Ekonomija
Efikasnost i šokovi neoliberalnog modela (2)
DA LI JAČA ILI SLABI RAZVOJNA MOĆ PRIVREDE
Da li je Srbija u poslednje dve dekade razvoja doživela ekonomsko – finansijsko i razvojno „zlatno doba“? Da li je Srbija postala „ekonomski tigar“ i privreda po rezultatima „za ugled drugima u Evropi“? Da li se Srbija nalazi u „zlatnom dobu“ kako to često tvrdi Vučić? Sve te tvrdnje naših političara na vlasti treba objektivno oceniti – da li je to stvarnost ili obično politikantsko zavaravanje javnosti? Da li je u pitanju „propagandna pozlata“ daleko ružnije stvarnosti koju nikakva propagandna mašina ne može promeniti. Možda je taj veliki uspeh stvarno pokazan? U oceni naše privredno – finansijske stvarnosti mora se poći od analize stvarnih makroindikatora u razvoju nacionalne privrede i društva i njihovog kretanja.
Prof. dr Slobodan Komazec
U primeni i funkcionisanju svakog izabranog modela razvoja osnovano je pitanje: da li njegovim funkcionisanjem jača ili slabi razvojna moć privrede i da li osigurava takvu oplodnju kapitala kojom se uredno mogu servisirati dospele kamatne i otplatne obaveze. Tome se mora dodati i pitanje da li osigurava dovoljan finansijski višak kojim podstiče domaći privredni rast, dakle već uobičajeno – da li se osigurava roširena reprodukcija.
Da pogledamo finansijske tokove u periodu 2012 – 2023. godina.
Prirast bruto proizvoda | 32,3 milijarde evra |
Dospele obaveze po dugovima | 58,9 milijardi evra |
Negativni saldo | 26,6 milijardi evra |
Porast spoljnog duga | 20,7 milijardi evra |
Porast ukupnih dugova | 32,3 milijarde evra |
Neto odliv nacionalnog bogatstva | 9,8 milijardi evra |
Dakle, prirast bruto proizvoda korišćenjem stranih dugova je vrlo skroman i gotovo ne postoji. Dugovi su postali sama sebi svrha. Efekat upotrebe kapitala u razvoju nacionalne privrede je potpuno izostao.
Efikasnost ovakvih ekstenzivnih investicija, posebno u infrastrukturu je vrlo mali, a u dugom periodu potpuno izostaje (zbog sekundarnih rashoda održavanja, a izostanka prihoda).
Stvaranje naiconalnog bogatstva ne može da nosi teret dugova – nastaje faza rasprodaje nacionalnih resursa. Ako je nastala faza u razvoju kada je odliv po kamatama i dividenti (bez spekulativnog odliva kapitala koji je i veći) veći od priliva po novim dugovima, nastaju dva efekta: prvo, dugovi se uzimaju da se servisiraju postojeći dospeli dugovi, a povećani odliv poništava uravnotežavanje platnog bilansa stranim direktnim investicijama i doznakama iz inostranstva.
Koliko se samo mehanizmom kamata koje plaća država iz budžeta, ali i privreda i poslovne banke odliva u inostranstvo, a koliko je nominalni i realni rast privrede u celini.
BRUTO PROIZVOD, STVARNI I “KORIGOVANI”, KAMATNI
TERET I NIVO RAZVOJA – u % –
Nominalni rast | Realni rast BDP procena | Korigovani rast naknadno | Kamata u BDP budžeta (%) | Banke i privreda | Ukupno | Bruto proizvod (mlrd evra) | |
2008. | − | 5,4 | 5,7 | 0,6 | 0,1 | 0,7 | 33,7 |
2012. | -1,0 | -1,0 | -0,7 | 2,1 | 0,1 | 2,2 | 31,7 |
2013. | 5,1 | 2,6 | 2,9 | 2,8 | 2,0 | 4,8 | 36,4 |
2014. | 1,5 | -1,8 | -1,6 | 3,5 | 2,1 | 5,6 | 35,5 |
2015. | 3,2 | 0,8 | 1,8 | 3,8 | 2,2 | 6,0 | 35,7 |
2016. | 4,9 | 2,8 | 3,3 | 3,9 | 2,6 | 6,5 | 36,7 |
2017. | 5,1 | 1,8 | 2,1 | 3,0 | 2,4 | 5,4 | 39,2 |
2018. | 6,5 | 4,4 | 4,5 | 2,5 | 2,2 | 4,7 | 42,9 |
2019. | 6,8 | 4,2 | 4,3 | 2,0 | 1,9 | 3,0 | 45,9 |
2020. | 1,6 | -1,0 | -0,9 | 1,9 | 1,8 | 3,7 | 46,7 |
2021. | 15,3 | 7,0 | 7,7 | 1,7 | 1,8 | 3,5 | 53,3 |
2022. | 18,5 | 2,3 | 2,5 | 1,9 | 1,7 | 3,6 | 60,4 |
2023. | 14,5 | 2,5 | 2,5 | 2,3 | 2,0 | 4,3 | 69,1 |
Domaći kapital je preko štednje stavljen u ruke stranih banaka, koje preko plasmana u sektor stanovništva s najvišim kamatama dodatno izvlače profit preko domaćih kredita (i štednje). Mala akumulacija privrede se preko kredita banaka izvlači i odliva u inostranstvo. Profit se sada odliva u inostranstvo i to iz nacionalnog dohotka, a ne stvarno stvorenog profita (npr. u 2015. to iznosi 380 miliona evra, a toliko iznosi godišnja “ušteda na smanjenju penzija i plata u javnom sektoru”). Formiran je proces odliva iz lične potrošnje u “profit” preko otuđenog bankarskog sistema. Ako se od štednje oduzme obavezna devizna rezerva i plaćeni porez na kamatni prihod, tada je celokupna štednja stanovništva otišla u kredite građanima. Tu nema mogućnosti da se ovaj finansijski višak usmeri u kreditiranje privrednih investicija. Ranije je to bio veliki izvor finansiranja privrede, uz određivanje minimuma (20%) za plasman u investicije.
