(P)likovi
Bratislav Gašić priprema cepanje kartela koji predvodi Aleksandar Vučić
Bata protiv seke
Da li je Gašić američkim diplomatama dao dokaze da je krvavi incident u Banjskoj organizovao Milan Radoičić po nalogu Aleksandra Vučića? Da li će Gašić napustiti SNS i osnovati svoju stranku? Šta povezuje aktuelnog ministra odbrane i dr Dragana Milića, novu nadu niške opozicije? Kako su iz budžeta Srbije naprasno nestale tri milijarde evra? Zašto država sada, po ceni od 500.000 evra, od Al Dahre otkupljuje zemljište, koje je toj kompaniji 2018. godine prodala za 4.700 evra po hektaru? Zašto Vučić drhti od straha? Mogući odgovori na ta i druga pitanja iznosi zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Predrag Popović, bivši urednik u Dnevnom telegrafu, Nacionalu i Pravdi, nekada blizak saradnik i prijatelj Vučića.
Predrag Popović
Kad preskoči terapiju, pa lekovi popuste i podsvest progovori, Aleksandar Vučić javno prizna da drhti od straha pred problemima, koje je sam stvorio, pa sad ne zna šta da radi.
A razlozi za strah su realni, ozbiljni, brojni i raznovrsni. Strani poverioci ga pritiskaju, traže da izvrši obaveze koje je preuzeo i za koje je dobio apanažu. Amerikanci traže političke ustupke oko Republike Srpske; Nemcima su potrebne kritične sirovine; Kinezi zahtevaju da Vlada Srbije njihove poslove proglasi javnim interesom, pa da u bescenje dovrše eksproprijaciju zemljišta od Zrenjanina do Zaječara; Rusi mu prave diplomatske probleme; Rio Tinto hoće litijum, a MMF sabotira nameru da uzima nove komercijalne kredite, koje je hteo da uloži malo u EXPO, malo više u svoje džepove. Uz sve to, počelo je novo cepanje u vrhu kartela, opasnije od svih prethodnih.
Vučić je teško podneo sve prethodne sukobe sa ortacima, koji su napuštali zajednički zločinački projekat. Prvi na tom spisku je bio Aleksandar Nikolić, zvani Foto Toni. Odmah po dolasku na vlast, kad je Vučić promovisao voljenog sebe u Prvog potpredsednika Vlade i ministra odbrane, kuma Nikolića je uzeo za šefa kabineta.
Združenim snagama napravili su krvavi haos s prodajom oružja libijskim pobunjenicima. Pametniji od svih Vučićevih saradnika zajedno, Nikolić se odmah tiho i mirno povukao na bezbednu udaljenost. Shvativši s kim ima posla, nije krio da će progovoriti o svemu šta se dešavalo tek posle četrdesetodnevnog parastosa Vučiću.
Nikolić je mirno podneo i pritisak koji je Vučić izvršio na njegovu suprugu Maju Japundžu Nikolić. Televizijska voditeljka je morala da napusti RTS, a potom i da sa TV Prva pređe u Šolakovo jato, na TV Nova S. Krajem 2021, u jednoj emisiji objavila je prilog sa suđenja Veljku Belivuku, citirajući njegovu izjavu da se sa Vučićem susretao u stanu Katarine Šišmanović na Zvezdari, vođa kartela je burno reagovao. „Na Zvezdari sam bio samo u stanu svojih kumova, koji sad crtaju metu na čelu mom sinu Danilu, a ta kuma je bila na svakom Danilovom rođendanu„, optužio je Vučić kumu Maju Nikolić da udara na prestolonaslednika, koga nikada nije ni pomenula. Ipak, ta epizoda je zaboravljena, Danilo je preživeo nepostojeći napad, a Maja Nikolić je dobila dozvolu da sa opozicione Nove S pređe na režimski TV Blic.
Za razliku od Foto Tonija, Vladimir Cvijan nije znao, hteo i mogao da ćutke ode od Vučića. Eto jednog od mogućih objašnjenja uzroka Cvijanovog stradanja u Dunavu, sahrane na Lešću i opšte omerte, koja i danas prati taj monstruozni slučaj.
