Ekonomija
Efikasnost i šokovi neoliberalnog modela
Bruto proizvod i uspešnost privrednog rasta
Da li je Srbija u poslednje dve dekade razvoja doživela ekonomsko – finansijsko i razvojno „zlatno doba“? Da li je Srbija postala „ekonomski tigar“ i privreda po rezultatima „za ugled drugima u Evropi“? Da li se Srbija nalazi u „zlatnom dobu“ kako to često tvrdi Vučić? Sve te tvrdnje naših političara na vlasti treba objektivno oceniti – da li je to stvarnost ili obično politikantsko zavaravanje javnosti? Da li je u pitanju „propagandna pozlata“ daleko ružnije stvarnosti koju nikakva propagandna mašina ne može promeniti. Možda je taj veliki uspeh stvarno pokazan? U oceni naše privredno – finansijske stvarnosti mora se poći od analize stvarnih makroindikatora u razvoju nacionalne privrede i društva i njihovog kretanja, smatra prof. dr Slobodan Komazec.
Prof. dr Slobodan Komazec
U ovoj analizi imamo u vidu ponašanje i dinamiku rasta, njegove oscilacije, strukture razvoja, oštre diferencijacije nominalnog i realnog razvoja, strukturu i kvalitet bruto domaćeg proizvoda, faktore koji ga determinišu, njegovu upotrebu, ali i efikasnost investicija i potrošnje. Da li se pri tome stvara „ekonomski višak“ ili akumulacija koja osigurava finansiranje nadgradnje, finansiranje novih investicija i uredno izvršavanje obaveza iz velikih spoljnih dugova? To je pitanje koje se redovno postavlja kada se vrši analiza dinamike, strukture i kvaliteta razvoja.
MAKROEKONOMIJA POD REFLEKTOROM DUBINSKE FUNKCIONALNE ANALIZE
Ekonomija je osnova na kojoj izrasta celokupna nadgradnja, ali to je i osnova za dugoročan, efikasan i stabilan ekonomski rast, rast standarda i tehnološki razvoj.
Kakva nam je ekonomija danas i sistem?
1) Veliki deo je kroz privatizaciju uništen ili rasprodat. Realna ekonomija u rukama stranih korporacija. Izvoz preko 50% nose strane korporacije, bankarski sektor oko 86 – 90% u rukama stranog kapitala, spoljna trgovina (kao i domaća) pod dominanstnim uticajem spoljnih korporacija, investicije uglavnom na stranom kapitalu (kao SDI), uvoz u rukama stranih korporacija. Veliki privredni sistemi uništeni.
Šta je ostalo od nacionalne privrede?
Kakvu je moguće voditi razvojnu politiku (šta stimulisati, šta uvoziti, izvoziti, kako i u šta investirati)? Ovakav sistem deluje antirazvojno produbljujući krizu, dakle protiv je interesa nacionalne privrede. Sistem stvara visoko zavisnu, prezaduženu, nesposobnu za sopstveni razvoj privredu, duboko socijalno raslojeno društvo i gotovo kolonijalni položaj prema stranom finansijskom kapitalu. Radi se o svim poznatim efektima usvojenog neoliberalnog modela razvoja, koji se doslobno provodi u privredi Srbije. Treba napraviti rentgenski snimak nacionalne ekonomije i društva – gde smo stigli? I to po osnovnim sektorima i makrobilansima! A zatim kako dalje?
Kako privreda i država preživljavaju u stvorenim brojnim društvenim deformacijama: nepotizam, klijentelizam, masovni lopovluk, kriminalne afere zloupotrebe, pljačke uz odliv nacionalnog bogatstva u inostranstvo, rasprodaja resursa, kolonijalni finansijski položaj, ubijanje realne nacionalne ekonomije i nestajanje stanovništva (odliv i pad nataliteta). Prevladava sistem poslušnih, nagrađivanje i napredovanje nesposobnih partijskih kadrova, a kritički orijentisani su skrajnuti. Negativna selekcija i poslušništvo dominiraju. Društvo ide u „tamni vilajet“ i bespuće, čija je osnova besperspektivnost i mogući sukobi. Od strane zapada se nametnula klijentelistička kompradorska „elita“ u procesu opšteg materijalno – finansijskog i dugovnog porobljavanja. To nisu nikakve elite već sluge i kolabocionisti stavljeni u ponižavajući položaj kupljenih ili ucenjenih struktura.
REALNA I INFLATORNA EKONOMIJA I RAST
Ekonomija Srbije je inflatorna, posebno u odnosu na druge razvijene privrede. Dolazi do „odvajanja“ u ponašanju inflacije i realne privrede, jer inflatorni proces nije u funkciji preraspodele dohodaka koja stvara“ dodatnu“ akumulaciju (štednju) preko poznatog sistema „prisilne“ štednje. Stopa i dinamika realnog rasta nije funkcija nominalnog privrednog rasta. Inflacija postaje mehanizam za velike preraspodele dohodaka i bogatstava većim delom u korist spekulativne privrede, a ne jačanja akumulacije privrednog sektora. Tako je u 2022. stopa nominalnog rasta bruto proizvoda iznosila 14,8%, a realnog proizvoda 2,5%. Isti je odnos i u 2023. godini 13,2% prema 2,5%. U 2024. očekuje se rast nominalnog bruto proizvoda od 8,4%, a realno 3,8%. U celom periodu 2012- 2024. godina prosečna stopa rasta nominalnog bruto proizvoda iznosi 8,2%, a realnog 2,3%. Da pogledamo ova kretanja u dužem periodu i njihove odnose, dopunjene srednjim kursom evra i kretanjem bruto proizvoda izraženog u evru (i njegovu stopu godišnjeg rasta).