Može li se sa ovakvom politikom investicija pokrenuti ekonomski rast i rešavati problem visoke nezaposlenosti, odnosno izlazak iz krize? Videli smo prethodno iz “omče” spoljnih dugova koja je snažno zategnuta, da je potrebna daleko viša stopa realnog ekonomskog rasta da bi se postepeno “otpuštala” omča dugova, uredno servisirale obaveze, a zatim postepeno ostvario finansijski višak i štednja za domaće finansiranje investicija. To je poznata konverzija stranog u domaće finansiranje razvoja i investicija. (Jovan Dušanić: Na sopstvenoj štednji – inostrano zaduživanje ne može da bude adekvatna zamena za domaću akumulaciju, “Politika”, Pogledi, 16.05.2012. godine). Faza u koju se ulazi je faza visokog zaduživanja i sve većeg tereta spoljnih dugova. Stopa samofinansiranja privrede je izuzetno niska. Konačno, više se taj pokazatelj i ne prati. Sve to traži da se u sektoru investicija, koje su osnovna poluga razvoja, napravi generalni zaokret kako u praćenju investicija, tako i u kombinovanju izvora finansiranja i praćenja efekata investicija. Da li su nam do sada uopšte poznati efekti stranih investicija s jedne i inostranih dugova s druge strane. Niska stopa rasta bruto proizvoda i vrlo spor rast ukazuju na nedovoljnu efikasnost investicija u nacionalnoj privredi. Investicije postaju sebi svrha, a služe za propaganda i promociju “uspešnosti” razvoja.
Da li je privreda Srbije “ekonomski tigar” i da li može na bazi postojećeg sistema i modela razvoja zasnovanog na “tuđim osnovama” da se brzo i gotovo skokovito razvija?
Globalni privredni oporavak je spor i vrlo neuravnotežen. Svetska privreda se u period 2000 – 2020. razvijala po prosečnoj stopi od 3,8% da bi u 2022. pala na 1,5% i 3,1% u 2023. godini. Po prognozi za 2024. očekuje se rast od 3,25%, a u 2025. godini 3,5%.
DINAMIKA PRIVREDNOG RASTA U SVETU – u % –
2022. | 2023. | 2024. | 2025. | |
Razvijene zemlje | 2,6 | 1,5 | 1,5 | 2,0 |
Privreda u razvoju | 4,1 | 4,1 | 4,0 | 4,2 |
Svetska privreda | 3,5 | 3,1 | 3,2 | 3,5 |
Evro zona | 3,5 | 0,5 | 1,0 | 1,7 |
Nemačka | 1,0 | 0,3 | 0,1 | 0,9 |
Italija | 0,9 | 0,7 | 0,6 | 1,0 |
SAD | 1,1 | 2,5 | 2,1 | 1,7 |
Rusija | -2,1 | 3,0 | 3,5 | 2,2 |
Kina | 3,0 | 5,0 | 4,6 | 4,1 |
Srbija | 2,3 | 2,5 | 3,5 | 3-4 |
Razvoj po regionima i državama je vrlo neujednačen. Pogoršavanje krize je moguće zbog porasta kamatnih stopa, porasta inflatornih očekivanja, porasta geopolitičkih tenzija i sukoba, uz ponovni rast cena energenata i primarnih proizvoda. Zemlje u okruženju su imale više stope rasta u 2023. godini (C. Gora 4,5%, Albanija 3,5%, S. Makedonija 3%, BiH 4,1%, Bugarska 3,9%, Hrvatska 6,3%, Mađarska 5,1%, Rumunija 5,8%, Slovenija 6,2%. O kakvom „ekonomskom tigru“ se može govoriti kada se u deset godina ostvari prosečna stopa rasta (realno) 2,3%, što je blizu visine plaćene kamate na pozajmljeni kapital. Radi se uglavnom o višim stopama rasta nominalnog (inflatornog) rasta, bez porasta nacionalnog bogatstva.
Privredni rast u Srbiji je dosta spor, tako da po međunarodnoj klasifikaciji razvoja spada u spor razvoj. Kada bi se ostvarivala stopa realnog rasta 5-8% viša, tada se govori o brzom ili čak vrlo brzom rastu. Da li je to tada i optimalan rast posebno je pitanje. Sada je jasno da se razvoj odvija na „tuđim osnovama“ i na stranim sve većim dugovima. To je u osnovi vrlo nestabilan i nesiguran rast, jer zavisi od hirova svetskog tržišta kapitala i moguće bankarske krize u svetu. Efekti razvoja se odlivaju u inostranstvo.
Da li se privreda Srbije brže razvijala u odnosu na druge zemlje u okruženju? Da pogledamo samo nekoliko poslednjih godina i očekivani (programirani) rast u narednim godinama.
REALNI PRIVREDNI RAST U DRŽAVAMA REGIONA – u % –
2022. | 2023. | 2024. | 2025. | |
Mađarska | 5,1 | 0,5 | 2,7 | 3,3 |
Rumunija | 5,8 | 2,0 | 3,3 | 3,7 |
Slovenija | 6,2 | 1,4 | 2,2 | 2,4 |
Hrvatska | 6,9 | 2,5 | 2,4 | 2,7 |
Bugarska | 3,9 | 1,8 | 2,2 | 2,6 |
Albanija | 3,5 | 3,0 | 3,1 | 3,7 |
BiH | 4,1 | 2,4 | 2,5 | 3,0 |
S. Makedonija | 3,0 | 1,8 | 2,8 | 3,5 |
Crna Gora | 4,5 | 4,7 | 3,8 | 3,6 |
Srbija | 2,3 | 2,5 | 3,5 | 3-4 |
Svetska privreda | 3,2 | 3,1 | 3,2 | 3,5 |
Naravno, trebalo bi videti i strukturu razvoja, ali i faktore na kojima počiva privredni rast, stabilnost i kvalitet razvoja. Nije isto razvoj na stranom kapitalu i stranim direktnim investicijama i razvoj na sopstvenim (aktiviranim) tokovima rasta.
