Dežurna

Vučić je iz Kine doneo šrafcigere!

Pet dana je Aleksandar Vučić proveo u Kini i odande se 15 puta obratio medijima u Srbiji. Kuriozitet posete bio je i taj što je u vekovnoj istoriji kineske civilizacije i državnosti on bio prvi gost koji je sam sebi organizovao svečani doček, i to tako što je sa sobom poveo tridesetak članova kulturno-umetničkog društva koji su potom samo za njega i druge članove delegacije iz Srbije igrali kolo na Kineskom zidu. Ništa manji kuriozitet nije bio ni to što je sam sebi organizovao svečani doček pri povratku, koji je ličio na proslavu osvajanja titule u nekom sportu. Naime, „spontano“ okupljeni naprednjaci kasno u noć palili su baklje na aerodromu i po autoputu, skandirajući pritom: „Aco, Srbine!“ – navodi kolumnista dr ing. Miroslav Parović, predsednik Narodnog slobodarsklog pokreta

Miroslav Parović

A šta je to zaista bilo u Kini i sa čim se to „Aca Srbin“ vratio? Ukratko, Vučić je obezbedio dodatnih oko 2.000 šrafcigera koji će biti gurnuti u ruke građanima Srbije da rade u kineskim kompanijama poslove koje više ni Kinezi neće da rade. Naime, svi potpisani ugovori odnose se na proširenje već postojećih poslova, i to mahom u sektoru auto-industrije. Tako će se u Srbiji povećati obim proizvodnje automobilskih guma, LED žmigavaca i svetala, kao i plastičnih delova za enterijere automobila. Svi navedeni poslovi isključivo su manuelni, zahtevaju veoma nizak nivo obrazovanja radne snage i ne podrazumevaju bilo kakav transfer tehnologije.

Priča o proizvodnji humanoidnih robota takođe je čista medijska manipulacija. Naime, u Srbiji će se samo sklapati već proizvedeni roboti koji će u delovima biti dopremani iz Kine. Dakle, radiće se ono što svako od nas radi kada kupi neki nameštaj u Ikei, pa ga dobije u delovima sa uputstvom, potrebnim šrafovima i malim imbus ključevima. Nijedna komponenta tih humanoidnih robota neće biti proizvedena, razvijana, pa čak ni testirana u Srbiji, već će svaki deo, u vidu zatvorene „crne kutije“, biti dopreman iz Kine.

Recimo, u nekom ranijem periodu IMT kao kompanija bio je razvijen na osnovu licence kupljene od Massey Fergusona za čuveni traktor IMT 533. Ugovor je bio takav da je, osim licence, transferisan i deo tehnologije, pa je tokom nekoliko godina stasala inženjerska i tehnička klasa radnika sposobna da samostalno razvija nove modele traktora i drugih radnih mašina.

U godinama koje su sledile hiljade ljudi naučile su da rade u toj grani mašinske industrije, pa se paralelno sa IMT-om razvila i takozvana mala privreda, sposobna da proizvodi manje segmente potrebnih delova. Do dana današnjeg u Srbiji imate ljude koji umeju da „održavaju u životu“ traktore stare po pedeset godina i više jer su primili znanje i razvili veštine.

E sad, da se vratim na robote. Ugovorom koji je potpisan u Kini tamošnje kompanije nisu se obavezale da transferišu tehnologiju niti da imaju aktivnu saradnju sa našim institutima. Praktično, oni svoje znanje ni na koji način ne žele da dele sa nama, već im je potrebno samo da negde u Evropi što jeftinije sastavljaju svoj proizvod i time vrše pritisak na evropsko tržište.

Konačno, Vučić je pomenuo i to da su Kinezi dali neverovatno dobru ponudu vezanu za male modularne nuklearne reaktore. Ovo nije prvi put da je takva ponuda stigla. Naime, i 2020. godine predlagali su da grade malu nuklearnu elektranu u regionu istočne Srbije kako bi obezbedili pouzdano napajanje električnom energijom za efikasniju eksploataciju rudnog bogatstva u borskom basenu. Tada Vučić to nije smeo zbog Amerikanaca, koji su kineske nuklearne kompanije stavili na listu sankcija pod optužbom da su ukrale tehnologiju. Prilično sam uveren da, uprkos svoj medijskoj priči i ordenu koji je dobio od Si Đinpinga, ponovo iz istog razloga neće smeti da krene u pravcu konačnog dogovora o gradnji nuklearne elektrane zasnovane na kineskoj tehnologiji.

Treba navesti i ono čega nije bilo, a to je dogovor o namenskoj industriji i onome što je načelno dogovoreno kada je 2024. godine Si bio u poseti Beogradu, Parizu i Budimpešti. Naime, tada je napravljen plan da Srbija kupi nove francuske avione tipa Rafal, a da se potom oni u našem remontnom zavodu „Moma“ prilagode tako da bude omogućena montaža savremenih kineskih raketa. To je trebalo da bude jedan od prvih takvih spojeva NATO i kineskog standarda, čime bi se potvrdilo nastojanje Francuske da ide ka strateškoj autonomiji u odnosu na SAD.

Međutim, nakon upozorenja iz Vašingtona, Vučić o tome nije smeo da postigne konačni dogovor i veliko je pitanje kakva će biti dinamika daljih odnosa sa Kinom, uprkos ordenu, folkloru na Kineskom zidu ili moravcu koji su igrali humanoidni roboti.

Scroll to Top