Pogled iz Moskve
„Kadrovska revolucija" Donalda Trampa: iznenađenje za iznenađenjem

“Duboka država” u panici!

Sa budućim američkim predsednikom Donaldom Trampom neće biti dosadno. Kada se uverio da neće biti nikakvog talasa masovnih protesta zbog njegovog izbora i potpunog poraza demokrata, počeo je da formira svoj „tim snova“ za upravljanje državom. I odmah je šokirao, i svoje protivnike, i svoje pristalice, „revolucionarnim obimom“ planiranih transformacija. Sličnog originalnog tima, koji se u potpunosti sastoji od „mini-Trampova“ po duhu, na čelu SAD nije bilo odavno, ako ga je ikada i bilo.

Piše: Dmitrij Minjin

Dobro se secìajucìi brojnih izdaja sradnika tokom svog prethodnog mandata (od 2016. do 2020) i elementarne nesposobnosti mnogih od njih da se izbore sa svojim obavezama, ovoga puta „frenetični Donald“ ima nameru da se okruži ne samo onima koji su mu u potpunosti lojalni, već i živopisnim likovima.

Tu je najbogatiji čovek na planeti (270 milijradi ličnog bogatstva), „svemirski genije“ Ilon Mask, koji zajedno sa „besprekornim biznismenom“ V. Ramasvamijem predvodi novostvoreno Ministarstvo za efikasnost vlade. Njegova namera je da „protrese“ činovnički svet i na taj način podrije temelje „duboke države“, što je već stvorilo strah kod njih. Podsećamo da u ovlašćenja šefa Bele kuće spada i imenovanje bez prethodne saglasnosti bilo koga oko 50 hiljada rukovodećih federalnih službenika, od kojih svaki takođe ima ovlašćenje da bira značajan broj svojih potčinjenih. Na čelu tog mehanizma preokreta, s blagoslovom Trampa, biće Mask, koji je zaista „pridošlica sa zvezda“ za „kancelarijski plankton“. Kako drugačije okarakterisati težnju koju su objavili -da smanje federalne rashode za fantastična 2 triliona dolara.

„Veliku farmaciju“ koja se razbacuje trilionima dolara, kao i velike proizvodne korporacije SAD, užasava lik predviđenog ministra zdravlja Roberta Kenedija, koji se ozbiljno sprema za ovu funkciju, a u njegove namere da protrese nacionalnu medicinu i da se pozabavi prihodima proizvođača lekova, a istovremeno i „nezdravom“ hranom koju jedu Amerikanci, ne treba sumnjati. Paraleleno, uz dozvolu Trampa, on planira da stavi tačku na ubistvo svog strica Džona Kenedija, pošto je dobio dozvolu za objavljivanje svih dokumenata. Očekuje se da na ovaj način američkim specijalnim službama bude nanet poveliki udar kada je reč o njihovoj reputaciji i autoritetu.

U Pentagonu su mnogi napeti zbog perspektive da na njegovom čelu bude komentator Fox News-a Pit Hegset, koji je služio u Nacionalnoj gardi i stigao samo do čina majora. On je takođe obećao da će se pozabaviti sa ogromnim troškovima ministarstva odbrane.

Posebno je zbog njegovog imenovanja uzbuđen onaj deo vojnog establišmenta koji je zauzeo svoje pozicije na osnovu raznih kvota: rasnih, nacionalnih, rodnih i LGBT, jer Hegset ima nameru da se u kadrovskim pitanjima rukovodi isključivo principima „meritokratije“.

Metež je zavladao i u obaveštajnim službama SAD (kojih ima 19!) nakon što se saznalo da bi na mesto rukovodioca Nacionalne obaveštajne službe (krovna organizacija koja nadgleda sve obaveštajne organe u zemlji) Tramp mogao postaviti 43-godišnju kongresmenku Tulsi Gabard (rezervni potpukovnik vojske). Ona je poznata kao jedna od njegovih najfanatičnijih sledbenika, spremna da „počisti“ sve one radnike tih organa koji su pomagali demokratama da kompromituju budućeg predsednika. Zajedno s Robertom Kenedijem stavljena je na „spisak za streljanje“ zvaničnog ukrajinskog sajta Mirotvorac, kao „neprijatelj“ kijevskog režima i „proruski agent“ – podrazumeva se da je to plod divlje mašte izbezumljenih banderovaca.

