Nestajanje
Knjiga Branislava Gulana, ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (195)
Tri kuge u Srbiji, gase stočarstvo!
– Vlast u Srbiji je dosledna: Svake godine svetliju budućnost, farmerima pomera – u budućnost! Građani bi voleli da bar jednom bolje žive ove nego naredne godine. Dosadilo im čekanje, odnosno, samo prazna obećanja od istorijskih promena. Jer, seljanima u Srbiji uvek se obećava boljitak za sutra, oni ga čekaju već danas, a on nikada da stigne. I tako čekajući to obećano bolje sutra, mnogi od njih odu sa ovog sveta. Jer, je prosek starosti života žitelja sela, koji obrađuju zemlju, 60 godina!
– Protekle Strategija koja je važila do početka 2025. godine, bila je socijalna i strategija pada. Bio je projektovani rast proizvodnje svake godine od 9,1 odsto, a ako je suša 6,1 odsto. To je bila prevara, netačno i neostvarivo. Srbije je za deset godinja u agraru imala rfast od samo 1,7 osto, a godišnje je to bilo tek 0,17 odsto!
– Za tako loše urađeni document, čiji je rezultat sad da Srbija godišnje mora da uvozi hrane za više od milijardu evra, niko nije odgovoran!
– Analitičar i publicsita Branislav takođe ,,krivca“ vidi u državi. Jer divlje svinje bez pasoša slobodno šetaju Balkanom, prelaze granice i prenose afričku kugu! Ona nema leka, Ali, uništava ono malo svinja što je ostalo u tovu od prethodne dve kuge, političke i loše agroekonomske. Prema njegovom mišljenju pre nego što je stigla afrička kuga u Srbiju, već je bio utamanjen svinjski fond. Pre samo dve i po decenije u Srbiji je u oborima je bilo oko pet miliona grla svinja. A, kada je stigla afrička kuga, koja nema leka, zatekla je u oborima Srbije samo 2,4 miliona grla. Broj grla je smanjen sa pet miliona, na sadašnji broj… to su uradile prethodne dve kuge…
– Dakle, sve je već skoro uništeno, što se tiče stočnog fonda. Nema puno ,,posla“ za afričku kugu! Jer, stočarstvo već sad u BDP agrara učestvuje samo sa 22 odsto. To je karaktesristika najnerazvijenijih zemalja sveta! Jer, ima dosta država koje imaju više goveda nego stanovnika!
– Teško bolesmnu poljoprviredu, koijanjej stratepak grana u Sribji, treba da izleči Strategiaj poljoprivrede i ruralnog razvoja od 2026. do 2026. do 2034. godine…
– Kada je afrička kuga u Srbiji u pitanju, najnovija javno potvrđena slika, 25.jula 2026. godine, je da je afrička kuga svinja prisutna u sedam okruga, 12 opština i 58 naseljenih mesta, na 703 gazdinstva;
– Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede saopštilo je 26. jula 2026. godine, da je na jednom gazdinstvu na području opštine Raška potvrđeno žarište boginja ovaca i koza. Na gazdinstvu se nalazilo 67 ovaca i 60 jagnjadi, a svih 127 životinja je eutanazirano!
Branislav GULAN
Srbija u nezavršenim reformama!
Republika Srbija se i danas, kao i proteklih pola veka stalno se nalazi u nezavršenim reformama. Za poslednjih pola veka, do 2000. godine i u bivšoj zajedničkoj državi Jugoslaviji bilo je 17 velikih reformi u gradskim centrima sa oko 65 granskih reformi privrede. Posle 2000. godine u Srbiji traje neprekidna reforma sa novim obećanjima za svetliju budućnost. Svim gradjanjma, a ponajviše obećanja stiže proizvođačima hrane… Po ocenama vladajućih garnitura Srbija se stalno nalazi na dobrom putu, kako to kažu vlasti, ali je ono stalno na sve dužem štapu. Kao kada se gleda spajanje neba i zemlje, pa kada se približiš tom cilju, on postaje sve dalji.
U svojim istorijskiim obećanjima svaka najnovija vlast je dosledna: Svake godine svetliju budućnost pomera – u budućnost. Mada bi građani voleli da bar jednom bolje žive već ove nego naredne godine. Dosadilo im čekanje! I dok čekaju boljitak istorijskih vrhunskih rezultata u svim oblastima. Odgovor je da je Srbija, pored stalnih obećanja, i delenja novca, sve siromašnija… Kada se pogleda kupovna moć… Dokaz toga je da je ovaj režim uveo oko 800 dažbinu i da stalno daje obećanja za bolji život.
· Daju se i obećanja boljeg života, pre svega, u selima, gde se nalazi polovihna ukupnog stanovništva! Ta obećanja su još uvek – samo očekivanja! Rezultat su da radnici i oni koji žive na selu imaju nesiguran i neizvestan prekarni rad!
· Takav način rada i čekanja obrećanog boljeg života za seljake predstavlja – put dobrovoljne propasti!
· Kada je reč o očekivanjima i čekanjima, pozivam se i na Ivu Andrića koji je pisao: ,,Zaraziti nekog čekanjem (što je danas, recimo, u čekanju boljeg života na selu – primedba B.G.) predstavlja i najsigurniji način vladanja nad njim, što znači učiniti ga i nepoketnim i bezopasnim, potpuno i zauvek. I ta obmana čekanjem tvrđa je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija. Jer se, sa mnogo sreće i veštine iz zatvora može pobeći i okova se čovek može osloboditi, ali te obmane čekanja- nikad ni doveka“!
I tako prihvativši prećutno uslove života koji vam se postavljaju, živite kako vladalac hoće, upravo i ne živite, nego strpljivo čekate, sve dok se sav vaš život, zajedno sa ovim što ste očekivali, ne pretvori u strpljenje i beskrajno čekanje, što znači da ste prihvatili taj rajinski način života. A, to je isto što i put dobrovoljne propasti za sebe i svoje potomstvo. Da ne bi morali da vas sami ubijaju, zarazili su vas tim čekanjem, koje vas tim čekanjem održava u životu i polagano ubija!
· I sad 508.365 poljoprivrednih gzdinstava Srbije u kojima se nalazi čak 1.150.653yaposlenih lica koji direktno žive od primarne poljoprivrede i čekaju bolji život u agraru. Ali, većina, taj boljitak ne dočeka, odu sa ovog sveta! Jer je njihova prosečna starost čak 60 godina.
· Sad u Srbiji ima čak 313.495 gazdinstava koji se bave stočarstovm. Samo u njima zaposleno je blizu 690.000 lica. Većina njih tovi i svinje, a njih sad u Srbiji ima samo 2,4 miliona grla! To je jako malo, odnosno toliko ih je bilo i posle Drugog svetgkog rata, 1947. godine. Za samo tri decenije, zbog loše agronomske politike u Srbiji i klasične kuge svinja, broj svinja je prepolovljebn. Nekada, pre tri decenije u oborima je bilo pet miliona grla. Sad ih iam samo polvoian od toga, pa Srbija mora godišnje da uvoizi čak 100.000 tona svinsjkog mesa, kako bi se za svakog žitelja obezbedilo u potrošnji po 15 kilograma ovog mesa!
