Vest za nesvest
Fatalne posledice vladavine srpskog i ruskog diktatora
Svi Srbi i Rusi pod jednom šljivom
Ruska vlast proglasila vanredno stanje na Krimu, sa koga masovno beže civili. Ukrajinski dronovi i rakete uništavaju rusku energetsku i vojnu infrastrukturu, skladišta oružja i goriva, radarske sisteme, strateške bombardere, naftne rafinerije i saobraćajnu mrežu. U ruskoj javnosti sve glasnije kritike su upućene na račun Putina, Lavrova i brojnih oligarha, koji tretiraju ruske vojnike kao topovsko meso, a svoju decu čuvaju u inostranstvu, u skupocenim vilama i apartmanima. Samo vojska, ako uspe da se otrgne od kontrole Kremlja, može da spasi Rusiju od Putinovog avanturizma, ratnog poraza i potpune kapitulacije. Isto tako, samo studenti i pobunjeni građani mogu da oslobode Srbiju od okupacije Vučićevog kartela.
Predrag Popović
Srpski i ruski narod povezani su pravoslavnom verom, mitom o slovenskom bratstvu i, najviše i najčvršće, tragičnom sudbinom koju im nameću strani agresori i domaći tirani. U oba svetska rata, Srbi i Rusi su pretrpeli ogromnu materijalnu štetu i gubitke u ljudstvu. Ta tradicija se nastavlja i danas, u režiji Aleksandra Vučića i Vladimira Putina.
Posle četiri i po godine rata sa Ukrajinom, Rusija se nalazi bliže kapitulaciji nego pobedi. Procenjuje se da je ubijeno oko 700.000 ruskih vojnika, a dvostruko više ranjeno i obogaljeno. Sličan je broj ukrajinskih žrtava, ali zapadni izvori tvrde da se dramatično menja odnos snaga na ratištu. Na jednog poginulog ukrajinskog vojnika ove godine ide osam ruskih. Još je izraženija razlika u materijalnim gubicima.
Ukrajinski dronovi i krstareće rakete uspešno pogađaju ciljeve ne samo u Donbasu, nego i duboko na teritoriji Rusije. Rafinerija u Rjazanju, jedna od najvećih u Rusiji, ove godine je više puta pogođena. Pre nekoliko dana, dronovi su naneli ogromnu štetu i rafineriji TANECO u tatarskom gradu Nižnekamsk i postrojenjima u Orenburgu, koja su važna za preradu gasa iz Kazahstana.
U prva tri meseca 2026. izvršeni su raketni udari na 240 naftnih terminala i skladišta goriva u Donbasu, na Krimu, pa čak i na severu Rusije. Na meti ukrajinske vojske nalaze se i vojni aerodromi, logistički centri u Kurskoj oblasti i kod Sankt Peterburga, koji su izuzetno značajni za rusku Baltičku flotu.
U operaciji „Paukova mreža“ („Spider Web“) ukrajinski dronovi su u junu prošle godine uništili 38 ruskih vojnih aviona u šest baza, među kojima i nekoliko Tu-95, Tu-22M3 i A-50. Vojni eksperti su procenili da je samo u toj operaciji ruska armija pretrpela štetu od oko šest milijardi dolara.
Na aerodromu Engels-2 u Saratovskoj oblasti, koji je više puta napadnut, uništena su tri strateška bombardera Tu-95MS i jedan Tu-160, kao i skladište vojnog goriva. Ruska vojna industrija više ne proizvodi avione tipa Tu-95MS, pa gubitkom svakog od njih značajno slabi ukupna moć flote. Engels-2 je jedna od najvažnijih baza ruske strateške avijacije i od početka rata se koristi za lansiranje krstarećih raketa na ciljeve u Ukrajini.
Na aerodromu Đagilevo kod Rjazanja uništeni su tankeri za dopunu goriva aviona u letu. U Murmanskoj oblasti, oko 1.800 kilometara od ukrajinske granice, na aerodromu Olenja, pogođena su dva bombardera Tu-22M3, koji predstavljaju ključne platforme za lansiranje krstarećih raketa velikog dometa.
Ukrajinski dronovi i rakete svakodnevno gađaju objekte ruske vojne industrije, radarske stanice, sisteme protivvazdušne odbrane i hemijska postrojenja u kojima se proizvodi eksploziv. U poslednja dva meseca najviše ukrajinskih napada je izvršeno na energetske objekte, trafostanice, skladišta goriva i municije, na mostove i saobraćajnice na Krimu. Usled nestašice goriva, hrane i ostalih potrepština, ruska vlast je bila prinuđena da pre nekoliko dana, 26. juna, proglasi vanredno stanje na Krimu i u Sevastopolju.
