Istok
Ruske vlasti obećavaju da će dovesti u red stvari sa migracijom, ali ruski susedi nisu zadovoljni

Ilegalci će biti blokirani

Više neće biti ilegalne migracije u Rusiju, to mora da bude jasno, izjavio je nedavno, nakon zasedanja tadžikistansko-ruske međuvladine komisije za trgovinsko-ekonomsku saradnju održanog u Dušanbeu, potpresednik ruske vlade Marat Husnulin, kopredsedavajući s ruske strane.

Andrej Sokolov

„Radićemo na radnim resursima, oni su nam potrebni, ali sve će se raditi apsolutno legalno“, rekao je on. Prema rečima Husnulina, Rusija i Tadžikistan treba da naprave radnu grupu koja će „opisati sve radnje u vezi sa obezbeđivanjem bezbednosti dve zemlje“.

To je potrebno zbog toga da bismo znali ko dolazi kod nas, kako dolazi, da bismo im pružili neophodnu pomoć, pojasnio je Husnulin, dodavši da ćemo „rešiti sve preostale nerešene probleme

Potpresednik ruske vlade je podsetio da se u toj oblasti od 5. februara ozbiljno menja zakonodavstvo RF. Zato treba sve dobro razjasniti i uraditi organizacioni deo posla, da bi se uspostavila razmena podataka, a mi jasno znali kako ćemo dalje raditi.

Istovremeno, kopredsedavajući sa tadžikistanske strane, porpedsednik vlade Kohir Rasulzoda je izjavio da su u Dušanbeu zabrinuti zbog „tendencije rasprostranjenog kršenja osnovnih prava i sloboda tadžikistanskih građana prilikom sprovođenja mera za uređivanje migracija u Rusiju“. Prema njegovim rečima, „povećavaju se slučajevi neprihvatanja, zabrane ulaska i deportacije građana Tadžikistana, pod širokom i nejasnom formulacijom „obezbeđivanja bezbednosti“. Na ulasku u Rusiju, naši građani se zadržavaju satima, pa čak i danima – među njima su i članovi zvaničnih delegacija, studenti, stariji ljudi i deca“.

Pritom, kako je rekao, uočava se trend povećanja zahteva ruskih poslodavaca za radnicima iz Tadžikistana – nedavno je, tim povodom i sa tim ciljem, Tadžikistan posetila velika delegacija iz Tatarstana.

Moramo da pređemo na zaista efikasna rešenja u oblasti migracija, koja će doprinositi jačanju međusobnog razumevanja naših prijateljskih naroda i biti korisni za ekonomije naših zemalja„, rekao je Rasulzoda.

Prema podacima ministarstva rada Tadžikistana, broj radnih migranata koji odlaze u RF se smanjio u prvom polugodištu 2024. za 15% u poređenju sa istim periodom prošle godine. A za prvih šest meseci 2024. iz RF je, zbog kršenja zakona, proterano više od 17.000 tadžikistanskih građana.

Veliki članak o migrantima u Rusiji objavio je portal tadžikistanske informativne agencije Asia-Plus. Ovo izdanje je detaljno navelo mere koje preduzima Rusija za borbu protiv nezakonite migracije, komentarišući ih sa neskrivenim nezadovoljstvom, a povremeno čak i sa neprimerenim sarkazmom, pokušavajući da nas zastraše time kako će se migrantski tok u Rusiju smanjiti,  što bi, navodno, moglo da dovede do „kolapsa“ u nekim sferama ekonomije.“

„Oktobar obećava da će u Državnoj dumi biti „antimigrantski“ mesec“, piše Asia-Plus. „Početkom oktobra deputati će razmarati niz novina koje se tiču stranaca koji ulaze u Rusiju i onih koji im „pomažu“ da pribave potrebna dokumenta. Napominjemo da će ovoga puta konačno akcenat biti stavljen na poslodavce koji migrantma izdaju lažne registracije i sertifikate o znanju ruskog jezika – za njih će kazne biti pooštrene. Ali u paketu izmena propisa ima i onih koji će imati uticaja i na migrante. Kako odrasle, tako i decu. Za poslednje se predlaže pooštravanje procedure prijema u školu, preciznije – uvođenje testiranja znanja ruskog jezika pre upisa deteta u prvi razred“.