To je jedan od razloga zašto već godinama zagovaram potpunu kontrolu novčanih tokova (Direkcija platnog prometa, kontrole i statistike), uz osnivanje Instituta za razvoj (za programe i praćenje procesa investiranja), Razvojne banke (za osiguravanje sredstava za investicije i kontrolu investicija), ali i novu razvojnu ulogu Centralne banke, a zatim, Direkcije za antikriminalnu i antikorupcijsku delatnost i dr. Centralna banka je direktno povezana sa Razvojnom bankom (funkcionalno).
Stvarno stanje je takvo da su domaće investicije gotovo zaustavljene, kapital potrošen, štednja nedovoljna i potpuno usmerena u potrošnju stanovništva i topi se u visokoj inflaciji. Prihodi od privatizacije ili stranih izvora u velikoj meri su potrošeni neproizvodno (loše upotrebljeni) ili pronevereni. Sada se strani kapital sve više koristi za otplatu dospelih obaveza (kamata i otplata). Formirana je tipična “dužnicka spirala”. Srbija je pod velikim teretom dugova i ne može više da pokriva minus u svom tekućem računu platnog bilansa. Formalno to se pokriva stranim investicijama i deviznim doznakama – statistički, a ne funcionalno.
Metod ostvarivanja visokih stranih investicija je dosta rizičan i “kombinovan” brojnim stimulansima i oslobađanjima, “ugrađivanjem”, subvencijama i sl. posebno kod javnih infrastrukturnih investicija.
Zbog nedovoljnosti domaće štednje i male “pomoći” kreditne politike banaka u sferi investicija domaće privrede, njihov mali iznos i nivo nadomeštavan je godinama preko stranih investicija. Njihovo visoko učešće u bruto investicijama se prikazuje kao veliki uspeh vlasti u privlačenju stranih investitora.
Briga za nacionalni razvoj i zaposlenost preko ovih investicija traži i odgovor na njiovu efikasnost, svrsishodnost, stvorene obaveze i uopšte doprinos nacionalnom bogatstvu i razvoju. O tim efektima i efikasnosti ovih investicija kasnije nešto šire. Ovo je posebno naglašeno kod infrastukturnih projekata koji se zasnivaju na tuđim sredstvima i izvođačima. Kreditoru pripadaju kamate na kredit i deo BDP stvoren izvođenjem radova, a domaćoj privredi ostaje obaveza za kredit, visoka cena i troškovi gradnje i slabi efekti kao dopunskog izvora, o čemu smo prethodno izvršili širu analizu. U slučaju da su na svetskom tržištu kapital pogoršani uslovi, ili se u državi povećavaju rizici ulaganja, priliv stranog kapitala izostaje. Ako se na svetskom finansijskom tržištu popravljaju uslovi zaduživanja države preferiraju strano zaduživanje na račun internog i domaćeg bankarskog finansiranja. U krajnjem slučaju državi stoji na raspolaganju deficitarno bankarsko finansiranje investicija, uz sva ograničenja na koja smo ukazali na drugom mestu u ovom radu.
Odliv kapitala od 2012. godine nadalje u svim godinama veći je od priliva. Dolazi faza većeg odliva od novog korišćenja. Odliveno je oko 4 milijarde evra dugoročnih kredita i oko 2 milijarde ukupnih sredstava preko banaka. Od 2012. do 2020. godine plaćeno je kamate iz budžeta ukupno oko 8,7 milijardi evra, dok su u isto vreme preduzeća i poslovne banke platile na svoj spoljni dug gotovo isto toliko. Odakle finansirati investicije i razvoj kada privreda nema akumulacije? Četiri su moguće strategije:
1) Prelivanje nacionalnog dohotka sa lične i javne potrošnje na investicije,
2) Domaći bankarski kredit,
3) Strani kapital i
4) Deficitarno finansiranje.
Izbor sistema finansiranja investicija od navedene četiri mogućnosti i strategije ima dalekosežan efekat na celokupnu privredu, društvo i državu.
Ovde se, nužno, polazi od osnovne globalne funkcije potrošnje.
Y=C+I+G+X─M, odnosno Y=C+S, I=Y─C.
Savremene ekonomije imaju proširenu funkciju potrošnje. Dakle dug plus uvoz, plus dohodak, jednako lična potrošnja, javna potrošnja, investicije i izvoz.
D+M+Y=C+I+G+X.
Ako se država opredeli za promenu sistema raspodele nacionalnog dohotka sa lične (C) i javne potrošnje (G) na investicije i usmeri najveći deo nacionalnog dohotka na investicionu potrošnju, uz adekvatno snižavanje lične i opšte (budžetske) potrošnje, dolazi do pada standarda stanovništva, ali i ugrožavanja svih vitalnih funkcija države. Ovako napregnuti bilansi potrošnje ne mogu dugo izdržati (na duži rok sa odricanjem), tako da se država odlučuje u prvoj liniji na bankarsko (domaće) finansiranje investicija. Ako je bankarski sistem u rukama stranog kapitala, banke će preferirati kratkoročna, niskorizična i visoko prinosna (kamatama) ulaganja u sektor stanovništva ili u kupovinu hartija od vrednosti države (čime finansiraju javnu potrošnju) ili u kupovinu hartija centralne banke (čime se vrši demonetizacija). Investicije na bazi bankarskog kreditiranja se teško mogu očekivati, posebno dugoročne – koje traže veliku masu sredstava, a često su nisko profitabilne (a društveno su potrebne i korisne). U tom slučaju država se okreće korišćenju stranog kapitala.
