Uspon i sunovrat bivšeg ministra SNS-SPS režima i njegove “poslovne” avanture

KO JE BASTI REKAO: “DOSTA!”

Slučaj jednog bivšeg policajca, džudiste i ministra u vladi nepismene Ane Brnabić, govori dovoljno jasno da je srušeni samodržac Aleksandar Vučić planski gradio antisistem koji će pljačkati Srbiju, ponižavati njene institucije i uvoditi nove „kulturne modele“ prema kojima je bilo dozvoljeno sve ono što je protivzakonito. U priči o nekadašnjem radniku MUP Srbije, a kasnije narodnom poslaniku u Skupštini i ministru u vladi Srbije, Radetu Basti, vide se sve dijagnoze tadašnjeg kriminalnog režima i sve bolesti zarobljenog društva…

Radoš Borović

Dana 11. novembra 2026. godine, Rade Basta, bivši ministar privrede Srbije i nekadašnji direktor JKP „Beogradske elektrane“, uhapšen je po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu. Razlog hapšenja, prema navodima tužilaštva i medija, jeste sumnja da je dok je bio direktor „Beogradskih elektrana“ odobravao neosnovane novčane donacije sportskim klubovima i drugim organizacijama, i time naneo štetu javnom preduzeću. Basta se sumnjiči i za zloupotrebu službenog položaja.

Uhapšen je na Aerodromu „Nikola Tesla“ u Beogradu prilikom pokušaja „evakuacije“ na Kipar, a pored njega privedeno je i više osoba koje se dovode u vezu sa istim predmetom. Važno je ovde reći da tužilaštvo raspolaže i sa nekim starim (nerešenim) predmetima u vezi sa njegovom „poslovnom delatnošću“. Ali, njegova prošlost i napredovanje u vladajućoj nomenklaturi bivšeg režima, govori mnogo više od „donacija sportskim klubovima“ za koje ga trenutno terete. Jer, Rade Basta je bio ministar privrede Republike Srbije u Vladi Ane Brnabić. Na tu funkciju izabran je 26. oktobra 2022. godine, a razrešen je tokom 2023. godine

Pre nego što je postao ministar, bio je: direktor „Beogradskih elektrana“, narodni poslanik u Skupštini Srbije, odbornik Skupštine grada Novog Sada, zamenik pokrajinskog sekretara za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj AP Vojvodine… U javnosti je posebno bio poznat po zalaganju za članstvo Srbije u EU i za uvođenje sankcija Rusiji, što je dovelo do sukoba sa njegovom tadašnjom strankom Jedinstvena Srbija i kasnijeg razrešenja sa ministarske funkcije

Pre ministarske funkcije, Rade Basta je imao prilično raznovrsnu karijeru u državnim službama, energetskom sektoru i politici Radio je u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) od 1998. do 2005. godine.<https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A0%D0%B0%D0%B4%D0%B5_%D0%91%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0>

Godine 2013. postao je savetnik direktora „Elektrovojvodine“.<https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A0%D0%B0%D0%B4%D0%B5_%D0%91%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0> Od 2016. do 2018. bio je zamenik pokrajinskog sekretara za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj AP Vojvodine Krajem 2016. bio je i direktor Fudbalskog kluba Radnički Niš, gde je ostao do 2017. godine.<https://www.telegraf.rs/vesti/hronika/4430988-ko-je-rade-basta-bivsi-ministar-i-saradnik-palme>Od septembra 2018. do izbora za ministra 2022. godine bio je direktor JKP „Beogradske elektrane“, što je bila njegova najistaknutija funkcija pre ulaska u Vladu Srbije. Istovremeno je bio aktivan u politici kao odbornik u Skupštini grada Novog Sada, zatim narodni poslanik, te funkcioner stranke Jedinstvena Srbija.

Basta je bio deo velikog vladajućeg klana sa megalomanskim apetitima, pa je prirodno imao i isto takvih kumova sa kojima je mogao da „operiše“ u raznim „poslovnim kombinacijama“. Jedan od njih, verovatno njemu najbliskiji, bio je Novica Tončev, SPS „tajkun“ i građevinski „magnata“ sa juga Srbije Novica Tončev.

Kad je javnost u Srbiji saznala  iz jednog novinskog naslova (Uhapšen ministar privrede, kum Novice Tončeva, Rade Basta“, retko ko je znao za stvarnu biografiju ovog čoveka. A, ona je bila, više nego zanimljiva i „obojena svim bojama“ i počinje skoro idilično: rođen je 21. februara 1979. godine u Novom Sadu, od oca Milorada (Miće) Baste, poreklom iz Medenog Polja kod Bosanskog Petrovca, i majke Slavice Gize, poreklom iz Šipova. Završio je Srednju školu unutrašnjih poslova u Sremskoj Kamenici (u klasi danas najpoznatijih batinaša koji su se „istakli“ tokom 2025 2026 i ranije u krvoločnim prebijanjima studenata i građana u svim protestima protiv bivšeg režima).

Sa srednjom školom je radio u MUP Srbije i tokom rada diplomirao na Fakultetu fizičke kulture Univerziteta u Novom Sadu. Navodno je „dovršio“ obrazovanje na „master studijama“ ekonomije 2012. u jesen, kad je prišao „pobedničkoj koaliciji“ Aleksandra Vučića. Tokom srednje škole i dalje, napredovao je u borilačkim veštinama (Džudo) pa mu je i Džudo savez Srbije za uspešno bacanja protivnika na leđa, 2022. godine uručio majstorski pojas.

