Ucenjena Amerika
Vitni Veb: Kako sarađuju obaveštajne službe i mafijaški klanovi (15)
Smrt opasnog svedoka
Autorka knjige „One Nation Under Blackmail“ („Jedna nacija pod ucenom“), Vitni Veb otkriva duboki podzemni svet u kome se prepliću obaveštajne službe, organizovani kriminal i uticajni pojedinci iz državnih institucija, bankarskog sistema, najuticajnijih medija i advokatskih kancelarija, pa i iz najbogatijih američkih porodica. Na više od hiljadu stranica, autorka dokazuje da slučaj Džefrija Epštajna, uhapšenog i usmrćenog kreatora pedofilskog sistema, nije izolovan incident, nego primer koji otkriva načine na koje obaveštajne službe već 90 godina prikupljaju kompromitujuće informacije, kojima ucenjuju uticajne pojedince i grupe. Vud opisuje konkretne obaveštajne operacije, u koje su uključeni mafijaški klanovi, tajna društva, finansijske institucije i vlade. Ona nudi dokaze postojanja sistema u kome su „novac i moć jači od pravde i zakona“.
Magazin Tabloid će u nekoliko nastavaka objaviti najinteresantnije delove knjige „One Nation Under Blackmail“.
Vitni Veb
Pored otkrića o Epštajnovim vezama sa američkim i izraelskim obaveštajnim službama, kao i o odnosu sa britanskim princom Endrjuom, demistifikovano je poreklo njegovih kontakata sa suosnivačem Majkrosofta, milijarderom Bilom Gejtsom.
Najdžel Roser je 2001. godine objavio tekst u Ivning Standardu, u kome je Epštajna predstavio kao „izuzetno moćnog investitora i građevinskog magnata“, koji je mnogo miliona dolara zaradio zahvaljujući poslovnim vezama sa ljudima poput Bila Gejtsa, Donalda Trampa i milijardera iz Ohaja, Leslija Veksnera. Niko od njih nije demantovao navode iz teksta o svojim poslovnim odnosima sa Epštajnom, ali Gejts je pokušao da ostalim medijima nametne uverenje da su se njih dvojica upoznali deset godina kasnije, tek 2011. Osim tog teksta, postoji iskaz Marije Farmer, koja je bila zaposlena kod Epštajna 1995. godine, u kome je ona na sudu izjavila da se seća kako je Epštajn o Gejtsu govorio kao o bliskom prijatelju, koji posećuje njegovu njujoršku rezidenciju.
I pre objavljivanja članka u Ivning Standardu, Gejtsova kompanija Majkrosoft, koju je on tada vodio, već je imala dokumentovanu poslovnu vezu sa sestrama Gislejn Maksvel, najbližom Epštajnovom saradnicom. Štaviše, o čudnoj prirodi Gejtsovih odnosa sa Izabel Maksvel, koja je bila uključena u skandal sa izraelskom obaveštajnom službom i špijunskim softverom Promis, britanski Gardijan je pisao 2000. godine.
Bliznakinje Kristin i Izabel Maksvel, ćerke medijskog magnata Roberta Maksvela, zajedno sa svojim muževima 1992. godine osnovale su Mek Kinli grupu. U toj kompaniji je značajan udeo imala i Gislejn, koja je diskretno gradila poslovno carstvo, kakvo je imao njen pokojni otac. Mediji su izveštavali da je Gislejn Maksvel „tajnovita do tačke paranoje“ i da su njeni poslovi „duboko misteriozni“.
Kompanija Mek Kinli je postala poznata po internet programu „Magelan internet direktorijum“, koji su koristile velike korporacije poput AT&T, Time Warner, IBM, Netcom i Majkrosoft. Saradnju Majkrosofta i Mek Kinlija ugovorili su Gejts i Izabel Maksvel. Međutim, prvi internet pretraživač MSN nije prošao na tržištu, pa je i Mek Kinli propao na berzi, što je izazvalo sukob između Izabelinog muža i njene sestre Kristin. Na kraju, Izabel je kompaniju prodala AskJeeves-u za 18 miliona dolara.