7. INVESTICIJE KAO STVARNI TROŠKOVNI GENERATOR RAZVOJA
1) NADUVANE INVESTICIJE I SLABA STRUKTURA I EFIKASNOST
Investicije u normalnoj ekonomiji i dobrom privredno – političkom sistemu su stvarni generator razvoja, posebno preko multiplikativnog delovanja investicija na bruto proizvod i nacionalni dohodak. Ovo se posebno odnosi na neto domaće investicije. Sasvim druga je stvar sa efektima na razvoj kod stranih direktnih investicija. Investicije su u funkciji raspodele i faktora rasta sastavni deo funkcije globalne potrošnje, poznate kao funkcija potoršnje Y=C+I+G+X-M (lična potrošnja, neto investicije, javna potrošnja i slado izvoza i uvoza). Investicije su uglavnom u obliku stranih direktnih investicija zasnovane na stranom kapitalu (dugovima). Da pogledamo kretanje stranih investicija, porast bruto proizvoda, porast spoljnog duga i deficita spoljne trgovine od 2012 do 2024. godine.
STRANE INVESTICIJE I PRIRAST BRUTO PROIZVODA
SDI | SDI u BDP | Prirast BDP | Porast spoljnog duga (%) | Deficit spoljne trgovine | ||
Mlrd | Stopa rasta | |||||
2012. | 0,7 | 2,2 | -2,2 | -1,0 | 6,6 | -5,6 |
2013. | 1,3 | 3,8 | 4,7 | 2,8 | 0,5 | -4,2 |
2014. | 1,2 | 3,6 | 0,9 | 1,8 | 3,0 | -4,1 |
2015. | 1,8 | 5,4 | 0,2 | 1,8 | 3,0 | -3,6 |
2016. | 1,9 | 4,8 | 1,0 | 3,3 | 1,0 | -3,1 |
2017. | 2,4 | 6,5 | 2,5 | 2,1 | 4,5 | -4,0 |
2018. | 3,2 | 6,6 | 3,7 | 4,5 | – | -5,1 |
2019. | 3,6 | 7,8 | 3,0 | 4,3 | 5,0 | -5,6 |
2020. | 3,5 | 6,3 | 1,7 | -1,0 | 9,2 | -6,2 |
2021. | 3,9 | 6,9 | 6,6 | 7,7 | 18,4 | -7,0 |
2022. | 4,3 | 7,2 | 7,1 | 2,5 | 6,0 | -8,2 |
2023. | 4,4 | 6,2 | 8,7 | 2,5 | 6,0 | -8,2 |
2024. | 4,5 | 7,4 | 7,9 | 3,8 | 14,0 | -8,5 |
UKUPAN EFEKAT | 387,2 | 5,8 | 44,0 | 2,3% | 6,5% | -76,6 |
Domaćih bruto i neto investicija nema. Nacionalna štednja odlazi uglavnom na tekuću potrošnju (C). Bruto investicije su zasnovane na stranom kapitalu, jer domaćeg kapitala u osiromašenoj privredi nema, a štednja odlazi u tekuću potrošnju građana.
Efikasnost investicija u prirastu, povećanju bruto proizvoda je vrlo mala ili potpuno izostala. Ovo iz razloga što su SDI u toku godine veće od prirasta bruto proizvoda. Drugi faktori koji bi doprineli privrednom rastu su izostali. Izostalo je i multiplikatorno delovanje investicija.
U strukturi rashoda za investicije posebno je delovanja porasta cena u troškovima investicija u toku izgradnje. Visoko je „ugrađivanje“ preko korupcije, koje se kreće i do 40 – 50% vrednosti investicije. Imamo „rast“ brutov proizvoda preko visokog poskupljenja investicije i koruptivnog dela investicije. Investicije su deo BDP koje preko stalnog visokog rasta troškova (cena) i ugrađivanja korupcijom „povećavaju“ bruto proizvod, mada fiktivno, bez rasta materijalnog bogatstva preko investicija. Dakle, korupcija i stalni rast cena investicija „povećava“ bruto proizvod preko rashodnog modela formiranja bruto proizvoda. Nema stranog prirasta bruto proizvod i bogatstva ovakvim sestemom nekontrolisanog investiranja.
Investicije se finansiraju stranim dugovima (kreditima), dok se efekti investicija (izvođači, radnici, kamate, otplate, date subvencije), odlivaju u inostranstvo, posebno preko dospelih kamata i otplata. Izostaju efekti u nacionalnu privredu (akumulacija, profit, reinvestirani profit). To je vrlo razoran mehanizam za normalnu privredu. Inflacija troškova investicija povećava nominalni bruto proizvod, dok fiksni kurs evra (precenjeni dinar) „povećavaju“ BDP izražen u evru.
Nominalni „naduvani“ ovim sistemom BDP (cenama, troškovima, korupciji) nije i realni rast privrede i nacionalnog bogatstva.
Kakav je to sistem u kojem korupcija ugrađena u troškove investiranja „povećava“ bruto domaći proizvod, mada se svi efekti takvih investicija odlivaju se u inostranstvo (kamate, dividende, otplate, profiti) ili u ruke kriminalnih struktura (korupcijom) i odliva u spekulativnu sferu.
Istovremeno prihvaćeni sistem „korekcija“ bruto proizvoda (svakih pet godina) od MMF i EU, „povećava“ nominalni i realni bruto proizvod, ali čistim statističkim operacijama.
Za poslednjih deset godina izvršene su četiri korekcije kojim se „povećao“ bruto proizvod u periodu 2012-2023 sa 69,5 milijardi evra na 75,2 milijarde, što predstavlja povećanje od 5,7 milijardi evra. Isto se odnosi i na 2024. (krajem oktobra) kada je bruto proizvod povećan sa 76,4 milijarde na 82 milijarde evra ili 5,6 milijardi.