Generalno, paket zakona koji se razmatra u Državnoj dumi usmeren je na pooštravanje kazni za prevarante koji migrantima prave lažna dokumenta. Planira se da se povećaju novčane kazne, produže zatvorske kazne, kao i da se pojedina krivična dela proglase teškim zločinima i da se odobri blokiranje sajtova koji nude takve usluge bez odobrenja suda.

Dve inicijative će direktno uticati na strance. Prvo, ako migrant učiniti krivično delo i ako se pritom ispostavi da je u RF boravio ilegalno, ova činjenica će se smatrati otežavajućom okolnošću. Drugo, u cilju borbe protiv fiktivnih brakova, deputati su odlučili da na tri godine povećaju rok nakon kojeg migrant, koji se oženio u Rusiji, može da podnese zahtev za izdavanje dozvole za privremeni boravak. Podsećamo, trenutno stranci mogu privremeni boravak da dobiju odmah posle zaključenja braka.

Razmatranje predloga zakona o obaveznom testiranju dece migranata najavila je potpredsednica Državne dume Irina Jarovaja. Ona je rekla da je neophodna obavezna provera znanja ruskog jezika za decu koja polaze u školu. Ovu ideju je obrazložila jednostavnim argumentom: „Dete svakako treba da zna jezik na kojem će učiti gradivo, komunicirati sa nastavnicima i vršnjacima.“

Ministarstvo prosvete objavilo je statistiku o strancima koji se školuju u RF. Ovo ministarstvo je pojasnilo, prenosi Asia-Plus, da su ove godine po prvi put, zajedno sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, sproveli ozbiljnu studiju, identifikujući „manje-više realne brojke“. Međutim, one su najverovatnije približne, jer se podaci ministarstva prosvete nisu poklapali sa podacima iz sistema migracione registracije.

Prema podacima ministarstva prosvete, pred početak školske 2024/2025. godine, u sistemu obrazovanja u zemlji bilo je 209.500 dece migranata; od ovog broja, više od 168.000 bilo je u školama. Stranci uglavnom uče školu u Moskvi, Sankt Peterburgu, Moskovskoj i Sverdslovskoj oblasti.

Kada je reč o zemljama iz kojih su došli školarci, onda je Tadžikistan na prvom mestu. Sledi Uzbekistan sa dvostruko manje učenika. Takođe, u obrazovnim ustanovama u Rusiji ima mnogo malih građana Kirgistana i Jermenije. Kako su objasnili državni službenici, 12% dece migranata ne govori ili slabo govori ruski jezik. A to je oko 25.000 dece.

Predstavnici frakcije „Pravedna Rusija – Za istinu“ predložili su da se ograniči broj školaraca koji ne govore ruski na 10% u jednom razredu. Autori inicijative su tvrdili da ako je u dečjem kolektivu broj migranata veći od broja Rusa, onda će se stranci družiti sa pripadnicima svoj etničke grupe, što će se negativno odraziti na proces učenja i socijalnu atmosferu u razredu.

Po mišljenju deputata, inicijativa će omogućiti da se spreči pojava agresivnih grupa u školama, koje su stvorene po nacionalnom principu. Ministarstvo prosvete je podržalo predlog i, kako su nedavno pisali mediji, čak je i uspelo da pošalje relevantne preporuke regionima.

„Testiranje ili smanjenje broja učenika koji ne znaju ruski jezik u jednom razredu su inicijative koje strancima komplikuju život u tuđini, ali ne preterano. Ruski političari imaju i radikalnije mere, koje bi mogle da se nazovu i „antimigrantske““, piše Asia-Plus. Radi se o tome što je početkom septembra obelodanjen predlog deputata Državne dume Jaroslava Nilova, da se formiraju dečji vrtići i škole koje će deca migranti plaćati, tako što će se za njih napraviti posebna odeljenja na komercijalnoj osnovi. Kao argument se pominjalo to što deca migranata često ne znaju ruski, a ponekad ih u razredu ima više nego Rusa. Zbog toga se, po mišljenju predstavnika parlamenta, snižava nivo vaspitnog i obrazovnog rada za rusku decu.

