Kraj policijske države ili korumpirani razbojnici u “novom odelu”?

NA RUŠEVINI BIVŠEG REŽIMA

Dve godine nenasilne, ali herojske borbe studenata i građana Srbije protiv mafijaške bande koja je uzurpirala državu, Ustav i zakone, dovele su do pada zločinačkog režima i njegovog „vođe“. Ali, rat protiv mafije i njenog lažnog „patriotskog krila“ trajaće i dalje. Na ostatke razbijene ali agresivna (i dalje naoružane) naprednjačke horde, moraju da idu novi ljudi u policiji, Žandarmeriji i u svim delovima „ministarstva sile“. Lov na narko mafiju, ubice i batinaše, krvoloke i kostolomce, hvatanje novih milionera i milijardera koji su to postali pljačkom države, trajaće sve dok se država i čitavo društvo me očiste od radikalskog smrada i lažnih idola, koji su uveli mržnju kao službenu državnu politiku, a pljačku kao ekonomsku kategoriju. Ko će biti novi Simon Vizental, da ih progoni kao naciste, ako treba godinama i decenijama, da nikad ne odu na spavanje mirno i da na kraju odu na robiju za sva zla koja su počinili?

Nikola Vlahović

Pukovnik Lorens Vilkerson, penzionisani oficir američke vojske i bivši šef kabineta američkog državnog sekretara SAD, javno je početkom novemmbra meseca 2026. godine progovorio o američkoj akciji demontaže Evropske unije i stavljanja pod kontrolu društvena i politička kretanja u njoj. Takođe, i o akcijama korumpiranja „po vertikali“ u svim važnim delovima sistema država Evrope (i onih koje nisu članice EU). U izdvojenom citatu iz dužeg izlaganja, rekao je: „…Znam šta smo uradili. Znam šta smo uradili Evropi. Znam koliko su pedantni u agenciji CIA, koliko su pedantni SIS i MI6, a donekle i Mosad. Iako u početku nisu bili voljni partneri, postali su voljni partneri kada su videli koliki je novac u igri, kako smo mi, da iskoristim reči tog azijskog istraživača, naučili pse da laju. Kupovali smo urednike novina, kupovali smo sindikalne vođe, kupovali smo poslanike u parlamentu, kupovali smo dva generalna sekretara Jensa Stoltenberga i Marka Rutea. Kupovali smo čitave zemlje, u smislu njihove političke mašinerije i onoga što na nju utiče. Počevši od 2002. godine, kada se zaista krenulo punom parom, slivajući milijarde dolara u CIA-u i druge agencije. USAID je bio alat; militarizovali smo liberalnu demokratiju. Namerno smo stvorili Evropu kakva danas postoji. I mislim da sada plaćamo cenu za to. Jer biće potrebno još 6 do 12, možda 18 meseci da se rešimo nekih od ovih ljudi. A kada je reč o parlamentu, sam Bog zna koliko će vremena trebati da se rešimo ljudi tamo…“

Šta američki pukovnik Vilkerson zna o politici SAD u Srbiji? Kakve pregovore su vodile tajne službe SAD, Velike Britanije i Putinovog režima, u vezi sa ključnim delom Balkana, Srbijom? Zašto je svrgnuti diktator Aleksandar Vučić, odmah po preuzimanju pune vlasti 2012. godine prvo otišao u Lengli (CIA), i u London, na „brifing“ kod tadašnjeg šefa MI6, u kancelariju čoveka sa aristokratskom titulom „Sir“ (John Sawers-Džon Sojers)? U vezi sa tim pitanjima danas se u Srbiji mogu takođe postaviti i druga pitanja: šta će biti sa BIA koja je sa vrha do dna kompromitovana i kojoj može da sledi kompletna promena, od samog imena do sistema rada koji bi zaista bio u službi zaštite države, a ne u službi diktatora, veleizdajnika i okupatora?

Izvori iz „Studentske liste“ razmatraju tri moguća scenarija, a najavljene su i velike promene u policiji…Sve to će biti jasnije prvih dana nakon formiranja nove Skupštine i vlade Srbije.