Kad su se uzjogunili, gore od Nikolića, a bolje od Cvijana prošli su Tomislav Nikolić, Zoran Bašanović, Saša Mirković, Aleksandar Papić, Dijana Hrkalović, Nebojša Stefanović, Slaviša Kokeza, Zorana Mihajlović, Dragan Šormaz, Stanislava Pak, Dragana Sotirovski i mnogi drugi iz nižih ešalona kartela. U toj seriji obračuna različitog intenziteta, Vučić je koristio različita sredstva, u zavisnosti od gabarita mete.
Neke protivnike je kriminalizovao na najprimitivniji način, poput svog kuma Bašanovića, koga je optužio da je kleptoman, da je u Americi krao čarape, gaće i ćebad. Neke je ignorisao, a neke je, poput Mirkovića i Hrkalovićke, trpao u zatvor. Svoje kumove Stefanovića i Kokezu je optuživao za pripremu državnog udara i atentata na njega i članove njegove porodice.
U svakom sukobu, Vučić je koristio sva moguća sredstva, uključujući prljave kampanje kroz medije, policiju, pravosuđe i stranačke organe. Topovskim salvama gađao je vrapce. Međutim, aktuelni napad na Bratislava Gašića počeo je tupim oruđem, preko Aleksandra Martinovića i Vladimira Đukanovića.
Prvo je ministar poljoprivrede Martinović u Skupštini izokola, ne pominjući mu ime, optužio Gašića za saradnju sa opozicijom, konkretno sa Miroslavom Aleksićem. Tu tezu su razradili režimski mediji, koji su pokušali da dokažu da Aleksić, predsednik Narodnog pokreta Srbije, pripada Gašićevom „kruševačkom lobiju“.
Zvaničan početak ofanzive na Gašića objavljen je u Politici, u kolumni Vladimira Đukanovića pod naslovom „Zar i ti, sine Brute„. Đukanović je optužio ministra odbrane za zabijanje noža u leđa „onome koji mu je dao poverenje i državne funkcije“. Na istim stranicama, nekad uticajnih novina, don Vučićev karikaturalni Tom Hejgen nadogradio je optužbe za izdaju, saradnju sa strancima i sve ostalo.
– Brut je sada u ozbiljnoj panici. Svestan svih nedela koje je počinio, Brut traži način da se sveti što je provaljen, ali i da se bez posledica izvuče. No, teško to ide, već ga svi lagano izbegavaju, kod dojučerašnjih saboraca, a posebno kod glavnokomandujućeg, njegova pojava izaziva ozbiljno gađenje. Njegovu njušku sada članstvo posmatra kao prevarantsku, a njega više niko ne gleda kao čoveka, već kao bitangu. Teško mu je, jer je suštinski razvlašćen i nema mnogo resursa da bi mogao da izvede neki manevar kako bi spašavao sopstvenu kožu, bez obzira što još uvek sedi kao fikus u ministarskoj fotelji. Računa da mu je ona poslednja šansa da spasi zadnjicu. Pravi Brut je uspeo da ukloni velikog Cezara.
Ovaj se uživeo u ulogu Bruta, no umesto Cezara urušio je sebe. Valja se sada lagano vratiti na period pre nego što te je politički otac iskopao iz nekog budžaka i napravio od tebe nešto što nikada nisi ni po jednom parametru zaslužio da budeš. Umesto hvala za sva vremena da mu kažeš, želeo si da budeš oceubica, jer si umislio da si velikan i mnogo sposoban. Zato se ispoljio tvoj karakter kada si bio niko i ništa, odnosno kada su te svi znali kao malog pokvarenog lokalnog privrednika koji je imao nerealne ambicije i bio očito spreman da zbog njih gazi preko svakog. Pomislio si da možda možeš i sam vrh da zauzmeš, ali tu se umešao Gospod, tvoje prevarne i zavereničke radnje su razotkrivene i sada se vraćaš na početak, a možda i niže od toga. Pad je užasno bolan i pripremi se za te bolove – napisao je Đukanović ono što Vučić misli.