„Predlažem da se okonča taj „ep o dobročinstvu“ u kome deca stranci idu u školu na račun ruskog budžeta, na račun naših poreskih obveznika. Ne samo što je škola za njih besplatna, već oni uspostavljaju svoj poredak, namećući stranu supkulturu“, ogorčen je bio deputat.

Najradikalnijim predlogom, ogorčen je Asia-Plus, može se smatrati onaj o zabrani migrantima da dolaze u Rusiju sa porodicama: nema deteta – nema problema sa školom. Ova ideja razmatrana je u parlamentu više puta, a pojavila se na dnevnom redu još prošle godine. Valja reći da su ovu ideju isticale razne frakcije koje se smatraju protivnicima u političkoj areni.

Štaviše, ovu inicijativu je podržao zamenik predsednika Saveta bezbednosti i bivši predsednik RF Dmitrij Medvedev. Prema njegovim rečima, potrebno je zabraniti sezonskim radnicima da dolaze u Rusiju sa porodicama, a ostalima treba postaviti uslov: ako dete ne zna ruski, onda ga neće primiti u školu.

Ako slične mere budu legalizovane, prigovara Asia-Plus, to će verovatno dovesti do smanjenog priliva strane radne snage. U Centralnoj Aziji ipak porodične vrednosti imaju veliku ulogu. Zabrana da sa sobom na rad u inostranstvo povedete porodicu, uticaće da mnogi ljudi razmisle o celishodnosti migracije. S druge strane, ako kod kuće nema posla, a samim tim ni prihoda, onda neko vreme možete da budete bez svoje porodice. Uzgred, ruski zvaničnici i ovde imaju instrumente za „pritisak“ na migrante. Pojedini regioni, sa zavidnom doslednošću, uvode ograničenja za migrante, zabranjujući im da rade u pojedinim oblastima.

Na primer, sredinom septembra su vlasti Moskovske oblasti, drugog po brojnosti subjekta Federacije posle glavnog grada, objavili da od 1. januara 2025. godine stranci neće moći da se zaposle u ugostiteljskim objektima, u prodavnicama alkohola i duvana, kao ni u oblasti socijalnih usluga: sporta, kulture, razonode, zdravstva i obrazovanja.

U regionalnoj administraciji su objasnili da je u tim profesijama važno napredno znanje ruskog jezika, jer je potrebno stalno komunicirati sa lokalnim stanovništvom – zbog toga su morali da odustranu od usluga građana iz drugih zemalja. Prema podacima podmoskovskih zvaničnika, njihova oblast je postala 23. koja je ustanovila slična ograničenja.

Migrantima je zabranjeno da taksiraju u 19 regiona RF, a spisak će biti ažuriran. Zbog takvih i sličnih noviteta koji komplikuju život strancima, do kraja ove godine u zemlji će se pojaviti deficit od 130.000 vozača. Takvu prognozu su dali eksperti servisa „Jandeks Go“. Prema njihovim podacima, nedostatak radne snage dovešće do rasta cena taksi usluga.

Ako je niz ruskih regiona postavio ograničenja za određene profesije, onda je oblast Njižni Novgorod postala inovator. Lokalne vlasti su objavile da je od 1. oktobra 2024. godine prestalo izdavanje dozvola za rad građanima iz zemalja koji u RF mogu da uđu bez viza.

Oni su istakli i da stranci koji u ovom regionu već imaju radne dozvole, mogu da nastave da rade, po potrebi će im ponovo izdati dokument o dozvoli. Ako se i drugi regioni povedu za ovim primerom, onda će Uzbekistanci ili Tadžikistanci na primer, morati pažljivo da razmisle da li da krenu „trbuhom za kruhom“ u Rusiju.

„Pooštravanje odnosa prema migrantima dovešće do kolapsa u nekoliko oblasti, na primer u oblasti stambeno-komunalnih usluga, u koju su uključeni mnogi migranti, posebno oni iz Centralne Azije. Rezultat toga mogao da bude ili njihov povratak u domovinu, ili ostanak i rad na crno, što stimuliše sivu ekonomiju“, pokušava za nas zastraši tadžikistanska agencija.