Da li će Bezbednosno-informativna agencija (BIA) biti ukinuta, reorganizovana ili možda (ima i takvih ideja!) vraćena u sastav Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), jedno je od pitanja na koje će buduća vlast tek morati da odgovori. Ovim povodom oglasila se i Profesorka Fakulteta bezbednosti Univerziteta u Beogradu i kandidatkinja „Studentske liste“, javnosti potpuno nepoznata Svetlana Stanarević, koja je najavila da se „već radi na planovima za reformu bezbednosnog sektora“, ali je upozorila da „promene neće biti ni jednostavne ni brze„.

Šta iz ovoga može da zaključi građanin Srbije, državljanin ove zemlje koji plaća poreze, punoletan je i predstavlja osnovnu jedinicu biračkog tela? Koliko to treba da traje? Dok ova odnarođena institucija ne izbriše sve tragove svoga postoijanja?

I dok se ova pitanja nižu, i otvaraju nova, u oslobođenoj Srbiji, traje haos upravo u onome što se još uvek nekim čudom zove „Sektor bezbednosti“, mada je to već duži niz godina glavni faktor zbog koga je Srbija bila „nebezbedna“ pa i opasna po živote svakog građanina, novinara, slobodnih intelektualaca, akademske zajednice i vođa građanskih pokreta.

Bivši načelnik Uprave kriminalističke policije Marko Kričak, „postavljen“ na tu funkciju 30. decembra 2025. godina sa izričitom naredbom da „ubije govna“ (kako mu je prema izvorima MT „naredio“ Aleksandar Vučić lično), nedugo nakon hapšenja i sprovođenja u Centralni zatvor, premešten je u novi zatvorski objekat u Pančevu, gde  uživa povlašćen tretman! Taj poseban povlašćeni tretman obezbedio mu je Mile Jandrić, čovek koji je od maja 2026. postavljen je za vršioca dužnosti direktora Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), koja upravlja zatvorskim sistemom Srbije. Pre toga bio je upravnik Okružnog zatvora u Novom Sadu u dva mandata, a ranije je obavljao više visokih funkcija u Ministarstvu unutrašnjih poslova, uključujući mesto načelnika Uprave granične policije. Jandrić je „do guše“ upleten u sve kriminalne radnje Vučićevog režima, uključujući i šverc šlepera sa cigaretama dok je bio na čelu Granične policije.

I sudija Višeg suda, Željko Žilović, pomogao je da Kričak dobije bolji tretman i bude privilegovan na osnovu navodnih pretnji koje je dobio dok je bio u CZ. Još nije poznato ko je odlučio o premeštaju, na osnovu kojih bezbednosnih procena i čime je to Kričak „zadužio“ Jandrića pa brine o njemu kao o svojoj omiljenoj tetki. Zna se da je Jandrić, još u „ranim radovima“ davao novac na kamatu i hvalio se da održava bliske kontakte sa „uvaženim“ pripadnicima „škaljarskog klana“, koje je navodno gostio i u službenim prostorijama zatvorske uprave i u Ministarstvu pravde, a onda da bi dobio policijsku zaštitu rekao kako pripadnici „kavačkog klana“ hoće da ga ubiju.

 Na žalost, dok ovog kriminalizovanog policajca-batinaša šalju u Pančevo na znatno bolje uslove, u beogradskom CZ i dalje se u pritvoriu nalaze više pod 60 (šezdeset) maloletnih lica pod izgovorom da su bili pripadnici nekakvog „vračarskog klana“. Svi su u CZ odvedeni a da nijedan od njih nije imao nekakva ranija krivična dela. Mnogi od njih su brutalno prebijani (i još uvek ih povremeno „vaspitavaju“ po izričitoj naredbi gore pomenutog Jandrića. A, svemu je „kumovao“ direktor policije Dragan Vasiljević koji je Marka Krička lično predložio (na sugestiju AV) da bude komandant JZO, pa onda načelnik UKP.

 Oba predloga je bez pogovora potpisao kao i rešenja za rasporedjivanje na ta radna mesta. Takođe, i Igoru Žmiriću (SAJ), Dragiši Simiću, Radisavu Repcu,Goranu Coliću i svim drugim rukovodiocima u svim organizacionim jedinicama.

