Grobnica odlazećeg režima: diktator u živom blatu sopstvene građevinske megalomanije
SKOK U PROVALIJU 2027
Građevinski, infrastrukturni i drugi veliki, „kapitalni“ poslovi u kojima je režim Aleksandra Vučića pokušao da nađe teren za pljačku nezapamćenih razmera, ubrzano ga ukopavaju, ruše i uništavaju. Mnogo brže od opštenarodne pobune koja takođe deluje pogubno za njegovu diktaturu. Naime, haos koji je krenuo da ruši taj režim, iznutra i spolja, širi se progresivno zbog zastoja njegovih faraonskih „projekata“, kojima se kraj ne vidi, a ne vidi se više ni novac kojim to ludilo može da se održava. I tu je, ubrzo i kraj jedne crne epohe, samovlašća jedne bolesne i u svakom smislu pogrešne osobe, koja je već zadužila sledeće generacije građana Srbije toliko, da je za još nerođene „obezbedio“ dužničko ropstvo. Prema najnovijim podacima Svetske banke, Vučić je Srbiju doveo do toga da u January 2025. godine duguje preko 100 milijardi evra, sa tendencijom da na kraju 2026. godine taj dug pređe 130 milijardi evra, tvrdi pomoćnik glavnog urednika Nikola Vlahović, koji je prenebegao činjenicu da je u Srbiji već zakazan generalni štrajk…
Nikola Vlahović
Slavni nobelovac Ivo Andrić, zapisao je pred kraj života jednu svoju misao: „…Na kraju, svako je žrtva svoje pasije“.
Da je ikada pročitao i razumeo ovu oporu, gorku rečenicu, možda bi odlazeći srpski diktator svoju „pasiju“ sveo u razumne i realne okvire. Ali, kako je reč o osobi čija bolesna sujeta, još bolesnije ambicije, kompleksi i megalomanija u njemu imaju snagu vasione, onda ni to ne bi pomoglo. To je čovek koji čuje i vidi samo sebe. U skoroj budućnosti biće dovoljno „u krugu sebe“, u malom prostoru sa četiri zida. Tada će možda spoznati realnost.
Tokom 2023. godine, kad je na dnevnom redu Skupštine Srbije bilo izglasavanje zakona o energetici, o železnici, ozakonjenju objekata, o olakšanom zapošljavanju stranaca i dobijanja srpskog državljanstva, te zakona o stambenoj izgradnji za Vučićeve „specijalce“ i kao i usvajanje („aklamacijoim“) desetina zajmova od stranih banaka i fondova u vrednosti od preko milijardu evra, diktatoru sigurno nije palo na pamet da tim činom kopa grob sopstvenom režimu.
A, na spisku je bio još i Zakon o planiranju i izgradnji kojim je omogućio svojim „poslovnim prijateljima“ da dobiju na poklon najekskluzivnije gradsko građevinsko zemljište.
Plan o uvođenju konverzije prava na zemljište (ali besplatno, bez nadoknade) takođe je specijalno za njih realizovan čime su Srbija i njeni građani ostali bez milijarde evra priliva u budžetu.
Ovaj kriminalno-zaverenički plan otimanja državne imovine od građana Srbije usvojen je na sednici Vlade Srbije 5. Maja 2023. godine, a to je važno znati jer u pitanju bio prvi od tri dana žalosti zbog masovnog ubistva u beogradskoj školi „Vladislav Ribnikar“. Tako je Vučićev režim „obeležio“ taj dan… O tome su on lično i njegova Vlada razmišljali nakon užasnog masakra. Tog istog dana ponovo se uvodi nasilna eksproprijacija, zbog čega su građani nedeljama protestovali i blokirali puteve Srbije, ali ga ništa nije zaustavilo da vrši brutalnu, boljševičku konfiskacija privatnog građevinskog zemljišta, jer njegov „zakon“ kaže da „za potrebe izgradnje linijske infrastrukture objekata za koji je utvrđeno da je od posebnog značaja za Republiku Srbiju naknada za eksproprijaciju se određuje kao za poljoprivredno zemljište, odnosno šumu ili šumsko zemljište“. Ovakvo otimanje zemiljišta od građana je na taj način biti proglašeni za javni interes. Uzgred, izglasan je i kriminalni zakon koji je zvršiteljima dao mogućnost da utvrđuju vlasništvo građana nad svojom nekretninom.