· To je uzrok što je agrar Srbije već decenijama teško bolestan. Pogrešno je i lečen… U veoma teškoj situaciji je govedarsto koje ima samo 698.871 grla, koliko ih je bilo i pre 100 godina!
· Kada je reč o svinjarstvu u Srbiji u oborima sad se nalazi tek 2,4 miliona svinja.Toliko ih je bilo posle Drugog svetskog rata, 1947. godine. Pre samo tri decenije u Srbiji je bilo čak pet miliona svinja. Međutim, sve sto se dešavalo na ovim prostorima, počev od ratova, sankcija loših agroekonomskih polika, klasične kuge svinja. Tek sad na kraju,m 2019. godine je wstigla i afrička kuga svinja!
· Primera radi stočarstvo u BDP agrara učestvuje samo samo sa 22 odsto! U svetu sve ispod 70 odsto je karakteristika nerazvijenih zemalja. To je sad slučaj sa Srbijom;
· Pored prehrambebnog suverenietta, Srbije je izgubila i semenski suverentiet. Jer, da bi zasejala fabriku pod otvorenim nebom na 3.257.100 hektara ona mora da uvozi čak 85 odsto potrebnih hibrida i semena;
Dakle, posledica ovakvog stanja sa stočarstvom, je činjenica da je Srbija izgubila i prehrambeni i semenski suverenitet. To je uzrok, a posledicr su da mora godišnje da uvozui po 100.000 tona svinjskog mesa i oko 50.000 litara mleka! Ada bi zasejali njive od 3.257.100 hektara i oko 85 odsto potrebnih semena i hibrida.
· Sad je izrađen predlog Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja od 2026. do 2034. godine. Ali, da bi se ona sprovodila prvo moraju da se napune sa dva miliona goveda, u oborimada bude više od pet miliona grla svinja, a u torovima 3,5 miliona ovaca i u dvorištima 90 miliona pilića i osam miliona koka nosilja. To je uslov da bi počela nova strategija da se primenjuje…
Stigla bolest boginja ovaca i koza!
· Ovaj virus je manje opasan nego afrička kuga svinja
· Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić izjavio je 26.jula 2026. godine da se u Srbiji pojavila nova bolest životinja – boginje ovaca i koza koja je, kako je rekao, najverovatnije došla sa prostora AP Kosova i Metohije švercerskim kanalima.
· Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede saopštilo je da je na jednom gazdinstvu na području opštine Raška potvrđeno žarište boginja ovaca i koza. Na gazdinstvu se nalazilo 67 ovaca i 60 jagnjadi, a svih 127 životinja je eutanazirano!
„Došla je u Nosoljin u opštini Raška. Odmah smo imali dojavu da je tamo, analizirali i ekipe su bile. Nažalost jedini lek je ubijanje i ubili smo 67 ovaca i 60 jagnjadi“, rekao je Glamočić za Tanjug. Ministar je naveo da je ovaj virus manje opasan nego Afrička kuga svinja i naveo da se sumnja da je virus došao u kontakt sa još nekim gazdinstvima i ona se posmatraju. „Ne bi trebalo da prave veće ekonomske štete, prošle godine smo imali jedan takav slučaj i uspeli smo to da rešimo za dva meseca“, rekao je Glamočić. On je naveo da je bolest boginja ovaca i koza najverovatnije došla iz Albanije i Severne Makedonije, švercerskim kanalima preko teritorije AP Kosova i Metohije.
Ministar Glamočić izjavio je da je država aktivirala sve organe, od lokalnih samouprava do vrha države, da rade na suzbijanju afričke kuge svinja (AKS) i poručio da svi proizvođači moraju da vode biosigurnosne mere. „Mi imamo formiran nacionalni krizni štab, to je uprava i za veterinu u Ministarstvu poljoprivrede koji svako jutro zaseda. Zasedaju isto i regionalni štabovi i lokalni štabovi. Ja sam lično otišao i u Šabac i Obrenovac, Sremsku Mitrovicu da na licu mesta shvate kolika je ozbiljna situacija i svatko mora da radi svoj posao“, rekao je Glamočić za javnost.
· On je ponovio da je jedini način suzbijanja virusa da se zaražene životnje što pre lociraju i eutanaziraju, da se zakopaju, kako bi virus što manje bio u cirkulaciji. „Mi ćemo sa ovom kugom morati da živimo, mi nju nećemo iskoreniti. Nažalost gde uđe, ona ne izlazi. Izađe onog momenta kada izvrši depopulaciju, smanjenje broja divljih svinja i nažalost uništava mala gazdinstva“, kazao je Glamočić;
· Ministar je poručio svim proizvođačima da moraju da shvate da je neopodno da vode biosigurnosne mere. „Ako mali i srednji proizvođači budu radili isto ono što rade veliki, neće ni njima ući virus, ali to znači da nema nijednog momenta opuštanja. Ne možete da odete na pecanje, da se vratite na farmu ili po drva, a da ne izvršite dezinfekciju i onda mislite, ma neće baš sad. Nažalost, virus to radi“;
· Naveo je da će država platiti direktnu štetu za krmače i tovljenike, ali ne može da plati izgubljeni dobit proizvođačima. „Kad budemo usklađivali sa pravilima EU, onda neće biti ni nadoknade te direktne štete, nego će biti sva odgovornost na vlasniku“, rekao je Glamočić.
Upitan da li članstvo u EU može pomoći u ovakvim situacijama u poljoprivredi, kada izbije neka bolest, Glamočić je odgovorio da bi svakako dobro došla zajednička sredstva iz budžeta EU. „Nažalost, poslednjih godina se za poljoprivredu smanjuje. Taj zajednički budžet je nekada bio preko 50 odsto budžeta Evropske unije. Sada su ga smanjili ispod 30 odsto, čak imaju plan da ga smanje i više, zato što Evropa ima viškove hrane“, rekao je Glamočić.
Na pitanje kakve prinose možemo da očekujemo ove godine, Glamočić je rekao da bi bio oprezan, navodeći da je voće, osim jabuke, izvanredno rodilo. „Za sad sve dobro stoji. Međutim, još uvek postoji mogućnost da naiđu, ne daj Bože, oni vrući vetrovi, pogotovo noću, da ošteti kukuruz i soju. Suncokret očekujem rekordne prinose, on je i tolerantniji na sušu. Biće bolje nego što je bilo prethodnih godina. Ne pamtim godinu da su sve kulture bile ovako dobre“, rekao je Glamočić i naveo da trenutno ima viška skoro svih kultura.
· Na području Raške žarište boginja ovaca i koza!
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede saopštilo je 26. jula 2027. godine da je na jednom gazdinstvu na području opštine Raška, na kojem se nalazilo 67 ovaca i 60 jagnjadi, potvrđeno žarište boginja ovaca i koza. Veterinarska služba reagovala je brzo i efikasno, prepoznala je promene kod životinja na vreme, odmah uzela uzorke i dostavila ih Veterinarskom specijalističkom institutu „Kraljevo“, navodi se u saopštenju ministarstva. Laboratorijska potvrda dobijena je za manje od 24 časa, nakon čega su bez odlaganja sprovedene sve propisane mere u cilju sprečavanja daljeg širenja bolesti, uključujući i humanu eutanaziju svih 127 grla na zaraženom gazdinstvu. Kako je navedeno, leševi životinja neškodljivo su uklonjeni u skladu sa važećim propisima. ‘
· Ovo je prvo potvrđeno žarište boginja ovaca i koza u Srbiji u 2026. godini!
