SADA-e protiv Evrope
Džo Bajden je konačno, na kraju mandata, odlučio da povede energetski rat

Sankcioni udar na Evropu

Nedavno je administracija odlazećeg američkog predsednika Džoa Bajdena najavila nove pristupe politici antiruskih sankcija. Sada, zbog same činjenice prošlog ili sadašnjeg rada s ruskim energetskim sektorom može biti kažnjeno bilo koje pravno lice, čak i ako ono nema direktnih veza sa zemljom pod sankcijama.

Kako navodi američko ministarstvo finansija, promene sankcione politike su pre svega usmerene na to da se smanje prihodi Rusije od izvoza nafte. „Ministar finansija, nakon konsultacija sa državnim sekretarom, doneo je rešenje u skladu sa uredbom predsednika 14024, koje omogucìava uvođenje sankcija bilo kojem licu za koje je ustanovljeno da radi ili je radilo u energetskom sektoru Ruske Federacije“, piše u izjavi ministarstva finansija SAD.

Piše: Ivan Poletajev

Tokom konferencije za novinare u Beloj kući, Džo Bajden je rekao da će sankcije, uvedene protiv celog energetskog kompleksa RF, „imati dubok uticaj na rast ruske ekonomije“. Pritom je priznao da će udar na ruski energetski kompleks dovesti do rasta cena benzina i u SAD, ali da će poskupljenje, uveravao je, biti neznatno.

U Bajdenovoj administraciji su shvatili da je sada pravi trenutak za uvođenje najstrožih sankcija protiv ruskog energetskog sektora. Na unutrašnjem američkom tržištu stvorena je povoljna situacija, povezana sa rastom obima proizvodnje i čak sa viškom energenata. Američki stratezi, koji žele da „kazne Rusiju zbog delovanja Vladimira Putina u Ukrajini“, ne kriju svoje dalekosežne planove. Na specijalnom brifingu, viskopozicionirani američki zvaničnici su rekli da „značajni novi aspekti ovog velikog paketa sankcija nisu samo u snižavanju prihoda Rusije, već i u uništavanju nejnih proizvodnih kapaciteta, kao i u stimulisanju uvoznika da traže alternativne izvore snabdevanja“.

Bajdenovi saradnici su ubeđeni da će „ove mere, zajedno sa nedavnim koracima za podršku Ukrajini, ostaviti narednoj administraciji značajne poluge za ostvarivanje pravednog i dugoročnog mira“. Nove sankcije, kako je rekao jedan od visokopozicioniranih saradnika „uspavanog Džoa“, nisu usmerene samo na naftni kompleks, već i na „proizvodnju i transport tečnog prirodnog gasa“.

U Vašingtonu smatraju da će rezultat ovih akcija biti taj da „Rusija svakog meseca gubi milijarde dolara“, jer restrikcije posebno utiču na velike igrače kao što su kompanije Gaspromnjeft i Sugrutnjeftegas.

Pod zabranu SAD potpadaju i: 183 tankera koji prevoze rusku naftu, dve osiguravajuće kompanije – Ingosstrah i Alfa-Strahovanie, trgovci, više od 30 naftnih kompanija koje se bave servisiranjem (npr. naftnih polja), uključujući „RN-Burenie“ i „Tehnologiji OFS“, predstavnike rukovodstva ministarstva energetike i privatnog energetskog sektora Rusije.

Nije trebalo dugo čekati reakcije na nove sankcije Bele kuće. Državna korporacija Rosatom je objavila saopštenje: „Uvođenje personalnih sankcija usmerenih protiv rukovodstva državne korporacije, samo ističu njihov neosnovan i nezakonit karakter.“ Kao što je poznato, danas je Rosatom svetski lider u izvozu nuklearnih energetskih tehnologija, „zato se sankcije doživljavaju kao element nelojalne konkurencije od strane neprijateljskih država“.

Odluku o uključivanju njihove imovine na spisak američkih sankcija, Gaspromnjeft takođe smatra neosnovanom i nelegitimnom. Ipak, neće uspeti da zastraše ovu kompaniju novim restrikcijama. „Od 2022. godine kompanija se već nalazi pod jednostranim stranim sankcijama, zato su mnoga slična ograničenja već uzeti u obzir u operativnim procesima“, objasnio je novinarima predstavnik Gaspromnjefta. Tako da će „kompanija nastaviti rad, čuvajući održivost biznisa“. Zahvaljujući već realizovanim projektima tehnološkog suvereniteta, stabilnost operativnih procesa i proizvodnih lanaca biće obezbeđena, što garantuje pouzdanost snabdevanja tržišta i potrošača.

