Analiza
Međunarodno razobličavanje EKSPO prevare
Međunarodno razobličavanje EKSPO prevare
Dragomir Anđelković
Spartanci su bili surovi ratnici krvavih ruku do lakata, ali su nesumnjivo bili i junaci. Vučić i njegovi tzv. „lojalisti“ (pretorijanci) vole sebe da doživljavaju kao moderne Spartance, ali su daleko do toga. Jesu surovi ali su čopor običnih razbojnika a ne grupa odvažnih ratnika. Kukavice su koje u masi kidišu i prave se da su hrabre kada su u superiornom položaju u odnosu na oponente, ali u svakoj drugoj prilici obični su nejaki bednici.
Samo jedno ih spaja sa pravim Spartancima: odnos prema „podanicima“. Spartanci su pokorili razne delove grčkog poluostrva Peloponez (na kome se nalazila i njihova uža otadžbina iz koje su krenuli u ekspanziju) te stanovnike osvojenih zemalja pretvorili u skoro pa robove, dužne da rade za njih. Da bi ih održali u pokornosti povremeno su, iako su ti ljudi već bili poraženi i razoružani, protiv njih organizovali „vojne pohode“, tačnije koljačke ekspedicije. Čisto da podanici stalno žive u strahu, a tokom pomenutih akcija surovi ratnici su sticali i dodatni plen, odnosno uvežbavali su borbene veštine.
Vučić sa svojim SNS falangama, donekle slično tome, vodi svojevrsni propagandno-pljačkaški rat protiv većeg dela naroda Srbije. Oni su, kao, Spartanci, a ostale građane ove zemlje doživljavaju kao Helote. No, jako su pogrešili! Pravi Heloti su postepeno stekli ropske navike i krotko su podnosili muke. Srbi se uporno bune, i to sve poletnije i uspešnije. To vidimo po studentsko-građanskom demokratskom „ustanku“ koji je izbio posle velikog novosadskog zločina – simbola autokratsko-kartel vladavine porodice Vučić. Opet, kao što rekoh, SNS glavešine i falangisti nisu nikakvi Spartanci već bezočne kukavice koje su se dokopale vlasti.
To se vidi i po bolesnoj nervozi koju slabi ali krajnje narcisoidni Aleksandar Vučić ispoljava u okolnostima kada je njegov totalitarni bastion pod opsadom. A da ne zaboravimo staro ratno pravilo: „taktika opsade podrazumeva nerviranje i uznemiravanje opsednutih kako bi bili navođeni da prave grešku za greškom, odnosno kako bi bili do kraja demoralisali“. Studenti to dobro znaju i rade, tako da Alek svaki put kada se pojavi pred narodom da drži svoje otužne TV propovedi, izgleda kao da ima sve duže i duže uši, te ispušta čudne zvuke.
Tome svi mi, na način kako možemo – bilo da podržavamo svojim prisustvom razne akcije koje pokreću studenti, ili da sami nešto smislimo i realizujemo – treba da se priključimo. Nervirajmo umišljenog samodršca i njegove sluge! Predlažem jedan način za to. On je u vezi sa manifestacijom EKSPO u koju se Vučić toliko uzda, i to kako radi zamajavanja javnosti (kao Srbija će „procvetati“ za koju godinu), tako i zbog očekivane velike prilike za pljačku koja proizlazi iz velikih kreditnih ulaganja u tu manifestaciju. Da se za početak ukratko osvrnemo na nju.
Ono što ćemo mi imati 2027. godine predstavlja, uslovno rečeno, svetsku izložbu nižeg nivoa, tzv. specijalizovanu izložbu podređenu određenim temama (kod nas su pitanju mediji i zabava). Velike svetske izložbe, čija je naša mlađa sestra, inače se održavaju od sredine 19. veka. Prva je priređena od strane Britanskog carstva 1851. godine, kako bi ta, tada najveća svetska imperija, svima pokazala svoju moć, odnosno napredak, ali pružila priliku i drugim zemljama da predstave ono čime se diče. Slično su počele da postupaju, organizujući svetske izložbe, i druge sile ili bar razvijene ekonomije kolonijalne epohe: Francuska, Sjedinjene Američke Države, Belgija, Španija, Švajcarska, itd.
Postepeno je tako ono što je startno proizlazilo iz nacionalnih incijativa postavljeno na uređene međunarodne osnove. Formiran je 1928. godine, od strane niza relevantnih država, Međunarodni biro za izložbe (BIE) sa sedištem u Parizu (danas je u njegovom sastavu 169. zemalja). Njemu je povereno da dodeljuje organizovanje izložbi raznih nivoa te da reguliše na koji način se to radi. BIE je tako 2023. godine – u konkurenciji španske Malage, američke Minesote, tajlandskog Puketa i argentinskog Bariločea – dodelio Srbiji tj. Beogradu da 2027. godine priredi specijalizovanu izložbu „Igra(j) za čovečanstvo – sport i muzika za sve“.
Kako eksperti tvrde, takve manifestacije donose korist državama koje ih organizuju. „Doprinose turizmu, brendu i prikazu zemlje; na polju urbanizma zemlje tim povodom izgrade potpuno nove delove gradova, parkove i nove sajamske kapacitete“. No, polazi se od toga da se već radi o relativno stabilnim i imućnim državama, čije vlade time što ih predstavljaju svetu žele da maksimalno iskoriste nacionalne kapacitete. Opet, Srbija niti je napredna (izuzev što je kidnapovana od strane onih koji se lažno zovu po napretku), niti je ovdašnjem kartel-režimu bitan naš međunarodni prestiž, pogotovo ne sa produktivnim namerama za građane.