Ali, uprkos svemu tome, Vučićev režim se u 2025. godini nalazi u bezizlaznoj situaciji, a o tome najbolje govori i podatak da u Srbiji ima gotovo 50.000 nezavršenih stambenih i poslovnih zgrada, a on uporno produžava rok za njihov završetak. Dao je rok da to bude „gotovo“ maja meseca 2025. godine, pa će navodno, ko do tada ne privede posao kraju, plaćati porez na imovinu kao da je objekat završen. Jasno je da je u pitanju obična laž. Još jedna od mnogih koje je izgovorio.
Njegov kriminal ni režim je u još jednom probelu: sve teže naći lokaciju za gradnju. U isto vreme, veliki je broj napuštenih gradilišta. Jedno takvo u centru Beograda, na mestu nekadašnjeg parka, već 40 godina čeka stanare. Ta prazna i oronula stoji i zgrada na Terazijama. Njena vrednost je procenjena na desetak miliona evra.
Opskurne organizacije NALED (u ovom slučaju njena „jedinica za imovinu„, službeni naziv tog „sektora“) koja očito upravlja svim ministarstvima u svakoj Vučićevoj vladi, tvrdila je da država treba da promeni poresku politiku, da primeni „progresivno oporezivanje“, te da je to model koji postoji u zapadnim zemljama. Kao da je Srbija demokratija sa visokom srednjom klasom pa im se može da uvedu takvo nešto.
Navodno se „žale“ javnosti ti nepoznati ljudi iz sive zone vlasti, da lokalna samouprava nije u prilici da naplati stotine hiljada evra poreza na imovinu. A, kako bi i mogla, kad je u pitanju imovina Vučićeve „nove klase“, prostačke, primitivne, bahate, kojoj niko ne sme ni da priđe blizu. Preko 500 velikih gradilišta i skoro pola miliona napuštenih kvadrata, to je slika njegovih poslovnih fantazija, zapravo slika razbojničkih poslova u najvećoj praoinici novca na evropskom kontinentu.
Velika grobnica Vučićevog režima zove se Expo 2027, za koju tvrdi da je samo jedan od elementa programa razvoja pod nazivom „Skok u budućnost – Srbija 2027″ koji je on lično „predstavio“ javnosti, ne znajući da upravo opisuje svoj skok u provaliju. I to ne 2027. nego znatno brže. Naime, ceo program razvoja „Skok u budućnost – Srbija 2027″, u početku je procenjen na 18 milikjardi evra, a danas je to već jedna trostruko veća cifra.
Dana 8. oktobar prošle, 2024. godine, tadašnja direktorka „Infrastrukture železnice Srbije“ Jelena Tanasković, govorila je da se privode kraju radovi na brzoj deonici Novi Sad-Subotica, te da je svečano otvaranje zakazano je za 24. novembar i da su svi radovi su gotovo privedeni kraju. Jer, samozvanom „Vođi“ se jako žurilo da pokaže kako je „on lično“ taj koji „pokreće stvari“.
Govorio je „Ovo je najveći železnički infrastrukturni projekat u poslednjih 50 godina. Brza pruga će značajno promeniti naše živote, pogotovo kada sledeće godine bude omogućeno putovanje od Beograda do Budimpešte za samo 2 sata i 40 minuta. To otvara mnoge mogućnosti što se tiče putovanja, jer Budimpešta je povezana železničkom mrežom sa čitavom zapadnom Evropom“.
Zlosrećna Jelena Tanasković je tada izgovorila nešto što daje novo svetlo da Vučićeve laži. Rekla je doslovno: „Najveći izazov je bio očuvati autentičnost stanica u Subotici i Novom Sadu. Nadam se da ćete prikazati slike koje sam vam donela i poslala. One najbolje govore o tome kako je to izgledalo pre, a kako danas. Za nove stanice, koje su potpuno moderne i odgovaraju ovom vremenu, trudili smo se da zadržimo autentičnost starih stanica“.
Danas Jelena Tanasković razmišlja kako da se brani. Optužba je teška, najteža…U međuvremenu je jasno označila Aleksandra Vučića kao „vrhovnog“ koji je izdavao naređenja sada već bivšem ministru Vesiću, a ovaj njoj.
Na početku svog podaničkog mandata, predsednik Vlade Srbije Miloš Vučević rekao je da je izgradnja infrastrukture kičma razvoja svake zemlje i da je Srbija mnogo napredovala u toj oblasti, kao i da će nova vlada nastaviti da ulaže u razvoj drumske, vodne, železničke i vodne infrastrukture.