Tokom prošle 2025. godine zabeležena su tri žarišta, takođe na području Raškog okruga, koja su zahvaljujući brzoj i koordinisanoj reakciji veterinarske službe uspešno suzbijena. Iskustvo stečeno tokom prethodne godine omogućilo je da nadležne službe i ovog puta reaguju pravovremeno, organizovano i efikasno. Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragan Glamočić rekao je da država ima kapacitet i organizovane institucije i službe koje su spremne da brzo reaguju kada se pojavi rizik od zaraznih bolesti životinja. To je, kako je naglasio, pokazano i u borbi protiv afričke kuge svinja, a stečeno iskustvo dodatno je unapredilo sistem nadzora i postupanja.
U slučaju prvog žarišta boginja ovaca i koza u ovoj godini, veterinarska služba je reagovala odmah, sve mere su sprovedene bez odlaganja i cilj nam je da bolest lokalizujemo i sprečimo njeno dalje širenje, naveo je ministar. On je apelovao na sve proizvođače i odgajivače da budu odgovorni, poštuju propisane mere, sarađuju sa veterinarskom službom i da svaku promenu kod životinja ili sumnju na bolest odmah prijave, jer je pravovremena reakcija ključna za zaštitu njihovih gazdinstava i očuvanje stočnog fonda.
· Boginje ovaca i koza predstavljaju veoma zaraznu virusnu bolest koja nastaje kada virus dospe u osetljivo stado, najčešće unošenjem zaražene životinje u stado ili kontaktom sa životinjama iz zaraženog područja, prenosi se u javnosti!
Bolest se prenosi neposrednim kontaktom, sekretom iz nosa i očiju, promenama na koži i otpalim krastama, ali i posredno – preko kontaminirane odeće, obuće, opreme, vozila i stelje. Moguće je i širenje vazduhom na kraćim udaljenostima, kao i mehaničko prenošenje putem insekata. Prvi klinički znaci najčešće se javljaju osam do 13 dana nakon infekcije. Simptomi uključuju povišenu telesnu temperaturu, bezvoljnost, gubitak apetita, smanjenu mlečnost, iscedak iz očiju i nosa, otežano disanje, kao i karakteristične čvoriće i kraste na koži. Promene se najčešće uočavaju oko očiju, usta i nosa, na vimenu, repu i unutrašnjoj strani nogu. Kod jagnjadi i jaradi bolest može imati znatno teži tok, zbog čega je rana prijava od ključnog značaja. Ministarstvo apeluje na vlasnike životinja da svaku sumnju na bolest odmah prijave veterinaru ili veterinarskoj inspekciji, da životinje koje imaju povišenu temperaturu, iscedak ili promene na koži odmah izdvoje, kao i da ne kupuju, ne prodaju i ne premeštaju životinje bez odobrenja veterinara. Takođe, neophodno je ograničiti ulazak ljudi i vozila na gazdinstvo i redovno sprovoditi čišćenje i dezinfekciju opreme, obuće i prevoznih sredstava, a novonabavljene životinje potrebno je držati u izolaciji najmanje 21 dan i izbegavati mešanje stada na ispaši.
· Posebno se napominje da se boginje ovaca i koza ne prenose na ljude i ne predstavljaju rizik po zdravlje stanovništva;
· Potrošači nemaju razloga za zabrinutost – meso i mleko koji potiču iz registrovanih i kontrolisanih objekata u legalnom prometu bezbedni su za upotrebu. Na terenu se sprovode pojačan veterinarski nadzor, kontrola kretanja životinja i sve druge propisane mere. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede još jednom naglašava da su saradnja vlasnika životinja sa veterinarskom službom i prijava svake sumnje na bolest bez odlaganja od presudnog značaja za brzo lokalizovanje žarišta, zaštitu okolnih stada i očuvanje stočnog fonda, navodi se u saopštenju;
Krivolov u lovištu „Fazan“ Vladimirci!
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede saopštilo je da su tokom noći između 25. i 26. jula, na teritoriji lovišta LU „Fazan“ Vladimirci, tri lica zatečena u izvršenju krivolova. Kako se navodi, stručna služba korisnika lovišta, u saradnji sa pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova, otkrila je i zatekla osumnjičene na terenu. Kod njih su pronađeni lovačko oružje, kompletna lovačka oprema, kao i nelegalno odstreljen srndać visoke trofejne vrednosti. Prema proceni, reč je o srndaću koji bi po oceni trofeja mogao da ostvari bronzanu medalju.
Krivolov u zoni afričke kuge svinja!
Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da je krivolov izvršen na području koje se nalazi u zoni zahvaćenoj afričkom kugom svinja.
Na tom području na snazi su posebne mere biosigurnosti i kontrole kako bi se sprečilo dalje širenje zaraze. Ministarstvo upozorava da neovlašćeno kretanje po ovakvim područjima, kao i nepoštovanje propisanih ograničenja, predstavlja ozbiljno ugrožavanje mera za suzbijanje bolesti. Takvo ponašanje može da ugrozi napore veterinarskih službi, lovačkih organizacija i svih nadležnih institucija koje učestvuju u borbi protiv afričke kuge svinja.
Osumnjičeni iz lovačkih udruženja sa područja Beograda i Obrenovca. Prema raspoloživim informacijama, sva trojica osumnjičenih pripadaju lovačkim udruženjima sa teritorije Grada Beograda i gradske opštine Obrenovac. Protiv svih lica biće pokrenuti postupci pred nadležnim organima, u skladu sa zakonom. Ministarstvo poljoprivrede ističe da je u uslovima pojave afričke kuge svinja poštovanje svih propisanih mera obaveza svakog pojedinca. Borba protiv bolesti zavisi i od odgovornosti lovaca
Iz Ministarstva naglašavaju da borba protiv afričke kuge svinja ne zavisi samo od rada veterinarskih službi. Kako se navodi, od ključnog značaja je i odgovorno ponašanje svih učesnika u sistemu, uključujući korisnike lovišta i lovce. Ministarstvo će, u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, Upravom za veterinu, korisnicima lovišta i drugim nadležnim institucijama, nastaviti sa pojačanim kontrolama i doslednim sprovođenjem mera. Cilj je očuvanje zdravlja populacije divljih i domaćih svinja, zaštita lovišta i prirodnih resursa, kao i sprečavanje daljeg širenja afričke kuge svinja.
Apel građanima i lovcima
Ministarstvo još jednom apeluje na sve građane i lovce da poštuju ograničenja i mere koje su na snazi u zaraženim i ugroženim područjima. Svaki neodgovoran postupak, kako se upozorava, može imati ozbiljne posledice po suzbijanje afričke kuge svinja i domaću stočarsku proizvodnju. U područjima u kojima su uvedene posebne mere, neovlašćeno kretanje, krivolov i nepoštovanje biosigurnosnih pravila mogu direktno otežati rad službi na terenu i povećati rizik od širenja zaraze. (Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede)!
