu jednojg opozicionara tih dana koji je rekao: „Srbija nije bife, a Vučić nije konobar, ovo nije njegova privatna svojina.“
Vučić tada optužuje tužioce da režiraju puč. Nikola Selaković, optuženi ministar kulture, pojavljuje se pred sudom u aprilu 2026. da otkrije da je, dok je policija pretresala njegov ministarstvo, on bio u svom kancelariji, pijući šljivovicu i pušeći cigarete sa Mladenom Nenadićem, šefom jedinice za organizovani kriminal. Portparol te jedinice rekao je da nije bilo „rasprave o toku slučaja“. „U svemu što se dešavalo u vezi sa potencijalnim investicijama, video sam šansu za našu zemlju i građane,“ govorio je Selaković, koji se suočava sa tri godine zatvora ako bude osuđen. Vučić još nije optužen. Niti njegov „konsiljere“, Siniša Mali. Obojica negiraju bilo kakvu krivicu. Ali, kredibilnih svedoka ima. Oni najvažniji su u vrhu američke vladajuće nomeklature.
