Vest za nesvest
Vučić na novom zadatku, mora da uvede Srbiju u NATO
Ples sa ubicama
Prema ugovoru o kupovini francuskih „Rafala“, Srbija se obavezala da Francuskoj do kraja ove godine isporuče svih 36 svojih MiG-ova, koji će biti predati ukrajinskoj vojsci. U zamenu za MiG-ove ruske proizvodnje, Francuzi su smanjili cenu za 390 miliona evra. Vučić je u avgustu obećao Borisu Rugeu, pomoćniku generalnog sekretara NATO, i Vilijamu Barnsu, direktoru CIA, da će Srbija sarađivati sa NATO sa ciljem da dođe do „punog članstva“. Vučić od EU traži da poveća pritiske na Srbiju, kako bi lakše prevario svoje glasače.
Predrag Popović
Srbija će do 2035. godine postati članica NATO. Vlast Srpske napredne stranke je potpisom na dva IPAP ugovora (Individualni akcioni plan partnerstva) 2016. i 2019. godine, u okviru programa Partnerstvo za mir, počela proces priključenja Severno-atlantskom savezu. Put ka punom članstvu Srbije u NATO značajno je ubrzan unazad mesec dana dogovorom oko konkretne vojne i političke saradnje.
Detalji oko vojne saradnje Srbije i NATO utvrđeni su 22. avgusta 2024. prilikom susreta Aleksandra Vučića i Borisa Rugea, pomoćnika generalnog sekretara NATO-a u Beogradu. Mapa političkog puta dogovorena je na sastanku Vučića i Ursule fon der Lajen na marginama bezbednosne konferencije GLOBSEC, koja je održana u Pragu 31. avgusta 2024. godine.
Ruge je Vučiću predao spisak zahteva oko angažmana Srbije u pružanju vojne pomoći Ukrajini. Osim municije, minobacačkih granata i raketa „Grad“, koje je Vučić preko posrednika poslao u Ukrajinu, NATO zahteva da Srbija ustupi i svoju kompletnu vazduhoplovnu flotu. U tu poslovnu kombinaciju uključena je i Francuska, odnosno prodaja njenih aviona „Rafal“ Srbiji.
Prema tom planu, Srbija će od Francuske kupiti12 novih „Rafala“ po ceni od tri milijarde evra. Deo će biti plaćen u naturi.
Srbija će Francuskoj isporučiti svih 36 svojih aviona MiG 29, ruske proizvodnje. Srpsko vojno vazduhoplovstvo ima 14 MIG-ova u aktivnoj službi i mogu odmah da se uključe u ukrajinsku flotu, dok će ostali poslužiti za rezervne delove.
U zamenu za srpske MiG-ove, Francuska će smanjiti cenu svojih „Rafala“ za 390 miliona evra. Svi detalji ove poslovne kombinacije navedeni su u jednom od tri sporazuma, koji su overeni 27. avgusta 2024. prilikom posete Emanuela Makrona Beogradu.
Istog dana kad i Boris Ruge, u posetu Srbiji je stigao Vilijam Barns, direktor CIA. Barns se nije bavio pojedinostima oko kupovine i prodaje aviona, ali jasno je da iza tog posla stoji vlada Sjedinjenih Američkih Država. Barns je istakao da „Srbija treba da se izvuče iz malignog vojnog i bezbednosnog uticaja Rusije“ i da je jedini način za to – saradnja sa NATO. Barns i Ruge su, u odvojenim razgovorima, postavili isto pitanje Vučiću: „Do kog nivoa je spreman za saradnju sa NATO?“ Vučić je dao isti odgovor: „Do punog članstva!“
Dan nakon što je ispratio Makrona, Vučić je u Pragu razgovarao sa Fon der Lajen, predsednicom Evropske komisije. Vučić je zabranio članovima svoje delegacije da prisustvuju sastanku. Zabranio je pristup svima, osim medijskoj savetnici Suzani Vasiljević. U ulozi svedoka i informatora, Vasiljevićka je bila neophodna kako bi obavestila strane službe za koje radi o sadržaju Vučićevih poruka.