Dodao je takođe i to da će „Srbija u narednim četiri godine biti veliko gradilište. Ekspanzija građevinske industrije je u protekloj deceniji nešto na šta treba posebno da budemo ponosni. Dok većina zemalja koje su članice EU beleži pad u sektoru građevinarstva, u Srbiji ovaj sektor beleži rast. Prošle godine u Srbiji je vrednost građevinskih radova bila veća za 11,2 odsto u odnosu na godinu ranije“. Ako je ovo bila definicija konačnog izgleda nadgrobnom spomenika Vučićevo m režimu, zvuči vrlo suvoparno i jeftino. A, realna cena se meri u desetinama milijardi evra.
Ali, kako izgleda kad vlastodržac sam upravlja sudovima, tužilaštvima, policijom, videlo se i kad je tužiteljka Višeg suda u Beogradu Bojana Savović naložila hapšenje šest lica osumnjičenih da su oštetili Javno preduzeće „Elektroprivreda Srbije“ za 7,5 miliona dolara. Viši javni tužilac Nenad Stefanović je momentalno predmet oduzeo tužiteljki Savović, a da bi se na vreme obezbedio i tužiteljki Jasmini Paunović koja je radila na drugom kraku istog slučaja – pranju novca. Ali, to je bio tek vrh ledenog brega jer se smenjene tužiteljke nisu bavile činjenicom da je na kriminalan način i sa jednoim kriminalnom firmom sklopljeno još 103 ugovora sa državnim organima i preduzećima vrednim više od 130 miliona evra. Ipak, dovoljno je bilo i to što su već samo jednim poslom (izgradnjom industrijskog koloseka dužine 21,5 kilometara kojim bi se termoelektrana Kostolac B i Površinski kop Drmno povezali sa državnom železnicom), pokazale o čemu se ovde radi i kako je Vučić pretvorio državu u svoje lično preduzeće. Naravno, mafijaško. U pomenutom slučaju, „posao“ je uknjižen i naplaćen kao završen, a i dalje nedostaje više kilometara pruge. Svi AV „projekti“ su takvi.
A, nešto i prošlost govori, kako se nekada davno radilo i ozbiljno projektovalo. Recimo, Vojvođani znaju da je 1907. godine Sombor bio najveće železničko čvorište u Evropi posle Pariza sa čak 7 (sedam) železničkih pravaca! Gde su ti pravci danas? Sombor koji je bio takoreći glavni grad Bačke i Baranje, kulturni, obrazovni i privredni centar danas je provincija. Novi Sad, Vučićev i Vučevićev „karakazan“ služi kao praoinica nivca.
Najgušću železnicu infrastrukturu u Vojvodini izgradila je Austrougarska monarhija. Sistem kanala u Vojvodini izgradila je, takođe. Danas magistralna pruga od Pančeva do Subotice ne može da zadovolji potrebe privrede i građana jer je u katastrofalnom stanju – urađena u 19. veku.
Poslednji put ta pruga remontovana je 1935. godine. U vrlo lošem stanju je i pruga između Zrenjanina i Novog Sada. Vojvodina je u 19. veku imala najgušću železničku mrežu u Evropi, devet kilometara pruge na hiljadu stanovnika. Danas potpuno novi vozovi, kupljeni ruskim kreditom, neće moći da saobraćaju našim prugama jer nema ko da ih modernizuje. Rusi su pokušali ali nisu imali nameru da troše vreme na Vučićevu birokratiji i „podmetanje podizvođača“, njegovih, naravno.
Vučićeva grobnica biće i energetika, jer nema više gasa iz Azerbejdžana, a ruski NIS je pod američkim sankcijama. Njegovu kriminalnu tvorevinu polako napuštaju i velike evropske lkompanije, poput „Benetona“. Kad takva imena odlaze, to je signal i drugima da to urade.
Išao je diktator zbog svega što ga je snašlo, na Hilandar, nije tamo znao ni da se prekrsti, ni pomoli, novac za prilog crkvi dao mu je iz svog džepa jedan pratilac, a u samoj crkvi ga je glasno i oštro opomenuo jedan monah da ne dira rukama jednu osveštanu ikonu, i to se proširilo kao požar, internetom.
Krajem aprila 2024., sad već bivši ministar građevinarstva i infrastrukture Goran Vesić hvalio se kako su radovi na izgradnji beogradskog metroa uveliko u toku, da Makiškom polju teče nasipanje terena koje će biti završeno „već u u junu, dakle šest meseci ranije, nakon čega kreće izgradnja depoa“.