NOMINALNI BDP NAKON REVIZIJE OKTOBRA 2024. GOD – u mlrd dinara –
Pre revizije | Nakon revizije | Povećanje | |
2012. | 3.810 | 3.968 | 158 |
2013. | 4.121 | 4.297 | 176 |
2014. | 4.161 | 4.342 | 281 |
2015. | 4.315 | 4.494 | 179 |
2016. | 4.528 | 4.699 | 171 |
2017. | 4.761 | 4.954 | 193 |
2018. | 5.073 | 5.288 | 215 |
2019. | 5.422 | 5.669 | 247 |
2020. | 5.504 | 5.764 | 260 |
2021. | 6.272 | 6.576 | 304 |
2022. | 7.098 | 7.459 | 361 |
2023. | 8.150 | 8.818 | 668 |
Sama visina i dinamika BDP ne kaže mnogo o bitnim segmentima efekata i efikasnosti razvoja, kao i samih faktora razvoja. Naime, globalni iznos bruto proizvoda ne ukazuje na bitne elemente ovog makroagregata:
1) Struktura bruto proizvoda – koje su to oblasti i grane koje ga formiraju (pozitivno i negativno delujući), što ukazuje na strukturni razvoj privrede i u osnovi politiku razvoja,
2) Faktori koji su delovali na njegovo kretanje i tendencije kretanja,
3) Kakvo je delovanje i uloga domaćih i stranih faktora razvoja,
4) Delovanje mera makroekonomske politike na pojedine faktore razvoja,
5) Konačno, međupovezanost i međusektorsko delovanje u procesu razvoja,
6) Ograničavajući faktori razvoja u određenom periodu,
7) Raspodela formiranih sredstava na osnovne oblike potrošnje i stvaranje osnova za autonomnov podsticanje razvoja,
8) Opterećenje bruto domaćeg proizvoda obavezama koje dospevaju u toku godine i da li jača ili slabi razvojna moć privrede,
9) Korišćenje (raspodela) bruto proizvoda i njeni efekti na razvoj.
Uz bruto proizvod kao osnovni agregat je mera aktivnosti u stvaranju nacionalnog bogatstva.
U vođenju makroekonomske postoje i drugi indikatori razvojne i stabilizacione politike, nije značajna samo visina i dinamika bruto proizvoda, već se njegova raspodela (upotreba sredstava) na ličnu potrošnju (potrošna roba, trajna dobra i usluge), a zatim investicije i javnu potrošnju.
Značajan je indikator uz BDP i neto domaći proizvod – kada se od bruto privreda oduzmu troškovi poslovanja, no ovaj indikator se ne prati, mada je vrlo značajan, kao i nacionalni dohodak (neto domaći proizvod). To je vrlo značajan pokazatelj zbog politike raspodele, usmeravanja i korišćenja sredstava i stvaranja viška proizvoda. Domaći bruto proizvod nije dobar indikator za vođenje monetarne politike jer mi ona „pokrivala“ troškove poslovanj, a to znači da što su troškovi pokrivanja veći to je i društveno bogatstvo veće – što nije tačno. Monetarna politika bi tada pokrivala sve neracionalnosti i troškovnu inflaciju.
Indikator uspešnosti i kvaliteta privrede je neto nacionalni proizvod ili nacionalni dohodak kao novostvorena vrednost. Istina, politika amortizacije može biti odraz politike razvoja i rasta samofinansiranja privrede, što umanjuje nacionalni dohodak za raspodelu (lični dohoci, porezi i dr.), ali jača finansijsku snagu preduzeća. Na taj način i bruto domaći proizvod nije adekvatan indikator za vođenje makroekonomske politike (posebno monetarne politike).
Nacionalni dohodak (neto domaći proizvod) pokazuje i pravce korišćenja dohotka pokazuje i pravce korišćenja dohotka, da li i koliko odlazi u naknade zaposlenim, doprinose za socijalno osiguranje, poreze na promet, subvencije, kamate i premije osiguranja. Tada se može pratiti i višak rada i mogućnosti stvaranja akumulacije. Indikator je vrlo značajan i za praćenje finansijskih tokova.
2)STRUKTURNI I FUNKCIONALNI EFEKTI STRANIH INVESTICIJA
Koji su strukturni i funkcionalni razvojni efekti stranih investicija na domaću privredu i njen razvoj?
1) Porast troškova i cena investicija vrši dodatni pritisak na nove spekulativne dugove za dodatno finansiranje povećanih troškova investicija,
2) Sredstva „odvojena“ na ugrađene korupcije odlivaju se u privatni sektor i odlaze na neproizvodnu potrošnju – nisu u funkciji razvoja, već sve većeg raslojavanja države i stvaranja sloja kriminalno obogaćenih delova društva,
3) Obaveze iz spoljnog duga iz koga se finansiraju investicije (kamata i otplata, ali i prikazani ostvareni profit), odlivaju se u inostranstvo – stvarajući sve veće obaveze države za strane dugove. Ove obaveze naduvavaju rashode i BDP, ali nemaju efekte na razvoj,
4) Uloženi kapital u investiciju se pretvorio u mrtvi dugoročni kapital (fiksne investicije) koje ne doprinose efektima od investicija u pogledu prihoda na budućem korišćenju investicija (putevi, infrastruktura, građevine i sl.). To u sledećoj fazi funkcionisanja investicije traži dodatne troškove održavanja. To indirektno samo poskupljuje investiciju i strane dodatne (neukalkulisane) sekundarne troškove investicija. Naravno, sve to slabi rentabilnost i efikasnost investicije.