Vučić je tom prilikom obavesio Fon der Lajen da je Srbija bezuslovno posvećena evroatlanskim integracijama. Kao dokaz tome, stavku po stavku nabrojao je sve obaveze koje je Vlada Srbije ispunila u procesu implementacije tzv. Francusko-nemačkog plana o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Takođe, naglasio je da Srbija u Ukrajinu šalje humanitarnu i vojnu pomoć, kao i da se kupovinom „Rafala“ definitivno opredelila za saradnju, pa i ulazak u NATO. Vučić je od Fon der Lajen tražio političku i logističku podršku u tom procesu. Tražio je da Evropska unija pojača pritiske na Srbiju po pitanju „prihvatanja evropske spoljne politike“, odnosno sankcija protiv Rusije. Vučić bi pretnje viznim i ekonomskim sankcijama iskoristio za novu manipulaciju, u kojoj bi odbio zahteve za uvođenjem sankcija Rusiji, što bi mu omogućilo da opet prevari svoje rusofilski orijentisane glasače. Istovremeno, dobio bi politički prostor za objašnjenje razloga približavanja, a u finalu i priključenja NATO. Ukoliko bi dobio takvu vrstu podrške, Vučić je uveren da bi mogao da „mapu puta učlanjenja Srbije u NATO“ mogao da ispuni u predviđenom roku, a možda i ranije.
Uz određena odstupanja i otezanja u procesu učvršćivanja državnosti albanske republike Kosovo, Vučić je obavio zadatak koji su mu poverili zapadni centi moći kad su ga dovodili na vlast. Ipak, zapadni političari, obaveštajci, analitičari i mediji znaju da imaju posla s malim, beznačajnim balkanskim prevarantom.
– Vučić nema krajnju tačku u vidu. Za nekoga u njegovoj poziciji, to je kao vožnja bicikla, on mora da nastavi da vrti ovako unedogled, da žonglira sa svim lopticama. To je samo po sebi cilji, samo da bude na vlasti – kaže Kurt Volker, bivši američki ambasador pri NATO i specijalni izaslanik za Ukrajinu.
I u Francuskoj niko nema poverenja u Vučića. Uticajni dnevni list Le Mond, pod naslovom „Moramo da pazimo na lovce Rafale koje isporučujemo Srbiji“, objavio je analizu u kojoj se upozorava da Srbija, odnosno Vučić, može da francusku tehnologiju ustupi Rusiji ili Kini.
– Niko ne spori korist za Francusku i Evropu od opremanja srpskog vazduhoplovstva našim letelicama, ali moramo se nadati da su preduzete sve mere zaštite naše tehnologije i znanja. Dok je komercijalni uspeh ove operacije nesporan, njena diplomatska dimenzija je daleko kontroverznija. Od samog početka, projekat je smatran osetljivim, i to s pravom, zbog veza Srbije sa Rusijom Vladimira Putina. Srbija, kao kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, ne primenjuje sankcije koje su Evropljani uveli Moskvi nakon invazije na Ukrajinu. Za razliku od avioprevoznika iz Evrope, Er Srbija nastavlja da leti za Moskvu. Beograd je, takođe, naručio borbene helikoptere i PVO baterije iz Rusije i Kine. „Nabavka Rafala, kojima će Srbija zameniti istrošenu flotu ruskih MiG-ova, označava istorijski važnu stratešku promenu Srbije“, rekao je predsednik Makron. Takav projekat podrazumeva produženu vezu Srbije sa zemljom u kojoj su proizvedeni „Rafali“, u smislu obuke, održavanja i nabavke rezervnih delova. Ali, moramo se nadati da su preduzete sve mere predostožnosti da se garantuje zaštita tehnologije i znanja uključenih u „Rafale“, u zemlji u kojoj ruski državljani slobodno hodaju i gde će kineski i ruski proizvođači protivvazdušne odbrane moći da provere njihov učinak – navodi se u analizi Le Monda.
Iako je nepoverenje Zapada opravdano, Rusi su uvereni da je Vučić definitivno izabrao na koju će stranu. Ruski uticajni portal „Vojni posmatrač“ („Voennoe Obozrenie“) prvi je objavio detalje ugovora o kupovini „Rafala“. U tekstu se navodi da će Srbija od Francuske kupiti i kompatibilne rakete vazduh-vazduh i vazduh-zemlja, po ceni od dodatnih milijardu evra. Takođe, ugovorom je obuhvaćena i prodaja srpskih MiG-ova Francuskoj, da bi bili prosleđeni Ukrajini.
Iste navode o srpsko-francuskoj trgovini avionima iznosi i dr Jelena Panina, koja je u pet saziva bila poslanik Jedinstvene Rusije u Dumi.
