Zašto se Zapad kaje, ili: skica propasti diktature u Srbiji i njene posledice
POGREŠNO KLAĐENJE NA POGREŠNOG KONJA
Loše, najlošije i najgore domaće i međunarodne okolnosti dovode režim Aleksandra Vučića, njega lično i njegove najbliže ljude, pred vrata razlaza, a mnoge i kroz kapije srpskih zatvora. Kako je radio takve će posledice i da snosi. Ali, pred Srbijom ostaje otvoreno pitanje kako dalje i hoće li mafija u ovoj opljačkanoj državi preživeti njegov pad. Pitanje korisnih poslova stranih država i investitora ne treba ni postavljati, oni uvek nađu svoje unutrašnje političlke faktore kao logistiku…
Nikola Vlahović
Pre tačno pola godine, na dan 13. maja 2025, 25 članova britanskog parlamenta zatražilo je temeljitu promenu u pristupu spoljnoj politici prema režimu Aleksandra Vučića, a u pismu koje je potpisala članica ove parlamentarne grupe, Emma Lewell, stoji i ovo: „Danas sam napisala pismo ministru spoljnih poslova, tražeći značajnu promenu u pristupu našoj spoljnoj politici prema Srbiji. Predsednik Vučić nastoji da destabilizuje Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i širi balkanski region„.
U njemu se još kaže da je za vreme Vučićeve vladavine Srbija zabeležila „značajno demokratsko nazadovanje, sa konstantim napadima na medije, političku opoziciju i civilno društvo, raširenom korupcijom, koja je doprinela masovnim protestima protiv njegove vlade poslednjih meseci“.
Kritikovane su žestoko i sve britanske vlade od 2012. godine koje su kontinuirano podržavale Vučića u ime sumanute ideje da će neizlečeni radikal obaviti posao evroatlantskih integracija Srbije. U pismu 25 britanskih članova parlamenta na kraju su zbog poštovanja ljudskih i građanskih prava dali svoju podršku „studentima koji protestuju u Srbiji i građanima koji traže bolju budućnost za njihovu zemlju, slobodnu od autoritarizma i korupcije“.
Zadnjih dana oktobra meseca ove 2025. godine, britanska vlada, preciznije rečeno njene nadležne službe, zajedno sa SAD i Evropskom unijom ubrzano pripremaju potpunu promenu vojno-diplomatske strategije na takozvanom Zapadnom Balkanu. Istina, već od početka ove godine vodi se ozbiljna kampanja u tom pravcu, a rezultati se već vide (dogovor SAD sa Miloradom Dodikom i njegovo javno ograđivanje od Aleksandra Vučića, ubrzano zatvaranje poglavlja EU u Crnoj Gori…Sada već skoro potpuna izolacija srpskog diktatora i podrška narodu i studentima u Srbiji, ne stiže samo sa Zapada.
Naime, 8. novembra ove godine, portparol Vlade Ruske federacije izjavljuje da „ne zna koji je pravi Vučić, jer kad je u Moskvi, priča jedno, a kad je na Zapadu priča drugo„. Prema nekim izvorima, Rusija nije spremna čak ni da mu ponudi „padobran“ za „meki pad“, a neke ličnosti iz vrha angloameričkih vojno-diplomatskih krugova pominjale su više puta u nekim analizama mogućnost da mu se omogući azil u nekoj od „zemalja satelita“ ovog saveza.
I dok se države i vlade odgovorne za 13 godina dugu diktaturu u Srbiji dogovaraju kako da izvrše „demisioniranje“ Aleksandra Vučića, njegov brat Andrej, tužio je podgoričke „Vijesti“ zbog teksta u kojem se, pored ostalog, citiraju prepiske sa takozvanih Sky aplikacija, u kojima odbegli policajac Ljubo Milović i Nikšićanin Miloš Božović komentarišu da Vučićev tajkun Zvonko Veselinović i on „drže sve konce u rukama“ i da su nedavno slavili „prvu zarađenu milijardu eura“.
