Vest za nesvest
Evropsko javno tužilaštvo priprema optužnicu protiv Vučića zbog trgovine vakcinama

Lov na pacijenta

Pojedinci iz srpske vlasti osumnjičeni su za preprodavanje vakcina protiv Kovida 19, koje su donirane kroz evropski program COVAX. Na toj prevari, Vučić i njegovi ortaci su zgrnuli oko dve milijarde evra. Kancelarija Laure Koveši istragom je obuhvatila i spornu nabavku respiratora, za koje se takođe pretpostavlja da su preprodavani tokom pandemije. Evropski istražitelji proveravaju da li su namenski potrošena 34 miliona evra, kojima je Evropska investiciona banka finansirala renoviranje Kliničkog centra Niš. Uz to, Evropska kancelarija za borbu protiv prevara (OLAF) završila je istragu protiv ministarke za evro-integracije Tanje Miščević, koja je osumnjičena za korupciju u vreme dok je radila u Regionalnom savetu za saradnju.

Predrag Popović

Aleksandar Vučić je 8. aprila 2020. godine, dok je na snazi bilo tzv. vanredno stanje, u intervjuu za RTS izjavio: „O svemu što smo radili otkad je počela pandemija Kovida 19, naciji ću podneti izveštaj kad se sve završi“.

Sve se zvanično završilo pre tri godine, u novembru 2021, ali Vučić nije podneo izveštaj o kupovini i raspodeli vakcina, respiratora, medicinskih aparata i zaštine opreme, pa i o izgradnji kovid-bolnica i fabrike vakcina.

Došlo je vreme da podnese izveštaj, ali ne naciji, nego istražiteljima Evropskoj javnog tužilaštva (EPPO). Kancelarija EPPO, sa sedištem u Luksemburgu, koju vodi Laura Kodruta Koveši, pokrenula je istragu spornih nabavki vakcina i ostalih medicinskih sredstava u vreme pandemije Kovida 19. Zbog sumnje da su u tom procesu izvršene „prevare koje se odnose na rashode, korupciju koja šteti finansijskim interesima Evropske unije i proneveru sredstava ili imovine Evropske unije“, formiran je tim istražitelja, koji će proveriti navode o zloupotrebama javnih službenika iz Brisela, zemalja članica EU i ostalih država koje su koristile novac iz fondova EU, uključujući i Srbiju.

 Istraga je pokrenuta na inicijativu belgijskog tužilaštva, koje je otkrilo nepravilnosti u nabavci vakcina u kojoj je posredovala predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen. Osim provere procesa nabavke jednog kontingenta Fajzerovih vakcina, vrednog ukupno 21 milijardu evra, evropski istražitelji su istragu proširili na način raspodele 16 milijardi evra, koje su prikupljene u okviru fonda „Globalni odgovor EU u borbi protiv pandemije Kovida 19„. U tom paketu, EPPO proverava i raspodelu novca iz programa COVAX, u koji je bila uključena i Srbija.

Program COVAX je pokrenut kako bi se obezbedio „pristup alatima za borbu protiv Kovida 19“, ubrzao razvoj, proizvodnju i jednak pristup testovima, lečenju i vakcinama protiv tog virusa. Preko COVAX-a kupljene su dve milijarde doza vakcina, od čega su 1,3 milijarde donirane zemljama u razvoju. Evropska unija je za zemlje Zapadnog Balkana namenila 3,3 milijarde evra pomoći za prevazilaženje zdravstvene krize, a potom, kroz Ekonomsko-investicioni plan, još devet milijardi evra, koje su namenjene za privredni oporavak.

Evropski istražitelji sada proveravaju tokove novca iz prvog paketa pomoći Srbiji, koji je bio namenjen za nabavku medicinskih sredstava. Vlada Srbije i Ministarstvo zdravlja osumnjičeni su za nezakonitu trgovinu vakcinama i medicinskom opremom ukupne vrednosti 331 milion evra. Naime, ugovori iz programa COVAX dozvoljavali su državama članicama Evropske unije da dobijene vakcine preprodaju ili doniraju partnerskim zemljama. Srbija je osumnjičena za zloupotrebu tih odredbi. Prvi rezultati istrage EPPO-a otkrivaju da je srpska vlast određene kontingente doniranih vakcina prodavala kompanijama u Mađarskoj i Bugarskoj, koje su kasnije, po višestruko većim cenama, preprodavale te vakcine trećim državama, među kojima su i neke sa Bliskog istoka i sa severa Afrike. Evropski istražitelji prate tragove vakcina i novca u toj prevarnoj šemi, za koju se pretpostavlja da je iskorišćena za nezakonito sticanje dobiti od oko dve milijarde evra.