NOMINALNI I REALNI PRIVREDNI RAST
Nominal. | Stopa rasta | Inflacija | Realni | Stopa | Srednji kurs | BDP € | Porast u € (mlrd) | |
2012. | 3.810 | -1,0 | 12,2 | 4.185 | -1,6 | 113,1 | 33,7 | -1,8 |
2013. | 4.121 | 5,1 | 2,2 | 4.307 | 2,9 | 113,1 | 36,4 | 2,6 |
2014. | 4.181 | 1,5 | 1,7 | 4.238 | -1,6 | 117,3 | 35,6 | 0,8 |
2015. | 4.315 | 3,2 | 1,5 | 4.315 | 1,8 | 120,7 | 35,7 | 0,1 |
2016. | 4.528 | 4,9 | 1,6 | 4.459 | 3,3 | 123,1 | 36,8 | 1,1 |
2017. | 4.761 | 5,1 | 3,0 | 4.553 | 2,1 | 121,4 | 39,2 | 2,4 |
2018. | 5.079 | 6,5 | 2,0 | 4.757 | 4,4 | 118,3 | 42,9 | 3,7 |
2019. | 5.418 | 6,8 | 2,9 | 4.960 | 4,2 | 117,9 | 45,9 | 3,0 |
2020. | 5.502 | 11,6 | 1,3 | 4.916 | -1,0 | 117,6 | 46,5 | 0,6 |
2021. | 6.271 | 11,3 | 7,9 | 5.285 | 7,7 | 117,1 | 52,9 | 6,4 |
2022. | 7.098 | 13,2 | 15,2 | 5.433 | 2,5 | 117,4 | 60,4 | 7,5 |
2023. | 8.150 | 14,8 | 7,6 | 5.571 | 2,5 | 117,2 | 69,1 | 8,7 |
2024. | 8.818 | 8,4 | 4,6 | 5.827 | 3,8 | 117,1 | 75,3 | 6,2 |
Sada ćemo izabrati nekoliko karakterističnih godina i u njima visinu deflatora.
DEFLATOR BRUTO PROIZVODA
Stopa inflacije | Deflator | |
2020. | 1,3 | 1,12 |
2021. | 7,9 | 1,19 |
2022. | 15,2 | 1,31 |
2023. | 7,6 | 1,46 |
2024. | 4,6 | 1,51 |
Sve više stopa inflacije u nekoliko poslednjih godina u odnosu na prethodni. Dovodi i do sve višeg deflatora. Inflacije i rast cena dominiraju u kretanju i visini bruto domaćeg proizvoda.
Šta možemo očekivati u sledećem periodu razvoja privrede?
NOMINALNI I INFLATORNI PRIVREDNI RAST – u milijardama evra –
Realni (%) rast | Inflatorni efekat | Ukupno nominalni BDP | Stopa rasta | Realni BDP (mlrd evra) | |
2023. | 2,5 | 2,5 | 69.100 | 14,8 | 47,2 |
2024. | 3,8 | 4,6 | 72.900 | 8,4 | 48,9 |
2025. | 4,0 | 3,0 | 78.003 | 7,0 | 50,9 |
2026. | 3,5 | 3,0 | 80.343 | 6,5 | 52,7 |
2027. | 4,0 | 3,5 | 86.369 | 7,5 | 54,8 |
DOPRINOS RASTU | 15,3 | 14,1 | 13.469 | 29,4 | 7,6 |
(2024.-2027.) U narednim godinama (2024 – 2027) ukupan realni rast će (očekivano) iznositi 15,3%, dok će u isto vreme očekivana inflacija iznositi 14,1%, dakle realni rast je vrlo skroman (7,6 milijardi evra). Od ukupnog porasta nominalnog bruto proizvoda u ovom periodu od 29,4%, na realni rast otpada 15,3%, a inflaciju 14,1%.
BRUTO PROIZVOD – VISINA I PORAST – u milijardama dinara –
2021. | 2022. | 2023. | 2024. | |
Nominalni BDP | 6.576,0 | 7.458,8 | 8.817,8 | 9.604,8 |
U evru | 55.931 | 63.501 | 75.204 | 82.086 |
Stopa rasta | 7,7 | 2,3 | 2,5 | 2,8 |
Korigovana kasnije | 7,9 | 2,6 | 3,8 | 3,8 |
Per capita | 8.184 | 9.528 | 11.355 | 11.550 |
Po kasnijim prognozama kretanja bruto proizvoda (Siniša Mali), bruto proizvod će se do 2027. povećati na 100 milijardi evra (po sadašnjem kursu i uz programiranu inflaciju godišnje od 4%). Ne objašnjava se kako će i sa kojim faktorima bruto proizvod u odnosu na 2023. godinu porasti za 44,7%, uz porast plata od 77,4% i penzija od 91%. To je stvarno eksplozivan rast, bez dublje analize, kada se uporedi sa četvorogodišnjim rastom u prethodnom periodu od 11,9%. Da bi bio ostvaren realan rast od preko 5% prosečno godišnje za četiri godine (što je u osnovi u sferi spekulacije i realnog očekivanja), uz prosečnu stopu inflacije od 2% (što je apsolutno nemoguće, jer se inflacija samo ublažava), to znači nominalni rast od 7% godišnje i povećanje od 31,6%, što bi podiglo bruto proizvod na 90,9 milijardi evra. Pri tome će prosečna stopa rasta u tom periodu iznositi 2,8% do 3%, a ne 4 – 5%, dok će stope inflacije iznositi 4 – 5%. Avantura sa EXPO-m 2027 sa ogromnim neekonomskim ulaganjem stranog kapitala je potpuna suprotnost posebnoj izmeni privrednog i političkog sistema u funkciji razvoja (sa izabranim prioritetima, selekcijom i brojnim instrumentima stimulatorne i selektivne makroekonomske politike). Na postojećem modelu i makropolitici takav projekat i razvoj (dinamičan, stabilan, dominantno domaći) se ne može očekivati. Za takav brz i efikasan razvoj do sada nije formirana aterijalno finansijska osnova razvoja nacionalne privrede. Da pogledamo po međunarodnim izvorima visini realnog bruto proizvoda po stanovniku kao izraz visine osnove za rast standarda i potrošnje.