Naime, Andrej Vučić se 3. novembra ove godine pojavio na zakazanom ročištu u sudnici Osnovnog suda u Podgorici i pred sudijom u postupku, Jelenom Anđelić kazao „da se osećao užasno“ kad je tekst objavljen: „Kada je tekst izašao, osećao sam se užasno, ljudi su bili u čudu. Niko me od novinara nije zvao da pita bilo šta“. Dalje, ispovedajući svoja „moralna načela“, Andrej Vučić je tvrdio da nema bilo kakve veze sa Milovićem i Božovićem: „Nije moj nivo da komuniciram sa kriminalcima“ a naglasio je da nema nikakvu firmu niti biznis, te da je „porodičan čovek koji radi u Narodnoj banci Srbije 28 godina“.
Na pitanje da li poznaje Zvonka Veselinovića, rekao je da mu je to „poznanik“ i ništa više od toga, te da ga je viđao tek nekoliko puta na javnim skupovima. Negirao je bilo kakvu bliskost ili saznanja o njegovim eventualnim kriminalnim aktivnostima. Komentarišući poruke sa Sky aplikacije, objavljene u tekstu, a u kojima Božović piše da su Andrej Vučić i Veselinović zajedno sa tadašnjim ministrom policije Republike Srpske Draganom Lukačem išli u lov helikopterom, rekao da u životu nije vidio ni čuo Lukača i dodao: „Ja nisam lovac, mrzim lov, i mrzim bilo koga ko ubija životinje. Nikada u životu se nisam vozio helikopterom“, kazao je Vučić na današnjem ročištu i dodao: „Ja sebe ne vidim kao javnu ličnost, već kao metu kako bi se nanela šteta mom bratu…Jedan od razloga zašto nisam zvao ove novinare, je zato što nikada u životu nisam dao izjavu ni za jedan medij, niti ikada bio prisutan u medijima.
Nikada nisam dao izjavu za medije, a tiče se rada partije, ili bilo čega drugoga, privatnog života ili bilo čega“. Sudija je na ročištu pročitala deo iz teksta, objavljenog u „Vijestima“, u kome citira reči pomenutog Božovića gde kaže: „Moji momci su se za njega i Andreja batinali sa Veljkom Belivukom i policijom“. Andrej Vučić je na to odgovorio da „ne zna o kojim momcima je reč“. Jer, naravno, zašto bi ih i poznavao, ako im zna gazdu i za koga rade, koliko koštaju i kakav posao treba da obave.
Krenuo je „brat Andrej“ na „Vijesti“ sa dobro poznatim metodama (takozvanim Slap tužbama) koje je „kum Nikola“ (Petrović), dakle, kum srpskog diktatora, brutalno primenjivao prema preduzeću koje izdaje Magazin Tabloid i njegovom vlasniku i glavnom i odgovornom uredniku, sa idejom da uništi i njega i imovinu i zaposlene.
Za bolje razumevanje SLAPP je skraćenica engleskog naziva strateške tužbe protiv učešća javnosti (Strategic Lawsuit Against Public Participation), koja predstavlja težak oblik zloupotrebe pravosuđa, najčešće od strane moćnih pojedinaca, kompanija ili političkih aktera, sa ciljem da zastraše, finansijski iscrpe ili ućutkaju novinare, aktiviste, istraživače, sindikaliste ili druge koji se bave pitanjima od javnog interesa, dakle, od najšire društvene važnosti. Ali, „slučaj Andrej“ u crnogorskom pravosuđu ima sasvim drugu notu. Naime, brat Aleksandra Vučića je u ovoj „akciji“ zadužen da se javno ogradi od bilo kakvih veza sa mafijaškim klanom kojim upravljaju njegov brat i on, njihovi kumovi i prijatelji. Neprilike su velike, broj poverilaca još veći. Sa Svetskom bankom, EBRD, MMF, kineskim i arapskim bankama, baviće se oni koji nasleđuju te dugove, država Srbija i narod. Ali, privatni dugovi prema mafijaškoj braći neće tek tako proći.