Ali najveće obeshrabrenje demokrata, pa i dela republikanaca, izazvala je kandidatura budućeg državnog tužioca / ministra pravde (u SAD ove funkcije su objedinjene), 42-godišnjeg Meta Geca. On je sa Floride, „posvećen bez laskanja“ porodici Tramp i sposoban da istovremeno sakrije sva krivična dela protiv svojih pokrovitelja i otkrije masu novih protiv Bajdena i bilo koga od demokrata. Ne čudi zato što su demokrate momentalno počele da ga optužuju, po već tradicionalnom principu, za „seksualnu uznemiravanje“.

(U međuvremenu je Gec povukao kandidaturu, a Tramp je kandidovao Pem Bondi, bivšu državnu tužiteljku Floride koja je tokom prvog Trampvog mandata bila u komisiji za zloupotrebu droga. Prim. red.)

Od svih imenovanja, smatraju eksperti, izdvaja se samo Mark Rubio predviđen za položaj državnog sekretara. On je ranije bio Trampov rival na preliminarnim izborima u Republikanskoj stranci i čak ga je prilično oštro kritikovao. Zato se pretpostavlja da će njegova kandidatura lakše od ostalih proći u Kongresu. Pritom se zaboravlja da je prvi od ozbiljnih pretendenata napustio trku u korist Trampa i imao ne tako malu ulogu u privlačenju na njegovu stranu svojih birača latinoameričkog porekla koji su ranije većinski bili nelojalni Trampu.

U Trampovoj „kadrovskoj revoluciji“ pažnju privlači to što su na glavne bezbednosne pozicije postavljene osobe koje pripadaju mlađem krilu stranke (40-50 godina), koji su jasno orijentisani ne samo za sadašnji trenutak, već i na rešavanje budućih zadataka.

Može se reći da ovom krilu pripadaju i potpredsednik Vens i Ilon Mask. S tim u vezi, pada nam na pamet već izneta pretpostavka da će se na izborima 2028. opet kandidovati Donald Tramp, samo mlađi, odnosno njegov najstariji, 46-godišnji sin.

Navedena konfiguracija se i gradi sa njim. Upravo on je predložio ocu za potpredsednika svog bliskog druga Vensa, a u tom krugu nalazi se i Mask. Deo rukovodstva Republikanske partije predlagao je Donaldu Trampu Mlađem da se kandiduje već na ovim izborima, ali on je razborito odlučio da prednost da svom ocu. S obzirom na to da je ovaj drugi očigledno nameračio da ostavi traga u istoriji, sasvim je razumno da to učini ne samo delima, vecì i stvaranjem dinastije. Republikanci su već imali za predsednika Buša oca i Buša sina. U predstavljanju budućeg vrhnog vođe SAD, njegova porodica zaslužuje sličan kontinuitet, čak i u većoj meri.

Da li sadašnja totalna dominacija Trampa na vlasti udaljava Ameriku od duha građanskog rata o kojem su svi govorili poslednjih godina? Za određeno vreme, moguće je da je odgovor potvrdan. Čak i oni koji su predviđali pobedu republikanaca nisu očekivali takav trijumf. Ne radi se samo o ubedljivoj Trampovoj prednosti na osnovu glasova elektora (312 prema 226) i pobedi na izborima za oba doma Kongresa. Generalno, u celoj zemlji, u poređenju sa izborima 2020, republikanci su uzeli demokratama 12 miliona (!) glasova. Tu nikakve „mrtve duše“ ili glasanje putem pošte, nisu mogli da pomognu. O kakvim onda pobunama i protestima može biti reči…

Ipak, bilo bi naivno smatrati da je time „potencijal raskola“ nestao iz američkog života. On je samo trenutno potisnut, zbog čega njegov neizbežni izlazak na površinu u dogledno vreme može biti još jači.