REALNI BRUTO PROIZVOD – PER CAPITA
Luksemburg | 83.320 | 128.000 |
Norveška | 71.870 | 88.000 |
Irska | 71.700 | 103.000 |
Švajcarska | 63.870 | 100.000 |
Danska | 52.510 | 68.000 |
Švedska | 44.610 | 54.000 |
Island | 41.490 | 51.400 |
Austrija | 37.860 | 64.500 |
Belgija | 37.340 | 54.100 |
Nemačka | 36.290 | 52.500 |
Francuska | 32.150 | 44.500 |
E – zona | 32.150 | 45.600 |
EU | 29.290 | 41.000 |
Italija | 28.880 | 38.000 |
Španija | 25.620 | 32.000 |
Slovačka | 22.130 | 28.000 |
Grčka | 19.460 | 23.000 |
Hrvatska | 15.020 | 17.000 |
Mađarska | 14.460 | 22.000 |
Rumunija | 12.250 | 16.500 |
Bugarska | 7.900 | 15.500 |
Crna Gora | 6.900 | 12.000 |
Srbija | 6.500 | 11.550 |
Posle dve decenije razvoja privreda Srbije dostiže svega 6.500 evra per capita. Sve države u okruženju (osim Albanije, S. Makedonije i BiH) imaju viši per capita dohodak. To je odraz „uspešnosti“ privrednog razvoja, ali i sistema raspodele. Dok evro zona ima 32.150 evra per capita i sve države EU 29.290 evra, Srbija dostiže 6.500 evra. Koliko desetina godina bi trebalo Srbiji sa ovim tempom razvoja da dostigne bar 50% bruto proizvoda po stanovniku.
PRIVREDNI RAST, DEVIZNI KURS I INFLACIJA – u milijardama dinara –
Nominalni BDP | Stopa rasta | Realni BDP | Stopa rasta | Srednji kurs evra | BDP (nominalno) milioni evra | Porast BDP u (nominalno) milioni evra | |
2012. | 3.810 | -1,0 | 4.185 | -1,6 | 113,1 | 33.687 | -1.741 |
2013. | 4.121 | 5,1 | 4.307 | 2,9 | 113,1 | 36.438 | 2.715 |
2014. | 4.188 | 1,5 | 4.238 | -1,6 | 117,3 | 35.639 | -799 |
2015. | 4.315 | 3,2 | 4.315 | 1,8 | 120,7 | 35.749 | 110 |
2016. | 4.528 | 4,9 | 4.459 | 3,3 | 123,1 | 36.784 | 1.035 |
2017. | 4.761 | 5,1 | 4.553 | 2,1 | 121,4 | 39.215 | 2.431 |
2018. | 5.079 | 6,5 | 4.757 | 4,4 | 118,3 | 42.881 | 3.666 |
2019. | 5.418 | 6,8 | 4.963 | 4,2 | 117,9 | 45.954 | 3.073 |
2020. | 5.502 | 1,6 | 4.916 | -1,0 | 117,6 | 46.458 | 504 |
2021. | 6.271 | 11,3 | 5.285 | 7,7 | 117,6 | 52.970 | 6.512 |
2022. | 7.098 | 13,2 | 5.433 | 28 | 1174 | 60.400 | 7.130 |
2023. | 8.150 | 14,8 | 5.571 | 2,3 | 117,1 | 69.500 | 9.100 |
Privredni rast je vrlo nestabilan i spor sa većim godišnjim oscilacijama stopa rasta. Realna stopa rasta u navedenom periodu iznosi 23%, a nominalna (uključujući stopu inflacije) oko 6,6%. Od 2012 – 2023. bruto proizvod povećan za 32,3 milijarde evra, tako da je u 2023. dostigao 69,5 milijardu evra (po zvaničnoj statistici).
To je baza na kojoj se mogu graditi sve kombinacije makroekonomske politike i razvoja, uz kombinovanje i stranih izvora sredstava. Uz ovakvu dinamiku i nivo nacionalnog razvoja da vidimo gde se nalazimo sa dostignutim opterećenjem bruto dugovima nacionalnog proizvoda, iza čega sledi analiza opterećenja obavezama, dužnički teret, obaveze koje pritiskaju našu privredu, ali i moć privrede da finansira deficit spoljne trgovine i deficit budžeta.
PRIRAST BRUTO PROIZVODA I OPTEREĆENJE OBAVEZAMA
2012. | 2020. | 2021. | 2022. | 2023. | 2024. | |
Prirast bruto proizvoda | -1,7 | 0,5 | 6,5 | 7,1 | 8,7 | 6,2 |
Stopa rasta realnog proizvoda | -1,6 | -1,6 | 7,7 | 2,3 | 2,5 | 3,8 |
Kamatni teret privrede – ukupno | 2,3 | 1,7 | 2,2 | 2,5 | 2,7 | 4,2 |
Učešće spoljnog duga u BDP | 80,9 | 66,5 | 68,4 | 69,3 | 69,0 | 70,3 |
Kamatni teret koji pritiska nacionalnu privredu zbog velikih dugova i rasta cena kredita doveo je privredu u situaciju da su rashodi na kamate (i odliv nacionalnog dohotka) veći od prirasta bruto proizvoda. To bi se još jasnije videlov kada bi se pratilo formiranje nacionalnog dohotka ili neto nacionalnog proizvoda. Šta nas očekuje u sledećim godinama u ovom sistemu?
REALNI I INFLATORNI RAST -(u %)-
Realni | Inflatorni | Ukupno | Nominalni BDP | |
2024. | 3,8 | 4,6 | 8,4 | 72.900 |
2025. | 4,0 | 3,0 | 7,0 | 78.003 |
2026. | 3,5 | 3,0 | 6,5 | 83.363 |
2027. | 4,0 | 3,5 | 7,5 | 89.363 |
2025-27 | 11,5 | 9,5 | 21,0 | 16.963 |
U navedenim odnosima inflatorni rast iznosi 9,5%, dok se očekuje realni rast od 11,5% u sledeće tri godine razvoja. Ukupan nacionalni rast iznosi 21%. Realni rast bruto proizvoda ide sa 47,2 milijarde evra na 57,6 milijardi, što predstavlja povećanje od 10,4 milijarde. Nominalni bruto proizvod raste sa 69,5 milijardi na 89,3 milijarde, što predstavlja rast od oko 16,9 milijardi. Uticaj inflacije se kreće gotovo do 50% visine očekivanog privrednog rasta.
Šta karakteriše dosadašnji privredni rast Srbije?
To se dobro vidi iz sledećeg grafičkog prikaza.
NESTABILNOST I OSCILATORNOST PRIVREDNOG RASTA
– u % godišnje –
Da pogledamo sada dinamiku privrednog rasta Srbije i drugih država u poslednjim godinama. Iz navedenog se može videti da li smo se brže i dinamičnije razvijali od drugih razvijenih i nerazvijenih država, odnosno svetske privrede u celini.
Osnovna karakteristika je sledeća:
1) Velike godišnje oscilacije stopa i dinamike rasta.