Kao što je „renovirao“ Železničku stanicu u Novom Sadu, tako namerava da priredi i EKSPO. Radi se o izgovoru da se mnogo novca na netransparentan način uloži kako bi što veći njegov deo bio pokraden. I to je to. Sve ostalo su prazne priče.
Vučić je predsednik „samo“ do 2027. godine i bio je svestan i pre izbijanja studentsko-građanskog bunta da je veliko pitanje da li njegova hunta može da se održi posle toga. Zato je osmišljen EKPSO projekat kao kruna pljačkanja Srbije. Ona će radi njega biti jako zadužena, a banda će još više napuniti džepove pa ako i ne može da nastavi da vlada, imaće sa čim da ode tako da će tamo gde nađe utočište i praunuci njenih vođa moći da žive kao najbogatije indijske maharadže u vreme održavanja prve svetske izložbe. S druge strane građani koji ostanu u Srbiji imaće „sjajnu“ perspektivu dužničkog roblja. Uz pomoć EKSPO prevare izgleda da je namera da oni koje Vučić i njegov kartel tretiraju kao lokalne moderne Helote, budu pretvoreni u to na globalnom nivou.
To ne smemo da im dozvolimo! Ako do kraja ruiniraju Srbiju, nećemo imati bolju budućnost ni kada ih oteramo sa njenog čela. Zato, a ne samo da bismo nervirali i slabili mafijaše na vlasti, moramo aktivno da se posvetimo, onako kako ne žele, EKSPO zamci koju su nam napravili. Za to imamo i te kako i koliko mogućnosti. Kolikogod da su naši vlastodršci obični balkanski šibicari, Biro o kome smo govorili ozbiljna je organizacija, koja drži do svog prestiža i tradicije. Otuda, jako je osetljiva na sve loše što može da je pogodi. Moćnicima koji stoje iza Biroa, starim neokolonijalistima sa postmodernom stilizacijom, naravno nije bitna sudbina naroda „marginalnih“ država kao što je Srbija ako krv i blato ne padnu i na njih, ali vrlo su zabrinuti da se to ne desi.
Stoga, pozivam sve dobronamerne građane i organizacije (raznih vrsta, od partijskih do nevladinih) Srbije, da se obraćaju Međunarodnom birou za izložbe (Bureau International des Expositions) za upozorenjima šta ih čeka 2027. godine u Srbiji. Ono što se desilo sa nadstrešnicom Železničke stanice u Novom Sadu realno je da se dogodi, i to u mnogo većim razmerama, i sa nekim objektom koji korumpirano-kriminalna vlast Srbije izgradi za EKSPO manifestaciju u Beogradu. To bi, pogotovo ako su na vreme dokumentovano upozoreni sa kim imaju posla (znaju oni to ali se prave blesavi), bio glogov kolac za BIE.
Zato ih sada treba bombardovati slikama tragedije u Novom Sadu, dokumentacijom koja se na nju odnosi, medijskim sadržajima posvećenim protestima širom Srbije, dokazima o sistemskom kriminalu i korupciji u Srbiji. Uz to treba najavljivati, organizovati pa i realizovati proteste i druge akcije protiv održavanja EKSPO manifestacije u Beogradu na način kako to naš režim jedino zna.
Sajt pariske međunarodne izložbene organizacije o kojoj govorimo je: <https://www.bie-paris.org/site/en/>. Njena generalna elektronska adresa je: infoŽbie-paris.org <mailto:infoŽbie-paris.org>, a adresa namenjena predstavnicima medija je: mediaŽbie-paris.org <mailto:mediaŽbie-paris.org>. Pišite im – neka vam ne bude teško – upozoravajte ih na to šta njih i nas čeka sa režimom Aleksandra Vučića. Do sada im se nigde ništa nije srušilo, a reskiraju da se sa nekom nastrešnicom ili krovnom konstrukcijom, u moru krvi udavi i njihova vekovna reputacija.
Možda tako ne možemo da onemogućimo održavanje već dodeljene manifestacije Srbiji, ali možemo da nateramo Biro da se njoj na razne načine mnogo više posveti. A što bude veća budnost međunarodne i naše domaće javnosti povodom nje – to takođe ne treba zanemariti – mnogo manje će naši lažni Spartanci moći da otmu od napaćenog srpskog naroda, te da svojim kriminalno-koruptivnim postupcima ugroze manje života njegovih pripadnika. Uz to, ako shvate da im se plen značajno kruni, iz dana u dan će gubiti motiv da ostanu na vlasti. Naravno, to se ne odnosi na sve njih, jer mnogi znaju da posle pada sa vlasti jedino će im ostati put u zatvor, ali ima i nemalo onih koji će biti ohrabreni da probaju da iskoče iz Vučićevog broda koji počinje da tone, uz nadu da će nekako isplivati iz nemirnih voda.
Konačno, nije mala stvar što ćemo nervirati Aleka. Onako neuravnotežen kakav jeste, možda i prsne do kraja, a ni njegovi kartel doglavnici tada neće biti spremni da nastave da slede neskriveno ludog poglavnika. Zato napred, u konstruktivnu a posvećenu akciju, protiv režimske EKSPO prevare! Nismo mi Heloti, kao što nisu ni oni Spartanci. Mi smo ponosni građani slobodarske Srbije, a oni su ološ!