Samo iz Vučićevog uma mogu da se iscede te para-religiozne, sektaške kaskade o Gospodu koji razotkriva izdajničke zaverenike protiv glavnokomandujućeg Cezara. Da je autor veštiji, mogao je taj pamflet da upakuje u deseterac, pa da gusla po Pinku, Hepiju i drugim vašarima.
Uostalom, zna se da Vučić u svakom sukobu trlja po jednoj žici. Sve mangupe iz svojih redova optužuje za isto: on ih je izvukao iz blata i omogućio im da se obogate, a oni, sram ih bilo, kad se osile, odmah požele da mu zabiju nož u leđa.
Vladimir Đukanović otvara usta isključivo u dva slučaja. Kad nasrne na kolenicu i, još važnije, kad mu to naredi Vučić. No, on je upotrebljiv i za komplikovanije i ozbiljnije spletke. Jednu od njih sproveo je preko kompromitovanog i ucenjenog nesrećnika, koji je slavu na Tviteru stekao objavama u kojima je ofirao mnoge pripadnike vladajuće kaste. Tviteraš je prvo progonjen, pa i prognan u inostranstvo, da bi, posle hapšenja i izručenja Srbiji, za branioca angažovao baš Đukanovića.
– Ja sam igrom slučaja, kroz posao, došao u čitavu tu situaciju da saznam kako je osoba koja je čak i pretila predsedniku Vučiću i najgore stvari o njemu govorila, ispričala neku svoju priču i kako je dolazio do tih informacija i kako je to objavljivao na društvenim mrežama. Kad sam čuo ko mu je to davao i kako mu je to davao, ja sam bio zgranut. Nisam mogao da verujem, ja sam bio zgrarnu. Nisam mogao da verujem da se takve stvari rade. Nije mi bilo dobro – šokirao se Vučićev osetljivi „đavolji advokat“ kad je čuo da Gašić „opoziciji dostavlja najgore moguće stvari“.
Nije prvi put da Vučić koristi Đukanovića za kontakte s nepodobnim pojedincima, koji su se u jednom trenutku suprotstavili tiraniji. Policijski inspektor Dejan Jović je vodio nekoliko značajnih istraga zločina, koji su obeležili Vučićevu vladavinu. Jović je hapsio Belivuka i Marka Miljkovića zbog ubistva Vlastimira Miloševića, vodio je istragu ubistva pevačice Jelene Marjanović, kao i advokata Dragoslava Miše Ognjanovića i Vladimira Cvijana.
U tim postupcima zamerio se čelnim ljudima naprednjačkog kartela, pa je izložen brutalnoj policijsko-pravosudnoj torturi. Uhapšen je, strpan u pritvor i suđeno mu je po montiranoj optužnici. Iako nije osuđen, progon je nastavljen. Jović je tada potražio rešenje problema u komunikaciji sa Vladimirom Đukanovićem. Javnost nikad nije saznala šta je sve ispričao Đukanoviću, ali zna se da je Jović pronađen mrtav u bolničkoj postelji. Ubijen je, navodno, od korone.
Tviteraš, koji je nedavno angažovao Đukanovića, možda ne zna kako je prošao Jović, ili je toliko ucenjen da nema izbora, ne može da odbije saradnju, koja podrazumeva učešće u kampanji protiv Gašića.
Ipak, Vučić namerava da Gašića najžešće kompromituje preko Predraga Koluvije, vlasnika plantaže marihuane „Jovanjica“. Koluvija se već uključio u javno blaćenje ministra odbrane, a, kad Vučić proceni da je vreme za taj udar, podobni mediji objaviće skrinšotove Koluvijih i Gašićevih prepiski. Pošto je Gašić bio na funkciji direktora Bezbednosno informativne agencije u vreme kad su njeni radnici obezbeđivali Koluvijino narko-carstvo, ta prepiska će biti iskorišćena kao povod za izbacivanje iz Vlade. Koluvija je pristao da učestvuje u tome, iako je svestan da hoda po trulim daskama.
