Hoće li se Srbija u zimu 2026-2027 naći u energetskoj krizi?
KAKO SU NAS (NIS) PRODALI
Većinski udeo Naftne industrije Srbije prodaje njen dosadašnji vlasnik, Ruska federacija. Kupac je evropski gigant, mađarska naftna kompanija MOL. U međuvremenu, grupa od 18 srpskih kompanija koja je „hranila“ bivši režim, nastupila na Međunarodnom sajmu prehrambene industrije PRODEXPO u Moskvi, u organizaciji Privredne komore Srbije (PKS) i Razvojne agencije Srbije (RAS). Njima se pridružio Vučićev mafijaš Zvonko Veselinović, koji je 11. novembra 2026., mirno, sa srpskim pasošem, letom iz Sarajeva preko Istanbula došao u Moskvu. Istovremeno, kandidat „Studentske liste“ za najvišu državnu funkciju Radomir Saičić, najavljuje skori dolazak u Moskvu oko pregovora za kupovinu ruskog gasa. Ruska federacija se očigledno „rešila“ kompanije NIS, kao tereta. Šta će Srbija imati od „akvizicije“ kojom su Mađari postali vlasnici NIS, a time u dobroj meri i gospodari života u Srbiji?
Rajko Radović
Vlada Mađarske potpuno je obustavila i stavila izvan snage program bespovratne pomoći poljoprivrednicima u Republici Srpskoj i Brčko distriktu. Iza suvoparnog administrativnog dopisa iz Budimpešte krije se ogroman politički šamar i potpuni krah dosadašnje politike.
Naime, Vlada Mađarske donela je službenu Odluku broj 2088/2026 kojom je poništila finansiranje projekta BTP-26. Fondacija „Progressus„, koja operativno vodila ovaj projekt na terenu, službeno je potvrdila da je primila dopis iz Budimpešte i da se javni poziv potpuno obustavlja.
Preko noći je propao treći javni poziv na koji se prijavilo 1.025 poljoprivrednika iz srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Ljudi koji su konkurisali za subvencije od 2.500 do 25.000 eura za nabavku mehanizacije ostali su praznih ruku, a sve njihove prijave su poništene.
Ovaj projekt nikada nije bio klasična ekonomska saradnja već dogovor Viktora Orbana i Milorada Dodika u koji su se obojica „debelo ugtradili“. Budimpešta je godinama služila kao finansijski i politički pojas za spašavanje vlasti u Banjoj Luci. Dolaskom nove vlade Petera Mađara na čelo Mađarske, ta je osovina brutalno presečena. Nova mađarska vlada nema nikakav interes da finansira i održava na životu lične i političke projekte i savezništva bivšeg premijera Orbana.
Iako mađarska vlada u službenom dopisu namerno nije koristila teške političke kvalifikacije, sam čin ekspresnog ukidanja finansiranja pokazuje potpunu promenu kursa mađarske spoljne politike prema regionu.
U isto vreme, pregovori o prodaji ruskog većinskog udela u Naftnoj industriji Srbije (NIS) mađarskoj kompaniji MOL nalaze se u završnoj fazi, i sve će bito gotovo do 11. decembra 2026. godine.
Najnoviji detalji govore sledeće: potpisanje ugovor o kupoprodaji krajem oktobra 2026. godine (što je čin ruskog „rastanka“ od AV režima i znak pitanja u kom pravcu će saradnja sa novom, oslobođenom Srbijom ići). Objavljeno je da su ruski vlasnici (Gaspromnjeft sa 44,85% i druga Gaspromova ćerka-firma sa 11,3%) uspešno završili pregovore i potpisali ugovor o prodaji svog paketa od ukupno 56,15% akcija mađarskom MOL-u.
NIS se nalazi pod američkim sankcijama zbog ruskog vlasništva. Američka Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC) odobrila je izuzeće i izdala „dodatnu licencu“ mađarskom MOL-u za pripremne transakcije koja važi do kraja februara 2027. godine.
Sama operativna dozvola za rad NIS-a pod trenutnim pregovorima ističe 11. decembra, što je i formalni rok kada strane žele da ozvaniče preuzimanje kako bi se izbegla blokada preduzeća. Šta dobija Srbija?
Prema akcionarskom sporazumu koji je Vlada Srbije ugovorila sa Mađarima, Srbija će imati svoj neznatno uvećan manjinski udeo i neće se pitani ništa.
Mađarski interesi su jasno: za vladu u Budimpešti je kupovina NIS-a i Rafinerije Pančevo strateški potez za jačanje pozicije prema hrvatskom JANAF-u (naftovodu preko kojeg se Pančevo snabdeva) i ostvarenje cilja da Mađarska postane gospodar energetike u regionu.
Da bi se transakcija potpuno završila, nakon 11. decembra i formalnog odobrenja antimonopolskih komisija u Srbiji i Bosni i Hercegovini, a kako se Rusija svojom voljom (i potrebom) povlači iz NIS, to niko neće smeti da odbije. Mađarska ministarka spoljnih poslova izjavila je da ta zemlje očekuje dogovor o preuzimanju ruskog udela u Naftnoj industriji Srbije (NIS) do 11. decembra i da sve strane žele da završe pregovore o NIS-u do isteka roka.