Odmah nakon što su „presvučeni radikali“ dobili mandat da sastave vladu 2012. godine  („aklamacijom“ evroatlanskih Službi), Rade Basta se pojavljuje kao odbornik „Jedinstvene Srbije“ Dragana Markovića-Palme, koji je tu stranku osnovao sada već davnog 15. februara 2004. godine, nakon „otcepljenja“ od parapolitičke i Službine „Stranke srpskog jedinstva“ koju je osnovao pokojni Željko Ražnjatović-Arkan. Kao veliki simpatizer ovakvih „patriotsko“ militarističkih grupa i pokreta, Rade Basta postaje 2026. godine odbornik u Skupštini grada Novog Sada kao kandidat „Jedinstvene Srbije“ na koalicionoj listi „SPS-JS“. I odmah po ulasku u Skupštinu grada NS, počinje sa organizovanom pljačkom gradskih apoteka, kao „pokaznom vežbom“ kako to treba da se radi i na velikoj, državnoj sceni.

Rade Basta tako „upada u biznis“ sa farmaceutskom kompanijom „Delta Farm“ i kasnije postaje jedan od protagonista poznate afere „Jugoremedija„, povodom privatizacije fabrike lekova iz Zrenjanina. Ubrzo, ovaj dotadašnji odbornik iz gradske skupštine Novog Sada stiže na visoku poziciju u pokrajinskoj vladi, pa u julu mesecu 2016. godine postaje zamenik pokrajinskog sekretara za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj.  Dalja „karijera“ ide munjevitom brzinom: iste godine postaje predsednik vojvođanskog odbora Jedinstvene Srbije, a zatim dolaze funkcije u Beogradskim elektranama, Narodnoj skupštini i na kraju Ministarstvu privrede.

Ali, još dok je imao status narodnog poslanika Skupštine Srbije, kupuje čitavu zgradu u centru Novog Sada, a da se niko u tadašnjoj Poreskoj upravi ili nadležnom tužilaštvu nije pitao za poreklo novca koji svakako nije „uštedeo“ od plate državnog funkcionera. Zatim je krenuo da otvara off shore firme na Kipru, preko kojih je „operisao“ na širokom prostoru države Srbije, kupujući i mešetareći na svakom nameštenom tenderu.

Ubrzo, Rade Basta odlazi „na rad“ u „Elektrodistribuciju Novi Sad“ i za direktora postavlja Srđana Kruževića a sebe „imenuje“ kao njegovog savetnika. Od tadašnjeg Vučićevog narko-dilera Slaviše Kokeze sa Novog Beograda, Basta nabavlja za potrebe Elekroprivredu Srbije (EPS) softver koji nikada nije „proradio“ kao što ni njih dvojica nikada nisu odgovarali zbog toga.

Naime, u novembru 2019. godine, postaje jasno da je EPS firmi „Prointer“, koju je „kontrolisao“ Slaviša Kokeza, platio oko 7 (sedam) miliona evra za „SAP softwear“ koji je bio neupotrebljiv (nelicenciran) i nabavljen na „crnom tržištu“ po bagatelnoj ceni, ne većoj od 50.000 evra a naplaćen iz državne kase navedenim milionskim iznosom. Novac (Bastin „deo“) je, naravno, završavao na Kipru, na njegovim off shore računima, a čitav posao je uredno „pokrivao“ Željko Radovanović, koji je od decembra 2016. godine bio vršilac dužnosti, a potom i direktor Uprave za sprečavanje pranja novca, kao i predavač na Akademiji za nacionalnu bezbednost. Na tu funkciju ga je doveo tadašnji premijer Aleksandar Vučić a tadašnji ministar finansija Dušan Vujović „nije imao ništa protiv“. Radovanović i Basta u to vreme se skoro ne odvajaju jedan od drugog, a njihovo „druženje“ dobija neke druge dimenzije osim poslovnih.

Ipak, bez takvog „pokrića“ iz Uprave za sprečavanje pranja novca, Basta ne bi prebacivao ove i neke druge milione evra i dolara na kiparske račune. I pored svog bogatstva koje je stekao, Basta je ostao dužan za porez državi Srbiji oko 200 miliona dinara. Ali, za korumpiranje policijskih funkcionera i svojih bivših kolega u MUP Srbije (da ga takođe „pokrivaju“), uvek je imao poseban i vrlo izdašan „budžet“.

U srpskom tužilaštvu ipak postoji jedna osam godina stara krivična prijava za milionske utaje poreza, kao dokaz da je neko ipak nešto „napisao“ u vreme naprednjačke pljačke i mraka. Koliko je bio „maštovit“ i nezajažljiv u potrazi za „lakim milionima“, govori i jedna skoro tragikomična „operacija“ koju je svojevremeno izveo uz logistiku SPS-SNS kriminalne koalicije.

Naime, nedavno je otkriveno da je Rade Basta držao nekakvu „fiktivnu“ mlekaru kako bi uvozio sir iz Ukrajine u Rusku federaciju (uoči rata). Kako bi zaradio nove milione, sir je „deklasirao“ (kao da je pravljen u Srbiji!) i na deklaraciji naznačio da je taj sir „životinjskog porekla“ (kravlji), ali je prevara odmah otkrivena i taj „proizvod“ nikada nije prešao granice dve pomenute države.

Zašto je ova „koloritna“ ličnost bitna u sadašnjim okolnostima (formiranje nove Skupštine Srbije pa potom Vlade i ministarstava)? Prema svemu rečenom, Rade Basta je idealan svedok-saradnik. Sudeći po karakteru te ličnosti, spreman je na sve dogovore sa tužilaštvom. A, onda i svi putevi opet vode prema srušenom „vođi“…

Povratak na vrh