Došlo se u fazu kada se odliv po kamatata i dividendi gotovo izjednačio sa prilivom stranih direktnih investicija u toku godine. Efekti SDI na rast bruto prihoda su izostali ili su minimalni. Država im, uz to, daje subvencije, daje zemljište, poreske olakšice, energetske olakšice. Mora se postaviti pitanje kakvi su stvarni efekti stranih investicija u Srbiji.
Sve navedene investicije nisu pod širom društvenom kontrolom (kako u pogledu zaduživanja, tako i u pogledu izbora i vođenja investicija).
Sve su to razlozi zbog kojih predlažemo da se formira Institut za razvoj kro koga bi prošli sve investicioni projekti i pratila njihova realizacija, a paralelno s tim i Razvojna banka Srbije, preko koje bi se vršila nabavka i kontrola kredita (paralelno sa centralnom bankom). Na taj način se stavlja pod kontrolu kompletan sektor investicija i sistem njihovog funkcionisanja. Preko centralne banke se stavljaju pod kontrolu svi novčani tokovi i njihova kontrola. Razvija se razvojno programirana i kontrolisana ekonomija, a ne spekulativna i liberalna i sasecaju svi koreni kriminala i korupcije na ovom sektoru koji danas razaraju privredu, finansije i društvo.
8. DINAMIKA I MEĐUNARODNO POREĐENJE PRIVREDNOG RASTA
Da li je Srbija „tigar u razvoju“, da li je postala „najdinamičnija“ privreda u regionu i u Evropi, da li se stvarno vrlo brzo ili izuzetno sporo nedovoljno brzo i kvalitetno razvija. Da pogledamo dugoročne stope rasta privrede u prethodnoj dekati i novoj dekati razvoja.
DUGOROČNI PRIVREDNI RAST – u % –
2002 – 2011 | 2012 – 2023 | |
Prosečna stopa rasta | 4,3 | 2,3 |
Nominalni (inflatorni) rast | 6,8 | 5,2 |
Inflacija | 9,4 | 4,7 |
Privredni rast u novoj dekati razvoja je usporen u odnosu na prethodnu. U prethodnom periodu prosečna stopa rasta je iznosila 4,3%, a u novoj fazi razvoja svega 2,3%. Nominalni rast (sa inflacijom) iznosio je 6,8% ranije, a u novoj dekati 5,2%. Inflacija je gotovo prepolovljena sa 9,4% na 4,7%.
Da vidimo, konačno, kako izgleda uspešnost nacionalne privrede kada se očisti od uticaja visoke inflacije i precenjenog kursa dinara.
„ČISTI“ EFEKTI RAZVOJA PRIVREDE – završna (2023) godina u mil. evra –
2023. | Učešće javnog duga u % | |
Nominalni bruto proizvod | 69,1 | 55,3% |
Realni bruto proizvod | 55,7 | 66,8% |
Realni sa „ravnotežnim kursom“ | 40,5 | 94,2% |
Interesantno je na primer u 2023. godini da je nominalni bruto proizvod 69,1 milijardu evra, realni 55,7 milijardi, a ako se proračuna po ravnotežnom kursu evra, tada bruto proizvod pada na 40,5 milijardi evra. Učešće javnog duga raste sa 55,3% na 94,2%.
EFEKTI PRIVREDNOG RASTA I FINANSIRANJA
2012 – 2023 | |
Nominalni rast BDP | 32,3 milijarde evra 6,89% |
Realni porast | 11,4 milijarde evra 2,3% |
Očišćen od inflacije i deviznog kursa 46% | 8,6 milijardi evra |
Deficit spoljne trgovine | 69,5 milijardi evra |
Otplata kredita države | 47,5 milijardi evra |
Kamata na javni dug | 11,6 milijardi evra |
Kamata preduzeća i banaka | 13,6 milijardi evra |
Porast spoljnog duga | 20,9 milijardi evra |
Javni dug (juni 2024) | 38,2 milijarde evra |
– unutrašnji 11,6 | |
– spoljni 26,6 | |
Porast javnog duga | 20,2 milijarde evra |
Sitne direktne investicije (SDI) | 32,3 milijarde evra |
Prirast BDP | 32,3 milijarde evra |
Reinvestirani profit u toku 12 godina | 1,1 milijarda evra |
Profit banaka 12 godina | 6,1 milijarda evra |
Da pogledamo sada realni i nominalni rast privrede u sledećim godinama.
REALNI I INFLATORNI RAST PRIVREDE – nivo razvoja u milijardama evra –
2023. | 2027. | Porast | |
Realno | 47,2 | 57,6 | +10,4 |
Nominalno | 69,5 | 89,3 | +19,8 |
Konačno, u ovom delu dajemo komparativni pregled privrednog rasta u Srbiji, privredama Centralno – istočne Evrope i sveta.
BRUTO PROIZVOD – GODIŠNJI RAST – u % –
Srbija | CIE | Svetska privreda | |
2012. | -0,7 | 0,8 | 2,7 |
2013. | 1,9 | 0,7 | 2,8 |
2014. | -1,6 | 3,2 | 3,1 |
2015. | 1,8 | 4,0 | 3,1 |
2016. | 3,3 | 2,7 | 2,8 |
2017. | 2,1 | 5,1 | 3,4 |
2018. | 4,5 | 4,9 | 3,3 |
2019. | 4,3 | 3,9 | 2,6 |
2020. | -0,9 | -3,4 | -3,1 |
2021. | 7,7 | 6,5 | 6,2 |
2022. | 2,5 | 4,1 | 3,1 |
2023. | 2,5 | 0,5 | 2,7 |
Prosek 2012-23 | 2,3% | 2,7% | 2,7% |
Navedenim podacima nije potreban nikakav komentar – jasni su čim se pogledaju i uporede. Dovoljno je konstatovati da Srbija u dinamici razvoja nije nikakav „tigar“ i „privreda za ugledanje“, već privreda koja se u dužem periodu razvija sporije od država centralno – istočne Evrope i svetske privrede.