– Poštovani stanovnici Krima, od danas u 13 časova u Republici Krim uvodi se vanredno stanje. Ovaj režim uvodi se u koordinaciji sa guvernerom Sevastopolja Mihailom Razvožajevim i biće primenjivan zajednički i sinhronizovano. Ovaj režim se uvodi radi regulisanja finansijskih, kreditnih, ugovornih i drugih odnosa, i ostaje na snazi do daljeg – rekao je Sergej Aksjonov, predstavnik ruske vlasti.
Stanovnici masovno napuštaju Krim. Na društvenim mrežama objavljeni su snimci kolona od po dve hiljade automobila, koji napuštaju poluostrvo.
Egzodus sa Krima prinudio je Vladimira Putina da se, prvi put od aprila, obrati javnosti. U kratkoj izjavi za medije, predsednik Rusije je rekao da je Vladi i Ministarstvu odbrane naložio da preduzmu mere kako bi posledice napada Oružanih snaga Ukrajine na rusku infrastruktu bile svedene na nulu. Putin nije rekao ko je kriv za ratne poraze. Ne mora ni da to prizna, zna se da je najodgovorniji onaj ko ima najveću moć, a to je on.
Od početka rata, Putin nije dozvoljavao vojsci da uništava ukrajinsku putnu i železničku infrastrukturu, pa ni značajna energetska postrojenja koja koriste ukrajinske oružane snage. Većina oligrarha iz Putinovog okruženja ima poslovne interese u Ukrajini. Njihove kompanije i dalje sarađuju sa ukrajinskim i evropskim partnerima. Da bi oni mogli da ostvaruju profit, na frontu u Donbasu, na Krimu i u dubini ruske teritorije svakodnevno ginu stotine vojnika i civila. Sve uz blagoslov iz Kremlja.
Putin je odavno dokazao da ima veći talenat za zgrtanje novca, nego za upravljanje državom. Iako predsednik Rusije skriva dokumente o svom finansijskom stanju, mediji su objavljivali procene da poseduje imovinu vrednu više od 60 milijardi dolara.
Međunarodna istraga „Pandora Papers“ je 2021. godine otkrila da Putin ima luksuzni apartman u kompleksu „Monte Carlo Star“ u Monaku, koji je 2003. kupljen preko ofšor kompanije koja je registrovana na Britanskim Devičanskim Ostrvima. Apartman je kupljen za 3,6 miliona evra. „Pandorini papiri“ su pokazali da iza kompanije stoji Svetlana Krivonogova, za koju su istraživački mediji godinama tvrdili da je u bliskoj vezi sa Putinom. Kao što taj apartman nije u formalnom vlasništvu Putina, tako su i ostale njegove nekretine registrovane na pojedine osobe iz njegovog najužeg kruga prijatelja, poslovnih saradnika i mreže oligarha. Obaveštajne i medijske istrage su povezale Putina sa nekoliko rezidencija, kao što je „Palata“ kod Gelendžika na Crnom moru. Istraživački portal Proekt objavio je informacije o tome da Putin poseduje desetak luksuznih jahti, među kojima je i „Šeherezada“, čija vrednost se procenjuje na oko 60 miliona dolara.
Poput imovine, Putin skriva i svoj privatni život. Poznato je da iz braka sa Ljudmilom Škrebnjevom ima dve ćerke, Mariju Voroncovu (1985) i Katarinu Tihonovu (1986). Posle razvoda, 2013, Ljudmila se udala za Artura Očeretnija. Starija ćerka Marija bila je udata za holandskog biznismena Jorita Fasena, sa kojim je živela u gradiću Vurshoten, nedaleko Haga. Posle pada aviona na letu MH17 nad Donbasom, 2014. godine, za šta su optužene ruske snage, zapadni mediji su problematizovali boravak Putinove ćerke u Holandiji. Ruski mediji su tada objavili da se Marija vratila u Moskvu, gde navodno i danas radi kao lekar. Za drugu ćerku, Katarinu, tvrdi se da nikada nije živela u inostranstvu. Međutim, Velika Britanija i Evropska unija, 2022. godine, uvele su sankcije za obe Putinove ćerke, pod sumnjom da se na njihova imena i na osobe koje su povezane s njima vodi nekoliko luksuznih stanova, vila i imanja.
Istraživački centar Dossier je objavio 2024. godine da Putin ima dva sina sa Alinom Kabajevom, s kojom je godinama bio u intimnom odnosu. Navodno, njihov prvi sin Ivan je rođen 2015. u Švajcarskoj, a drugi, Vladimir Mlađi, 2019. u Moskvi. Ove informacije nisu potvrđene, ali preneli su ih mnogi uticajni mediji.
Prema informacijama portala Proekt, Putin ima i ćerku Elizabetu, koju je dobio u vezi sa Svetlanom Krivonogovom. Elizabeta je studirala u Parizu, gde danas ima galeriju.