Evropski istražitelji se neće zaustaviti na tome. Preprodaja vakcina predstavlja samo vrh ledenog brega. Istraga će obuhvatiti i projekat renoviranja i proširenja Kliničkog centra Niš. Evropska investiciona banka (banka Evropske unije) finansirala je izgradnju objekata u tom Kliničkom centru sa 34 miliona evra. Tim novcem je rekonstruisano 45.000 kvadrata univerzitetskog centra u Nišu, uključujući i 17 operacionih sala i ostalih objekata. Nabavka kompletne medicinske opreme za Klinički centar Niš pretvorila se u ozbiljnu korupcionašku aferu. Iako je kompanija Medicom podnela žalbu na uslove tendera, ministar zdravlja Zlatibor Lončar, umesto da stopira proces nabavke, potpisao je ugovor sa kineskom firmom China Sinopharm, vredan 12,2 miliona evra. Pošto je nabavka oprema sastavni deo projekta, koji je delom finansiran iz fondova Evropske unije, istražitelji EPPO-a bave se i tom aferom.

Za Aleksandra Vučića je naročito problematičan deo istrage koji je usmeren ka razotkrivanju afere s nabavkom respiratora u vreme kovid-krize. Evropska unija je donirala 8,7 miliona evra za opremu bolnica, laboratorija i instituta za javno zdravlje. Tim novcem su kupljena 252 vozila za zdravstvene centre širom Srbije, od kojih su 122 isporučena sa respiratorima. U jeku kovid-krize, Vučić je tvrdio da je nabavio („ne pitajte me kako„) 2.200 respiratora. Od tada do danas, nijednom nije bilo uključeno više od 400 respiratora u svim srpskim bolnicama, zajedno.

Mi smo kupili, verovali ili ne, 2.200 respiratora. Dešava se svetsko čudo! Mi kada platimo, idemo preko Narodne banke, ona ide preko korespodentske banke, jedne američke banke. Kako oni čuju da mi platimo respirator, bilo da ga platimo 35.000, 26.000, 45.000, nije važno. Opšta je jagma i tuča za respiratorima – rekao je Vučić 7. aprila 2020, a kasnije je dodao da su „respiratori od danas državna tajna“.

U zdravstvenom sistemu Srbije nema podataka o tome koliko respiratora je kupljeno, od koga, po kojoj ceni i kojim ustanovama su dodeljeni. Ako se uračuna prosečna cena, koju je pominjao Vučić, može da se pretpostavi da su respiratori plaćeni oko 70 miliona evra. Naravno, pod uslovom da su uopšte kupljeni i dopremljeni u Srbiju. S obzirom da su već ovi javni podaci dovoljni za osnovanu sumnju u koruptivnu pozadinu Vučićeve trgovine respiratorima, očekuje se da aferu u potpunosti rasvetli istraga Evropskog javnog tužilaštva.

Za sada nije poznato da li će se EPPO baviti drugim primerima finansijskih prevara u vreme pandemije korona virusa. Postoji mnogo razloga za istrage, koje bi utvrdile da li su namenski potrošena sredstva iz dva kredita, koje je Srbija tada uzela zarad „ublažavanja pandemije“ i „hitnog odgovora na Kovid 19“.

Vlada Srbije, kao i predsednik države do danas nisu obavestili javnost na koje projekte je potrošeno tih 250 miliona evra. Danas krediti za zdravstveni sistem iznose ukupno 466 miliona evra. Većina tog novca je potrošena na preskupe, nepotrebne i propale projekte. Napravljene su tri kovid-bolnice, koje danas nisu u upotrebi, a koštale su ukupno sto miliona evra. Nije im promenjena namena, pa u njima rade samo čuvari, koji obezbeđuju skupu medicinsku opremu, koja skuplja prašinu.