9. BUDŽETSKA NERAVNOTEŽA, DEFICIT I SISTEM FINANSIRANJA
Da li je budžet Srbije uravnotežen i stabilan, a javne finansije u celini stabilne (S. Mali)? Da li se pri tome radi sa realnim odnosima ili se radi u osnovi o političkim „zamagljenim“ i politikantskim tvrdnjama? Ima li stvarno osnova za tvrdnju da je budžet dovoljno uravnotežen i javne finansije stabilne, što bi bio veliki izazov u privredi koja se sporo razvija. Postoje li stvarna dubinska i strukturno – funkcionalna analiza javnih finansija ili u osnovi samo površno tumačenje nekih osnovnih kategorija javnih finansija, što uglavnom čine naši političari.
Konačno, može li se uopšte voditi politika stabilnih i uravnoteženih javnih finansija i minimalnog deficita (do 3%) kada se ukupan prirast bruto proizvoda i nacionalnog dohotka odliva u inostranstvo (kamatama, otplatama, dividendama, profitom banaka i trgovine). Ekonomskog i finansijskog viška jednostavno nema, sistem finansiranja potrošnje (C+I+G) se preneo na sve veće zaduživanje u inostranstvu.
Deficit budžeta (zvanični) kao rezultat redovnih javnih rashoda i prihoda ne pokazuje stvarni teret koji pritiska javne prihode i fiskalnu politiku države. Ovde treba, zbog operativne fiskalne politike uključiti i sledeće obaveze koje redovno „pritiskaju“ javna sredstva:
– obaveze za obustavljene (oduzete) penzije (koje iznose 840 miliona evra),
– nevraćeni PDV iz uvoza,
– godišnje dospele otplate javnih dugova (koje se moraju pokriti bilo otplatama, bilo refinansiranjem – reprogramiranjem).
Tek tada se vidi koliki teret država mora da pokrije u toku godine.
Da pogledamo te odnose i opterećenje javnih prihoda i učešće u bruto proizvodu u 2023. godini.
BUDŽETSKI DEFICIT I TERETI DRŽAVE – u milijardama dinara –
Zvanični deficit | Obaveze za penzije | Nevraćeni PDV | Otplate dugova | Ukupno učešće | |
2023. | 181,1 | 95,9 | 439,1 | 507,1 | 1.223,2 |
Učešće u javnim prihodima | 9,6 | 5,0 | 23,2 | 26,8 | 64,8% |
Učešće u BDP | 2,2% | 1,2% | 5,4% | 6,2% | 15,1% |
Zvanični deficit iznosi 181,1 milijardi dinara (2,2% bruto proizvoda) i učestvuje oko 10% u javnim prihodima. Obaveze za penzije od oko 96 milijardi (5% prihoda) i nevraćeni PDV od 439 milijardi učestvuje sa 23,2% u javnim prihodima i 5,4% bruto proizvodu. Poseban je problem visina dospelih otplata dugova od 507,1 milijarde dinara. Sve redovne (deficit) i prikrivene obaveze učestvuju u javnim prihodima sa 64,8% i u bruto proizvodu 15,1%, što je vrlo visoko učešće.
FINANSIJSKA NERAVNOTEŽA BUDŽETA REPUBLIKE
2020. | 2021. | 2022. | 2023. | 2024. | |
Deficit budžeta | -459,1 | -286,1 | -235,2 | -184,1 | -263,0 |
(u toku rashodi kamate) | 108,1 | 106,9 | 105,4 | 146,6 | 185,0 |
Dospele otplate | 386,3 | 306,9 | 337,4 | 526,9 | 583,2 |
Deficit i otplata duga | 645,4 | 593,6 | 560,7 | 708,0 | 846,2 |
Finansiranje deficita i otplata | 749,7 | 644,8 | 629,1 | 813,3 | 843,6 |
Domaće finansiranje | 336,7 | 176,1 | 223,7 | 254,3 | 275,5 |
Strano finansiranje | 413,0 | 478,7 | 405,4 | 559,0 | 569,1 |
Budžetski deficit je u 2027. iznosio 263 milijarde dinara ili oko 3% bruto proizvoda, dok se u 2025. godini očekuje 314 milijardi (oko 3,5% bruto prihoda).
Za finansiranje deficita i dospelih otplata dugova treba osigurati prvo 900 milijardi dinara, a to se najvećim delom odnosi na nove dugove od inostranstva (576 milijardi dinara).
Veliki problem će nastati u 2025. godini, jer se najveći deo kapitalnih rashoda odnosi na tri – četiri nova projekta. Prvo, ugradnja stadiona se u rashodima povećava sa 13 na 31 milijardu dinara; drugo, EXPO 2027 sa 22,6 milijardi na 43,3 milijarde. Samo na ova dva projekta je rebalansem budžeta za 2024…. izdavanje sa 303 na 632 milijarde dinara, dakle 330 milijardi. Treće, za …. „RAFALA“ će se izdvojiti 48,6 milijardi dinara (u 2024. i toliko u 2025. godini). Uvođenje vojnog roka povećava troškove budžeta u 2024. za 2 milijarde dinara i u 2025. godini, dok u 2026. se troše 86 milijardi (691 miliona evra).