Nikakva politička pozadina, posebno danas, kada su snage režima Zelenskog iz temelja potkopane, ne može prisiliti preduzecìa da se pomire sa predstojecìim gubicima.

Poslovna zajednica je zabrinuta što još jednom, pokušavajući da našteti Rusiji, SAD nanosi štetu celoj svetskoj energetici. U tekstovima stranih analitičara može se pročitati da će „uvođenje sankcija SAD jače udariti po Evropi nego po Rusiji“.

I uopšte, „američke sankcije nisu antiruske, nego antievropske“. Ali, Bajdenovu administraciju obuzetu osvetom Rusiji, to ne brine.

Na novi paket američkih sankcija protiv ruskog energetskog sektora, tržište je, prvi put za tri meseca, odgovorilo podizanjem cena Brent nafte iznad 80 dolara po barelu, a akcije kompanija Gaspromnjeft, Novateka i Lukojl porasle su, što Vašington nikako nije očekivao. Uzimajući to u obzir, investitori su postali zabrinuti zbog mogucìih poremecìaja u snabdevanju jeftinom ruskom naftom.

Analitičar mađarskog Centra za fundamentalna prava Zoltan Koškovič je na mreži X napisao: „Današnje Bajdenove sankcije imaju za cilj da izazovu rast cena energije za sve, uključujući i Amerikance.“ Uostalom, nafta reaguje rastom na jake mrazeve i snežne padavine u nekim regionima Evrope i SAD, posebno u Teksasu, gde se nalazi veliki broj postrojenja za proizvodnju nafte. Analitičari ne isključuju ove godine ponavljanje situacije iz februara 2021, kada su u toj, za američku energetiku ključnoj državi, zbog ogromnih mrazeva u većini rafinerija obustavili proizvodnju naftnih derivata.

Odlazeći političari, zaslepljeni mržnjom prema Rusiji, verovatno su zaboravili do čega je 2022. dovelo odbijanje zapadnih država da uvoze našu naftu, a zatim i naftne derivate. Zemlje G7 zabranile su osiguranje i prevoz morskim putem ove sirovine u druge delove sveta po ceni većoj od 60 dolara za barel, što je dovelo do pojave „flote iz senke“ (iz sive zone).

Mnoge međunarodne kompanije i privatni vlasnici tankera, smatrali su da je Zapad na duže vreme uveo svoja ograničenja i pozabavili su se transportom isključivo naftom pod sankcijama iz Rusije, Irana i Venecuele, zato što se pokazalo da je „sumnjivo poslovanje“ mnogo isplativije. Bez obzira što se za zaobilaženje sankcija plaća više.

Stratezi agresivne politike sankcija verovatno su zbaoravili i to kako su 2022, tek što su ruske kompanije počele da restruktuiraju trgovinske tokove, naši naftaši morali da privremeno smanje proizvodnju i izvoz sirovina. To je dovelo do naglog skoka cena nafte na 120 dolara za barel, što je za posledicu imalo rekordno poskupljenje benzina i u samoj SAD. A Rusija, čak i sa smanjenim izvozom i nudeći velike popuste novim kupcima, nastavila je da dobija isti nivo prihoda zbog toga što su cene vrtoglavo porasle. Upravo tada su SAD prvi put promenile filozofiju sankcija i uvele novu gornju granicu za cene, dajući nam mogućnost da i dalje izvozimo naftu, ali s minimalnim profitom. Međutim, kasnije ni ovo nije funkcionisalo.

Od tada se SAD plašila da uvede stroža ograničenja kada je reč o izvozu ruske nafte, uz određenu rezervu prateći sledeće restriktivne pakete, obezbeđujući odlaganje, pomerajući datume dogovora o zabrani, zabranjujući bankama da obrađuju ruska plaćanja i zatim ponovo prudužavajući licence za servisiranje dobavljača iz njima neprijateljskih zemalja. I sada je sve urađeno tako da stvori dodatne komplikacije za Rusiju i pritom ne uruši previše svetsko tržište.

Prema najpesimističkijim ocenama, januarske sankcije mogle bi da smanje ruski izvoz za 800.000 barela dnevno, ali kako smatraju analitičari, u realnosti će smanjenje biti mnogo manje.

Da, dobavljači ruske nafte suočiće se sa logističkim poteškoćama, moraće da traže nove trgovinske posrednike, ali trgovina će se ipak nastaviti. Neće biti zadat nikakav kritičan udarac našem energetskom kompleksu i našoj privredi.