Iz off-a, svoj doprinos kampanji protiv Gašića daju ministarka Irena Vujović i njen zvanični suprug, policijski general Ninoslav Cmolić, koga je upravo Gašić promovisao u šefa Uprave kriminalističke policije. Cmolić je dobio zadatak da targetuje Gašićeve ljude u MUP-u, da ih obrađuje, prevodi na stranu „glavnokomandujućeg“ ili progoni, ako odbiju saradnju. Sličan zadatak, samo u privrednom resoru, ima Siniša Mali. Pod njegovom kontrolom, finansijski, poreski, tržišni, komunalni i ostali inspektori obilaze firme Gašiću odanih saradnika.
Gašić se uzdržava od javnih odgovora Đukanoviću i ostalim Vučićevim marionetama. Ćuti i radi, obilazi opštinske odbore Srpske napredne stranke, koje vode ljudi od njegovog poverenja. Za desetak godina u vlasti, napravio je gustu mrežu saradnika unutar stranke, u privredi, među aktivnim i bivšim policajcima i obaveštajcima, pa i među uticajnim stranim diplomatama, što najviše smeta Vučiću.
U vrhu kartela vlada uverenje da je Gašić stekao naklonost američkog ambasadora Kristofera Hila obećanjem da će se bez milosti obračunati sa vođama kosovskog klana, Zvonkom Veselinovićem i Milanom Radoičićem. Prema tim informacijama, Gašić je Hilu, i ne samo njemu, dokumentovao tvrdnje da je Radoičić organizovao oružani incident u Banjskoj po nalogu Vučića. Zbog toga je i smenjen sa mesta ministra policije, da ne bi u nekom trenutku, na svoju ruku, uhapsio Veselinovića i Radoičića, ili ih naterao u bekstvo, kao što je učinio sa braćom Panić, Vučićevim kumovima.
Ako, u sledećoj fazi sukoba, Gašić bude smenjen i sa mesta ministra odbrane, Vučić neće moći da ga najuri iz politike. Za razliku od Nebojše Stefanovića ili Zorane Mihajlović, kruševački gazda je već pripremio rezervnu varijantu. Kupio je jednu od registrovanih stranaka, koju će aktivirati kad proceni da je došlo vreme za to. U tu stranku uključiće naprednjačke odbore iz centralne Srbije, ali i tri beogradska opštinska odbora. Za tu akciju Gašić ima podršku niškog doktora Dragana Milića, koji je predvodio opozicioni blok, koji je na poslednjim lokalnim izborima osvojio vlast u najvećoj niškoj opštini, a i u gradu, ali nju je bez otpora prepustio naprednjacima.
Milić je nedavno osnovao Pokret za decentralizaciju Srbije, s kojim namerava da učestvuje na sledećim parlamentarnim izborima. Milić je u izbornom debiju na lokalu ostvario odličan rezultat, pa sada može da očekuje reprizu na republičkom nivou, što bi značajno promenilo stanje na političkoj sceni.
Pojava PDS-a izazvala je nervozu kod mnogih opozicionih lidera, opravdano zabrinutih zbog realne mogućnosti da ostanu bez dobrog dela svojih glasača. Isti razlog izazvao je istu nervozu i u Srpskoj naprednoj stranci. Iako je Milić do sada kritikovao samo lokalni naprednjački odbor u Nišu, bez namere da se bavi „visokim“ temama i kritikom Vučića i Vlade Srbije, i to će se promeniti. Uostalom, Milić je to već počeo da radi predlogom da se sve stvari koje Vučić radi označe sa „super“.
– Predlažem da se Nacionalni stadion nazove Super nacionalni stadion, pa Super kula Beograd, Super auto-put… Neka sve bude super, jer živimo u vreme Superhika, gde se uzima od sirotinje i daje bogatima – rakao je lider PDS-a.
