Dežurna

Šta su igre oko Naftne industrije Srbije?!

Miroslav Parović

Hajde da prvo sagledamo sve činjenice koje se tiču prisustva ruskih firmi u energetskom sektoru Republike Srbije, kao i povezane hemijske industrije. 

Naftna industrija Srbije je kompanija koja se bavi istraživanjem, proizvodnjom i preradom nafte i prirodnog gasa, kao i prodajom širokog asortimana naftnih i gasnih derivata. Kompanija posluje u Srbiji i regionu Balkana, upravljajući mrežom od preko 400 benzinskih stanica pod brendovima NIS Petrol i Gazprom. NIS je organizovan kao akcionarsko društvo sa sledećim vlasničkim udelima: Gazprom Neft poseduje 50%; Republika Srbija ima u vlasništvu 29,87%; Gazprom drži 6,15%; preostalih 13,98% akcija pripada malim akcionarima. Faktičko stanje je da ruski Gazprom drži kontrolni paket akcija imajući u vidu da je Gazprom Neft ćerka firma.

GASTRANS d.o.o. je firma koja je gradila i sada upravlja priključnim gasovodom (interkonektorom) između granice Bugarske i granice Mađarske. Faktički se ovde radi o delu magistralnog gasovoda koji preko dna Crnog mora zemni gas iz Rusije doprema do Centralne Evrope, stim da je zbog zakonodavstva EU nađena forma da se deonica kor Srbiju vodi kao interkonektor. Ova firma je u stoprocentnom vlasništvu kompanije South Stream Serbia AG koja je 2011. osnovana u Švajcarskoj i u kojoj Gazprom ima 51%, a Srbijagas 49%.

Podzemno skladište gasa Banatski Dvor d.o.o. je firma koja upravlja podzemnim skladištem zemnog gasa trenutnog kapaciteta oko 450 miliona kubnih metara, uz aktivne radove na proširenju na 750 miliona kubika i krajnjim ciljem da skladište može da primi do milijardu kubika. Firma je osnovana 2010. godine sa vlasničkom strukturom Gazprom 51% (preko ćerka firme GAZPROM MEĐUNARODNI PROJEKTI) i Srbijagas 49%.

HIP Petrohemija je kompanija koja se bavi proizvodnjom različitih petrohemijskih proizvoda. NIS je vlasnik 90% dok je Republika Srbija vlasnik 10%. Ovo praktično znači da Gazprom ima kontrolni paket sobzirom na vlasničku strukturu NIS.

Iz ovog malog popisa vidi se da Rusija preko Gazproma ima značajan udeo i shodno tome i interes u sektoru nafte i gasa. E sad, ono što je činjenica je to da Gazprom kao najveća i uz Rosatom najznačajnija ruska energetska kompanija nije pod udarom međunarodnih sankcija. Pojedine ćerka firme jesu, a među njima je i Gazprom Neft koji je vlasnik 50% NIS, stim da te sankcije nisu sveobuhvatne i ta kompanija istina otežano, ali posluje i na evropskom tržištu. Iz ovoga proizilazi logično pitanje, šta je motiv Sjedinjeninim Američkim Državama i to administraciji koja odlazi, da u poslednjoj nedelji svog mandata uvodi viši novo sankcija NISu od nivoa sankcija koje imaju ruski suvlasnici?

Opet, zdrava logika nameće zaključak da je Aleksandar Vučić lično inicirao razgovore i američkoj strani ponudio da neka njihova kompanija ili investicioni fond zamene Gazprom u vlasničkoj strukturi. Time bi se Amerikancima predalo tržište, ali još mnogo značajnije, predat bi bio simbol ruskog prisustva u regionu. Shodno tome teško je zamisliti da bi američka spoljna politika odbila takvu ponudu i darove koje im je Vučić ponudio. Međutim, u pogledu geopolitičkog uticaja mnogo je značajnija priča vezana za gasovod i podzemno skladište gasa. Ako prođe ova igra vezana za NIS, sasvim sigurno bi naredni korak bilo privremeno preuzimanje vlasništva i u ovim kompanijama od strane Srbije i potom prepuštanje Vučićevim američkim partnerima. Stim u vezi indikativan je nedavni intervju koji je Vučić dao nemačkom dnevnom listu  Handesblat, a u kome je rekao kako je njegova procena da će u narednih godinu dana vlasništvo nad gasovodom Severni tok preuzeti američki investitor i da će nakon toga poteći gas iz Rusije ka Nemačkoj. Iz ovoga se može zaključiti da postoji linija američke spoljne politike koja zagovara ideju da sve linije tranzita gasa između Rusisje i EU dođu u vlasništvo Amerikanaca i da tek tada budu obnovljena redovna snabdevanja uz američko tutorstvo. Meni deluje da je odbijanje Zelenskog da produži ugovor sa Gazpromom o tranzitu gasa prego gasovoda Sojuz, kao i ova Vučićeva inicijativa o sankcijama NISu deo istog procesa i da je reč o probnom balonu da se ispitaju reakcije Rusije i EU. Otuda će biti veoma zanimljivo na koji način će reagovati Putin kada ga Vučić bude pozvao krajem januara da pregovara o daljoj sudbini NIS-a. To će biti značajan indikator i lične Vučićeve pozicije u novoj konstalaciji međunarodnih odnosa, a sve govori u prilog tome da će biti ili pukovnik ili pokojnik.

Scroll to Top