Potreban novi koncept poljoprivrede
Afrička kuga svinja u Srbiji: broj novih slučajeva se smanjuje, ali žarišta ostaju u sedam okruga
Afrička kuga svinja i tokom vikenda, 26. I 27. Jula 2026.godine, ostala je jedna od glavnih tema u domaćem stočarstvu.
· Prema poslednjem zvaničnom preseku Operativnog štaba, bolest je potvrđena u sedam okruga, 12 opština i 58 naseljenih mesta, na ukupno 703 gazdinstva;
Najugroženiji su i dalje Sremski i Mačvanski okrug, kao i deo teritorije grada Beograda. Dodatni rizik predstavljaju područja sa velikim šumskim kompleksima i lovištima, zbog mogućeg kontakta domaćih i divljih svinja.
Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić izjavio je da je država aktivirala sve organe, od lokalnih samouprava do državnog vrha, kako bi se suzbila afrička kuga svinja, i ponovo poručio proizvođačima da moraju da sprovode biosigurnosne mere.
Najnoviji zvanični presek: 703 gazdinstva
· Prema podacima sa sednice Operativnog štaba od 23. jula, afrička kuga svinja bila je potvrđena na 703 gazdinstva u sedam okruga, 12 opština i 58 naseljenih mesta. Ministarstvo je tada saopštilo i da se od 10. jula beleži postepeno smanjenje broja novih slučajeva, ali je naglašeno da nema prostora za opuštanje.
To znači da se situacija ne može posmatrati kao završena, već kao faza u kojoj država pokušava da lokalizuje postojeća žarišta i spreči širenje virusa na nova gazdinstva.
Najveći pritisak i dalje je u regionima gde je svinjarska proizvodnja značajna i gde postoji rizik kontakta sa divljim svinjama. Upravo zato su prethodnih dana pojačane kontrole u šumama, lovištima, na gazdinstvima i u transportu.
Vakcine nema, biosigurnost je ključna
U izjavi Glamočić je afričku kugu svinja označio kao jedan od najopasnijih virusa za svinjarsku proizvodnju i podsetio da protiv ove bolesti nema vakcine. Poručio je da su u borbu uključeni svi nivoi države i da proizvođači moraju da vode računa o biosigurnosnim merama.
· To podrazumeva kontrolu ulaska na gazdinstvo, dezinfekciju obuće, opreme i vozila, zabranu nekontrolisanog prometa svinja, prijavu svake sumnje na bolest i saradnju sa veterinarskom službom;
· Afrička kuga svinja nije opasna za ljude, ali je izuzetno opasna za domaće i divlje svinje. Bolest se brzo širi, a posledice za gazdinstva mogu biti velike, jer se u zaraženim objektima sprovode stroge mere uklanjanja životinja i dezinfekcije;
Zašto se i dalje insistira na strogim merama?
Glavni razlog je to što se virus može širiti i kada nema direktnog kontakta između životinja. Može se preneti preko kontaminirane obuće, odeće, vozila, opreme, hrane, proizvoda životinjskog porekla i nelegalnog prometa svinja…
Danas je ranije objavio, pozivajući se na podatke Ministarstva poljoprivrede, da se bolest u 2026. pojavila u više okruga i da je do 13. jula potvrđena na 544 gazdinstva, dok su do tada uginule 1.233 svinje, a eutanazirane 23.994. Taj presek pokazuje koliko se brzo broj gazdinstava pod merama povećavao tokom jula.
Upravo zbog toga je državna reakcija tokom druge polovine jula 2026. godine pooštrena: uvedene su strože kontrole, pojačano je angažovanje veterinarske inspekcije, policije i lokalnih kriznih centara, a akcenat je stavljen na biosigurnost i kontrolu prometa.
Kritike malih odgajivača
Pored zvaničnih saopštenja, u javnosti se čuju i kritike proizvođača. N1 je ranije preneo da mali odgajivači tvrde da su više puta apelovali na nadležne da se aktiviraju ranije, dok država kao odgovor najavljuje pooštrene mere i jaču kontrolu. To pitanje ostaje važno, jer afrička kuga svinja ne zavisi samo od odluka na republičkom nivou. Njeno suzbijanje se lomi na terenu: u selima, dvorištima, oborima, na lokalnim putevima, pijacama, u lovištima i u radu lokalnih službi. Ako se mere ne sprovode istovremeno i dosledno na svim nivoima, virus može nastaviti da se širi i pored zvaničnih zabrana.
Lovišta i šume ostaju posebna zona rizika
Ministarstvo je prethodnih dana uvelo posebne instrukcije za lovišta i šume. U delovima lovišta koji se nalaze na područjima visokog rizika ograničava se pristup i kretanje ljudi, osim za službena lica i osobe koje obavljaju neophodne poslove uz biosigurnosne mere.
· Razlog je uloga divljih svinja u održavanju virusa u prirodi. Zato se insistira na pretrazi terena, prijavi svake uginule divlje svinje, kontroli kretanja i dezinfekciji opreme i vozila;
· Za domaće proizvođače to je posebno važno u područjima blizu šuma i lovišta, gde postoji veći rizik da se virus prenese iz prirode ka gazdinstvima;
Šta proizvođači treba da rade?
· Za držaoce svinja najvažnije je da ne pomeraju životinje bez odobrenja nadležnih službi, da ne kupuju svinje nepoznatog zdravstvenog statusa i da ne dozvole ulazak ljudi, vozila i opreme na gazdinstvo bez kontrole i dezinfekcije;
· Svaku sumnju na bolest treba odmah prijaviti veterinaru ili veterinarskoj inspekciji.
· Posebno je važno da se ne obavlja nelegalan promet svinja i proizvoda od svinjskog mesa, jer upravo takvo kretanje može preneti virus iz zaraženog u nezaraženo područje.
Zaključak
Tokom vikenda 25. i 26. jula 2026. godine, nije objavljen novi detaljan zvanični brojčani presek koji bi zamenio podatke Operativnog štaba od 23. jula.
· Najnovija javno potvrđena slika je da je afrička kuga svinja prisutna u sedam okruga, 12 opština i 58 naseljenih mesta, na 703 gazdinstva;
· Dobra vest je da Ministarstvo navodi postepeno smanjenje broja novih slučajeva od 10. jula 2026. godine;
· Loša vest je da su žarišta i dalje u svinjarski važnim područjima, posebno u Sremu, Mačvi i delu Beograda, i da se virus ne može brzo iskoreniti;
Zato se poruka države tokom vikenda nije promenila: vakcine nema, opuštanja nema, a jedini način da se bolest drži pod kontrolom jeste brzo otkrivanje, stroga biosigurnost, kontrola prometa i saradnja proizvođača sa veterinarskim službama. (Izvori: Tanjug, Ministarstvo poljoprivrede / Vlada Srbije, Uprava za veterinu, Danas, N1)
Zaraza čekanjem najsigurniji način vladanja!
Da bi se sve to obavilo uspešno potreban je i novi koncept agrarne politike Srbije. Ako se on uvede i sprovede u delo, onda će ukupan prihod u agraru Srbije na 3,26 miliona hektara koji se obrađuju, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, umesto današnjih najviše do šest miliona evra godišnje, da se poveća za nekoliko puta.