 Njima je izdavao naređenja da biju bez milosti svakoga ko im se nađe na putu. Da prekorače svako ovlašćenje i potegnu i nedozvoljena hemijska ubojna sredstva ako treba. Poznate su afere sa svakim od njih, pa je tako, recimo, Dragiša Simić svoju sekretarica „zbig dobrih kvalifikacija“ doveo   u MUP iz nekakvog građevinskog preduzeća, plaćao joj stan u naselju Altina. Upućeni u taj slučaj kažu da joj je često stavljao epolete na njenu civilonu odeću, da je u sali za sastanke sve do njihovog pada, držao sliku  u prirodnoj veličini braće Vučić dok se jedna mala slika braće Vučić nalazila kod njega u kancelariji (fotografije iz tog „ambijenta“ već su postalo „javno dobro“).

A, glavni batinaš Marko Kričak se bavio „u ime naroda“ obezbeđivanjem privatnih (mafijaških) lokala za koje se sumnjalo da će biti zapaljeni i to sve uz finansijsku podršku odnosno naplate takve „usluge“. Pripadnici UKP mesecima su obezbeđivali takve objekte, radili noćne smene i to po pet do sedam noći povezanih. U jednom izveštaju koji je pisao neko iz OEBS, i koji je dostavljen MUP, kaže se da „Ministarstvo unutrašnjih poslova ne treba koristiti radi ostvarivanja privatnih pogodnosti“ i da „Službenicima UKP nije u opisu radnog mesta obezbeđenje objekata čiji su vlasnici fizička lica i to u nekim slučajevima lica iz kriminalnih struktura“. Isto ovo je saopštio i „Novi policijsko sindikalni savez“ sa ciljem zaštite prava radnika MUP.

I dok se u „sektoru beznednosti“ sve raspada i traje opšti haos, šef kabineta predsednika Skupštine Srbije i predsednika države u tehničkom mandatu, Miloš Popović, sa suprugom Marinom, kupio je u Tivtu (CG) stan površine 137 kvadratnih metara u elitnom i najskupljem naselju na ovom delu Mediterana, „Marina Village-Luštica Bay“.

Stan je na ime Marine Popović i plaćen je 950.000 evra preko firme „Callisto Group FZCO“ iz Dubaija, koja se vodi na Miloševog oca. Uzgred, „useljen“ je i u elitno naselje „K distrikt“ na Dorćolu (Beograd), gde su mu radnici teškom mukom unosili mermerni „đakuzi“ vredan 10.000 evra. Stan ima 130 kvadratnih metara, a komšije su unapred znale da se tu doseljava „neki Brnabićkin savetnik“.

 Kupio je stan i u naselju „Beograd na vodi“ za preko 1milon evra…Uzgred, skriveni je suvlasnik mnogih restorana „suši-barova“, butika…Taj isti Miloš Popović bio je šef kabineta bivše DOS ministarke Kori Udovički. Tamo je došao na preporuku novosadskog „dendija“, Roberta Čobana. I Novak Stajić, funkcioner SNS „specijalista“ za legalizacije i pranje novca ima u ovom naselju stan vredan preko 700.000 evra. Zadnju ratu mu je navodno platio „rođak“ iz Švajcarske. Zanimljivo i „znakovito“: Kori Udovički se našla među prvim gostima na „oslobođenom“ RTS-u. Od 1992. godine radila je za MMF u Vašingtonu, a početkom 2000. godine postala je jedno od ključnih ekonomskih lica u postpetooktobarskoj Vladi.

Još zanimljivija je činjenica da je korupcija kao „politički termin“ globalno usvojena tek 1993. godine, kada je berlinski Transparency International počeo da uviđa razmere pljačke država i građana na taj način. Od tada, EU, MMF i Svetska banka taj termin koriste kao meru stabilnosti neke države.

Kori Udovički je došla 2000. godine u vladu Srbije kao kadar koji je školovan da „razlikuje“ korupciju „po dubini“ ali ne i „na visini“. Pa nikad nijednu reč nije izgovporila protiv zastrašujuće pljalke koja se dešavala tada u okrilju navodnog demoktratskog preporoda Srbije.

Jedna ondašnja studija kaže da su oni (vlada Srbije) bez pogovora usvojili zapadne parametre o „korupciji“. Klaster 3 (u vezi pridruživanja EU) blokiran je od strane same EU. Jedini izlaz Srbije u budućnosti vidđen je u novom aktiviranju postojećih neoliberalnih ugovora sa EU i MMF.

 „Kandidati“ Srdanović i Šoškić već sada naglašavaju da nova vlast neće dovoditi u pitanje te ugovore, već samo „manjkavosti u njihovoj dosadašnjoj realizaciji“.