I posle propasti Mek Kinli grupe, Izabela Maksvel i Bil Gejts nastavili su da razvijaju poslovne i privatne odnose. Izabela je postala predsednica izraelske tehnološke kompanije Comm Touch (sada poznate pod nazivom Cyren), koje je finansiranje bilo povezano sa pojedincima i grupama umešanim u aferu Džonatana Polarda o nuklearnoj špijunaži. U aferi su učestvovali Džefri Epštajn i njegov saradnik Ehud Barak, bivši premijer Izraela, pa i Hilari Klinton. Kompanija CommTouc je od svog osnivanja bila nesposobna da obezbedi bilo kakve značajne poslove, veći profit i mogućnost da se proširi iznad nivoa od 25 zaposlenih. Ipak, izraelska vlada je direktnim grantovima i preko svog fonda za rizična ulaganja i kompanije Gemini Israel Ventures svake godine upumpavala milione dolara u nju. Jasno je da ulaganje tolikih suma novca u neprofitabilnu firmu nije bilo motivisano profitom, nego nekim drugim interesom.
Ubrzo nakon što je postala predsednica CommTouch-a, Izabel Maksvel je počela da koristi veze sa istaknutim ličnostima u Silikonskoj dolini, pa je napravila partnerstva sa Sun Microsystems-om, Ciscom, Nippon Telephone i Telegraph-om. U „otvaranju pravih vrata“ pomogli su joj suosnivači Majkrosofta Bil Gejts i Pol Alen, koji su stavili CommTouch na poslovnu mapu Amerike. Alen je u julu 1999. godine investirao u CommTouch, čija vrednost je procenjena na 150 miliona dolara, iako je beležila godišnje gubitke od oko četiri miliona dolara. Posle Alenove investicije, za samo nekoliko nedelja vrednost kompanije je na berzama porasla na 230 miliona dolara.
Alen je kasnije postao član elitne onlajn zajednice, osnovane 2004. godine, pod nazivom „Mali svet“. Osim Epštajna, u toj grupi milijardera nalazile su se ličnosti poput Lin Forester de Rotšild, Naomi Kembel i Petrina Kašogi, ćerka Adnana Kašogija. „Malim svetom“ je upravljao Harvi Vajnštajn, Epštajnov poslovni partner. Pol Alen je bio u bliskim odnosima sa Epštajnovom saradnicom Nikol Junkerman, koja je bila optužena za ucenjivanje američkih senatora 2002. godine. I nakon tog skandala, Junkerman je nastavila da napreduje. Postavljena je u upravni odbor izraelske tehnološke kompanije povezane sa obaveštajnim službama, koju su finansirali Epštajn i Ehud Barak.
Tri meseca nakon Alenovih investicija, CommTouch je sklopio veliki ugovor sa Majkrosoftom. U posao se uključio i multimilioner Ričard Sorkin, koji je pažnju javnosti privukao kao prvi izvršni direktor ZIP2, prve kompanije Ilona Maska. Na zahtev Izabel Maksvel, u CommTouch je investirao i Bil Gejts.
– Gejts mora da potroši 375 miliona dolara godišnje da bi zadržao status privatnog lica oslobođenog poreza. Investiranjem u CommTouch, ja sam mu pomogla u tome – rekla je Izabel Maksvel u intervjuu za Gardijan.
S obzirom na to da bogati pojedinci, kakav je Gejts, ne mogu imati „status oslobođenog poreza“, investicija u CommTouch verovatno nije stigla sa Gejtsovih privatnih računa, nego iz Fondacije Bila i Melinde Gejts.
Poslovni ugovori sa Majkrosoftom i drugim tehnološkim gigantima nisu zaustavili pad CommTouch-a. Godišnji gubici su se, sa četiri, povećali na 24 miliona dolara. Taj trend je nastavljen i nakon 2001, kad je Izabel formalno napustila kompaniju. Do 2006, CommTouch je imao preko 170 miliona dolara duga. Međutim, ta firma i danas, pod nazivom Cyren, radi u senci Majkrosofta, Gugla, Intela, MekAfija i Dela. U rukovodećim strukturama neuspešne kompanije i nalazili su se ljudi koje je okupila Izabel Maksvel: Jair Rabin, sin bivšeg izraelskog premijera Jicaka Rabina, kao i Hemi Peres, sin drugog izraelskog premijera Šimona Peresa, pa i Tamir Pardo i Dejvid Kimče, dvojica bivših direktora Mosada. Izabel je proglašena za „pionira tehnologije“ Svetskog ekonomskog foruma i „ključnu ličnost“ u Izraelskoj mreži za preduzetništvo (IVN), koja deluje u partnerstvu sa Fondacijom Edmonda de Rotšilda.