Kako prenosi štampa, u već započetoj pripremi demokrata za konfrontaciju sa novom administracijom, oni imaju nameru da se fokusiraju „na sudske procese i jačanje državne vlasti, a ne na ulične proteste“. U svojim težnjama za revanš koje se već pojavljuju nakon što je prošao prvi šok od gubitka, demokrate mogu da se oslone na deo, i to ne mali, „duboke države“ na koji će uticati Trampova „kadrovska revolucija“, kao i na republikance koje je „zaobišla“ njegova pažnja.

Konture njihovog otpora su vecì sada vidljive. Po običaju, demokrate koje dominiraju u nacionalnim medijima, pokušavaju da unesu razdor među članove dolazećeg tima šefa Bele kuće, još u etapi njegovog formiranja. Podstiče se, na primer, podozrenje Trampovog okruženja povodom „napoleonovskih manira“ Ilona Maska i nekontrolisanosti takvih članova tima koji se formira, kao što su Robert Kenedi i Marko Rubio. Ispadaju tone inkriminišućih dokaza o kandidatima za kabinet, koji čine opreznim senatore, pa i republikanske, od kojih zavisi postavljanje ministara.

Za jedan broj njih, na primer za Meta Geca, Pita Hegseta,  kao i za Tulsi Gabard i Roberta Kenedija, mnogi članovi senata jasno pokazuju da imaju nameru da ih „torpeduju“. Navodno, izlgeda da je Tramp pronašao „manevar“ po kojem će vladu utvrđivati on lično, u vreme sezone odmora u Kongresu. Ostaje da se vidi da li će se predstavnici njegove partije u zakonodavnom organu složiti sa takvim, u suštini diktatorskim ovlašćenjima predsednika i umanjivanjem njihovog značaja.

Generalno, u Vašingtonu se tiho oživljava nezastrašeni i neiskorenjeni glas koji je i doveo Ameriku do ivice građanskog rata. Za sada je on skrajnut, ali koliko daleko, to će zavisiti od uspešnog delovanja Trampa i celog njegovog tima, što naravno nije zagarantovano.

Ako on uspe da zaista savlada američku „duboku državu“ i ohrabri je da radi kao u „stara vremena“, što delimično miriše na naučnu fantastiku, onda se horizont njenog opadanja može rastegnuti. Međutim, neki vecì proklamovani, od strane Trampa, principi u spoljnoj politici, teraju da sumnjamo u takvu perspektivu. „Krstaški pohod“ protiv Kine, jednostrano uprezanje u radikalni Netanjahuov vagon na Bliskom istoku i nejasna pozocija u vezi sa Ukrajinom,  koja omogućava Zelenskom da se i dalje „ruga“ svom narodu, teško da će doprineti tome da „Amerika ponovo postane velika“.

2.

Prva Trampova imenovanja na mesta u budućoj administraciji kod mnogih su izazvala zbunjenost

Da li kadrovi rešavaju sve?

Kao što je poznato, kadrovi rešavaju sve. Ali, koga u svom timu, za buduću administraaciju, okuplja Donald Tramp koji je pobedio na izborima za predsednika i koji će u svoju fotelju u Beloj kući sesti u januaru? Već sada, oko njegovih prvih imenovanja, izbijaju žestoke rasprave, a neki kandidati koje je izabrao, kod mnogih su izazvali pravo zaprepašćenje.

Piše: Andrej Sokolov

Tako je Trampov izbor republikanca Majka Volca, koji je ranije služio kao pukovnik u Nacionalnoj gardi i bio učesnik rata u Avganistanu, na mesto savetnika za nacionalnu bezbednost, odmah izazvao pitanja i zbunjenost. On je radio kao savetnik za odbrambenu politiku u administraciji Buša Mlađeg, zatim je bio TV Fox News. Njegovi pogledi na rat poklapaju se sa Trampovim: on predlaže da se odgovornost prebaci na evropske saveznike, zahteva da se smanji finansiranje ukrajinske vojske i da se fokusira na Kinu umesto na Rusiju.

Volcov izbor posebno je uznemirio Ukrajinu. Kako je primetio ukrajinski portal Liga.net, „posle početka specijalne vojne operacije 2022. godine, on je pozvao Bajdenovu administraciju da isporuči Kijevu više oružja, da bi im pomogli da odbiju ruske snage“. Međutim, tokom jednog događaja u oktobru 2024. godine Volc je već govorio da je potrebno izvršiti „ponovnu procenu ciljeva SAD“ u toj zemlji.

