Uvodnik
(Pr)osudite sami
Priterani uza zid
Milovan Brkić
Na suđenju nemačkim zločincima u Ninbergu, američki tužilac, koji je zamenio starijeg kolegu, koji se vratio kući, uznemirio je sudije međunarodnog suda, pitanjem optuženima – Gospodo zločinci, jutros mi je supruga sugerisala da vam postavim samo jedno pitanje – gde ste sakrili opljačkani novac, zlato, umetničke slike, ikone i freske iz muzeja, crkava, kulturna dobra…
Predsedavajući je zapanjeno pitao tužica zašto na suđenju onima koji su odgovorni za smrt desetina miliona nevinih ljudi treba postaviti to pitanje.
Tužilac se nije zbunio. „Zato, časne sudije, jer su oni te grozne zločine činili u nameri da osvajanjem teritorija drugih država i naroda, opljačakju njihovo zlato, banke, muzeje, fabrike, žitna polja, sklupture, crkve… Mrtve, streljane, udavljene… ne možemo povratiti , ali moramo njihovim potomcima vratiti ono što su ovi zločinci oteli i sakrili.
Nakon kraće pauze, sud je nastavio proces, samo konstatujući pitanje tužioca, bez upuštanja u dalju raspravu.
Već nekoliko nedelja sve je više građana koji mi se obraćaju na ulici, u tramvaju, autobusu, zabrinutim pitanjem – Ima li nade da povratimo makar deo onoga što su ovi opljačkali? Misleći, uglavnom, na Vučiće i njegov narko kartel.
Ranije su mi, najčešće postavljali pitanje – Ima li im kraja?
Odgovram dvosmisleno. Mislim da nema nikakve nade, osim ako se ne opametimo. Onima koji očekuju više, objašnjavam kako funkcioniše pravni sistem u državama u kojima su odneli naše pare, pokupovali kompanije, latifundije, fabrike. Navodim koliko imamo, zvanično, milijardera, koliko deviznih milionera, gde drže novac, imovinu… navodim ko sve traga za njihovim novcem. Sve se zna. Narodna banka Srbije je pod nadzorom, njen server “otkucava“ gde se novci kreću.
Da bismo povratili deo opljačkanog, moramo pokrenuti u Srbiji sudske postupke poriv braće Vučić, njegovih ministara, partijskih kolega, bizismena, lopova svih boja, koji su samo u Trstu kupili 4.000 kuća, tamo nameravaju da žive od miliona evra i dolara koje su opelješili u Srbiji.
Samo uz pravnosnažnu presudu, države u kojima je njihov novac, mogu da Srbiji taj novac vrate. Nema drugog načina. Objašnjavam moje viđenje povratka opljačkanog, i nagodbom sa većinom Vučićevih “biznismena“, koji bi, siguran sam, za slobodu vratili dobar deo otetog u budžet.
Dobronamernima, koji me pitaju, navodim da nam je 15 godina na čelu državnog tužilaštva osoba koja nas je žive zakopala, koja je čuvala, branila i štitila Vučićev zločinački režim i ljude, a proganja tužioce koji su bili voljni da ih izvode na sud.
Zagorka Dolovac je nemutirana osoba, koja je za ovih 15 godina samo mislila o svom dupetu, vodeći računa šta doručkuje, ruča, kuda putuje po belom svetu. Vučić je bio prezadovoljan njenim ćutanjem, podrškom… U njegovom sefu su i beleške da će nagraditi sa sto hiljada evra (u zlatu) onom ko mu dostavi snimak da je i u njeno međunožje ušlo nešto čvrsto…
U tekst pod naslovom Brižno negovala svoju guzu možete pročitati ko su skotovi koji treba da proganjaju one koji su ih na te položaje doveli, timarili, plaćali, omogućivši im rajsku raskoš i užitak. Zar oni da hapse svoje gospodare?
Onima koji me pitaju preporučujem da i ove skotove treba da počisti prepadni vod pobunjenih građana.
A da je došlo vreme za pesmu -Rastajemo se mi – najavio je tiranin na konferenciji za medije. U tekstu Predraga Popovića u ovom broju pod naslovom – Truli tiranin na trulim daskama – koji je jedna vrsta nekrologa politici ovog zlikovca – citirao je njegovu izjavu – Mi imamo određene stvari u našem sefu. Pitanje je trenutka kada ćemo to i da pokažemo, kada ćemo da ih obelodanimo u javnosti. Čuvali smo se upravo objavljivanja, da negde nekoga od tih velikih ne bismo pomenuli, pošto oni uvek imaju neverovatnu moć pritiska. Nema više razloga za time, mi smo pritisnuti uza zid.
Izgleda da mu oči iskaču od pritezanja i natezanja.
Ali, kako okuražiti Zagorku Dolovac da napiše poternicu protiv zlikovca uz čiju pomoć je u dva mandata gajila svoju guzu na raznim zakuskama, “radnim doručcima, ručkovima… prijemima…“
Ipak, ima nade. Tu je Mladen Nenadić koga kartel počinje da zove Iznenadić.
Lov će početi pre Svetosavskih litija.
Redakcijski saradnik već s naporom sluša šta pričaju oni koji sebe planiraju za nove vlastodršce. Smučilo mu se, ali ga zadržavamo, da znamo šta nas čeka.
Nenad Čanak je uoši pada Miloševića pozvao građane da glasaju. “Sa dva prsta začešite nos, glasajte za DOS“. Zato i verujem da će narko kartel biti oboren.
Da li ćemo imati snage da aždaji odsečemo glavu?
“Jošte kod Srbalja neka tuga veje, nije sve propalo, kad propalo sve je“- ovim stihom nas je hteo da uteši Rajko Petrov Nogo, opisujući našu stvarnost.