Govorio je ovaj Vučićev klovn tokom 2025. i 2026. godine da će se graditi stanice stanice na trasi prve linije metroa „a za one koje se grade naredene godine već na jesen počinju pripremni radovi“, da su naručene su dve „krtice“, odnosno, TMB mašine koje pod zemljom kopaju tunel i da 2026. godine one počinju sa radom, da je izgradnja beogradskog metroa najveći infastrukturni projekat u istoriji Srbije i zato se potpuno vodi, nadgleda i finansira od strane Vlade Republike Srbije (čitaj: Vičića lično).
Grad Beograd sa preko dva miliona stanovnika, zbog ovoga što je Vesić govorio, nikada se u već opasnosti nije nalazio. Bude li tu gradnju vodio ovaj režim, nije isključena potpuna paraliza i urušavanje čitavih delova trase kojom navodni metro treba da prođe.
Procena je da će prve dve linije koštati oko 4.4 milijardi evra, ali tačan iznos tek treba da se utvrdi. Jer, nikada izgradnja pomenutog metroa u Beogradu nije ni ugovarana, pa niko nikada nije ni imao cenu. A, neće biti manja od 10 milijardi dolara u konačnom zbiru.
Vučićevi ministri (i on sam), javno su se hvalili kako će 2027. Godine prosečna plata u Srbiji iznositi 1.400 evra, te da „neće biti ni metar regionalnih i lokalnih puteva koji nisu rekonstruisani“. Sve je to rezultat uspešne i mudre politike koju vodi predsednika Aleksandar Vučić, govorio je njegov grešni poslušnik Goran Vesić. Uzalud, „šef“ ga je smenio i „odstranio“, ali ga je i zaštitio od dugogodišnje robije (za sada). Odmah mu se verni podanik zahvalio rečima da je „ključno da na narednim izborima u Beogradu da pobedi lista „Aleksandar Vučić – Beograd sutra“ i da grad i Republika nastave zajedno“.
Grobnicu u Vučićevoj piramidi čine i poslovi „prijatelje Sija“, sa kompanijom „Power China“ među kojima se ističe projektovanje i izgradnje pomenutog metroa, stanice na Makišu, sa početkom u ovoj 2025. godini
Ali, kineske kompanije imaju više ciljeva u Srbiji. Svi zajedno čine projekat „naplate“ na svakom koraku. Nedavno su pronašli ogromne reserve zlata u jugozapadnoj Srbiji. Vučić se odmah oglasio: „To je ogromno nalazište. Oni koji su otkrili, naveli su širu lokaciju, ali polako. Rudarstvo je kod nas ubijano decenijama, zamalo da zatvorimo Bor. Đinđić i Koštunica su nudili ljudima kikiriki i proizvodnju nameštaja“…
Hvalio se da mrtvi Bor danas dobro živi, zahvaljujući „Ziđinu“, i da ljudi odlaze u Bor i Majdanpek, kao da su metropole.
Evropska komisija preko Evropskog tužilaštva ispratila je potrpošnju takozvanoig „granta“ vrednig oko 600 miliona evra za rekonstrukciju pruge Beograd – Niš i rekonstrukciji pruge Niš – Dimitrovgrada, te izgradnji železničke obilaznice oko Niša. Ko se tu „ugradio“, ko je šta pokrao, tek će se čuti, a pljačka nije mala, ka oni taj „grant“ od pola milijarde evra.
Još jedna Vučićeva „pasija“, opsesija, fudblaski stadioni, odneli sui z biudžeta preko 100 miliona evra. Za sad. Stadioni u Leskovcu, Zaječaru i Loznici, rekonstrukcije stadiona Novi Sad, Lučani, Kruševac, Novi Pazar, Ivanjica, Surdulica, Kragujevac i Niš…A, prema standardima UEFA, nijedan ne odgovara!
I Crna Gora već godinama muči s rekonstrukcijom glavne pruge od Bara do granice sa Srbijom. Železnička infrastruktura raspisuje tendere koji zbog nezainteresovanosti redovno propadaju. A bez rekonstrukcije dela kroz Srbiju, koji je u daleko gorem stanju od dela pruge u Crnoj Gori, bilo kakva rekonstrukcija crnogorske pruge ima smisla samo kao održavanje da manje propada. Pruga ne može biti ni blizu isplativosti bez Srbije. A, do granice sa Crnom Gorom ostalo je još 220 k pilometara podeljenih u osam deonica. Jula 2018. tadašnja potpredsednica Vlade Srbije i ministarka građevinarstva i saobraćaja Zorana Mihajlović potpisala je u Podgorici s ministrom saobraćaja Crne Gore nekakav Memorandum o razumevanju i saradnji na realizaciji infrastrukturnih projekata između vlada Crne Gore i Srbije. Od tog Memoranduma do sada nije bilo nikakve koristi. Vučićevoj diktaturi je važnije da finansira lažnog „vojvodu“ Mandića, kočničara pregovora Crne Gore sa EU, a za interese Vučićevih „krupnih igrača“, multimilionera-tajkuna, koji odlično žive u „bratskom plemenu“ kriminalne provinijencije.