Šta na sve to reći?

Nabrojane mere se preduzimaju pre svega da bi se presekao nekontrolisani dolazak ilegalnih migranata u Rusiju. Zbog čega se to radi? Dovoljno je da se setite monstruozne tragedije u „Krokus siti holu“ gde su migranti iz Tadžikistana, koji su se besposleno motali po Rusiji i tako postali lak plen za vrbovanje od strane terorista, priredili krvavi masakr.

Da li je, stoga, umesno biti ironičan povodom strogih mera prema našim susedima koje se preduzimaju u Rusiji?

Osim toga, u nizu ruskih oblasti stvorila se očigledno nenormalna situacija, kada su se cele industrijske grane našle pod kontrolom etničkih klanova, što izaziva rast društvenih tenzija, pa je već bilo sukoba lokalnog stanovništva s migrantima. Rusija to ne može više da trpi, zato broj onih koji dolaze mora da se ograniči, a da se u Rusiju pozivaju samo oni koji su nam zaista potrebni – profesionalci i stručnjaci za rad u industriji.

Podsećamo da u sovjetsko vreme, u gradovima kao što su Moskva i Lenjingrad, takođe nije bilo dovoljno radne snage i zbog toga su pozivani žitelji iz drugih rejona Rusije, a ne iz saveznih republika, koji su dobijali ograničene dozvole za rad.

Istovremeno, čak i u carskoj Rusiji, u Peterburgu na primer, radio je veliki broj stranaca: Nemci su bili pekari, Francuzi frizeri ili učitelji, stranci su rado služili kao oficiri u carskoj vojsci. I nikakvih problema sa njima nije bilo. Nemcima je bilo dozvoljeno da se nasele u Povoložju, odakle su ih iselili tek kada je SSSR stupio u rat protiv Nemačke. Reč je o elementarnoj kulturi komunikacije.

A što se tiče trenutne situacije – veliki broj radnika-migranata u Rusiji koristi samo velikom biznisu za koji su oni jeftina radna snaga, izvor za ostvarivanje profita. Kada bi građevinskim radnicima dali pristojne plate, nikakvi migranti ne bi ni bili potrebni…

2.

Vidljive i skrivene posledice iranskog raketnog napada na Izrael

Bliski  istok: Armagedon je neizbežan

Piše: Dmitrij Minjin

Uveče 1. oktobra mnogima se učinilo da se najstrašnije prognoze i predviđanja povodom razvoja situacije na Bliskom istoku već ostvaruju. Slika iranskog raketnog napada, koji je došao kao odgovor na delovanje izraelske armije u regionu, užasnua je bukvalno sve stanovništvo Izraela, od kojeg je veliki broj još uoči napada veselo proslavljala „uspešno“ bombardovanje Libana.

Stotine balističkih raketa lansiranih iz Teherana (Iranci tvrde da ih je bilo 500, a po zapadnih ocenama bilo ih je oko 200) i još veći broj izraelskih raketa za presretanje sa zemlje i vojnih aviona, učinili su da nebo „izgori“. Očekivalo se da se po celom regionu istog trenutka rasplamsaju široka borbena dejstva. Donald Tramp, koji sve prilagođava predizbornoj predsedničkoj trci, tim povodom je izjavio da su „Bajden i Haris doveli svet na prag svetskog rata“.

Ali, svanulo je jutro i izraelska vojska (IDF) koja je obećala Iranu da će odgovoriti „neviđenom vatrom“ još iste noći, nije odžala reč. A Teheran je proglasio da je u potpunosti zadovoljan rezultatima svog udara i da neće nastaviti sa sličnim akcijama, ukoliko Izael ne pribegne obećanoj odmazdi. Odjednom se ispostavilo da ljudskih žrtava od pada iranskih raketa, ne računajući posledice sveopšte panike, praktično nije ni bilo. Ali šta je onda uopšte gađao Iran i zašto je tako zadovoljan, i zašto je IDF definitivno zbunjena?

Glavna pobeda Teherana, nesumnjivo je ostvarena na informativno-propagandnom frontu, koji je u savremenim bitkama skoro pa postao glavni.