Osim što je novo lice u ustajaloj opozicionoj bari, niški lekar glasačima nudi novi politički i strateški komplot. Milić forsira pro-zapadnu agendu, ali ne na sterilan način, koji limitira domete političara iz tog ideološkog miljea, poput Dragana Đilasa, Zdravka Ponoša ili Zorana Lutovca. Milić zapadnjačke stavove uvija u populističku oblandu, koja je prihvatljiva i za mnoge glasače SNS-a. Takav, veseli Nišlija uspešno unosi šum u sisteme i vladajućeg i opozicionog bloka. Bez problema, Milić pozira pored ambasadora Hila i zalaže se za ulazak Srbije u Evropsku uniju i NATO, a onda, opet bez problema, hvali neke od vodećih ljudi iz naprednjačke vlasti.
– Miloš Vučević je vrhunski vodio Novi Sad, za nagradu je dobio premijersko mesto, a mi kod nas ne možemo da dobijemo bukvalno ništa. Prema tome, morate da naučite i u SNS-u, ovom niškom, kako treba da se bori za svoj grad, prepoznaće vas neko u tom Beogradu, verujte mi – rekao je Milić nedavno i time izazvao opšte nezadovoljstvo.
Opozicionari su ga odmah proglasili za „novog Nestorovića“, koga je Vučić ubacio u igru da pomrsi konce pravih i iskrenih političkih protivnika. S druge strane, Vučić je shvatio da mu Milić može otkinuti deo glasačkog korpusa. Od Milićevih izjava, za „glavnokomandujućeg“ su još gore njegove veze sa Bratislavom Gašićem.
Dragan Milić je predsednik Kluba srpsko-američkog prijateljstva i saradnje. U Upravi Kuba nalaze se potpredsednici Dragan Milošević i Milan Petrović. Milošević je kum, a Petrović advokat Bratislava Gašića. Na toj osnovi može da se formira nova politička opcija, koja će dobiti na značaju kad počne raspad SNS-a. Kao što se dešavalo u svakom procesu rasturanja stranke na vlasti, što se videlo na primerima SPS-a i DS-a, pobedu na kraju odnese reformsko krilo, a ne tvrdo jezgro. To zna i Vučić, zato se plaši otvorenog sukoba sa Batom Gašićem, pa kmeči kao seka Persa.
– Ja sam nervozan i drhtim od straha – priznao je Vučić nedavno, posle susreta sa američkim podsekretarom za ekonomski rast, energetiku i životnu sredinu.
Kako je rekao, drhti od straha jer ne zna šta će biti sa njegovim megalomanskim projektom EXPO: „Mi moramo da žurimo, ne znm hoćemo li uspeti da završimo sve svoje obaveze do 1. decembra 2026. godine, kada predajemo ključeve za EXPO“. Kad je objavljeno da je Beograd dobio organizaciju manifestacije EXPO, Vučić je rekao da će u taj projekat biti investirano 10 do 12 milijardi evra. Dva meseca kasnije, podigao je cenu na 18 milijardi evra, a sad već pominje 24 milijarde evra. Kolika god da bude konačna investicija, svaki evro će stići iz kredita, pošto je državna kasa prazna kao Vučićeva radna knjižica. Međutim, i tu postoji problem. Vučić, Brnabićka i Mali razglasili su laž da Srbija ima neverovatan kreditni rejting, koji je za poslednjih deset godina povećan za tri nivoa, „sa izgledima da sa nivo ‘stabilnog’ pređe na ‘pozitivni’ investicioni rejting“.