Naime, ova „demonstracija nevinosti“ pred sudom u Podgorici nije ništa drugo nego tek prvi čin onoga što braću Vučić tek čeka. Za početak su dužni da saopšte javno kako „ne poznaju“ ili tek slabo poznaju glavne mafijaške likove koji su podržavali diktatora i on njih. Dalje, braća Vučić su obavezni da im izvrše „nadoknadu troškova“ i „gubitke u poslovanju“. Iz budžeta Srbije ili na neki drugi način. A, trenutak je za „brata Aleksandra“ najgori mogući.
Od sankcija na energente, do političke i diplomatske izolacije, u sred najvećeg „projekta“ pod nazivom „Expo 2027“., zapravo, gigantske praonice novca, koja je trebala kompletnom kriminalnom klanu braće Vučić da omogući ležernu evakuaciju, a možda i još neki mandat duže na vlasti i priliku za nastavak ešpohalne pljačke Srbije. Čitavo to društvo, sa porodičnim imperijama kojim „koordiniraju“ Andrej i Aleksandar Vučić, te „prijatelji Siniše Malog„, „dinastija“ Bratislava Gašića ali i mnogi očevi, majke, stričevi, ujne, ujaci i ostala mnogobrojna rodbina okupljeni oko zločinačlkog režima, dobro su poznati svakom pravosuđu na zapadu, a još poznatiji ruskom FSB.
Alis Kerns, britanska poslanica i predsednica parlamentarnog odbora za spoljne poslove, izašla je ne tako davno u javnost sa (ne)skrivenim istinama o „pokroviteljima“ Aleksandra Vučića u Velikoj Britaniji, pa je kazala između ostalog i ovo: „Kad smo imali njegov (Vučicìev) reizbor 2020, svima nam je rečeno ‘samo sačekajte posle izbora, odjednom ćete videti da postaje veoma zapadno i evropski orijentisan…To se nije dogodilo. Rečeno nam je da će se pridružiti sankcijama i pokazati da je iskreno na našoj strani. To se nije desilo. Rečeno nam je da se neće približiti Rusiji. Sa Putinom je u septembru potpisao bezbednosni sporazum. S vremena na vreme on nam se smeje (čitavom Zapadu). A kad pitam zapadne zvaničnike, ‘zašto ste toliko odlučni da dozvolite Vučicìu da vas preigra?’, oni kažu da je on „najbolja opcija“. Istina je da je Velika Britanija stari zamešatelj na globalnoj sceni, ali i to da se nallazi u najgorem stanju od završetka Drugoig svetskog rata. Gradonačelnik Londona je „politički musliman“.
Gradonačelnik Birmingema je musliman. Gradonačelnik Lidsa je musliman. Gradonačelnik Blekberna je musliman. Gradonačelnik Šefilda je musliman. Gradonačelnik Oksforda je musliman. Sve su to dostignuća onih 4 (četiri) miliona muslimana koji žive među 66 miliona domaćih Britanaca. Ali, moć njihove reprodukcije je takva da ih brzo može biti 16 miliona, što bi uz njihovu razornu moć i politiku destruktivnih vlada u Londonu lako moglo dovesti do kolapsa onoga što je od Britanije ostalo. Ali, čak i u takvim okolnostima, omiljeno „svratište“ ove posrnule bivše imperije, svakako ostaje Balkan.
Njega se ni britanska diplomatija niti njenje Službe nikada ne odriču. I tu se kao u nekom „trenažnom centru“ kreira, uvežbava i „praktikuje“ različiti pristup drugim svetskim regionima gde još imaju uticaja. Aleksandar Vučić je viđen kao „pokajnik“ i kao idealna ličnost koja će biti „poslušna“. Pokazalo se da je ovaj psihopatski profil bio pun promašaj čak i za one koji su ga procenili kao „korisnog idiota“. I taj „korisni idiot“ je u međuvremenu duboko zagazio u mafijašku mrežu.
U svetskim medijima je i danas jedna od glavnih vesti kako se sprovode međunarodne akcije u Evropi i kako se kriju milijarde u kriptovalutama. Srpska mafija, posebno ona „povlaštena“ kojom rukovodi klan Aleksandra Vučića sa svojim „političkim polugama“, tek će doći na red za masovno hapšenje kako izvori MT saznaju iščitavanjem planova Europola.