– Srbija će Francuskoj u decembru ove godine predati 36 MiG-ova ruske proizvodnje, koji će potom biti prebačeni u Ukrajinu. Moskva je obaveštena o toj tački sporazuma između Srbije i Francuske o trgovini „Rafalima“. Malo je verovatno da Beograd ima dopuštenje ruskih vlasti za tu akciju. Ovo nije prvi put da se Kijevu isporučuje srpsko oružje. Ukrajina je preko posrednika dobila municiju od Srbije u vrednosti od 800 miliona evra, pa se postavlja pitanje kojoj to „braći“ Rusija može da proda svoje oružje bez rizika da se ono posle neće upotrebiti protiv nas? – tvrdi Panina.
Vučić nikada nije promovisao teorije o bratstvu Srba i Rusa, ali u temelje svoje politikantske karijere ugradio je mržnju prema Amerikancima i NATO. Posle petooktobarskih promena, kad je u Srbiji gostovao Havijer Solana, generalni sekretar NATO u vreme bombardovanja Srbije i Crne Gore.
– Zoran Đinđić i Vojislav Koštunica dočekuju Solanu, rukuju se s njim, a znaju da se na njegovim rukama nalazi krv dece ubijene NATO „tomahavcima“. Ja nisam kao Đinđić i Koštunica, nikad im neću oprostiti decu. Nikad neću da plešem sa ubicama! – govorio je radikal Vučić, koji sada, transformisan u evroatlanskog naprednjaka, namerava da uvede Srbiju u NATO.
„Ukrajina je preko posrednika dobila streljivo od Srbije u vrijednosti od 800 milijuna eura te se postavlja pitanje kojoj to ‘braći’ Rusija može prodati svoje oružje bez rizika da se ono poslije neće upotrijebiti protiv nas“, pita se Panina.
Iako je Moskva reagirala „blago“ nakon objave o kupnji francuskog naoružanja, čini se da su u Kremlju sve manje zadovoljni ponašanjem Srbije. Doduše, Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov rekao je da je to „stvar i izbor naših srpskih prijatelja“. O mogućoj predaji MiG-ova Ukrajini preko Francuske zasad se u Beogradu nisu izjasnili. Neovisni portal nova.rs navodi da prema „javno dostupnim podacima Srbija ima 14 lovaca MiG-29 u aktivnoj službi“, a Panina tvrdi da se priprema transfer čak 36 aviona. „Nije poznato koliko neaktivnih aviona MiG-29 Srbija ima u skladištima“, navodi nova.rs.
Istodobno su ruski režimski mediji posvetili veliku pažnju posjetu Emmanuela Macrona Srbiji, pogotovo u vezi s kupnjom oružja. Prorežimska agencija RIA Novosti podseća da je Srbija pre bila najveći uvoznik ruskog oružja i vojne tehnike u Europi, a neposredno uoči agresije na Ukrajinu Rusi su Srbiji prodali nekoliko svojih rabljenih MiG-ova i transportnih helikoptera. Moskovski list Vedomosti smatra da je glavni cilj Makronova posete bila „prodaja Rafalea“, ali da iza toga ne stoji samo „komercijalni“ izazov jer će zrakoplovi biti plaćeni oko tri milijarde eura, nego će za još oko milijardu dolara biti kupljeno i potrebno naoružanje i oprema za te avione.
Naime, Vedomosti navode da ovim „manevrom“ Francuska odnosno Brisel želi dodatno „odvojiti Srbiju od Rusije“, privezati je takvim „obvezama“ još više uz EU, iako je njezino članstvo na dugom štapu. Navode i nekoliko srpskih funkcionera koji tvrde „nećemo uvoditi sankcije Rusiji“.
No, u Moskvi je ponovno zazvonilo na uzbunu – je li ovo najava približavanja Srbije NATO-u? Vedomosti ističu da je važno razumeti, kako je rekao zamjenik ravnatelja Ekonomskog instituta Ruske akademije znanosti Mihail Lobanov, da je ovaj ugovor, zajedno s povezanim uslugama i isporukom komponenti, dugoročan i može trajati deset do 15 godina, i pored činjenice da bi se prema sporazumu avioni službeno trebali isporučiti 2028. – 2029. godine.
Ruski mediji navode reči srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je kupovinu Rafalea objasnio nemogućnošću nabave vojnih aviona i oružja iz Moskve. „Sada me napadaju zašto to radimo s Francuskom, a ne s Rusijom ili Kinom i još nekima. Ali ih pitam: kako mislite da će nam Rusi sada isporučiti avione? Kako će ti avioni doći do nas?“ prenose Vedomosti izjavu srbijanskog predsjednika.
Bit će zanimljivo videti reakcije i Moskve i Beograda na navode Jelene Panine koja to sigurno nije isisala iz prsta.