Osim Izabel Maksvel i CommTouch-a, još jedan trag otkriva poslovne veze Džefrija Epštajna i Bila Gejtsa. Taj trag vuče prema Natanu Mirvoldu, koji je još 1980-ih sarađivao sa Gejtsom, a 1996. godine je postao bio prvi glavni tehnološki direktor Majkrosofta. U to vreme, Mirvold je bio najbliži savetnik Gejtsa, pa čak i koautor njegove knjige „Put napred“, koja je pokušala da objasni kako će nove tehnologije uticati na život u decenijama koje dolaze. Dokazano je da je Mirvold putovao Epštajnovim avionom „Lolita Ekspres“, zajedno sa Alanom Deršovicem iz Dženeral Motorsa i Gislejn Maksvel. Mirvold je sa Epštajnom putovao u Rusiju, u Sarov, gde se nalazi Ruski federalni istraživački nuklearni centar.
Mirvold i Epštajn su očigledno imali više zajedničkih aktivnosti od interesovanja za ruska postsovjetska naučna dostignuća. Magazin Vaniti Fer je naveo u izveštaju o Majkrosoftovoj saradnji sa Epštajnovom kompanijom Intelektual Venčers da se u njenim kancelarijama nalaze „mlade devojke“, koje su opisane kao „ruski modeli“.
Izvor blizak Mirvoldu, a koga je citirao Vaniti Fer, tvrdio je da izvršni direktor Majkrosofta nije skrivao informacije o druženju sa Epštajnom, pozajmljivanju njegovog aviona i boravcima u njegovim rezidencijama na Floridi i u Njujorku. Vaniti Fer je takođe napomenuo da je Mirvold optužen za seks sa maloletnicama, kojima je Epštajn trgovao. Njegovo ime se u sudskim spisima nalazi uz visoke zvaničnike iz administracije Bila Klintona, Džordža Mičela i Bila Ričardsona.
Pored toga, Mirvoldova koleginica iz Majkrosofta kasnije je uspostavila bliske veze sa Epštajnom. Linda Stoun, koja je bila najbliža saradnica Mirvolda, da bi kasnije postala potpredsednica Majkrosofta, upoznala je Epštajna sa Džoijem Itom iz MIT Media Labratorije, i to nakon prvog Epštajnovog hapšenja. „On ima mračnu prošlost, ali Linda me uverila da je sjajan tip“, rekao je Ito. U Epštajnovoj „crnoj svesci“ nalazi se nekoliko brojeva telefona Stoun, a njen „kontakt za hitne slučajeve“ bila je Keli Bovino, bivša manekenka i Epštajnova saučesnica u seks trafikingu. Nakon Epštajnovog hapšenja 2019. godine, ispostavilo se da je upravo on urgirao kod Bila Gejtsa da donisa dva miliona dolara MIT Media Laboratoriji.
Epštajn je u elitne akademske krugove Amerike ušao preko Edž Grupe, ekskluzivne organizacije intelektualaca, koji imaju misiju da „redefinišu ko smo i šta smo, mi ljudi“. Grupu je osnovao Džon Brokman, koji sebe opisuje kao „kulturnog impresarija i književnog agenta“. Na Edžovom sajtu se navodi da se u toj grupi nalaze naučnici i drugi mislioci koji „zauzimaju mesto tradicionalnog intelektualca, koji čini vidljivijim dublje značenje našeg života i redefiniše šta smo i ko smo“, kao i onih „koji imaju ogroman uticaj na nastajuću komunikacionu revoluciju koja raste zajedno sa internetom“. Brokman je tvrdio da se u njegovoj „eliti“ nalaze ljudi čiji izbor je „zasnovan na meritokratiji“. Međutim, validnost Edžove meritokratije je diskutabilna s obzirom na Epštajnovo dugogodišnje prisustvo u toj zajednici.
Brokman i Epštajn su povezani i preko obaveštajnih službi sa kojima su sarađivali, od Mosada do CIA, ali i preko drugih bogatih i uticajnih ličnosti. Brokvan je svake godine organizovao svečanu večeru za izuzetne zvanice. U početku, taj spektakl se nazivao „Večera milionera“, a od 1999. je preimenovana u „Večeru milijardera“. Na sajtu Edža, večera je opisana kao prilika za razgovor između „vodećih intelektualaca našeg vremena“, među kojima su većina Brokmanovi klijenti, kao i osnivači Amazona, AOL-a, eBeja, Fejsbuka, Gugla, Majkrosofta, Pajpala, Spejs Iksa, Skajpa i Tvitera. Edž tvrdi da upravo ovo „izvanredno okupljanje izuzetnih umova definiše našu globalnu kulturu“.