2) Visoka osetljivost razvoja na svaki veći ekonomski, finansijski ili politički šok,
3) Velika oscilacija i nesigurnost u predviđanju kretanja realnog bruto proizvoda,
4) Veoma visok i oscilatoran nominalni rast koji je pod isključivim delovanjem rasta cena,
5) Velike teškoće u programiranju privrednog rasta.
DINAMIKA PRIVREDNOG RASTA U SVETU I SRBIJI
2022. | 2023. | 2024. | 2025. | |
Razvijene države | 2,6 | 1,5 | 1,5 | 2,0 |
Privreda u razvoju | 4,1 | 4,1 | 4,0 | 4,2 |
Svetska privreda | 3,5 | 3,1 | 3,2 | 3,5 |
Evrozona | 3,5 | 0,5 | 1,0 | 1,7 |
Nemačka | 1,0 | 0,3 | 0,1 | 0,9 |
Italija | 0,9 | 0,7 | 0,6 | 1,0 |
SAD | 1,1 | 2,5 | 2,1 | 1,7 |
Rusija | -2,1 | 3,0 | 3,5 | 2,8 |
Kina | 3,0 | 5,0 | 4,6 | 4,1 |
Srbija | 2,3 | 2,5 | 3,5 | 3-4 |
Privreda Srbije je u poslednjim godinama imala nižu stopu rasta u odnosu na svetsku privredu i prema grupi zemalja u razvoju, dok je u odnosima zapadne razvijene privrede u celini (i pojedinačno) imala višu stopu rasta. Međutim, zbog velike razlike u dostignutom nivou razvoja niža stopa u razvijenim je daleko veći doprinos u dodatnom bruto proizvodu.
Da pogledamo, konačno, kako se razvijala naša privreda u odnosu na države u regionu.
PRIVREDNI RAST U REGIONU I SVETU – u % –
2023. | 2024. | 2025. | |
Mađarska | 0,5 | 2,7 | 3,3 |
Rumunija | 2,0 | 3,3 | 3,7 |
Slovenija | 1,4 | 2,2 | 2,4 |
Hrvatska | 2,5 | 2,4 | 2,7 |
Bugarska | 1,8 | 2,2 | 2,6 |
Albanija | 3,0 | 3,1 | 3,7 |
BiH | 2,4 | 2,5 | 3,0 |
S. Makedonija | 1,8 | 2,8 | 3,5 |
Crna Gora | 4,7 | 3,8 | 3,4 |
Razvijene države | 1,6 | 1,5 | 2,0 |
Zona evra | 0,5 | 1,0 | 1,7 |
SAD | 2,5 | 2,1 | 1,7 |
Zemlje u razvoju | 4,1 | 4,1 | 4,2 |
Rusija | 3,6 | 3,6 | 2,2 |
Kina | 5,2 | 4,6 | 4,1 |
SVET | 3,1 | 3,3 | 3,5 |
SRBIJA | 2,5 | 2,8 | 3,5 |
Veći broj država u regionu ima ili istu ili nižu stopu privrednog rasta po godinama u odnosu na Srbiju, što se jasno vidi iz navedene tabele.
Sada, na kraju, dajemo i prosečnu kumulativnu stopu rasta za glavne grupe država i Srbiju.
GODIŠNJA STOPA PRIVREDE I KUMULATIVNO BOGATSTVO
Prosečna stopa rasta | Kumulativ „bogatstva“ | |
Svetska privreda | 2,5 | 36,2 |
Centralna Evropa | 2,4 | 34,6 |
Zapadni Balkan (bez Srbije) | 2,6 | 38,3 |
Srbija | 2,3 | 32,2 |
Navedenim podacima nije potreban nikakav komentar, jasni su.
4. “KOREKCIJE” BRUTO PROIZVODA I NJEGOVO “POVEĆANJE”
U formiranju bruto proizvoda uz „normalna“ kretanja vrše se i povremene (petogodišnje) korekcije bruto proizvoda – po preporuci i metodologiji MMF i EU.
KOREKCIJA NOMINALNOG BDP NAKON REVIZIJE – petogodišnje revizije –
mlrd | din | u % | |
2012. | 157,8 | 4,1 | |
2013. | 175,5 | 4,3 | |
PRVA 2014. | 181,4 | 4,4 | Ø +7% |
2015. | 178,6 | 4,1 | |
2016. | 170,6 | 3,8 | |
2017. | 193,3 | 4,1 | |
2018. | 215,1 | 4,2 | |
DRUGA 2019. | 247,2 | 4,6 | Ø +6% |
2020. | 259,7 | 4,7 | |
2021. | 304,0 | 4,8 | |
2022. | 361,1 | 5,1 | |
2023. | 667,3 | 8,2 | |
2024. (OKTOBAR) | – | – | Ø +7,3% |
Poznata i prihvaćena revizija podataka o bruto proizvodu od strane Srbije, a nametnuta po metodologiji MMF i EU pokazuje da je za 2023. godinu ovom operacijom BDP sa 69,5 milijardi evra na 75,2 milijarde, dakle za 5,7 milijardi.
Istovremeno je i stopa rasta povećana sa 2,5% na 3,8%. Nominalni bruto proizvod je za 2001. povećan sa 867,2 na 910 milijardi dinara, a u poslednjoj 2023. godini sa 8.150 milijardi dinara na 8.817,8 milijardi. To predstavlja „povećanje“ od ukupno 667,3 milijarde ili 5,7 milijardi evra.
Da pogledamo kako se u ovom periodu kretao bruto proizvod (nominalno) pre i nakon ove revizije.
BRUTO NACIONALNI PROIZVOD
– NOMINALNO I NAKNADNO KORIGOVANO –
Ranija visina | Korigovani | Povećanje | |
2012. | 3.810 | 3.268 | − |
2013. | 4.121 | 4.297 | +176 |
2014. | 4.181 | 4.342 | +161 |
2015. | 4.315 | 4.493 | +178 |
2016. | 4.528 | 4.696 | +168 |
2017. | 4.761 | 4.934 | +173 |
2018. | 5.079 | 5.288 | +209 |
2019. | 5.418 | 5.889 | +471 |
2020. | 5.502 | 5.754 | +252 |
2021. | 6.271 | 6.576 | +275 |
2022. | 7.098 | 7.459 | 1.361 |
2023. | 8.850 | 8.818 | +668 |
Provedenom revizijom bruto proizvod je „povećan“ od 2001 – 2012 za 3,9% godišnje, a od 2012 – 2023 za 4,7% godišnje.