Mađarski MOL koji dobija NIS „akvizicijom“ od Ruske federacije, već radi na stvaranju uslova za tehnološku konverziju svoje rafinerije kako bi potencijalno mogao da dobija sirovu naftu koja nije ruska, iz drugih izvora na jugu, preko „Janafa“ u Hrvatskoj.
Zvanična Rusija je u međuvremenu više puta stavila do znanja „kolektivnom Zapadu“ da pravi ozbiljnu grešku i da je odbijanjem kupovine energetskih resursa od Moskve zapao u novu, veću zavisnost, uzrokovanu višim cenama…
U tom smislu treba videti predstojeću energetsku krizu u Srbiji, ukoliko se u relativno kratkom roku nešto ne reši. Sagovornik MT iz stručnih krugova u Beogradu, koji je insistirao na anonimnosti, doslovno je kazao: „...Mi nismo umeli da se organizujemo oko Naftne industrije Srbije kao Mađari oko MOL-a, a startne pozicije su bile identične. Mađarska je bila komunistička zemlja, kao i Srbija, i njihova i naša naftna kompanija su bile potpuno državne. Danas mađarski MOL je respektabilna međunarodna kompanija koja preuzima Naftnu industriju Srbije od Rusije sopstvenim kapitalom, na korist građana Mađarske i njihove države...“
Kako sada izgleda, 30,49% akcija MOL-a su razdeljene između mađarske Nove Evropske fondacije, Corvinius Univerziteta iz Budimpešte, i Matias Corvinius fondacije. 8% akcija pripada zaposlenima, 5% mađarskoj OTP banci, 10% domaći institucionalni investitori (PIO fond, osiguravajuće kompanije, itd). Ostatak je „plivajući“ na berzi, kupuje se i prodaje, međi različitim invrstitorima stranim bankama itd.
Mađarska država ima takozvanu „preferencijalnu 1 akciju“ u MOL koja vladi daje pravo da daje saglasnoti ili veta na ključne odluke. Ove tri mađarske fondacije koje imaju po 10% kapitala iz dobiti MOL-a finansiraju obrazovanje mladih, programe za nadarene učenike, stipendije, rad univerziteta, istraživačku delatnost, itd.
Tako Mađari ulažu u svoje ljude, onako kako Srbija od pada Jugoslavije na ovamo nije činila. Mađarska zna da su njeni ljudi najveći resurs.
Mađarska je razumela da MOL može da napreduje kroz finansijsko povezivanje njegovog kapitala sa zapadnim kapitalom. Zato je 30% vlasništva MOL-a u rukama zapadnih kompanija, koje slobodno trguju svojim akcijama, prodaju ih, kupuju u zavisnosti od bezranskih kretanja.
MOL je u svoju vlasnišku strukturu integrisao i velike evropske banke, holandsku ING bank i italijansku UniCredit banku sa po 3,78% vlasništva, nemačku veliku Comerzbank sa 0,81% vlasništva i naravno mađarsku OTP banku sa 4,91% vlasništva. Svi oni zajedno čine stabilnost MOL-a i ostvaruju zajednički interes – da MOL napreduje i da se razvija, evo sada i na primeru kroz kupovinu NIS. Svi oni zajednički rukovode, biraju upravu, dogovaraju se kako da kompanija posluje dobro, da bude konkurentna, da osvaja nove tehnologije, i svi zajedno dele profit od čega, kao što je napomenuto oko 30% ide u ulaganje u mlade u Mađarskoj. Nije tako u Srbiji gde još ne postoji ideja da se integrišu različiti interesi u jedan sistem koji dobro funkcioniše…
Preuzimanje NIS od strane MOL je u ovom trenutku bi trebala biti među najvažnijim vestima u Srbiji, ali očigledno nije. Mada bi trebalo znati da je MOL ne samo mađarska kompanija, već kompanija sa integrisanim zapadnim poslovnim politikama i kapitalom.
Ruska federacija (Putinov režim), odlično je znala kome prodaje NIS i zašto. Naime, nema sumnje da se ovom činom na neki način Ruska državna kompanija sklanja iz neproduktivnog srpskog tržišta. Sagovornik MT iznosi jednu opciju koju bi Srbija mogla da iskoristi. Naime, nova vlada će imati priliku da u pregovorima oko prodaje većinskog ruskog dela NIS, pravo preče kupovine pretvori u „preferencijalnu akciju“ kao što ima mađarska vlada u MOL-u.
To bi se moglo postići pregovorima. Ali, šta će tražiti Mađarska (odnosno Brisel-Pariz-Berlin)? Da li je prodaja ruskog dela NIS zapravo deo širokog rusko-američkog dogovora i kakvog? Jedno je sigurno: MOL neće imati interesa da održava postojanje Azotare u Pančevu. Prema onome što se danas vidi, Azotara Pančevo je problem koji je pogrešno rešavan godinama a na kraju je prebačen u vlasništvo Gazpromu, opet kroz NIS. Sada je ni Mađari ne žele. A srpski agrar će i dalje uvoziti strano đubrivo, možda baš od Mađarske.
Novu vladu Srbije čeka niz šahovskih polja sa nerešenim problemima. Enegretika koju je uništio i predao stranim interesima režim Aleksandra Vučića, praktično više nije u rukama države Srbije. Ili jeste ali formalno. Suštinski vlasnici su neke druge adrese. I tu će biti velikog posla za novo tužilaštvo i državu da poništi na stotine veleizdajničkih ugovora.