„Da li to spada u interese Amerike, da li se spremamo da trošimo vreme i resurse koji su nam sad potrebni u Tihom okeanu“, pitao je. A u Kongresu SAD Volc je u početku podržavao zakone u korist Ukrajine, bio je u Kijevu u sastavu delegacije Kongresa. Ali u aprilu 2024. godine već je glasao protiv dodatnog finansiranja Ukrajine od 60 milijardi dolara. „Epoha beskonačnih čekova za Ukrajinu od Kongresa se završila. Evropa treba da učini više za Ukrajinu, a SAD treba da se bave bezbednošću svoje južne granice“, izjavio je tada Volc. On je takođe glasao protiv stupanja Ukrajine u NATO – „političar smatra da bi to uvuklo SAD u rat sa Rusijom, a Ukrajina trenutno nije sposobna da doprinese kolektivnoj bezbednosti saveznika“, konstatovao je sa nezadovoljstvom ukrajinski portal.

Za mesto državnog sekretara Donald Tramp je kandidovao senatora Marka Rubija. Rubio je predavao na katedri za politikologiju i međunarodne odnose Međunarodnog univerziteta Floride. Bio je izabran u Senat 2010. godine, pa ponovo izabran 2016. i 2022. Kandidovao se za predsednika SAD kao član Republikanske partije, ali je pouvkao svoju kandidaturu tokom prajmerisa (predizbora). Tokom prvog Trampovog mandata, kaže Rubio, njih dvojica su bili u dobrim radnim odnosima.

Budući državni sekretar je poznat po svojim konzervativnim pogledima u vezi sa ekonomskom i socijalnom politikom. Zalaže se za smanjenje državnih troškova i povećanje izdvajanja za odbranu. Ne smatra da je promenu klime izazvao čovek svojim delovanjem i govori protiv prelaska na alternativne izvore energije. U spoljnoj politici, Rubio je tvrdoglavi pristalica Izraela, kao i sam Tramp. Ne slaže sa koncepcijom rešenja palestinsko-izraelskog konflikta na osnovu principa „dve države za dva naroda“, kako su predložile UN, već se zalaže da davanje vojne pomoći Izraelu. Takođe, predlaže da se poveća vojno prisustvo SAD u Azijsko-pacifičkom regionu zbog „zaustavljanja Kine“.

Nakon što je RF prisajedinila Krim, Rubio je više puta oštro govorio protiv Rusije, pozivajući da se prekinu bilo kakvi pregovori i raskinu svi trgovinski sporazumi sa Moskvom. Osudio je, 2022. godine, specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini. Ali, pritom govori protiv davanja vojne pomoći Kijevu, smatrajući da konflikt u Ukrajini treba da bude završen putem pregovora.

Kako je primetio Njujork tajms, Rubio je podržao mogućnost teritorijalnih ustupaka Kijeva u korist Rusije, a govorio je i protiv ulaska Ukrajine u NATO.

Rubio je 14. novembra na svom nalogu na mreži Iks (bivši Tviter) napisao da će u predvođenju Stejt departmenta SAD vredno raditi da bi realizovao spoljnopolitičku Trampovu agendu. „Pod rukovodstvom predsednika Trampa obezbedićemo mir s pozicije sile i uvek ćemo stavljati interese Amerikanaca i Amerike na prvo mesto“, napisao je on.

Ekstravagantni milijarder Ilon Mask, zajedno sa biznismenom Vivekom Ramasvamijem, predvodiće, kako je Tramp već objavio, novo Ministarstvo za efilasnost (procenu rada) vlade. Čime će se tačno baviti to ministarstvo za sada nije poznato. Kako piše Blumberg, Mask se već dokazao – otvoreno je govorio protiv imenovanja senatora Eliz Stefanik na mesto ambasadora SAD u UN, tvrdeći da će to oslabiti republikanske pozicije u Senatu.