To je u osnovi fiktivni rezultat i predstavlja manipulaciju o rezultatima razvoja. Manipulacije za visinom nominalonog BDP i stopom privrednog rasta daju lažnu sliku o zaduženosti najnovijom revizijom učešće javnog duga u BDP smanjeno je sa 52% smanjeno je sa 52% na 48,4. Pri tome i ovi drugi indikatori koji se prikazuju prema ovakvom bruto proizvodu (učešće kamate, javnih rashoda, prihoda, uvoza, izvoza, javnog duga i dr.) se iz osnova menjaju. Sve analize provedene do ovakve revizije podataka postaju pogrešne i neprihvatljive.
KOREKCIJA BRUTO PROIZVODA – iznosi u milijardama evra –
BDP ranije | Nova korekcija | Korekcijom povećanje | |
2012. | 33,7 | 35,1 | 1,4 |
2013. | 36,4 | 37,9 | 1,5 |
2014. | 35,6 | 37,0 | -1,4 |
2015. | 35,7 | 37,2 | 1,5 |
2016. | 36,8 | 38,2 | 1,4 |
2017. | 39,2 | 40,8 | 1,6 |
2018. | 42,9 | 44,7 | 1,8 |
2019. | 45,9 | 48,1 | 2,2 |
2020. | 46,5 | 48,0 | 2,5 |
2021. | 52,9 | 55,9 | 3,0 |
2022. | 60,4 | 63,6 | 3,2 |
2023. | 69,5 | 75,2 | 5,7 |
2024. | 76,4 | 82,0 | 5,6 |
Dakle, bruto proizvod je promenom metodologije početkom oktobra 2024. „povećan“ za 5,7 milijardi evra. Vrednost bruto proizvoda u 2024. povećana je sa 76,4 milijarde na 82 milijarde evra. Magija „rasta“ bruto proizvoda predstavlja njegovo „stvaranje“ golim falsifikatima i promenom metodologije, sve u cilju da se prikaže veliki razvojni supeh. To je „rast“ samo u zvaničnoj statistici i izjavama političara, ali je stvarnost drugačija.
Finansijska akrobacija je metod kojim vlast veštački „povećava“ BDP. To je već treća revizija u prethodnih deset godina. Time se Srbija pokazuje kao veliki šampion po uspešnom razvoju.
Prvom revizijom BDP je povećan 5% (što je više od svake realne stope rasta).
Drugom revizijom bruto prihod je povećan 6%.
Trećom revizijom „povećanje“ iznosi 7,3%.
To je ukupno povećanje od oko 20%. Stoga je i planirano povećanje bruto proizvoda u 2027 na 100 milijardi evra. Tako „dinamičan“ rast se dobija preko finansijske akrobatike i gimnastike.
Bez nje bi bruto proizvod iznosio 65,6 milijardi, a ne 82 milijarde. Pri tome, da se podsetimo, javni dug je u periodu SNS porastao sa 14,5 milijardi na 38,2 milijarde evra. Ovakve promene dovele su i do promene stope rasta.
OSTVARENE I „KORIGOVANE“ STOPE RASTA – u % –
2020. | 2021. | 2022. | 2023. | 2024. | |
Ranije stope rasta | -1,0 | 7,7 | 2,3 | 2,5 | 2,8 |
Korigovane stope | 2,5 | 7,9 | 2,6 | 3,8 | 3,8 |
5. MAKROINDIKATORI USPEŠNOSTI EKONOMIJE
Da li se radi o dinamičnoj i stabilnoj (dovoljno uravnoteženoj) ekonomiji i uravnoteženom razvoju? Na kojim faktorima rasta se zasniva ostvareni rast? Koliki je uticaj domaćih, a koliko stranih faktora razvoja? Od odgovora na ova pitanja može se govoriti o kvalitetu i stabilnosti rasta.
Da pogledamo sada kretanjed i ponašanje osnovnih agregata u razvoju privrede.
MAKROEKONOMSKA STRUKTURA I USPEŠNOST
2022. | 2023. | 2024. | |
Nominalni bruto proizvod | 7.097,6 | 8.150,5 | 8.946,2 |
Realni proizvod | 5.443,8 | 5.571,2 | 5.990,5 |
Nominalni BDP u evru (mlrd) | 60,5 | 69,5 | 75,0 |
Per capita BDP | 9.067 | 10.497 | 11.200 |
Stopa privrednog rasta | 2,5 | 2,5 | 3,8 |
Stopa godišnje inflacije | 11,9 | 12,1 | 4,9 |
Deficit spoljne trgovine | 11,4 | 8,2 | 8,5 |
Strane direktne investicije | 4,3 | 4,2 | 4,4 |
Budžetski deficit | 224,8 | 181,1 | 246,0 |
Javni dug (mlrd evra) | 33,3 | 36,2 | 41,0 |
Dug u % BDP | 56 | 52 | 50 |
Devizne rezerve NBS | 19,4 | 24,9 | 28,1 |
Zaposlenost | 2.253 | 2.307 | 2.316 |
Prosečna zarada | 74.933 | 86.007 | 96.579 |
Prosečna penzija | 31.432 | 38.320 | 45.730 |
Da li se u Srbiji odvija „snažan, održiv i diverzifikovan rast“ – kako to tvrdi naša centralna banka? Rast je do sada bio podržan domaćom tražnjom i fiksnim investicijama, dakle finalnom potrošnjom. Samo se ne navodi koje su to i kakve investicije (struktura), izvori finansiranja, nosioci i efekti investicija. Osnovna karakteristika dosadašnjeg razvoja je vrlo oscilatoran i nestabilan rast. Većoj globalnoj potrošnji doprinosti porast zaposlenosti i zarada, a kod investicija veći broj projekata u oblasti infrastrukture (saobraćaj, energetika, komunalna infrastruktura, stambena izgradnja). Takav rast potrošnje pokreće inflaciju koja se u poslednjim godinama kreće na visokom nivou, ali i daje rast uvoza i širenje deficita spoljne trgovine. Privreda u poslednjoj dekadi razvoja (2012 – 2024) je imala bruto proizvod ukupno 44 milijarde evra uz istovremeni priliv stranih investicija od 38,2 milijarde, što znači da je efikasnost investicija vrlo mala, gotovo da je izostala. Ako je stopa privrednog rasta u ovom periodu 2,3%, a učešće SDI 5,8% (prosečno) to znači praktično da investicije nemaju efekat na rast bruto proizvoda (ali i na rast stalne zaposlenosti). Uz prirast BDP od 44 milijarde evra deficit spoljne trgovine (roba iznosi 76,6 milijardi evra, dakle gotovo dvostruko u odnosu na porast BDP. Budžetski deficit u periodu 2012 – 2024. iznosi ukupno 2.284 milijardi dinara ili 19,5 milijardi evra, a u poslednje tri godine iznosi6,51 milijardu dinara ili 5,5 milijardi evra.