· ,,Odnosno, današnji prihod po hektaru je samo 1.200 evra godišnje! Prema najnovijim podacima sad je vrednost godišnje proizvodnje po hektaru u Srbiji samo 1.800 evra!Primera radi stočarstvo u BDP agrara učestvuje samo samo sa 22 odsto. U svetu sve ispod 70 odsto je karaktersitika nerazvijenih zemalja. To je sad slučaj sa Srbijom. Tek u tom slučaju prihod po hektaru ima šansu da će za pola decenije da bude 5.000 evra, pa zatim za isto toliko vremena da stigne i na 10.000. Jer, u Holandiji već danas je to 25.000 evra po hektaru, a u Danskoj dobar deo vlasnika ostaruje i 37.000 evra po hektaru. Ukoliko se ne bude tako radilo, bolji život u agraru će da se čeka još šest pet – decenija“, dodaje prof dr Vitomir Vidović sa novosadskog Poljoprivrednog fakulteta.
· Dakle, sve ovo govori da je zaraza čekanjem, najsigurniji način vladanja nad narodom!
· Jer, sve što jeste i što znate, umete i možete, stavljeno je u službu tog čekanja bez kraja i bez ikakvog izgleda na ostvarenje. Jednima vek prođe u mučnom i uzaludnom čekanju, a drugi bez imalo čekanja dobiju sve što žele i čemu se ni ne nadaju!
· Ali, i pored nadanja, izgleda da nije došao kraj čekanju svim tim ljudima na selu, a to je više od 40 odsto stanovništva Srbije. Po dosadašnjim dogovorima sa vlastima nakon protesta na ulicama, taj proces će trajati još dosta vremena, najmanje još pola veka, da se stanje popravi.
· Seljanima u Srbiji uvek se obećava boljitak za sutra, ali, oni ga čekaju danas, a on nikad da stigne! I tako čekajući to obećano bolje sutra, mnogi od njih odu sa ovog sveta, jer je prosek starosti života žitelja, koji obrađuju zemlju, veći od 60 godina!
U Srbiji postoje tri vrste kuge – poloitička, klasična i afrička!
Udruženje poljoprivrednika koji se bave stočarstvom kritikuje politiku uvoza svinjskog mesa u Srbiju zbog koje, kako kažu, ne mogu da prodaju količine koje sami proizvedu. Međutim, dok su stočari protiv uvoza, stručnjaci tvrde da podaci pokazuju suprotnu sliku. U Srbiji je, naime, stočarstvo palo na tako niske grane da ni kompletna domaća proizvodnja ne može da podmiri potrebe stanovništva, zbog čega je uvoz mesa neophodan. U Srbiji se, pema podaciam RZS, oseća blago povećanje broja svinja. Ali, u toku marta 2025. godine bilo je svinja, koliko ih je bilo i na kaju_Drugog svetskog rata. I to malo nemože da se proda jer domaću proizvodnju guši uvoz svinjskog mesa! Najbolji dokaz loše agroekonomske politike je taj da je kilogram žive mere svinja ovih dana nuđen za jedan jedan evro u Srbobranu i Bečeju, dakle Vojvodini, ali da nema kupaca.
· A, i pre jedne decenije u Srbiji je bilo 1,1 miliona krmača prasilja pa se sa tim brojem mogao i obnoviti stočni fond. Jer sad obnvolejna genetiak pa se po jednom pračenju dobija od 18 do 40 prasića. Međuitim, sad u Srbiji ima samo 100.000 krmača prasića pa međutim sa tim brojem nema obnove stočnog fonda!
· Na jednu eutanaziranu krmaču gubi se i 35 prasadi: Afrička kuga ponovo je odnela više blizu od 30.000 svinja, uz milionske štete…Država po kilogamu nadoknadi štedu sad, ali ona ostaje na desetine godina… Jer, nema stoke, Srbije mora da uvozi, vlasnicima se gase farme. Samo u poslednjkij decneuiji ugasšenhoi h je člak 62.000. Oni kojim su svinej eutanazirane zabranjuje se dalji tov…
Afrička kuga svinja ponovo se 2026. godine, proširila Srbijom, zahvativši više okruga, što je rezultiralo eutanazijom do srfedine jula sa 30.000 euitanaziranih svinja. Pored negativnog uticaja na stočni fond, afrička kuga donela je i velike novčane gubitke, zbog čega je država najavila strože kazne i veću kontrolu.
Dakle, affrička kuga svinja, kao jedna od najopasnijih virusnih bolesti koja pogađa domaće i divlje svinje, ponovo se širi Srbijom. Prema podacima za javnost od Ministarstva poljoprivrede, u 2026. godini afrička kuga svinja zabeležena je na teritoriji 19 opština i devet okruga (Borski, Kolubarski, Grad Beograd, Mačvanski, Šumadijski, Pomoravski okrug, Sremski, Podunavski i Južnobački) i potvrđena na 544 gazdinstva kod domaćih svinja.
Poslednji slučajevi afričke kuge, kod domaćih svinja, potvrđeni su 13. jula 2026.godine, na teritoriji Grada Beograda, u opština Obrenovac, u naseljima Skela, Krtinska i Obrenovac, zatim u Kolubarskom okrugu, u opštini Lajkovac, naselju Jabučje, na teritoriji Mačvanskog upravnog okuga, opštini Vladimirci, u naselju Provo, na teritoriji Sremskog okruga, u opštini Ruma, naseljima Grabovci i Klenak i na teritoriji Južnobačkog okruga, u naselju Žabalj.
· Do 13. jula 2026. godine, u zaraženim gazdinstvima je uginulo 1.233 svinja i izvršena je eutanazija 23.994 svinje sa neškodljivim uklanjanjem leševa i dezinfekcijom gazdinstva;
· Iz Ministarstva naglašavaju da obeležavanje i registracija svinja, kao i evidentiranje gazdinstava, predstavljaju zakonsku obavezu vlasnika, odnosno držalaca životinja;
· Pravo na naknadu štete, napominju, ne utvrđuje se automatski samo na osnovu činjenice da je životinja eutanazirana;
„Naknada štete ostvaruje se u skladu sa Zakonom o veterinarstvu, nakon sprovedenog postupka i utvrđivanja ispunjenosti zakonom propisanih uslova“, pojašnjavaju iz Ministarstva.
· Iako je ova bolest izuzetno smrtonosna za svinje, ona nije opasna za ljude. Čovek ne može da oboli od afričke kuge svinja, ali je veliki problem što čovek može da bude prenosnik;
· Virus se može preneti na obući, odeći, gumama automobila, poljoprivrednim mašinama, opremi… Zbog toga se afrička kuga veoma teško zaustavlja. Dodatno, veliki problem su i divlje svinje, koje podjednako šire i oboljevaju od ove bolesti;
· Kako smo već videli, dovoljno je da afrička kuga dospe na jedno gazdinstvo kako bi se brzo proširila među svim svinjama, zbog čega se kao trenutno jedino efikasno rešenje za suzbijanje koristi eutanazija. Dodatni problem predstavlja činjenica da za afričku kugu svinja još uvek ne postoji efikasna vakcina, niti lek;
· Borba protiv bolesti zato se zasniva na strogim merama biosigurnosti – zabrani prometa životinja, dezinfekciji farmi, kontroli transporta, uklanjanju zaraženih životinja i stalnom nadzoru veterinara. Ipak, za takvu borbu potrebna je disciplina. Veliki rizik predstavlja ilegalni promet svinja, kada se kupuju i transportuju zaražene životinje, posebno na velike udaljenosti;
· Podsetimo, Srbija se sa afričkom kugom svinja bori još od 2019. godine, kada su zabeleženi prvi slučajevi. Od tada se bolest periodično vraća, sa većim ili manjim intenzitetom. Najteži talas zabeležen je tokom 2023. godine, kada su zbog velikog broja žarišta eutanazirane desetine hiljada svinja, što je izazvalo ogromnu ekonomsku štetu za stočare i dodatno smanjilo domaći stočni fond.