 Oko njih su i ljudi koji su školovani i specijalizovani u SAD i Evropi, a naročito oni koji su pekli zanat u Svetskoj banci i MMF. To su „kandidati“ da budu jedini dežurni eksperti koji mogu „problem korupcije“ rešiti po traženom kratkom postupku. Ako to opet budu radili Kori Udovički, Dejan Šoškić i ostali reprezenti bivše DOS vlasti, Srbija neće ići naored nego nazad.

To je ista ona garnitura koja je po identičnom modelu transformacije već jednom izvršila destrukciju domaće privrede, a finansijsku likvidnost zemlje strukturalno vezala za poslove mulktinacionalnih kompanija. Pod maskom „neutralne i stručne alternative“, proizilaze ljudi direktno finansirani i instruisani od strane Zapada (prema već citiranij izjavi američkog pukovnika Lorensa Vilkersona) sa zadatkom da ubrzaju integracije i strukturalno eliminišu eventualne remetilačke faktore. Ali, Srbiji prvenstveno sledi jedno novo prosvetljenje. Da se detaljno upozna sa svojim zlotvorima koji su je pljalkali i napastvivali na svaki nalin.

U tome će najbolje pomoći glavni protagonisti nezapamćene pljačke države i naroda koji su dsada u zatvoru. Davor Macura, sad već „zvezda“ Vučićeve kriminalne tvoirevine, i navodni vlasnik „Alta banka“ (on sada tvrdi da to nije nikada stvarno bio!). Naime, Macura se već ponudio za ulogu zaštićenog svedoka, da ispriča ko je sve tom bankom rukovodio i gde je novac završio.

Tužilaštvu za organizoivani kriminal daso je već vrlo vredne podatke, ko je sve radio u „spoljnom prstenu“ banke i ko je o svemu odlučivao. Jedan od onih koji su se pitali, našao se i u avionu kojim je Aleksandar Vulin pokušao da pobegne u Moskvu. Inače, taj let je registrovan, ali ga nije vratila avio kontrola iz Beograda nego je vraćen na zahtev komandanta NATO za vazdušne operacije (dok je bio u vazdušnom prostoru Litvanije koja je članica NATO saveza, a ne samoinicijativom nekog šefa aerodromskog obezbeđenja).

Što se položaja Srbije tiče između NATO zemalja, i o tome će nova vlada morati da se izjasni. Pre svega, da Srbija shvati geopolitičku realnost: okružena je državama NATO. U ovoj epohi, dok traje novi „hladni“ i stvarni rat, do Rusije iz Srbije ne može da se stigne ni kopnenim ni vazdušnim putem, a da se ne pređe preko teritorije ili vazdušnog prostora neke članice NATO saveza. Ukoliko i Bosna i Hercegovina uskoro postane članica NATO (a ozbiljno se radi na tome, i Milorad Dodik je „konsultovan“ pa je prećutno izgleda pristao na to), Srbija će ostati gotovo potpuno okružena državama tog saveza.

Kad je u pitanju odnos novih vlasti prema Evropskoj uniji, prema podacima Narodne banke Srbije i Republičkog zavoda za statistiku, EU je daleko najveći trgovinski partner Srbije, sa više od 60 odsto ukupne spoljne trgovine. Sjedinjene Države nisu među najvećim trgovinskim partnerima Srbije, ali predstavljaju značajan izvor investicija, posebno u IT sektoru, finansijama, energetici i uslugama. Američke kompanije poput Microsofta, NCR-a, IBM-a, Oracle-a, Riviana i drugih zapošljavaju hiljade ljudi u Srbiji.

U bezbednosnoj sferi, saradnja između Srbije i SAD postoji ali tako da će pravosuđe SAD pohapsiti na osnovu ranije potpisanih ugovora sa Srbijom, sve koji su na teritoriji SAD i njenih saveznika vršili kriminalne radnje u ima svrgnutog naprednjačkog režima i njegovog „vođe“. Vojska Srbije i Nacionalna garda države Ohajo „razvijaju partnerstvo“ još od 2006. godine kroz Program državnog partnerstva.

Tokom godina realizovane su stotine zajedničkih aktivnosti, obuka i vežbi. Šira američka politika prema Balkanu zasniva se na nekoliko osnovnih ciljeva. Prvi je navodno „očuvanje stabilnosti regiona i sprečavanje novih sukoba“. Drugi je podrška evroatlantskim integracijama država Zapadnog Balkana.