S obzirom na imovinu i naslednike, koje ima u zemljama Evropske unije, ne čudi što Putin upravlja ratom na način koji nanosi više štete Rusiji, nego neprijateljskim snagama. Sličan je primer Sergeja Lavrova, dugogodišnjeg šefa ruske diplomatije, čija ćerka Jekaterina Vinokurova je rođena u Njujorku, pa ima američko državljanstvo. Jekaterina se školovala na Univerzitetu Kolumbija, a desetak godina je živela i radila u Londonu, gde se udala za ruskog biznismena Aleksandra Vinokurova.
U Londonu je dugo živela i Lavrovljeva pastorka Polina Kovaljeva. Obe ćerke ruskog šefa diplomatije se od 2022. nalaze pod sankcijama SAD-a, Velike Britanije, Kanade i Evropske unije. Nema informacija o tome gde sada žive.
Kritičari najmoćnijih ljudi Kremlja već dugo ukazuju na licemerni kontrast između njihove antiameričke retorike i činjenice da njihova i deca mnogih drugih visokih ruskih oficira žive, rade i poseduju ogromnu imovinu u zapadnim zemljama. Takođe, kritičari ističu i na činjenicu da Rusijom vladaju ljudi koji nisu ruskog porekla. Za Vladimira Putina se tvrdi da potiče iz jevrejske porodice. Lavrov je Jermenin, Sergej Šojgu je iz tuvanskog plemena sa juga Sibira… Među oligarsima gotovo da nema nikoga ko nije jevrejskog porekla. Takav je Aleksandar Mihajlovič Babakov, jedan od najuticajnijih ljudi u Dumi, koji ima velike političke i poslovne interese u Ukrajini i Moldaviji, gde je rođen.
Informacije o biološkom poreklu i imovini u inostranstvu kritičari aktuelne vlasti u Kremlju koriste za upozorenja na paralelu sa Josifom Staljinom. Pod gruzijskim diktatorom ruski narod je pretrpeo gubitke od kojih se još nije oporavio. Dva sina su mu poginula (Jakov u nemačkom zarobljeništvu, Vasilij u sibirskom zatvoru), a ćerka Svetlana je 1967. dobila azil u Sjedinjenim Američkim Državama.
Kao Staljin, ni Putin ne štedi živote ruskih vojnika. Tokom četiri i po ratne godine, nije ostvaren nijedan vojni cilj, a pretrpljena je ogromna šteta u ljudstvu i sredstvima. Putin je smenjivao ministre i generale, ali bez namere da im dozvoli samostalnost. Pre dve godine je na mesto ministra odbrane postavio Andreja Belousova, ekonomistu bez ikakvog vojnog iskustva. Iako važi za najdugovečnijeg i najuticajnijeg ruskog oficira, kao načelnik Generalštaba, general Valerij Gerasimov nema ovlašćenja za donošenje autonomnih odluka, već mora da izvršava Putinove naloge.
Međutim, dva događaja od pre nekoliko dana pokazala su da Gerasimov i njegovi saradnici iz vojne nomenklature imaju snage i za samostalne akcije. Ruska fregata ispalila raketu upozorenja prema britanskom brodu, koji je nameravao da zauzme ruski teretni brod. Američke i britanske mornaričke jedinice su od 2022. godine zaplenile oko 500 tankera iz tzv. Ruske sive flote. Posle svakog takvog slučaja Putin, Peskov ili Medvedev su pisali saopštenja u kojima su upozoravali zapadne sile da ne pređu „crvenu liniju“. A „crvena linija“ je nacrtana tek oružanom reakcijom vojske.
Još značajniju operaciju je ruska vojska sprovela u noći između 14. i 15. juna. U napadima na ciljeve u Ukrajini upotrebljene su 34 balističke rakete Iskander M-S 400, 24 krstareće rakete H-101, 10 hipersoničnih raketa Cirkon i šest krstarećih raketa Iskander K. Ukrajinska protivvazdušna odbrana presrela je šest raketa H-101, pet Iskandera M-S-400, dva Iskandera K i jedan Cirkon. Od pogodaka u mete, ruskom vojnom vrhu bilo je važnije da otkrije kako je oboren Cirkon. Tu vrstu hipersonične rakete ne može da presretne nijedan protivvazdušni sistem. Cirkon je moguće oboriti samo ako se unapred raspolaže koordinatama leta. Dakle, ova akcija je razotkrila u kom lansirnom objektu se nalaze izdajnici, koji su Ukrajincima prosledili podatke o raketi. Prvi put je vojska samostalno, bez znanja Kremlja, upotrebila Cirkon baš zato da bi otkrila ko neprijateljima daje koordinate.
Koliko god da su Putin i njegova svita naneli štetu ruskom narodu i državi, možda će vojska uspeti da spreči ratni poraz i potpunu kapitulaciju. S druge strane, oslobođenje Srbije od naprednjačke okupacije predvode studenti i pobunjeni građani. Ako vojska ne spasi Rusiju od Putina, a studenti Srbiju od Vučića, moraće da se dopuni proročanstvo Tarabića. Pod jednu šljivu neće stati samo svi Srbi, nego i Rusi.