Podsećanja radi, FBI je godinama tajno vodio i kontrolisao kriptovanu aplikaciju za komunikaciju zvanu „Anom“ koju koriste kriminalci širom sveta, kako bi prikupljao poruke koje razmenjuju i nadgledao svu njihovu aktivnost!
U akciju koju su nazvali kodnim imenom „Trojanov štit“ Preko svog svedoka-saradnika FBI je aplikaciju „Anom“ prvo podmetnuo kriminalcima u Austriji kao novu, šifrovanu komunikaciju koju niko ne može da prati, prisluškuje i „uđe u nju“. Skidanje aplikacije se ogromnom brzinom raširilo po ovoj zemlji, a onda vrlo brzo i šire. Ne sluteći šta se dešava, više od 10.000 kriminalaca iz preko 90 zemalja skinuli su aplikaciju „Anom“, a kako je objavljeno, ovu aplikaciju najviše su koristili mafijaši iz Nemačke, Španije i Srbije!
Zamenik izvršnog direktora EUROPOL-a Žan-Filip Lekuf potvrdio je tada da je u okviru međunarodne policijske operacije u Evropi uhapšeno više desetina članova kriminalnih klanova iz Srbije, i a neki od njih su pokazali svoje diplomatske pasoše zbog čega je došlo do aktiviranja „podzemnih“ diplomatskih kanala u vezi sa tim.
Ali, ni sve to Vučića nije pomerilo sa mesta koliko „obligacije“ koje je napravio prema Nemačkoj u vezi sa Litijumom. U julu ove godine, nemačka vlada imenovala je dosadašnjeg ambasadora u Ukrajini Martina Jegera za novog predsednika nemačke Savezne obavještajne službe BND. Tačan datum kada će preuzeti dužnost još nije saopšten. Šezdesetogodišnji Jeger ima bogato iskustvo – ne samo kao diplomata u kriznim zonama, već i kroz razne funkcije u saveznim i pokrajinskim institucijama. Jeger je rođen u Ulmu, studirao je etnologiju i političke nauke u Minhenu. Navodno on treba da reši pitanje nemačkih interesa za srpski litijum. A, ima i još jedan veliki teret na savijenim leđima AV: kad je spektrakularno stigao je u Francusku kao trgovac koji je bio spreman da velikodušno plati francusku robu, investicije i francusko pokroviteljstvo. Vučicì je posebno potvrdio predstojecìe potpisivanje sa Parizom ugovora o kupovini 12 aviona Rafala, jednih od najskupljih u svetu.
Samozvani vođa je predstojeći posao objasnio na sledecìi način: „Danas bismo želeli da kupimo američke, kineske, ruske avione, ali koje možemo da kupimo, koje mogu da nam isporučimo. On se požalio da zapadne zemlje ne dozvoljavaju Srbiji da kupuje oružje i municiju na istoku: ‘Nije problem novac'“. A, posledice su sledeće: Francuzi će biti uključeni u realizaciju projekata nuklearne energije u Srbiji. Sa Vučićem ili bez njega. Čak će i metro koji se gradi u Beogradu, nakon pokretanja, upravljati francuska operativna kompanija. Tu više AV nije bitan. Ali, milijarde su bačene a Srbija u dugovima i dužničkim lancima ostaje nakon njega.
Ovu, najpogubniju autokratsku figuru u novijoj istoriji Srbije, rečito je opisao i jedan narodni tribin sledećim rečima: „Aleksandar Vučić je jedna patološka ličnost, sa izraženom, ne samo socijalnom patologijom, nego kompletnom patologijom svoje ličnosti. Iako ima odoru dželata sa koje se cedi krv, on uvek sebe želi da predstavi kao ugroženog i kao žrtvu, to je manir tih tiranina, sadista, ljudi koji imaju ubilački poriv da se iživljavaju nad slabijima i nad narodom. Naravno da mu ne odgovara kada nije u centru pažnje i kada nije predstavljen u svetu onako kako on želi da se predstavi u Srbiji, da je on žrtva.
Naravno da će on slediti pogrešne korake Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića, koji su ih doveli do sudbine koju su zaslužili“