· Posledice su se osetile i na tržištu, kroz rast troškova proizvodnje i povećanu potrebu za uvozom svinjskog mesa!
Novi talas zaraze pokazuje da virus i dalje predstavlja ozbiljnu pretnju svinjarstvu u Srbiji. Veliki problem predstavlja i činjenica da je afrička kuga dospela i na veliko gazdinstvo u Hrtkovcima, gde je eutanazirano oko 11.000 svinja.
· Prema izjavi ministra poljoprivrede dr Dragana Glamočića, direktna šteta od eutanazije životinja na ovoj farmi procenjuje se na više od 1,5 miliona evra. Pored toga, tu su i indirektni gubici jer se na farmi nalazilo više od 1.130 visokokvalitetnih priplodnih krmača;
Ovim povodom održana je i sednica u Vladi Srbije, na kojoj su najavljene strože kazne za one koji ne poštuju sigurnosne mere. „Na gazdinstvima gde se afrička kuga svinja ponovo pojavljuje, očigledno je da mere nisu dosledno sprovođene. Zato će kaznena politika biti maksimalno pooštrena i sankcije će biti primenjene prema svima koji ne poštuju propisane mere, uključujući i stavljanje gazdinstava u pasivan status, jer očigledno bez stroge kaznene politike ne možemo postići rezultate“, poručio je Glamočić. On je istakao i da će država ispuniti svoje obaveze i nadoknaditi štetu svakom domaćinu čije su životinje eutanazirane ili uginule, u skladu sa zakonom. Do sada su slučajevi uglavnom beleženi kod manjih stočara, zbog čega ova vest dodatno zabrinjava. Prema procenama nekih stručnjaka, u budućnosti će samo veće farme svinja, koje imaju značajno veći stepen zaštite i biosigurnosne mere, imati i mogućnost da opstanu, dok će polako nestati domaćinstva koja drže manji broj svinja.
Sekretar Udruženja za stočarstvo Privredne komore Srbije (PKS) Nenad Budimović ukazuje da sama činjenica da se bolest pojavila na velikoj komercijalnoj farmi sa velikim brojem životinja, govori o tome da se bolest ne smiruje i da je veoma aktivna„Velike migracije ljudi u toku leta i veliki broj turista u tranzitu doprinosi širenju bolesti“, upozorava on.
Novi talas eutanaziranja svinja, smatra Budimović, mogao bi izrazito negativno da utiče na stočni fond.„Pored smanjenog broja svinja svih kategorija, veliki negativan uticaj na broj grla u Srbiji ima i podatak da se vrši eutanazija i krmača, kao priplodnog materijala. U poslednjem slučaju je eutanazirano 1.100 krmača, što kada se pomnoži sa 35 prasadi po leglu, dobije se broj od nekoliko desetina hiljada potencijalnih tovljenika“, objašnjava naš sagovornik.
· Kako dodaje, teško je davati projekcije kada je ova bolest u pitanju, u smislu da li bi to moglo da ugrozi domaću proizvodnju i zadovoljavanje domaćih potreba. „Smatram da nije moguće da baš tako dođe do ekspanzije bolesti. Na terenu se sve preduzima kako bi se sprečilo širenje ovbolesti“, naglašava Budimović. Kada je reč o potencijalnim nestašicama svinjskog mesa na tržištu, on napominje da trenutno proizvodimo dovoljno svežeg svinjskog mesa za sopstvene potrebe. Budimović podseća da se afrička kuga svinja ne prenosi na ljude, odnosno da ljudi ne mogu da obole.„Treba kupovati meso kao i inače – u proverenim, registrovanim objektima, pregledano meso od strane veterinarske inspekcije“, poručuje on.
Po rečima Branislava Gulana, agroekonomskog analitičara, problem je u tome što je u Srbiji posebno velika nestašica domaćeg mesa i mesnih prerađevina. „U Srbiji danas ima 30 odsto manje grla svinja nego 2018. godine. Trenutno, u Srbiji koristimo 15 kilograma svinjskog mesa po glavi stanovnika na godišnjem nivou, dok je prosečna potrošnja mesa u Evropskoj uniji 25 kilograma veća“, kaže Gulan, koji izdvaja sušu kao jedan od glavnih razloga za trenutnu nestašicu stoke. Samo u 2025. odini uvezeno je oko 100.000 tona svinjskog mesa.
· Mesare su pune jer je bio pokolj domće stoke, a kada stigne uvozno meso, svega ima dovoljno! I mesare su pune!
Broj stoke u Srbiji!
Prema podacima RZS u Republici Srbiji, sa stanjem na dan 1. decembra 2024, u odnosu na stanje na dan 1. decembra 2023, manji je ukupan broj goveda (za 3,7 odsto), dok je veći ukupan broj svinja (za 9,7 odsto), ovaca (za 2,5 odsto) i živine (za 3,5 odsto). Goveda se najviše gaje u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije (45,6 odsto u odnosu na ukupan broj goveda na teritoriji Republike Srbije), a svinje u Regionu Vojvodine (43,7 odsto).
U odnosu na desetogodišnji prosek (2014-2023), ukupan broj goveda manji je za 19,5 odsto, svinja za 18,4 odsto i živine za 7,0 odsto, a veći je broj ovaca za 3,0 odsto!
Broj stoke na dan 1. decembra 2024. godine – prethodni rezultati
S druge strane, ocenjuje da postoji ogroman rast u realnom budžetu poljoprivrede – za milijardu evra. „I kada pogledate takav jedan budžet, mislite, poljoprivrednicima je super. A, zapravo to nije tako. Znači, agrar je teško bolestan, subvencije su pogrešno raspoređene, subvencije kasne“, smatra bivši minsitar Goranj Živkov. Analitičari komentarišu broj ovaca i živine, i kažu da je to ono što je potrebno i govedarstvu i svinjarstvu. „Što se ovaca tiče, iz svog iskustva mogu da kažem da je tu jako stabilna situacija. Vi imate 10.000 dinara po grlu ovce, imate stabilne koliko toliko cene, tražnju dobru i naravno da će se održavati ta proizvodnja uz blagi rast. To je ono što treba zapravo i ovima koji se bave svinjarstvom i govedarstvom“, naveo je agroekonomski analitičar.
· Prema podacima RZS, sad kada ovo čitate u Srbiji ima 698.871 grlo goveda. Toliko ih je bilo i pre 100 godina!