Svi na svetskoj mreži su jasno videli, i ta činjenica se ne može osporiti, kako je značajan deo iranskih raketa, a možda i većina, lako savladao hvaljene izraelske protivraketne komplekse „Gvozdena kupola“ i „Davidova praćka“. I iako su zapadni i izraelski mediji objavili da je iranska operacija nazvana „Istinsko obećanje 2″ izvršena gotovo u tajnosti od nedavno izabranog predsednika Irana M. Pezeškijana, u stvari ju je on odmah podržao, izjavivši da se „Gvozdena kupola cionističkog režima pokazala krhkijom od stakla“.

To što nije bilo poginulih među stanovnicima Izraela, više je zamerka, a ne neuspeh, „na persijski način“ lukavo zamišljene operacije, posebno kada se uzme u obzir ono što se dešava u Gazi i Libanu. Uostalom, Iran je u trenutku starta svojih raketa izjavio da su one sve usmerene isključivo na vojne ciljeve i da neće biti štete za obične građane.

Zbog kompaktnosti zemlje, mnogim stanovnicima izraelskih gradova se činilo da rakete lete pravo na njih, dok su se, u stvari, sletale u vojne baze koje se nalaze u njihovoj blizini.

Kakva je tačno šteta naneta izraelskoj armiji i da li je među vojnicima bilo poginulih, teško je reći. Svi izraelski mediji koji bi izvestili o tome, ili pojedinci koji bi o tome pisali na društvenim mrežama, biće strogo kažnjeni po zakonu. Generalštab ne priznaje nikakve gubitke.

Iranci pak govore o „potpunom uništenju“ najveće izraelske avio-baze Nevatim u pustinji Negev, uključujući izbacivanje iz stroja 20 najnovijih američkih lovaca F-35 kojih, u takvim količinama, možda i nema u celoj zemlji, kao i o ozbiljnim oštećenjima u avio-bazi Tel Nof u blizini Tel Aviva, gde se uglavnom nalaze avioni proširenog dometa F-15. Osim toga, neki kadrovi svedoče da su rakete verovatno stigle do gasne platforme u Sredozemnom moru.

Praktično je nemoguće dobiti potvrdu ovih podataka, ali to što su obe pomenute baze „dočekale“ bar 10 raketnih projektila, a da je u moru „nešto“ ozbiljno gorelo, zabeležili su mnogi nezavisni posmatrači. Izraelska vojska je priznala pogotke u avio-bazama. I to je realni uspeh Irana, koji je, verovatno, i odložio trenutni odgovor Izraela.

Očekivalo se da glavni cilj na iranskoj teritoriji, o čemu je Izrael više puta govorio, budu nuklearna i postrojenja za proizvodnju nafte. Ipak, udarima po bazi Tel Nof, gde su, kako se smatra, delimično razmeštene izraelske nuklearne bojeve glave i bazi Nevatim, koje istovremeno predstavljaju deo protivraketnog „poklopca“ glavnog nuklearnog centra u Dimonu, Teheran je pokazao da je i Izrael prilično ranjiv u ovoj izuzetno škakljivoj sferi. Ako iranska raketa može da udari po „štitu“, to znači da može i po samom reaktoru.

U svom prethodnom naletu, u aprilu ove godine, Iranci su pogodili bazu Nevatim samo jednom raketom, nakon čega su Izraelci prilično nepovezano poslali bombe negde u iransku pustinju. Sada, čak i posle pojačavanja zaštite pomenute baze, tu je odmah palo deset raketa. A izbacivanje iz stroja iranskih naftnih objekata, za kojim može da usledi gubitak izraelske proizvodnje gasa, nije najravnopravnija razmena. Generalštab IDF-a ima o čemu da razmišlja.

Uz to, prema ocenama eksperata, Iran je u sprovedenoj akciji ispalio seriju prilično „starih“ balističkih raketa „Šahab-3″ dometa do 2.500 km, proizvedenih 2003-2004. godine, kojima se i inače bližio rok za odlazak u „staro gvožđe“. Oni u rezervi imaju i rakete proizvedene poslednjih godina, koje su preciznije i moćnije. Savremene verzije imaju satelitsku korekciju putanje po GPS-u, kao i raspoređene bojeve glave (5 blokova po 220 kg) i kompekse sistema protivraketne odbrane.