Mask takođe nastoji da zauzme ideološku nišu i, kako smatraju, njegov uticaj će verovatno dovesti do stroge kontrole Trampove administracije na polju veštačke inteligencije. Mask još nije stigao ni da stupi na novu dužnost, a već su počeli da ga kritikuju iz Trampovog okruženja.

„Praktično stalno prisustvo Maska u Mar-a Lagu (Trampova rezidencija) u prvoj nedelji posle izbora počelo je da opterećuje ljude koji duže od Maska pripadaju bliskom Trampovom krugu. Ti ljudi smatraju da Mask izlazi iz okvira svoje uloge u tranziciji vlasti„, piše u izveštaju NBC TV.

Mask prilično agresivno brani svoje stavove kada je reč o tome kakav treba da bude drugi Trampov predsednički mandat, i na taj način on „deli packe“ ostalim članovima tima pobednika izbora. „On se ponaša kao da je on kopredsednik… On, naravno, pripisuje sebi lavovske zasluge u pobedi predsednika… On pokušava da natera predsednika Trampa da se oseća njegovim dužnikom“, navodi ova televizija reči jednog izvora.

Već je izbio skandal oko kandidovanja kongresmena iz redova republikanaca, Meta Geca, za ministra pravde. Kako piše Politiko, protiv njegovog kandidovanja protestovali su zaposleni u ovom ministarstvu. Kako je Politiku rekao jedan izvor iz ministarstva pravde, Trampov izbor je za njega i njegove kolege „zaista zapanjujuć“. Drugi izvor je isticanje Gecove kandidature za ministra pravde nazvao „bezumnim“.

„Ovo toliko izlazi iz okvira da jednostavno šokira“, rekao je sagovornik novina Politiko. U ovom izdanju podsećaju da je Geca, kojeg su organi za sprovođenje zakona uhvatili zbog upotrebe droge, zloupotrebe sredstava u predizbornoj kampanji, protiv kojeg je ranije vođen krivični postupak po optužnici za trgovinu ljudima i seksualnu eksploataciju ljudi, ranije sam Tramp nazvao „izuzetno nadarenim i tvrdoglavim advokatom“.

(U međuvremenu, Gecova kandidatura je povučena, a novi kandidat je Pem Bondi, bivša državna tužiteljka Floride, koja je tokom prvog Trampvog mandata bila u komisiji za zloupotrebu droga. Prim. red.)

Ne manje egzotično izgleda 44-godišnji Pit Hegset, kojeg Tramp kandiduje za mesto ministra odbrane. On je završio Prinston univerzitet, ali umesto da radi u finansijskom sektoru, prijavio se da služi vojsku po ugovoru u Nacionalnoj gardi SAD. Njegova porodica bila je siromašna, zato je budući ministar to morao da uradi, kako bi isplatio studentski kredit. Hegset je, kako primećuju mediji, bio čuvar u američkoj bazi Gvantanamo na Kubi, upravo u vreme kada su tamo mučeni osumnjičeni za terorizam. Zatim se bavio „čistkama“ civila u Iraku i bio instruktor za traganje za američkim neprijateljima u Avganistanu. Vrativši se u SAD, postao je član organizacije za zaštitu prava veterana i postao njeno „zaštitno lice“, postavši voditelj TV kanala Fox News.

Ali najveću pažnju medija Hegset je privukao time što je celo njegovo telo pokriveno tetovažama, što je za političara, čak i u SAD – neobično. Na grudima ima tetovažu Jerusalimskog krsta – to je znak krstaša, koji je prvi put video u Izraelu. Na podlaktici ima tetoviran stih iz Jevanđelja po Mateju, Hristove reči: „Nisam došao da donesem mir nego mač“. Na bicepsu budućeg ministra istetovirana je rečnica na latinskom „Deus Vult“ („Bog to želi“), poznata kao borbeni poklič hrišćana u vreme Prvog krstaškog rata u 11. veku. I ostale tetovaže su u istom duhu. Međutim, kada Hegset obuče poslovno odelo, tetovaže se ne vide. Ali, među američkom vojskom, gde takav moral naveliko cveta, takav originalan ministar verovatno će izazvati simpatije.

Džon Retklif biće na čelu CIA. On je u periodu 2020-2021. bio šef Nacionalne obaveštajne službe koja koordiniše rad 17 obaveštajnih struktura u zemlji.