„URAVNOTEŽENOST“ JAVNIH FINANSIJA – u milijardama dinara –
Primarni deficit | Deficit (%) | Sekundarni deficit* | Dospele otplate | Ukupno | Učešće u BDP (%) | |
2021. | 259,4 | 4,1 % | 350,3 | 306,9 | 916,6 | 15,0% |
2022. | 224,8 | 3,2% | 436,8 | 337,4 | 999,1 | 14,1% |
2023. | 181,1 | 2,2% | 439,1 | 526,9 | 1047,1 | 14,0% |
2024. | 263,0 | 3,0% | 436,8 | 583,2 | 1283,7 | 14,4% |
2025.* | 314,0 | 3,2% | 440,6 | 583,4 | 1342,2 | 16,4% |
Da li se javne finansije uravnotežene i stabilno kako to tvrdi ministar finansija Mali? Nije u pitanju samo primarni deficit – kao razlika javnih (redovnih) rashoda i prihoda, već svih finansijskih tokova u ovom sektoru. Ako se primarnom deficitu (3,2%) doda i sekundarni deficit i dospele otplate dugova, što je stvarno opterećenje javnih prihoda tada se dobija ukupno opterećenje budžeta. Umesto 314 milijardi dinara deficita u 2025. godini budžet će biti opterećen obavezama koje mora pokriti ili finansirati sa ukupno 1611 miliona dinara što iznosi 16,4% bruto tekućeg racionalnog proizvoda, a u odnosu na formirane javne prihode to predstavlja opterećenje obavezama (koje se moraju izvršiti) ukupno 32,3%.
Da pogledamo šta se događa sa javnim finansijama u poslednjim godinama.
BUDŽETSKO OPTEREĆENJE I SLOBODNI POTENCIJAL
Deficit budžeta | Skriveni deficit | Pritisak obaveze | Ukupno | Učešće u % | ||
Javnim prihodima | Bruto prihodi | |||||
2012. | 245,2 | 121,5 | 315,7 | 682,4 | 46,4 | 17,9 |
2020. | 442,8 | 281,5 | 486,7 | 1211,0 | 53,7 | 22,0 |
2021. | 359,4 | 350,3 | 321,2 | 930,9 | 30,0 | 14,8 |
2022. | 224,8 | 436,8 | 337,4 | 999,0 | 352,2 | 14,1 |
2023. | 181,1 | 439,1 | 507,1 | 1121,3 | 33,3 | 13,9 |
2024* | 263,0 | 436,8 | 583,2 | 1282,8 | 34,6 | 14,4 |
* Za 2024. Planirano
Sve navedene instrumente javnih finansija moramo uzeti u obzir ukoliko želimo da sagledamo stvarno opterećenje prihoda i finansijsku (ne) moć privrede da nosi teret javnog finansiranja (ne ulazeći u pojedine pozicije i oblike javnih rashoda). Iz navedenog se vidi veliko opterećenje (već formirano ex ante) u budžetskoj politici javnih prihoda koje se kreće oko 33-35% i učešće u bruto proizvodu koje se kroz njegovu preraspodelu mora osigurati za javne rashode.
Da li se u privredi stvara takvo bogatstvo i finansijska moć koja to može finansirati? Da pogledamo finansijsku moć privrede kroz odnose prirasta bruto proizvoda i dospelih obaveza za kamate na ukupne dugove. Ne uzimamo u obzir dividende i odliv kapitala (dohodaka) po drugim osnovama.
RAZVOJNA I FINANSIJSKA MOĆ PRIVREDE, 2012 – 2023 -milioni evra –
Prirast bruto proizvoda (nominalno) | 32.327 |
Realni prirast bruto proizvoda | 13.447 |
Kamatni teret privrede u celini | 25.496 |
– državni dugovi (javni dug) | 11.806 |
– privreda i poslovne banke | 13.690 |
Prirast spoljnog duga | 20.200 |
Strane direktne investicije | 32.300 |
Prirast ili „oplodnja“ bruto proizvoda u ovom periodu iznosi nominalno 32,3 milijarde evra (realno 13,4 milijarde) u isto vreme strane direktne investicije su iznosile 32,3 milijarde evra. To znači da prirast bruto proizvoda po svim drugim osnovama nije bilo. Visina rasta bruto proizvoda jednaka je visini stranih investicija. Istovremeno kamatni teret koji je trebalo platiti iznosi 25,5 milijardi evra (javni sektor 11,8 milijardi i privreda i banke 13,7 milijardi evra). Slabi privredna finansijska moć za razvoj i stvaranje sopstvene štednje (akumulacije) uz oslobađanje od tereta spoljnih dugova i dužničke omče. Time slabi i mre finansiranja „nadgradnje“ (budžeta) – koji se sve brže oslanja na novo zaduživanje.
Budžet je u velikoj krizi i mogućem sistemu finansiranja. Slabo razvijena privreda ne osigurava dovoljno sredstava poreza i doprinosa za pokriće sve većih i neelastičnih javnih rashoda.
Najveći deo sredstava se osigurava preko poreza na dvelatnu vrednost iz uvoza (jedne potpuno ovozno zavisne privrede). Da pogledamo to na primeru 2023. godine (i u drugim godinama je isto).
FUNKCIONALNI IZVORI BUDŽETA SRBIJE – u milionima dinara –
2023. | plan 2024. | |
Ukupni javni prihodi | 1889,0 | 2346,2 |
Poreski prihodi | 1854,8 | 1985,1 |
Porez na dohodak građana | 113,4 | 138,4 |
Porez na dobit | 236,0 | 258,8 |
PDV | 842,9 | 1056,0 |
u zemlji | 143,5 | 181,2 |
na uvoz | 676,4 | 874,8 |
Akcize | 367,9 | 420,0 |
Carine | 81,0 | 95,3 |
Neporeski prihodi | 193,9 | 325,7 |
Donacije | 40,3 | 35,4 |
Na PDV iz uvoza se odnosi oko 46% ukupnih javnih prihoda, od toga u strukturi PDV se na PDV iz uvoza odnosi 80,2%, a PDV u zemlji 19,8%.
Dakle, budžet u celini nije uravnotežen, struktura izvora za finansiranje je vrlo nepovoljno, najveći deo se odnosi na PDV iz uvoza, carine i krize, dakle izvore eksterno određene koji nisu u neposrednoj funkciji sa rastom privrede, što sve onemogućava vođenje dugoročne uspešne fiskalne politike, posebno preko politike javnih rashoda i dopunskog sistema finansiranja budžeta.