· U oborima u Srbiji sad, pre nego što je ponovo stigla ova afrička kuga, sredinom 2026. godine bilo je 2.403.991 grlo svinja. Toliko ih je u Srbiji bilo i posle Drugog svetskog rata, 1947 godine!
· U torovima se nalazi 1.684.013 grla ovaca.Toliko ih je Srbija imala i pre tri – četiri decenije!
· Prema podacima istog izvora, u ekonomskim dvorištima Srbije nalazi se samo 14,5 miliona grla živine!
Neminovan uvoz svinjskog mesa!
Prema podacima Privredne komore Srbije uvoz svinjskog mesa i prerađevina u Srbiju u 2024. godini bio je neminovan, jer sad više nema dovoljno iz našeg tova i proizvodnje da se podmiri domaće tržište
§ Uvoz stočarstva i proizvoda stočarstva je veći u 2024.godini u poređenju sa 2023.godini za 71,8 miliona evra;
§ Izvoz stočarstva i proizvoda stočarstva je manji u 2024.godini u poređenju sa 2023.godinom za 12,8 miliona evra;
§ Od ukupnog UVOZA, na uvoz mesa, proizvoda od mesa, mleka, proizvoda od mleka je potrošeno je 650 miliona evra u 2024.godini;
Srbija mora da uvozi meso i mleko da bi prehranila svojih 6,6 miliona stanovnika. Sve do pre nekoliko godina ona je bila zemlja za koju se govorilo da može da hrani pola Evrope. A, to je blizi 500 miliona stanovnika. Da je Srbija zavisna od uvoza hrane to je posledica loše strategije poljoprivrede koja se vodila od 2014. pa sve do kraja 2024. godine. Stretegija je bila loša već prilikom pisanja i usvajanja na kraju jula 2014. godine na sednici Vlade Srbije. Da bi se umirio narod da nepriča o tome tada je bilo obećano da će ona ići na javnu raspravu u Skupštinu Srbije, rekavši da će se o njoj i javno raspravljati, kako bi se usvojila i u Skupštini Srbije!
· Ali, to je bila, jedna u nizu obmana naroda i samo obećanje! Jer, do toga nikada nije došlo!
Promašenu Strategiju poljoprivrede Srbije od 2014. do 2024. godine, koja je Ustav za agrar Srbije, usvojila je samo Vlada Srbije, krajem jula 2014. godine… Strategija je bila nerealna, jer je predvidela da će se agrar Srbije u tom vremenu godišnje razvijati po stopi od 9,1 odsto, a lošim godinama po stopi od 6,1 odsto.
· Posle deset godina primene razvoj poljoprivrede bio je ukupno u toj deseniji samo 1,7 odsto, a godišnje je to bilo tek 0,17 odsto!
· Posebno brine što u 600 slea Srbije nema nijedne krave! To je ekonomija koja se širi!
Vlada Srbije, Privredna komora Srbije, Akademijski odbor za selo SANU i mnoge druge instititucije bile su obavezne da iniciraju da se raspravlja u toku primene strategije o njenom (ne)sprovođenju kako bi se to loše prekinulo. Međutim, oni to što im je bio posao, nisu nikada uradili ni inicirali analizu strategije. Tu se nalazi i razlog njene pogubne primene u sprovođenju. Na to je upozoravao i recenzent strategije jula 2014. godine, pre njenog usvajanja, dr Koviljko Lovre, tadašnji profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici koji je nekada bio i Savezni ministar poljoprivrede Jugoslavije.
U recenziji, koja je kratko bila na javnoj raspravi u javnosti, on je tada između ostalog napisao:
Strategija razvoja (čitaj pada) poljoprivrede Srbije!
KOMENTAR – RECENZIJA prof. dr Koviljka Lovre, Ekonomski fakultet Subotica, nekoliko dana pre usvajanja u Vladi Srbije krajem jula 2014. godine
Obrazac za komentare na tekst Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja 2014-2024. godine
1. Opšti komentari i sugestije na tekst Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja 2014-2024.
Autori Strategije koriste netačne podatke, te otuda i projekcije i vizija razvoja poljoprivrede je potpuno nelogična i besmislena. Izvedene projekcije još tada su pokazivale da će se poljoprivreda razvijati sasvim suprotno od razvojnih zakonitosti. Ono što autori Strategije projektuju još ni jedna država nije uspela da ostvari. Šta više, bilo bi porazno za našu privredu da se ostvare…
Na ovakva upozorenja pre njenog usvajanja niko se nije obazirao. A, donela je mnogo štete poljoprivredi, državi Srbiji i narodu Srbije koji sad moraju da jedu uvoznu hranu! Država Srbije to mora skupo da plaća. Danas sprovoĆenja u praksi te promaše strategije u Srbiji je, manje je za 500.000 stanovnika, a još toliko je svaki dan i gladnih u zemlju za koju se pre samo nekoliko godina govorilo da može da hrani pola Evrope!
Kraj strategije pada!
Dakle, već godinama se niko u vrhu vlasti Srbije nije preterano uzbuđivao što je proizvodnja u agraru u poslednje tri i po decenije, do pandemije virusa kovid – 19, u proseku godišnje rasla samo 0,45 odsto godišnje. Pošto je ovoj strategiji PADA ističe validnost 31. jula 2024. godine (koja je kasnija produžena do početka 2025. godine), izrađena je nova Stratetgjija poljoprivrede i ruralnog razvoja Srbije. Posledica te loše strategije samo za uvoz mesa, mleka i prertađevina u 2024. godini plaćeno čak 650 miliona dolara. Dakle, bila je to veoama skupa strategija pada agrarne proizvodnje Srbije. U 2025. Godiji za taj uvpoz je plaleno oko milijardu evra… I dalje se uvoz nastavlja…
Ako se vide podaci o sprovođenju strategije, onda i nije čudno što je Srbija od izvoznika hrane postala zavisna od uvoza. Samo u 2023. godini uvezeno je 500.000 prasića i oko 300.000 tovljenika za klanice, zatim 40.0000 tona zamrznutog mesa treće kategorije… Sad se taj uvoz još povećava! U oborima Srbije pre jedne decenije bilo je 1,1 miliona krmača prasilja, a sad je oko 100.000! Sa tim brojem i takvom agrarnom politikom nema obnove stočnog fonda!
· Kada se raspadala SFRJ iz nje se u svet izvozilo oko 30.000 tona ,,bebi bifa“godišnje, a danas se izvozi samo između 300 i 400 tona godišnje. Dakle, 100 puta manje! Tada je poslednji put iz Srbije u svet izvezeno svinjsko meso i to uvrednosti od 762 miliona dolara. Čak je u konzervama bilo izvezeno i za vojsku SAD: Sad su poluprazni obori za tov svinja, pa Srbija ovo meso mora da uvozi za potrebe svog stanovništva i troši godišnje samo 15 kilograma po jednom stanovniku. U EU se troši 25 kilogasma u proseku mesa po stanovniku više nego u Srbiji. To se ne može stići uz ovakav razvoj ni za pola veka.
· Te 1991. godine kada se raspadala Jugoslavija, u Srbiji je godišnja proizvodnja svih vrsta mesa bila oko 650.000 tona, i trošilo po stanovniku oko 65 kilograma godišnje. Danas se proizvodi oko 400.000 tona svih vrsta mesa i troši godišnje po jednom stanovniku manje od 40 kilograma!