Kao aktivni član Edža, Džefri Epštajn se udvarao Brokmanovim „čarobnjacima“, koje je istovremeno i finansirao i ucenjivao. Epštajn je dao 638.000 dolara od ukupno 857.000 dolara, koje je Edž prikupio od 2001. do 2017. godine. U tom periodu, bilo je nekoliko godina kada je Epštajn bio jedini Edžov donator. Epštajn je prestao da daje novac 2015. godine, baš kad je Edž odlučio da prekine tradicionalno održavanje „Večere milijardera“. Na tim večerama su učestvovale mnoge ličnosti iz Epštajnove orbite: Natan Mirvold, Linda Stoun, Džoi Ito, Ester Dajson i Bil Gejts, zajedno sa drugim ikonama Silikonske doline.
Nakon što je izbio skandal sa Epštajnovim hapšenjem, milijarderi su Edžove gala večere nazivali „operacijom uticaja“. Ako se prate tokovi novca, čini se da je to bila operacija koja je koristila uglavnom jednom čoveku, Džefriju Epštajnu i njegovoj zavereničkoj mreži.
Iako ovo ne znači da su svi, koji su bili povezani sa Edžom ili Brokmanom, bili meta Epštajna, to mu je dalo pokriće da razvija odnose sa tehnološkim gigantima i istaknutim naučnicima, što je bila ključna komponenta Epštajnovih širih operacija uticaja u tom periodu.
Pre hapšenja 2019. godine, Epštajn je pokušao da se rebrendira kao „tehnološki invesitor“. Otprilike u isto vreme, Epštajn je rekao novinaru Džejmsu Stjuartu da ima „potencijalno štetne ili sramne“ informacije o eliti iz Silikonske doline. Takođe, rekao je da su vodeće ličnosti u američkoj tehnološkoj industriji „hedonistički i redovni korisnici rekreativnih droga“. Epštajn je istakao da je bio „svedok kako tehnološki moguli uzimaju drogu i organizuju seksualne bahanalije“ i da zna „detalje o njihovim seksualnim sklonostima“.
Bilo preko Edža ili kroz neke druge kanale, postoje jaki dokazi da je Epštajn ucenjivao moćne ličnosti iz Silikonske doline. Poznato je da je bio povezan sa nekoliko njih, uključujući osnivače najvažnijih tehnoloških kompanija, kao što su Gugl, Tesla, Majkrosoft i Fejsbuk.
Na primer, Epštajn je 2019. godine tvrdio da savetuje Ilona Maska, koji je tada fotografisan sa njegovom madam Gislejn Maksvel. Takođe, Epštajn je bio na večeri koju je organizovao Rid Hofman iz Linkedina, gde ga je Mask upoznao sa Markom Zakerbergom iz Fejsbuka. Zna se i da je Sergej Brin iz Gugla dolazio na večere u Epštajnovu rezidenciju u Njujorku, kojima je prisustvovao i Donald Tramp. Pored toga, Gislejn Maksvel je bila bliska sa Džefom Bezosom iz Amazona, koji ju je pozivao na ekskluzivne događaje.
Epštajn je razvijao veze i sa poznatim naučnicima poput kognitivnog pishologa Stivena Pinkera, evolucionog biologa Ričarda Dokina i „filozofa uma“ Danijela Denea. Nakon osnivanja svoje Fondacije Džefrija Epštajna VI, mediji su ukazali na njegove kontroverzne odnose sa eugeničarima. Na primer, Epštajn je bio dugogodišnji pokrovitelj Džordža Čerča, genetičara sa Harvarda, koji se nalazio u Edž Grupi. Čerč je optužen za promociju eugenike, kao i za neetičko eksperimentisanje na ljudima, pa i za upotrebu žena kao surogat majki za „vaskrsle“ embrione izumrlih vrsta.
Epštajnovo interesovanje za eugeniku bilo je predmet nekoliko mejnstrim izveštaja nakon njegove smrti. Početkom 2000-ih, otprilike u isto vreme kada je počeo da se udvata ovim vrhunskim „slavnim“ naučnicima, uključujući Čerča, Epštajn se poverio prijateljima da želi da istovremeno oplodi dvadeset žena na svom ranču „Zoro“. Neki naučnici su kasnije rekli Njujork tajmsu da je Epštajn koristio društvene događaje kao priliku da „otkrije atraktivne žene sa impresivnim akademskim kvalifikacijama, koje bi moble da budu potencijalne majke njegove dece“. Koristeći imanje „Zoro“, Epštajn je navodno pokušao da „u ljudsku rasu zaseje svoj DNK“, zbog čega se interesovao za eugeniku. O tome su, tokom suđenja, govorili i svedoci poput Virdžinije Žufre, koja je rekla da su je Džefri Epštajn i Gislejn Maksvel zamolili da bude surogat majka za ono što su rekli da će biti njihovo dete. Pod pseudonimom „Kerolin“, jedna žena je svedočila o tome da je na Epštajnovom imanju videla fotografije gole i trudne Gislejn Maksvel. Nije poznato šta se desilo sa trudnoćom, ali očigledno dokazuje Epštajnovo interesovanje za genetiku, eugeniku i cilj da oplodi što više žena svojom DNK.