U to vreme, 2022. godine, izgrađena je i fabrika, koja je trebalo da godišnje proizvodi 30 miliona doza vakcine protiv Kovida 19 kineske kompanije Sinofarm. U taj projekat, koji je Vučić nazvao „regionalnim čudom“ i „srpskim ponosom„, uloženo je 46 miliona evra.

Iako su Vučić, Ana Brnabić i Siniša Mali nekoliko puta obećavali da će „podneti potpuno transparentan izveštaj šta je sve urađeno i nabavljeno tokom borbe sa virusom i koliko je novca portrošeno„, to do danas nisu uradili. Ministar finansija Mali je 11. juna 2020, na konferenciji za medije, rekao da će „u ponedeljak, 15. juna, objaviti kompletan izveštaj o kupovini respiratora, medicinskih aparata i zaštitne opreme„. Taj ponedeljak još nije došao, ali dolaze evropski istražitelji, koji će raskrinkati koruptivne kombinacije Vlade Srbije u vreme pandemije.

Kakav god bude rezultat istrage EPPO-a, osim novca, koji su pojedinci iz srpske vlasti opljačkali iz evropskih fondova i domaćeg budžeta, Srbija je pretrpela i velike gubitke u ljudstvu. Za dve i po godine pandemije, zabeležen je tzv. višak smrtnosti (broj preminulih iznad očekivanog proseka) od čak 63.000 ljudi. Tragična statistika je Srbiju digla na treće mesto crne liste Evrope, odmah iza Bugarske i Litvanije. To pokazuje prave razmere štete koju su izazvali Vučićevi politički i poslovni koruptivni eksperimenti.

Uporedo s ovim vestima, lošim po Vučića i dobrim po Srbiju, iz Evropske unije stižu i informacije o drugom istražnom postupku protiv pojedinaca iz Vlade. Evropska kancelarija za borbu protiv prevara (OLAF) završila je istragu, koja se od kraja 2022. godine vodila protiv dve funkcionerke Regionalnog saveta za saradnju. Albanska političarka Meljinda Bregu, predsednica RSS, i njena zamenica, srpska predstavnica Tanja Miščević, osumnjičene su za nameštanje jednog tendera za konsultantske usluge. Posao je dobila agencija iz Albanije, iako nije prošla prvi krug kandidature.

Pod pokroviteljstvom Mlađana Dinkića, Miščević je od 2005. do 2009. godine bila državna sekretarka u Ministarstvu odbrane, a potom je postavljena na mesto direktorke Kancelarije za evropske integracije.

U septembru 2013, na insistiranje Vučića, promovisana je u šefovicu srpskog Pregovaračkog tima za pregovore o pristupanju Evropskoj uniji. Kad su regionalni mediji, crnogorski i bosanskohercegovački, objavili da OLAF vodi istragu protiv nje zbog sumnje u prevarne radnje, Vučić je Miščevićku postavio na mesto ministarke za evro-integracije.

Sudeći po tome kako su do sada prolazili srpski političari i tajkuni, koji su bili izloženi istragama OLAF-a, Miščevićki neće biti dovoljna ministarska funkcija da bi je zaštitila od pravnih sankcija. OLAF je 2002. godine otkrio prevarne poslove Miodraga Kostića, kuma tadašnjeg premijera Zorana Đinđića. Posle afere s prepakivanjem šećera, koji je plasirao na tržište Evropske unije, Kostić više nije mogao da posluje na tom prostoru, pa je morao da se orijentiše na Ukrajinu.

Inače, Kostić je tada radio sa šećerom isto što i Vučić sa vakcinama, zbog čega se sada nalazi na udaru EPPO-a. Takođe, OLAF je 2005. godine vodio istragu protiv Miroljuba Labusa, koji je bio osumnjičen za koruptivne poslove sa švedskim Eriksonom. Labus je, kao potpredsednik Vlade Srbije, ugovorio sporne poslove sa Eriksonom, koji je, zauzvrat, platio 13.000 evra školarine njegovoj ćerki. Tako je završena politička karijera prvog predsednika G17 plus.

Vučić je pod potpunu kontrolu stavio srpsko pravosuđe, ali ono ne može da ga zaštiti od evropskih istražitelja. Evropske pravne institucije počele su da progone korumpirane srpske politikante, a taj posao će, posle smene vlasti, morati da nastave i dovrše domaći tužioci i sudije.

Scroll to Top