Vest za nesvest
Javni izvršitelji sprovode teror nad osiromašenim narodom
Pljačkaši grobova
Bojan Kostić, predsednik Komore javnih izvršitelja, prošle godine je ostvario dobit od 400.000 evra. U istom periodu, radnik sa medijalnom platom, zaradio je 11.207 evra. Zločinački režim Aleksandra Vučića omogućio je da najbogatiji pljačkaju najsiromašnije. Izvršitelji svakog dana zaplene 11 kuća ili stanova, a cele porodice izbacuju na ulicu. Ne zna se koliko dužnika je, nakon što su ostali bez imovine, umrlo od bolesti ili zato što su samoubistvom prekratili muke. Međutim, zna se da izvršitelji, kao pljačkaši grobova, svake godine zarade po nekoliko stotina miliona evra, na čemu mogu da im pozavite i najopasniji narko-klanovi. Na sajtu Komore javnih izvršitelja trenutno se nalazi 67.671 oglas za prodaju nečije pokretne i nepokretne imovine. Taj sistem će trajati dok je Vučićev kartel na vlasti.
Predrag Popović
Dubina propasti Srbije izmerena je i opisana u finansijskim izveštajima javnih izvršitelja. Podaci o tzv. bilansu uspeha otkrivaju i nivo nepravde koja razara srpsko društvo. Najbogatiji privrednici, i to sa statusom državnih službenika, u saradnji sa policijom i pravosuđem otimaju pokretnu i nepokretnu imovinu najsiromašnijih građana.
Koliko je naopak i tragičan taj sistem vidi se na primeru Bojana Kostića, predsednika Komore javnih izvršitelja. U finansijskom izveštaju za 2025. godinu, Kostić je prijavio prihode od 148 miliona dinara, odnosno 1,26 miliona evra. U poslednje tri godine, njegova kancelarija ostvarila je prihode od ukupno 392 miliona dinara, tj. 3,35 miliona evra. Prošlogodišnji rashodi su iznosili 737.606 dinara, a čist dobitak čak 46,8 miliona dinara, što iznosi 400.000 evra godišnje, odnosno 33.000 evra mesečno.
Dakle, Kostić je svakog meseca ostvarivao zaradu veću od 49 medijalnih plata. Zvanična plata predsednika Republike Srbije prošle godine je bila 1.750 evra. Malo ko u Srbiji ima godišnji profit od 400.000 evra, kao Kostić. Na primer, zvanična mesečna plata predsednika države Aleksandra Vučića bila je 1.750 evra, tj. 21.000 evra godišnje.
Kostić je u poslednje tri godine ostvario dobit od milion evra. To je mnogo više nego što su u istom periodu zaradili resorni ministar pravde Nenad Vujić i svi članovi njegovog kabineta, zajedno. Kostićeva kancelarija ima 18 zaposlenih, čije su prosečne plate 109.361 dinar. To je tačno 89 dinara više od prosečne plate, koja je 2025. godine iznosila 109.272 dinara. Predsednik Komore javnih izvršitelja očigledno štedi na platama svojih radnika, ali ne i na ostalim rashodima. U poslednjem finansijskom izveštaju je naveo da su mu troškovi bili 86,3 miliona dinara. Na plate otišlo samo 23,5 miliona, a ostalo na kancelarijski materijal, gorivo i sl.
Svaki od tih 400.000 evra, Kostić je zaradio na tuđoj muci. Plenio je i prodavao nepokretnu i pokretnu imovinu sirotinje, koja nije mogla da plati račune za komunalije, rate za kredite ili neka druga dugovanja. Postao je jedan od najbogatijih privrednika, i to kao državni službenik, tako što je otimao tuđi nameštaj, veš mašine, televizore i sve ostalo što može da se proda i unovči. U skladu sa Zakonom o obezbeđenju i izvršenju, nakon svake plenidbe, za uspešno obavljeni posao dobijao je tzv. nagradu. Novčana nagrada je naplaćivana od očerupanog dužnika.
Kostiću je prošla godina bila rekordna po zaradi, a, kako je krenula, i ova će mu doneti veliki plen. I sada, u junu, na oglasnoj tabli Komore izvršitelja nalazi se nekoliko njegovih oglasa o prodaji zaplenjene tuđe imovine. Već 19. juna, u Kostićevoj kancelariji održaće se prvo usmeno nadmetanje za prodaju pokretnih stvari dužnika Marka Živkovića, mesara iz beogradske opštine Čukarica, čija mesara „M&M“ je bankrotirala. Na licitaciji se, po povoljnim cenama, prodaje LG televizor, klima uređaj, ugaona garnitura, trpezarijski sto i šest stolica, dvokrilni orman i ostali nameštaj. Sedam dana kasnije, 26. juna, Kostić će održati elektronsku licitaciju na kojoj će ponuditi auto „Mini John Cooper Works“ po početnoj ceni od 1.680.000 dinara. Auto je pripadao firmi Global Digital Marketing Programs, čiji računi su u blokadi od prošle godine.
Na sajtu Komore javnih izvršitelja trenutno se nalazi 67.671 oglas za prodaju zaplenjene imovine. Izvršitelji svakog dana oduzmu po 11 nepokretnosti, stanova i kuća. Godišnje, na ulicu izbace skoro četiri hiljade porodica. Svake godine ukupna vrednost zaplenjene imovine iznosi više od milijardu evra. Naravno, na udaru izvršitelja nema tajkuna, čije firme duguju i po nekoliko miliona evra. Ogromna dugovanja imala su preduzeća u vlasništvu Željka Mitrovića, Zvonka Veselinovića i drugih milijardera, ali izvršitelji s njima naprave sporazum o reprogramiranju dugova. Na sirotinju, međutim, šalju batinaše i policiju.