U naučne eksperimente su investirale ogroman novac fondacije Bila Gejtsa i Bila Klintona, koje su imale isprepletene veze sa Epštajnom i Maksvel. Epštajn je imao značajan uticaj na dva najistaknutija naučna savetnika Bila Gejtsa tokom poslednjih dvadesetak godina: Melani Voker i Borisa Nikolića. Melani Voker, sada slavni neurohirurg, upoznala je Epštajna 1992. godine, ubrzo nakon što je diplomirala, kada joj je ponudio posao manekenke u Viktorija Sikretu. Voker je, tokom poseta Njujorku, boravila u Epštajnovoj rezidenciji, a jedno vreme je radila kao njegov naučni savetnik.
Voker je odlazila i na ranč „Zoro“, gde ju je Epštajn „dao“ svom prijatelju i klijentu, princu Endrjuu. Kad je prekinula angažman kod Epštajna, Voker se preselila u Sijetl i počela da živi sa Stivenom Sinofskim, tadašnjim izvršnim direktorom Majkrosofta. Posle nekoliko godina rada u Kini, u okviru projekta Svetske zdravstvene organizacije, Voker se zaposlila kao programski menadžer u Fondaciji Bila i Melinde Gejts. S obzirom da je do tada njena glavna poslovna preporuka bila to što je radila kao „naučni savetnik“ filantropa Džefrija Epštajna, očigledno je Bil Gejts znao ko je Epštajn i kakva su njegova „naučna interesovanja“.
Voker je promovisana u status zamenika direktora za globalni razvoj i zamenika direktora za specijalne inicijative u Gejtsovoj Fondaciji. Takođe, bila je lični Gejtsov savetnik za neurotehnologiju i nauku o mozgu u njegovoj tajnoj kompaniji BgC3, koja je prvobitno registrovana kao tink-tenk pod imenom Carillon Holdings. Danas je Melani Voker član upravnog odbora Rokfelerove fondacije i kopredsednica Saveta za globalnu budućnost Svetskog ekonomskog foruma, kao i savetnik Svetske zdravstvene organizacije.
Dok je radila u Fondaciji Gejts, Voker je upoznala Gejtsovog glavnog naučnog savetnika Borisa Nikolića sa Epštajnom. Nikolić je 2014. bio „oduševljen“ Epštajnovom navodnom sklonošću ka finansijskim savetima, koji su prethodili ponudi da osnuju kompaniju za genetski inženjering, u kojoj je Nikolić imao udeo vredan 42 miliona dolara. Nikolić je osnovao Biomatics Capital u partnerstvu sa Džuli Sanderlend, bivšom direktorkom Strategškog investicionog fonda Gejtsove Fondacije. Biomatics Capital podržava najmanje tri kompanije – Jihan Biotech, eGenesis i Editas – čiji je suosnivač Džordž Čerč, genetičar sa bliskim vezama sa Epštajnom. Čerčov Jihan Biotech nastoji da proizvodi ljudska tkiva i organe u svinjama za transplataciju u ljude, dok eGenesis nastoji da genetski modifikuje svinjske organe za upotrebu kod ljudi. Editas proizvodi CRISPR „lekove“ za genetsko regulisanje. Sve Čerčove kompanije podržava Gejtsova Fondacija.
Nakon Epštajnove smrti, 2019. godine, Nikolić je imenovan za „naslednog izvršioca“ njegovog testamenta, što dodatno sugeriše da su imali veoma bliske odnose, uprkos Nikolićevim demantijima. Nakon što su objavljeni detalji testamenta, Nikolić je odbio da bude izvršilac poslednje volje Džefrija Epštajna.
Do danas nisu otkriveni dokazi inkriminisanih radnji, kojima je Epštajn decenijama ucenjivao svoje klijente, saučesnike u seksualnom zlostavljanju maloletnika. Nisu objavljeni svi dokumenti i iskazi svedoka u istragama i sudskim postupcima, koji su vođeni protiv Epštajna. Ipak, njegovu smrt su mnogi uticajni političari, tehnološki moguli, sudije i druge značajne ličnosti dočekali sa olakšanjem.
(Kraj feljtona)