U 2025. godinu Srbija ulazi sa 1.200 pustih sela i skoro 50.000 napuštenih seoskih kuća. Stočni fond u Srbiji sveden je na najniži u istoriji, dotrajale su poljoprivredne mašine, većina ih je jugoslovenske proizvodnje iz prošlog veka, poljoprivrednik dobija uvredljivo niske subvencija, koje ostaju mahom neisplaćene, seoska putna infrastruktura je u očajnom stanju ma u kom pravcu u Srbiji da se pođe. Makadamski putevi, zimi neočišćeni i okovani ledom, nasute kozje staze, dotrajali asfalt pun rupa, ružna su svakodnevica seoskog stanovništva u Srbiji.
Sa druge „tačke gledišta“, iz Beograda, iz Vlade Srbije, potpuno ogrezla u kriminalu, Vučićeva dvorska luda Ana Brnabić govori o „digitalizaciji srpskog sela“, u kome će navodno svaka kuća, pa verovatno i one napuštene, dobiti internet, dok se pomenuti „Vođa“ hvali da će Srbija dobiti konekciju sa satelitima Ilona Maska koji će omogućiti internet „na svakoj tački države“. Ali, na kaže da će priklučenje na „nebeski internet“ koštati 500 evra po glavi korisnika, plus 100 evra mesečne pretplate. KO je zaboravio kako je MIloševićev „poslovi čovek“ Bogoljub Karić prodavao prve mobilne telefoine veličine cigle, po ceni od 4000 ondašnjih nemačkih maraka? Da li je zaista došao trenutak da Srbija konačno skine sa sebe jaram, skoro četiri decenije besomučne propaganda, nasilja i pljačke jednog režima u raznim oblicima i kostimima? Čitav region čeka da se „razdani“ i razvedri nad Beogradom, da se progovori jezikom mira i zajedništva. Jer, reč izgovorena sa tog grebena nad Savom i Dunavom i dalje ima snagu Pijemonta. Pale bi tada i sve one retrogradne, takođe kriminalne vlade u „komšiluku“.
A1.
U bespuću, na istoku-ko je prevario „srpske radikale“
U šta još uvek jedan deo Srbije veruje? Da li „radikalska“ Srbija veruje Vučiću? Znaju li koliko su prevareni, obmanuti? Znaju li da je Vučić proizvod angloameričkih služi, a Vojislav Šešelj recidiv jednog prošlog vremena?
Dana 12. decembra 2023. godine, u Leskovcu, na konferenciji za medije izvesni Dušan Stanojević, očito naivni „vernik“ Srpske radikalne stranke rekao je da njihovi aktivisti svakodnevno predstavljaju građanima Srbije svoj ekonomski, politički i socijalni program, pa je između ostalog kazao: „Smatramo da Srbija treba da bude prva evropska zemlja koja se pridružuje BRIKS-u, savezništvu Rusije i Kine, savezništvu 21. veka. Nećemo da budemo ničije sluge – nikoga iz Brisela, iz Vašingtona, iz zapadnih ambasada u Beogradu. Nećemo ultimatume, nećemo njihove planove, nećemo diktat – hoćemo srpsko Kosovo i Metohiju.
Mi srpski radikali uradićemo sve da u ovom vremenu globalizma, američke hegemonije i novog svetskog poretka zaštitimo sve ono što nas definiše kao narod i naciju: našu ćirilicu, našu istoriju, našu tradiciju, našu crkvu i naš put u budućnost i nećemo dati da bilo ko to prekraja, da bilo ko to ukida i da bilo ko vodi bitku protiv našeg identiteta. Evropska unija posmatra Srbiju kao resurs, kao svoju periferiju i zahteva od Srbije da prizna nezavisno Kosovo i pomiri se sa otimanjem svoje teritorije. Evropska unija hoće da okrene Srbiju protiv Rusije i da nas odvoji od najvažnijeg saveznika. Srpski radikali u Narodnoj skupštini Republike Srbije garancija su da će Srbija sačuvati svoj suverenitet i teritorijalni integritet i Kosovo i Metohiju u sastavu Srbije. Uveravam vas da ćemo u budućem sazivu Narodne skupštine predstavljati glas naroda u odbrani nacionalnih interesa i predstavljanju autentične nacionalne politike.“