Ipak, ulozi su podignuti toliko visoko da je teško zamisliti da će se sadašnje izraelsko političko rukovodstvo uzdržati od masovnog udara u znak odgovora na napad.

Netanjahu je, etapu po etapu, uglavnom težeći ličnim ciljevima izbegavanja pravde za kriminal, toliko uzburkao celu situaciju u regionu, da ako se sada povuče, njega će jednostavno „rastrgnuti“ saradnici, pa i sopstveni narod. Ostaje mu samo Armagedon, koji će zaista otpisati „sve i svakoga“.

Iranska akcija ponovo je uzburkala sve na Bliskom istoku koji su bili obeshrabreni udarima izraelske armije, kada je zajedno sa prvim čovekom Hezbolaha, šeikom Nasralahom, sa lica zemlje pometen ceo kvart Bejruta. Ubistvo lidera nikada nije bio pouzdan način da se oslabi bilo koji ideokratski režim. Umesto njih dolaze nove vođe, još radikalnije. Hezbolah će se uskoro oporaviti od teških gubitaka i život u severnom Izraelu pod njegovim udarima pretvoriće se u pakao.

Koristeći prebacivanje niza delova IDF-a od Gaze prema Libanu, u južnom Izraelu će se neminovno aktivirati borci Hamasa. Na Zapadnoj obali reke Jordan, gde živi glavnina Palestinaca, potrebna je samo iskrica pa da dođe do sveopšteg ustanka. Upkos uveravanjima zapadnih medija, sa različitim stepenom intenziteta radikalizuje se okruženje Izraela.

Vladarima sunitskih zemalja postaje neprijatno zbog toga što se za palestinsku sabraću zalažu pretežno šiiti. U Jordanu, na primer, prvi put je na nedavnim parlamentarnim izborima pobedila je partija „Muslimanska braća“, koja traži od kralja Abdulaha da značajno pooštri svoj kurs prema Izraelu. Turski predsednik čak dopušta i početak rata protiv Izraela, i iako malo ko veruje da će se Ankara zaista i odlučiti na takav korak, čak i Erdogan koji je sklon velikim rečima, do sada nije dozvolio toliki nivo pretnji.

Nakon govora izraelskog premijera Netanjahua na Generalnoj skupštini UN, vodeće arapske zemlje Egipat i Saudijska Arabija, iako izgleda da ne zveckaju oružjem, takođe uopšte ne pomišljaju ni na kakvu saradnju sa njegovom zemljom. „Avramov sporazum“ Izraela sa ovim zemljama je razvejan u prah.

Izrael, do sada naizgled tehnološki neuništiv sa velike udaljenosti, egzistencijalno je prilično krhak. Od oko 15 miliona ljudi koji žive na njegovim zvanično priznatim i okupiranim teritorijama, Jevreja ima sedam miliona,  a Arapa raznih kategorija (državljani koji žive u unutrašnjosti, obespravljeni Palestinci, žitelji Istočnog Jerusalima sa međustatusom) ima osam miliona. Čak i ako Jevreji još jednom pobede sve svoje protivnike, pomenuta razmera više ne može da se promeni.

Rezerve jevrejske repatrijacije su iscrpljene, uskoro će se situacija preokrenuti, čemu u velikoj meri doprinose i beskonačni konflikti na koje je u sadašnjoj situaciji osuđen Izrael. Ipak, izraelske elite, koje se iz religiozno-ideoloških i drugih razloga ne slažu u vezi sa formiranjem dve države, kao ni obezbeđivanjem jednakih prava za sve (vlast bi u tom slučaju momentalno postala bivša), u stanju su samo da odlože pretnju Armagedonom, ali ne i da je uklone. Njegove verovatne razmere samo rastu.

 I što se dalje odlaže odluka o pravednom zajedničkom ili susedskom životu ove dve zajednice, to ovaj zadatak u principu postaje teži. Stepen međusobnog odbijanja i nespojivosti samo će rasti. Ako se sada ne zaustavi, onda neće ostati nikakvih drugih varijanti osim pada u potpuni haos i ponor međusobnog istrebljenja.

Scroll to Top