Podrazumeva se da bilo kakava ograničenja ne donose ništa dobro nijednoj ekonomiji koja se nađe pod sankcijama. Blumberg je požurio da javi da je glavne kupce ruske nafte, Kini i Indiju, trenutna situacija iznenadila. Drugi strani mediji su poručili da su drugi pouzdani kupci ruskih energenata prinuđeni da hitno od njih odustanu. Da li je zaista tako? Malo je verovatno da bi nekome palo na pamet da raskine dugoročne obostrano korisne ugovore, ne dočekavši odluku novog predsednika SAD koji tek stupa na dužnost. Bilo je slučajeva kada su indijski i kineski kupci, pod izgovorm sankcija, smanjivali potrošnju ruske nafte, ali su potom ponovo povećavali potrošnju, na osnovu sezonske potražnje. Ali do naglog pada izvoza ruskih energenata nije došlo, iako su povećani popusti i premije za one koji su izrazili želju da posluju sa dobavljačima pod sankcijama.

I danas nema potrebe da se paniči. Od oko hiljadu tankera „flote iz senke“, koji prevoze našu naftu, na spisak sankcija dospelo je samo 180 brodova, a najveći dobavljači nisu pomenuti na listi američkog ministarstva finansija. Uzgred, našu kompaniju koja je nedavno potpisala najveći ugovor sa Indijom vredan 500.000 barela dnevno, ove sankcije nisu dotakle.

Iskustvo prethodnih godina pokazuje da ograničenje cena ne deluje tako kako je prvobitno zamišljeno. Biznis uvek nađe nove puteve da zaobiđe sankcije, iako će, kako smatraju analitičari, za kompanije to rezultirati povecìanim troškovima i smanjenom transparentnošcìu, a generalno, malo je verovatno da cìe sledecìa ograničenja uticati na obim izvoza nafte, iako mogu da pokvare raspoloženje energetskom biznisu.

Pres-sekretar predsednika RF Dmitrij Peskov objasnio je novinarima da će se, zbog sankcija, prirodno uspostavljene izvozne rute ruskih energenata malo promeniti, zato što se odmah pojavljuju alternativne varijante koje omogućavaju da se minimiziraju posledice sankcija.

A Fajnenšel tajms je napisao da u lobijima Evropske komisije caruje panika: Brisel je poručio ekspertima da analiziraju svaki red Bajdenovih uredbi, kako bi pokušali da predvide koje od njih Donald Tramp može prvo da poništi. EU se najviše od svega plaši da će Tramp oslabiti antiruske sankcije. Međutim, takvu varijantu razvoja događaja dopuštaju i naši i strani analitičari. Pre svega, radi se o sekundarnim sankcijama koje su usmerene protiv trećih zemalja, kompanija ili fizičkih lica, koji, po mišljenju američkih demokrata, pomažu Moskvi da zaobiđe glavne sankcije ili vrše s njom zabranjene transakcije. Tramp u potpunosti može da poništi manja ograničenja, na primer da odobri isporuke naše nafte i gasa u SAD ili da pojednostavi trgovinu civilnom opremom, što je korisno za same Amerikance. Ali čak ni Tramp neće radikalno promeniti ekonomski pritisak. Kongres može da ograniči delovanje predsednika, zadržavajući rigidnost opšte politike SAD prema Rusiji.

U saopštenju našeg ministarstva spoljnih poslova povodom novih sankcija kaže se da „bez obzira na konvulzije u Beloj kući i intrige rusofobskog lobija na Zapadu, koji pokušava da gurne svetsku energetiku u „hibridni rat“ koji je SAD povela protiv Rusije, naša zemlja je bila i biće ključni i pouzdan igrač na globalnom tržištu goriva“.

Kako je primetio predsednik Vladimir Putin, glavni cilj SAD i njihovih saveznika je da se pogorša život miliona ljudi. Ipak, Rusija će se izboriti s tim pritiskom, a na samom Zapadu su više puta priznali da su uvedene sankcije neefikasne.

Vodeći štampani mediji Starog i Novog sveta pokušavaju da prenesu podstrekačima rusofobne politike da „pokušaj Amerikanaca da organizuju globalnu energetsku ucenu predstavlja objavu ekonomskog (i ne samo ekonomskog) rata i Rusiji i celom svetu“. Zato je za one koji žele da izgrade suverenu ekonomiju važno da se „ne savijaju pod pritiskom pseudohegemona“, a za sve zajedno da mu se suprotstave uz pomoć BIRKS-a, Evroazisjskog ekonomskog saveza i drugih nezavisnih organizacija koje okupljaju većinu svetskog stanovništva. Samo tako je moguće izgraditi novi, slobodni, multipolarni svet, koji će odrediti budućnost čovečanstva.

Scroll to Top