Građanska inicijativa „Za krov nad glavom“ nedavno je opisala slučaj, koji verno prikazuje način postupanja mnogih izvršitelja.
– Na iseljenju, 26. maja, poverilac koga zastupa izvršitelj Nemanja Protić, fizički je napao Sašu Šuković i njene ćerke. Gurao ih je na pod, čupao i poprskao suzavcem. Saša je, sa ćerkom, otišla u kancelariju gospodina Protića, kako bi ga pitala zašto nije odgovorio na Prigovor trećeg lica i Predlog za odlaganje izvršenja, ali i da vidi hoće li nasilnik biti nekako sankcionisan i zašto je Protić pozvao vatrogasno vozilo, veterinu i bravara, ali ne i policiju. Da je policija bila tu, poverilac ne bi mogao da fizički zlostavlja ženu koja boluje od kancera i njene ćerke.
Protić nije hteo da primi Sašu i njenu ćerku, već se kao najgora kukavica zaključao u svojoj kancelariji. Sačekao je kraj radnog vremena, posle čega je pozvao policiju, pa ga je iz kancelarije ispratilo dvadeset pripadnika Interventne jedinice. Saša nema nikakve veze sa dugom, koji je napravio njen bivši muž. Iako je u toku parnica za podelu bračne imovine, Protić je prodao čitavu kuću i pritom je lagao na javnoj ispravi o tome da „nema saznanja da li iko živi u nekretnini“.
Znamo da je lagao, jer je prethodno naplaćivao alimenataciju istim ovim ženama, koje je pokušao prinudno da iseli i koje su fizički maltretirane od strane jednog od kupaca kuće – navodi se u saopštenju udruženja „Za krov nad glavom“.
Beogradski javni izvršitelj Nemanja Protić u prošlogodišnjem finansijskom izveštaju prijavio je prihode od 60,2 miliona dinara, a rashode od 57,4 miliona dinara. Teško je poverovati da je ostvario zaradu od samo 2,3 miliona dinara. No, i to je mnogo, s obzirom da je u izveštaju za poslovnu 2023. godinu navedo dobitak od samo 447.000 dinara, odnosno 3.800 evra. Prema tim podacima, Protić, zajedno sa 16 zaposlenih u svojoj kancelariji, zarađuje po 318 evra mesečno. Većina javnih izvršitelja se služi ovakvim prevarama da bi plaćali što manji porez državi, koja im je omogućila da steknu milione evra otimanjem tuđe imovine.
Uostalom, koliko unosne postupke Protić dobija vidi se i po oglasu u kome je najavio prodaju trospratne zgrade u Zemunu. U njegovoj kancelariji u Ulici Marka Oreškovića, na opštini Zvezdara, 25. juna ove godine održaće se elektronska licitacija poslovne zgrade koja je bila u vlasništvu Društva za proizvodnju, izgradnju i konsalting-inženjering Van Co Group iz Zemuna. Početna cena objekta 85,9 miliona dinara. Kad to proda, Protić će zaraditi mnogo više od onih 318 evra, koliko je dobijao mesečno.
Poput Protića, posluje i Mirjana Dimitrijević, poznata po nadimku „Izvršiteljka iz pakla“. U njenom finansijskom izveštaju za 2025. godinu navodi se da je ostvarila prihode od 75 i rashode od 72,3 miliona dinara. Skoro 50 miliona dinara je potrošila na kancelarijski materijal. Koliko papira, olovaka, fascikli i spajalica može da se kupi za 420.000 evra? Naravno da je i ona lažno i opušteno prikazivala velike troškove, znajući da ih niko neće proveravati, a kamoli sankcionisati za poresku utaju.
Ni u Komori javnih izvršitelja niko ne reaguje na ovakvo postupanje njenih članova. To i ne može da se očekuje, s obzirom da je predsednik Disciplinske komisije Goran Škero, izvršitelj iz Pančeva. Škero je poznat po tome što dužnicima naplaćuje duplo više od onoga što se navodi u izvršnoj presudi, po principu „ako prođe – prođe“. Kad dužnici primete da je naplatio više nego što treba, Škero se izvinjava i vraća višak.
U Srbiji ne postoji nijedna organizovana kriminalna grupa koja godišnje zarađuje po nekoliko stotina miliona evra, a bez ikakvih posledica. Postupajući u skladu sa ovlašćenjima koja su propisana Zakonom o obezbeđenju i izvršenju, teror nad građanima vrši oko 240 javnih izvršitelja. Svake godine oni dobiju oko četiri miliona predmeta, među kojima su najčešće naplate dugovanja za bankarske kredite i komunalne račune. Izvršitelji skidaju po pola penzije sa računa više od 700.000 penzionera. Iz stanova i kuća se izbacuju porodice, koje nisu mogle da plate dve-tri rate za kredite.
Tortura javnih izvršitelja nije smanjena ni posle prošlogodišnjeg populističkog trika Aleksandra Vučića, koji je izmene Zakona o obezbeđenju i izvršenju predstavio kao pomoć ugroženom stanovništvu. Promene su priređene tako da sve ostane isto. I dalje sudovi samostalno, čak i bez učešća dužnika u postupku, donose izvršna rešenja, koja prosleđuju izvršiteljima na postupanje.
Ne zna se koliko se ljudi razbolelo, umrlo ili počinilo samoubistva posle suočavanja sa nepravdom, koju sprovode javni izvršitelji. U onima koji su preživeli otimačinu svoje imovine, umrla je nada da će ih država zaštititi od potpune propasti, da će im pomoći kada je najteže.
Vučić je od Srbije napravio groblje u kome su sahranjeni pravda i istina. Dok ne dođe do smene njegovog kriminalnog režima, javni izvršitelji će moći da nastave sa pljačkom grobova.