PRIVREDNI RAST I DEFICIT OSNOVNIH SEKTORA – u milijardama dinara –
Privredni rast (prirast) | Deficit spoljne trgovine (milijardi evra) | Deficit budžeta | |
2012. | -176 | -5.634 | -245,2 |
2013. | 292 | -4.159 | -213,1 |
2014. | -2 | -4.111 | -258,1 |
2015. | 154 | -3.645 | -149,1 |
2016. | 219 | -3.119 | -54,0 |
2017. | 238 | -3.998 | 52,8 |
2018. | 312 | -5.085 | 32,2 |
2019. | 348 | -5.628 | -11,1 |
2020. | -504 | -5.903 | -442,8 |
2021. | 808 | -7.078 | -259,4 |
2022. | 826 | -11.409 | -224.8 |
2023. | 856 | -8.278 | -181,1 |
2024. | 668 | -8.800 | -294,8 |
2012-24 | 4.041 | -76.785 | -2.283,5 |
Privredni rast je gotovo autonoman i vrlo oscilirajući proces. Prirast (oplodnja) bruto domaćeg proizvoda nema direktne veze sa deficitom spoljne trgovine. Takva privreda nema šansu da formira sopstvenu štednju i sopstveni investicioni ambijent koji bi domaće investicije pretvorio kao osnovni nosilac i pokretač razvoja. Efekti stranih investicija (u finansijskom obliku) se odlivaju u inostranstvo (profit, kamata, uvozni kurs, dividende i sl.), a u državi ostaju dugoročni mrtvi realni kapital (pruge, putavi, stanovi i sl.) koji ne daju nikakvu dodatnu okolnost, već samo nove troškove održavanja.
Stoga da podledamo malo detaljnije sektor investicija i njihovu strukturu i delovanje.
6. DA LI JAČA ILI SLABI RAZVOJNA MOĆ PRIVREDE
U primeni i funkcionisanju svakog izabranog modela razvoja osnovano je pitanje: da li njegovim funkcionisanjem jača ili slabi razvojna moć privrede i da li osigurava takvu oplodnju kapitala kojom se uredno mogu servisirati dospele kamatne i otplatne obaveze. Tome se mora dodati i pitanje da li osigurava dovoljan finansijski višak kojim podstiče domaći privredni rast, dakle već uobičajeno – da li se osigurava proširena reprodukcija.
Da pogledamo osnovane finansijske tokove u periodu 2012 – 2023. godina.
Prirast bruto proizvoda | 32,3 milijarde evra |
Dospele obaveze po dugovima | 58,9 milijardi evra |
Negativni saldo | 26,6 milijardi evra |
Porast spoljnog duga | 20,7 milijardi evra |
Porast ukupnih dugova | 32,3 milijarde evra |
Neto odliv nacionalnog bogatstva | 9,8 milijardi evra |
Dakle, prirast bruto proizvoda korišćenjem stranih dugova je vrlo skroman i gotovo ne postoji. Dugovi su postali sama sebi svrha. Efekat upotrebe kapitala u razvoju nacionalne privrede je potpuno izostao.
Efikasnost ovakvih ekstenzivnih investicija, posebno u infrastrukturu je vrlo mali, a u dugom periodu potpuno izostaje (zbog sekundarnih rashoda održavanja, a izostanka prihoda). Stvaranje naiconalnog bogatstva ne može da nosi teret dugova – nastaje faza rasprodaje nacionalnih resursa.
Ako je nastala faza u razvoju kada je odliv po kamatama i dividenti (bez spekulativnog odliva kapitala koji je i veći) veći od priliva po novim dugovima, nastaju dva efekta: prvo, dugovi se uzimaju da se servisiraju postojeći dospeli dugovi, a povećani odliv poništava uravnotežavanje platnog bilansa stranim direktnim investicijama i doznakama iz inostranstva. Koliko se samo mehanizmom kamata koje plaća država iz budžeta, ali i privreda i poslovne banke odliva u inostranstvo, a koliko je nominalni i realni rast privrede u celini.
BRUTO PROIZVOD, STVARNI I “KORIGOVANI”, KAMATNI TERET I NIVO RAZVOJA – u % –
Nominalni rast | Realni rast BDP | Korigovani rast naknadno | Kamata u BDP | Banke i privreda | Ukupno | Bruto proizvod | |
2008. | − | 5,4 | 5,7 | 0,6 | 0,1 | 0,7 | 33,7 |
2012. | -1,0 | -1,0 | -0,7 | 2,1 | 0,1 | 2,2 | 31,7 |
2013. | 5,1 | 2,6 | 2,9 | 2,8 | 2,0 | 4,8 | 36,4 |
2014. | 1,5 | -1,8 | -1,6 | 3,5 | 2,1 | 5,6 | 35,5 |
2015. | 3,2 | 0,8 | 1,8 | 3,8 | 2,2 | 6,0 | 35,7 |
2016. | 4,9 | 2,8 | 3,3 | 3,9 | 2,6 | 6,5 | 36,7 |
2017. | 5,1 | 1,8 | 2,1 | 3,0 | 2,4 | 5,4 | 39,2 |
2018. | 6,5 | 4,4 | 4,5 | 2,5 | 2,2 | 4,7 | 42,9 |
2019. | 6,8 | 4,2 | 4,3 | 2,0 | 1,9 | 3,0 | 45,9 |
2020. | 1,6 | -1,0 | -0,9 | 1,9 | 1,8 | 3,7 | 46,7 |
2021. | 15,3 | 7,0 | 7,7 | 1,7 | 1,8 | 3,5 | 53,3 |
2022. | 18,5 | 2,3 | 2,5 | 1,9 | 1,7 | 3,6 | 60,4 |
2023. | 14,5 | 2,5 | 2,5 | 2,3 | 2,0 | 4,3 | 69,1 |
Domaći kapital je preko štednje stavljen u ruke stranih banaka, koje preko plasmana u sektor stanovništva s najvišim kamatama dodatno izvlače profit preko domaćih kredita (i štednje). Mala akumulacija privrede se preko kredita banaka izvlači i odliva u inostranstvo.