– Kreditni rejting nije važan podatak za investiranje. Bili smo B+, sad smo BB+, to nisu tri nivoa. Da Srbija pređe na viši nivo, to je praktično nemoguće, to su različite kategorije. B rejting nije investicioni, nego spekulativni. Tako se i zove, a to znači da ne možete svoje dužničke obaveze da servisirate bez novih kredita. Rast rejtinga Srbija je zaslužila malo većom ekonomskom aktivnošću, ali merenog samo u kreditnim relacijama. Dakle, mi uzimamo sve više i više kredita, ali oni samo jednim delom završavaju u investicijama, dok se većinom iz njih vraćaju stari krediti. Zahvaljujući takvom stanju, teško možemo ući u A kategoriju, koja je čisto investiciona. U A kategoriji, ako uzmete kredit, on je plasiran u neki posao koji će doneti pare, odnosno profit iz koga će se vratiti taj kredit. To kod nas nije slučaj – objasnio je iskusni ekonomski stručnjak Mahmut Bušatlija, koga su neobavešteni urednici s jedne režimske televizije zvali za komentar, ne očekujući da će umesto pohvala režimskim lažima čuti istinu.
Istinu o finansijskom stanju Srbije nedavno je objavio i Međunarodni monetarni fond, koji je preporuči da se prestane sa zaduživanjem jer država ne može da servisira ni stare kredite. To se videlo i po rebalansu budžeta, koji je Narodna skupština usvojila u septembru. Vlast je projektovala deficit od dve milijarde evra, a pritom je izvela finansijsku egzibiciju kakva do sada nije zabeležena.
U budžetu za 2024. godinu nalazile su se dve pozicije sa ukupno sedam milijardi evra, namenjenih za otplatu prispelih rata za stare kredite. U rebalansu, ostala je samo jedna pozicija sa četiri milijarde evra. Druga je nestala. Na pitanje opozicionih poslanika šta se desilo sa tri milijarde evra, ministar finansija Mali do danas nije odgovorio.
Istim rebalansom, predviđeno je da se iz budžeta plate radovi na izgradnji Nacionalnog stadiona u Surčinu. Vučić je, pre dve godine, kad je počeo da najavljuje taj projekat, govorio da će on koštati 257 miliona evra. Ove godine je izdvojeno 410 miliona evra, a još nisu ni počeli površinski radovi. Sudeći po tome, konačna cena stadiona će preći cifru od milijardu evra.
Istim tempom rastu cene na izgradnji objekata, koji su namenjeni za EXPO. Obim tih pljačkaških kombinacija opisivan je u našem Magazinu, gde je, u prošlom broju, objavljena Vučićeva strategija za isisavanje budžetskog novca i njegovo prebacivanje na račun arapske kompanije Al Dahra. Kao što smo objavili u prošlom broju, Vučić je 2018. godine organizovao megalomansku pljačku javne imovine. Poljoprivredni kombinat Beograd prodao je Al Dahri za ukupno 105 miliona evra. Prema tadašnjoj računici, Al Dahra je hektar zemljišta platila 4.700 evra, a sada isto zemljište država otkupljuje od Al Dahre po 106 puta većoj ceni, od čak 500.000 evra po hektaru.
Vlada Srbije je izdvojila 12 miliona evra za eksproprijaciju zemljišta na kome će biti izgrađeni Nacionalni stadion i EXPO. Poreska uprava je procenila vrednost poljoprivrednog zemljišta u Surčinu na 500.000 evra po hektaru. S obzirom da je na toj lokaciji predviđena izgradnja objekata na 350 hektara, ako eksproprijacija bude sprovedena po tom cenovniku, ukupni ceh, koji će biti plaćen novcem građana, iznosiće 175 miliona evra. Dakle, 70 miliona evra više nego što je plaćen kompletan PKB.
Osim toga, već se privode kraju pripreme za istu vrstu eksproprijacije Al Dahrinog zemljišta u Surčinu, koje je namenjeno za proširenje Aerodroma „Nikola Tesla“. Još se ne zna tačna cena po kojoj će država plaćati hektar, ali može se pretpostaviti da neće biti niža od ove, koja je dogovorena za Nacionalni stadion i EXPO.
Kad se vide sve posledice vladavine naprednjačkog kartela, jasno je da nije Vučić jedini koji treba da drhti od straha pred problemima u kojima se Srbija nalazi. Zbog posledica njegovih političkih i pljačkaških avantura, sa kojima će se suočavati i sledeće generacije, treba da drhti od straha cela Srbija.