Kada su demokrate u Kongresu optuživali Donalda Trampa za „zaveru“ s Rusijom u vreme njegovog prvog predsedničkog mandata, Retklif je podržao predsednika, čime je i zaslužio njegovu blagonaklonost. On je, takođe, poznat i po tome što se zalagao za „kažnjavanje“ Kine zbog navodnog prikrivanja porekla kovida-19 i okolnosti o širenja virusa, i zalagao se za to da se Pekingu oduzme pravo organizovanja Olimpijskih igara 2022.

Među kandidatima za visoke položaje u administraciji izabranog predsednika ima i dama. Tako će Suzi Vajls verovatno postati prva žena na mestu šefa kabineta Bele kuće i, kako se pretpostavlja, upravo ona igra ključnu ulogu u formiranju strategije za prvih Trampovih 100 dana na mestu predsednika.

Za ministra za nacionalnu bezbednost Tramp namerava da postavi guvernerku Južne Dakote Kristi Noem. U novoj ulozi njen glavni zadatak biće realizacija imigracione politike, što uključuje i masovnu deportaciju ilegalnih migranata. Takođe, prošle godine je Noem izjavila da pomoć Ukrajini predstavlja stratešku grešku.

Za mesto šefa obaveštajne službe SAD Tramp je izabrao Tulsi Gabard, veteranku rata u Iraku. Svejedno, taj izbor je mnoge začudio. Gabardova je 2022. godine agresivno kritikovala ukrajinski Savet nacionalne bezbednosti i odbrane, tvrdeći da „rade novcem iz Kremlja“, što je rezultiralo njenim pojavljivanjem na spisku „Mirotvorca“. 

Ranije je ona podržavala Demokratsku stranku, ali je potom prešla na stranu republikanca Donalda Trampa. Ali, najvažnije je to što je smatraju nepokolebljivom antiglobalistkinjom. Njeni geopolitički stavovi, kako primećuju analitičari, zasnovani su na kombinaciji radikalnog američkog patriotizma i priznanja neizbežnosti multipolarnog svetskog poretka. Jasno je da pojava na tako važnom mestu političara sa ovakvim pogledima deluje kao otvoreni izazov prethodnom liberalnom establišmentu SAD.

Nije slučajno da je, analizirajući ovakva originalna imenovanja u Trampovoj administraciji, poznati filozof i danas u Rusiji popularni publicista Aleksandar Dugin zaključio: „Tramp žari. Ovakvu Ameriku još nismo videli.“

Da, zaista nismo videli i ne znamo šta od takvog tima treba očekivati.

Međutim, većina analitičara smatra da političaru tako jake volje, samouverenom i impulsivnom kao što je Tramp, niko neće moći da nameće svoju liniju, sva glavna pitanja će rešavati on sam. Zato će okruženje ponovo izabranog predsednika, ko god se nalazio u njemu, najverovatnije igrati ulogu statista i rezervnih igrača.

Kremlj se za sada ne nada da će doći do uklanjanja problema u odnosima sa SAD posle dolaska na vlast administracije republikanca Donalda Trampa. O tome je govorio u razgovoru sa novinarima i pres-sekretar ruskog predsednika Dmitrij Peskov. Kada su ga pitali da li se Kremlj nada da će doći do rešavanja pitanja u vezi sa viznim ograničenjima za rusku delegaciju koja radi u sedištu UN u Njujorku, rekao je:

Prvo, za sada je rano govoriti o nadama. Drugo, kontakata za sada nije bilo. I to nije jedino pitanje koje možemo da postavimo američkoj strani. Broj pitanja koja ih iritiraju je toliki da bi bilo pogrešno u ovom trenutku izdvojiti samo jedno kao prioritetno“, rekao je Peskov.

A na pitanje kako generalno u Kremlju ocenjuju formiranje nove Trampove administracije, Peskov je odgovorio da to nije glavni prioritet vlasti. „Naravno da pratimo situaciju. Ali verujte, to nije naš glavni prioritet. Za sada je rano govoriti o bilo čemu u vezi sa tom temom.“

Scroll to Top