Profit se sada odliva u inostranstvo i to iz nacionalnog dohotka, a ne stvarno stvorenog profita (npr. u 2015. to iznosi 380 miliona evra, a toliko iznosi godišnja “ušteda na smanjenju penzija i plata u javnom sektoru”). Formiran je proces odliva iz lične potrošnje u “profit” preko otuđenog bankarskog sistema.
Ako se od štednje oduzme obavezna devizna rezerva i plaćeni porez na kamatni prihod, tada je celokupna štednja stanovništva otišla u kredite građanima. Tu nema mogućnosti da se ovaj finansijski višak usmeri u kreditiranje privrednih investicija. Ranije je to bio veliki izvor finansiranja privrede, uz određivanje minimuma (20%) za plasman u investicije.
Može li se sa ovakvom politikom investicija pokrenuti ekonomski rast i rešavati problem visoke nezaposlenosti, odnosno izlazak iz krize? Videli smo prethodno iz “omče” spoljnih dugova koja je snažno zategnuta, da je potrebna daleko viša stopa realnog ekonomskog rasta da bi se postepeno “otpuštala” omča dugova, uredno servisirale obaveze, a zatim postepeno ostvario finansijski višak i štednja za domaće finansiranje investicija. To je poznata konverzija stranog u domaće finansiranje razvoja i investicija. (Jovan Dušanić: Na sopstvenoj štednji – inostrano zaduživanje ne može da bude adekvatna zamena za domaću akumulaciju, “Politika”, Pogledi, 16.05.2012. godine). Faza u koju se ulazi je faza visokog zaduživanja i sve većeg tereta spoljnih dugova. Stopa samofinansiranja privrede je izuzetno niska. Konačno, više se taj pokazatelj i ne prati. Sve to traži da se u sektoru investicija, koje su osnovna poluga razvoja, napravi generalni zaokret kako u praćenju investicija, tako i u kombinovanju izvora finansiranja i praćenja efekata investicija. Da li su nam do sada uopšte poznati efekti stranih investicija s jedne i inostranih dugova s druge strane. Niska stopa rasta bruto proizvoda i vrlo spor rast ukazuju na nedovoljnu efikasnost investicija u nacionalnoj privredi. Investicije postaju sebi svrha, a služe za propaganda i promociju “uspešnosti” razvoja.
Da li je privreda Srbije “ekonomski tigar” i da li može na bazi postojećeg sistema i modela razvoja zasnovanog na “tuđim osnovama” da se brzo i gotovo skokovito razvija? Da li je do sada ostvarila brz privredni rast, posebno u odnosu na druge države u sve složenijim privrednim i ekonomsko – političkim odnosima?
Globalni privredni oporavak je spor i vrlo neuravnotežen. Svetska privreda se u period 2000 – 2020. razvijala po prosečnoj stopi od 3,8% da bi u 2022. pala na 1,5% i 3,1% u 2023. godini. Po prognozi za 2024. očekuje se rast od 3,25%, a u 2025. godini 3,5%.
DINAMIKA PRIVREDNOG RASTA U SVETU – u % –
2022. | 2023. | 2024. | 2025. | |
Razvijene zemlje | 2,6 | 1,5 | 1,5 | 2,0 |
Privreda u razvoju | 4,1 | 4,1 | 4,0 | 4,2 |
Svetska privreda | 3,5 | 3,1 | 3,2 | 3,5 |
Evro zona | 3,5 | 0,5 | 1,0 | 1,7 |
Nemačka | 1,0 | 0,3 | 0,1 | 0,9 |
Italija | 0,9 | 0,7 | 0,6 | 1,0 |
SAD | 1,1 | 2,5 | 2,1 | 1,7 |
Rusija | -2,1 | 3,0 | 3,5 | 2,2 |
Kina | 3,0 | 5,0 | 4,6 | 4,1 |
Srbija | 2,3 | 2,5 | 3,5 | 3-4 |
Razvoj po regionima i državama je vrlo neujednačen. Pogoršavanje krize je moguće zbog porasta kamatnih stopa, porasta inflatornih očekivanja, porasta geopolitičkih tenzija i sukoba, uz ponovni rast cena energenata i primarnih proizvoda. Zemlje u okruženju su imale više stope rasta u 2023. godini (C. Gora 4,5%, Albanija 3,5%, S. Makedonija 3%, BiH 4,1%, Bugarska 3,9%, Hrvatska 6,3%, Mađarska 5,1%, Rumunija 5,8%, Slovenija 6,2%.
O kakvom „ekonomskom tigru“ se može govoriti kada se u deset godina ostvari prosečna stopa rasta (realno) 2,3%, što je blizu visine plaćene kamate na pozajmljeni kapital. Radi se uglavnom o višim stopama rasta nominalnog (inflatornog) rasta, bez porasta nacionalnog bogatstva.
Privredni rast u Srbiji je dosta spor, tako da po međunarodnoj klasifikaciji razvoja spada u spor razvoj. Kada bi se ostvarivala stopa realnog rasta 5-8% viša, tada se govori o brzom ili čak vrlo brzom rastu. Da li je to tada i optimalan rast posebno je pitanje. Sada je jasno da se razvoj odvija na „tuđim osnovama“ i na stranim sve većim dugovima. To je u osnovi vrlo nestabilan i nesiguran rast, jer zavisi od hirova svetskog tržišta kapitala i moguće bankarske krize u svetu. Efekti razvoja se odlivaju u inostranstvo.
Da li se privreda Srbije brže razvijala u odnosu na druge zemlje u okruženju? Da pogledamo samo nekoliko poslednjih godina i očekivani (programirani) rast u narednim godinama.