Treći je ograničavanje ruskog i kineskog uticaja. Četvrti je jačanje ekonomskih i energetskih veza sa regionom. Sva ta četiri faktora postojanja američke sile na Balkanu zapravo su paravan za „misije“ o kojima je govorio pukovnik Vilkerson, odlično upoznat (kao svedok i akter) u namere svake vlade SAD prema Evropi, pa i ovom delu Balkana. Hrvatska i Albanija uz logistiku SAD postale su članice NATO 2009. godine, Crna Gora 2017., a Severna Makedonija 2020. godine.

Time je gotovo čitav Balkan uključen u „bezbednosnu arhitekturu“ koju predvode Sjedinjene Države. Administracije predsednika Donalda Trampa i Džoa Bajdena podržavale su različite inicijative kako bi Srbija priznala postojanje samoproglašenog Kosova kao države. U tome se nisu razlikovale. Sve diplomatske službe Zapada sugerisale su svakoj vladi Srbije da „takva politika ne donosi nikakvu konkretnu korist, već isključivo štetu, izolaciju i udaljavanje od evropske budućnosti“. I to u okolnostima dok Putinov režim i administracija Ruske federacije samo deklarativno podržava Kosovo kao deo Srbije, ali suštinski ima važnijih poslova koji na širokom prostoru od 11 vremenskih zona ima.

Kuda i kojim poravcem će krenuti oslobođena Srbija?

Dok ova dilema lebdi negde između svih optimističkih govora i parola, Tamara Vučić, službena supruga bivšeg diktatora, kao da se ništa nije desilo, veselo putuje sa jednom rektorkom privatnog univerziteta, u posetu zločinačkom režimu u Teheranu, koji teroriše decenijama narod Irana.

Ali, ako je Tamari Vučić „svanulo“, jer će joj službeni suprug otići na dugogodišnji odmor, mnogima već „pada mrak“ u očkivanju da se nađu „u zindanu“, nekom od zatvorskih ustanoiva u Srbiji. Američke vlasti su  još 22.10. 2026. najavile sankcije za Alta banku i Macuru, istragu i moguća hapšenja širom sveta.

Amerike pravosudne vlasti takođe intenzoivno rade na tome da Ivanu Bošnjaku i Stojan u Vujku iz kompanije Milenijum tim za koji imaju dokaze da igraju ključnu ulogu u realizaciji projekta EXPO Beograd 2027 u Surčinu i da su koruptivnim poslovima već došli do novih stotina miliona evra i dolara. Ministarstvo pravde SAD može da ovim povodom zatraži od centrale svetske izložbe EXPO da otkaže njegovo održavanje u Srbiji dok procesura sve odgovorne za korupciju na tom projektu.

Kao što je poznato, četvorica biznismena iz Srbije iz Vučićevog klana našla su se na listi zahteva za uvođenje američkih sankcija, još pre dve godine kad je je republikanski kongresmen Vilson uputio državnom sekretaru Marku Rubiju prvi taskav predlog. Na listi predloga za sankcionisanje su se uoravo Ivan Bošnjak i Stojan Vujko iz kompanije Milenijum tim (Millennium Team), Davor Macura iz Alta banke i Željko Mitrović sa televizije Pink.

Američko pravosuđe je označilo Milenijum tim kao „državu u državi“ i da je zapravo, moćniji od države. Sad je na novoj, oslobođenoj državi da pokaže ko je ovde „glavni“. Uneredio se zbog toga i Marko Parezanović, načelnik BIA za operativu, smenjen krajem prošle godine. Tvrdio je da je on „čist“ i da je samo radio svoj posao. Ali, na Parezanovićeva nepočinstva nije se još niko osvrnuo kako treba i dolikuje.

Od navodno prisluškivanog novinara Milana Radonjića, saznaje se i o događajima u samom sedištu BIA i o tome kako je Parezanović navodno „pozitivac“ koji se zamerio Vučiću još 15. 03. 2022. Biće ovakvih („nisam ja majke mi“) još mnogo.

Ali, kakav će stvarni odnos novih vlasti biti prema državnom kriminalu i državnom teroru koji je sprovodila radikalsko-naprendjačka mafija, tek će se videti…

Povratak na vrh