REALNI PRIVREDNI RAST U DRŽAVAMA REGIONA – u % –
2022. | 2023. | 2024. | 2025. | |
Mađarska | 5,1 | 0,5 | 2,7 | 3,3 |
Rumunija | 5,8 | 2,0 | 3,3 | 3,7 |
Slovenija | 6,2 | 1,4 | 2,2 | 2,4 |
Hrvatska | 6,9 | 2,5 | 2,4 | 2,7 |
Bugarska | 3,9 | 1,8 | 2,2 | 2,6 |
Albanija | 3,5 | 3,0 | 3,1 | 3,7 |
BiH | 4,1 | 2,4 | 2,5 | 3,0 |
S. Makedonija | 3,0 | 1,8 | 2,8 | 3,5 |
Crna Gora | 4,5 | 4,7 | 3,8 | 3,6 |
Srbija | 2,3 | 2,5 | 3,5 | 3-4 |
Svetska privreda | 3,2 | 3,1 | 3,2 | 3,5 |
Naravno, trebalo bi videti i strukturu razvoja, ali i faktore na kojima počiva privredni rast, stabilnost i kvalitet razvoja. Nije isto razvoj na stranom kapitalu i stranim direktnim investicijama i razvoj na sopstvenim (aktiviranim) tokovima rasta.
To je jedan od razloga zašto već godinama zagovaram potpunu kontrolu novčanih tokova (Direkcija platnog prometa, kontrole i statistike), uz osnivanje Instituta za razvoj (za programe i praćenje procesa investiranja), Razvojne banke (za osiguravanje sredstava za investicije i kontrolu investicija), ali i novu razvojnu ulogu Centralne banke, a zatim, Direkcije za antikriminalnu i antikorupcijsku delatnost i dr. Centralna banka je direktno povezana sa Razvojnom bankom (funkcionalno).
Stvarno stanje je takvo da su domaće investicije gotovo zaustavljene, kapital potrošen, štednja nedovoljna i potpuno usmerena u potrošnju stanovništva i topi se u visokoj inflaciji. Prihodi od privatizacije ili stranih izvora u velikoj meri su potrošeni neproizvodno (loše upotrebljeni) ili pronevereni. Sada se strani kapital sve više koristi za otplatu dospelih obaveza (kamata i otplata). Formirana je tipična “dužnicka spirala”. Srbija je pod velikim teretom dugova i ne može više da pokriva minus u svom tekućem računu platnog bilansa. Formalno to se pokriva stranim investicijama i deviznim doznakama – statistički, a ne funcionalno.
Metod ostvarivanja visokih stranih investicija je dosta rizičan i “kombinovan” brojnim stimulansima i oslobađanjima, “ugrađivanjem”, subvencijama i sl. posebno kod javnih infrastrukturnih investicija.
Zbog nedovoljnosti domaće štednje i male “pomoći” kreditne politike banaka u sferi investicija domaće privrede, njihov mali iznos i nivo nadomeštavan je godinama preko stranih investicija. Njihovo visoko učešće u bruto investicijama se prikazuje kao veliki uspeh vlasti u privlačenju stranih investitora.
Briga za nacionalni razvoj i zaposlenost preko ovih investicija traži i odgovor na njiovu efikasnost, svrsishodnost, stvorene obaveze i uopšte doprinos nacionalnom bogatstvu i razvoju. O tim efektima i efikasnosti ovih investicija kasnije nešto šire. Ovo je posebno naglašeno kod infrastukturnih projekata koji se zasnivaju na tuđim sredstvima i izvođačima. Kreditoru pripadaju kamate na kredit i deo BDP stvoren izvođenjem radova, a domaćoj privredi ostaje obaveza za kredit, visoka cena i troškovi gradnje i slabi efekti kao dopunskog izvora, o čemu smo prethodno izvršili širu analizu. U slučaju da su na svetskom tržištu kapital pogoršani uslovi, ili se u državi povećavaju rizici ulaganja, priliv stranog kapitala izostaje. Ako se na svetskom finansijskom tržištu popravljaju uslovi zaduživanja države preferiraju strano zaduživanje na račun internog i domaćeg bankarskog finansiranja. U krajnjem slučaju državi stoji na raspolaganju deficitarno bankarsko finansiranje investicija, uz sva ograničenja na koja smo ukazali na drugom mestu u ovom radu.
Odliv kapitala od 2012. godine nadalje u svim godinama veći je od priliva. Dolazi faza većeg odliva od novog korišćenja. Odliveno je oko 4 milijarde evra dugoročnih kredita i oko 2 milijarde ukupnih sredstava preko banaka. Od 2012. do 2020. godine plaćeno je kamate iz budžeta ukupno oko 8,7 milijardi evra, dok su u isto vreme preduzeća i poslovne banke platile na svoj spoljni dug gotovo isto toliko. Odakle finansirati investicije i razvoj kada privreda nema akumulacije? Četiri su moguće strategije:
1) Prelivanje nacionalnog dohotka sa lične i javne potrošnje na investicije,
2) Domaći bankarski kredit,
3) Strani kapital i
4) Deficitarno finansiranje.
Izbor sistema finansiranja investicija od navedene četiri mogućnosti i strategije ima dalekosežan efekat na celokupnu privredu, društvo i državu.
Ovde se, nužno, polazi od osnovne globalne funkcije potrošnje.
Y=C+I+G+X─M, odnosno Y=C+S, I=Y─C.
Savremene ekonomije imaju proširenu funkciju potrošnje. Dakle dug plus uvoz, plus dohodak, jednako lična potrošnja, javna potrošnja, investicije i izvoz.
D+M+Y=C+I+G+X.
Ako se država opredeli za promenu sistema raspodele nacionalnog dohotka sa lične (C) i javne potrošnje (G) na investicije i usmeri najveći deo nacionalnog dohotka na investicionu potrošnju, uz adekvatno snižavanje lične i opšte (budžetske) potrošnje, dolazi do pada standarda stanovništva, ali i ugrožavanja svih vitalnih funkcija države. Ovako napregnuti bilansi potrošnje ne mogu dugo izdržati (na duži rok sa odricanjem), tako da se država odlučuje u prvoj liniji na bankarsko (domaće) finansiranje investicija. Ako je bankarski sistem u rukama stranog kapitala, banke će preferirati kratkoročna, niskorizična i visoko prinosna (kamatama) ulaganja u sektor stanovništva ili u kupovinu hartija od vrednosti države (čime finansiraju javnu potrošnju) ili u kupovinu hartija centralne banke (čime se vrši demonetizacija). Investicije na bazi bankarskog kreditiranja se teško mogu očekivati, posebno dugoročne – koje traže veliku masu sredstava, a često su nisko profitabilne (a društveno su potrebne i korisne). U tom slučaju država se okreće korišćenju stranog kapitala.