To je Srbija danas i slika njenog razvoja agrara u poslednje četiri decenije! A, strategija je u stvari Ustav za agrar! A, on se nepoštuje, pre svega, od tvoraca agrarne strategije, ali i političara za koje je ona rađena! Evo i njenih rezultata u protekloj deceniji. Apsurdno je da se niko od vlasti iz VladeSrbije, Privredne komore Srbije, Akadmeijskog odborta za selo SANU, u protekloj deceniji nije setio da se pokrene rasprava o tome kako se sprovodi strategija i kakvi su njeni rezultati, kako bi se oni poboljšali.
Svi su to posmatrali i ćutali, a istovremeno i odobravali uvoz hrane za ishranu sve manjeg broja stanovnika u Srbiji! A, za jednu deceniju njih je manje čak za 500.000! Još toliko je svakim danom gladnih i neuhranjenih u Srbiji!
Obećanja Vlade…
I baš te 2014. godine prilikom donošenja te promašene strategije, vlast je obećala poljoprivredi med i mleko! Jer, tada je vlada Srbije, usvojila Strategiju poljoprivrede i ruralnog razvoja Srbije za period od 2014. do 2024. godime. U njoj piše da će se agrar u narednoj deceniji godišnje razvijati po stopi od 9,1 odsto, odnosno ako je loša godina po 6,1 odsto godišnje! Ispostavilo se da do sada, za proteklih deset godina nikakvog rasta nije ni bilo. Naprotiv, u 2021. godini agarna proizvodnja je imala pad, kao i u 2022. godini kada je pad bio blizu osam odsto. I u prosečku taj pad je veći u poslednjoj deceniji od njenog rasta!
· Ako je za utehu, taj dokument na 145 strana pisalo je oko 240 naših eksperata. Za izradu tog dokumenta, uz boravak na Zlatiboru i Tari, sebe su častili sa 8,2 miliona dolara ili evra, koji su namenski stigli od više evropskih institucija. Vlada nikada nije dokument uputila Parlamentu Srbije na razmatranje i usvajanje. Možda i zato što niko ozbiljno nije ni msilio da tu strategiju sa reči pretoči u dela. Jer, da je usvojena u Skupštini Srbije, ona bi obavezivala sve vlade da je sprovode. Ovako donela je samo nevolje i onima koji su je pisali i proizvođačima i narodu, kao i Vladi Srbije;
Naučni instituti u Novom Sadu, koji je Institucija od nacionalnog značaja, i Zemunu stvorili su oko 2.500 visokorodnih sorti i hibrida raznih kultura, ali se njihove genetske mogućnosti koriste tek sa 30 do 50 odsto. Srbija zbog toga što ne koristi potencijale koje je stvorila nauka sad je već prinuđena na uvoz hrane koju bi mogla i sama da proizvodi!
Bilo je godina kao što je recimo 1986. godina kada je u Srbiji bilo proizvedeno ukupno 8.062.020 tona kukuruza koji je tada ali i danas ,,žuto zlato“. Posle toga ovoliki prinos kukuruza ostao je samo neostvarena želja. Zato se sad budućnost Srbije vidi u povratku u prošlost, kako bi imali ovakve prinose. I ne samo kada je reč o kukuruzu već i mnoge druge kulture. Srbija se nalazi među deset proizvođača i izoznika kukuruza u svetu. I ona se sa time hvali. Ali, srednje razvijena zemlja ne bi se sa time hvalila. Jer, Srbiji je zbog praznih sela, praznih staja, u kojima nema stoke, dovoljno godišnje za potrošnju oko 3,5 miliona tona kukuruza. Dovoljno zbog toga što u njoj nema stoke pa da troši taj kukuruz i da se izvoze proizvodi iz viših faza prerade. Ovako se izvozi kukuruz samo kao sirovina.
To osim Srbije retko ko u svetu radi! A, kada bi se oni prerađivali u zemlji u meso ili neke druge proizvode iz viših faza prerade zarada bi bila pet puta veća! A, da nema stoke da se troši kukuruz najbolji dokaz su podaci RZS iz 2022. godine po kojima stočarstvo u BDP agrara učestvuje samo sa 27,1 odsto, sa daljom tendencijom pada. To je karakteristika najnerazvijenijih zemlja sveta. Jer, kada je učešče stočarstva u BDP agrara ispod 70 odsto – to su nerazvijene i siromašne zemlje!
Autori te promašene strategije, bilo je 240 stručnjaka koji napisali su 145 strana. Za taj loše obavljeni posao, što su pokazali njeni rezultati, sebe su častili sa 8,2 miliona evra. To je bila namenska donacija za ta ja posao od tri evropske zemlje. Za taj loše urađeni posao niko nije dosada odgovarao! Zašto? A, doneo je mnogo štete za poljoprivredu Srbije.
Dokaz je samo da je Srbija zavisna od uvoza hrane, pa je u protekle dve godine samo za uvoz mesa, mleka i prerađevina godišnje trošeno po 650 miliona evra.
· Srbija je sad zemlja koja je izgubila prehrambeni i semenski suverenitet. Njega treba da vrati nova strategija sa primenom od 2026. do 2034. godine!
Validnost toj Strategijui pada u Srbiji istekla je 31. jula 2024. godine. Pošto do tad nije bio urađen novi dokument razvoja do 2035. godine validnost ovoj je bila produžena do kraja 2024. godine. U međuvremenu je tadašnja, bivša ministarka poljoprivrede Jelena Tanasković za izradu novog dokumenta bila angažovala 10 stručnjaka iz Sarajeva (Bosna i Hercegovina). Zatim deset iz Ljubljane (Slovenija) i četiri konsultanta iz Srbije. Oni su bili uradili okvirni nacrt nove strategije na 100 strana. Međutim, pošto je Ministarstvo poljoprivrede Vlade Srbije odbilo taj dokument da dostavi na raspravu svom, skupštinskom Odboru za poljoprivredu na raspavu kao i ugovore o plaćannju, oni si sve to odbili. Posle je odlučeno da se, otkaže saradnja strancima, a da se do kraja taj posao poveri opet domaćim stručnjacima. Uz naglasak da se iz postojećeg dokumenta od 100 strana preuzme sve što je valjano!
· Završetak izrade novog dokumenta, koji je vodila dr Tatjana Brankov, profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici je obavljen. Pripremljen je predlog Sttrategijeza usvajanje samonaVladi Srbije.
Ali, od 1. januara 2025. godine, Srbija je je do danas, jedina zemlje u Evropi, a možda i u svetu država bez agrarne strategije! Jer, sa kašnjenjem old nekoliko godina urađen je predlog te buduće Strategije poljoporivrede i ruralnog razvoja Srbije od 2026. do 2034. godine…Ali, čeka se da je usvoji Vlada Srbije. Ona to čeka, jer je Vladi Srbije po tome agarar na dnu prioriteta. Odmnono poslednaj rupa na svirali!
To znači da je Strategija na izradu vraćena domaćim stručnjacima!
Te posledice, takve loše Strategije od 2014. do 2024. godine dugo će da se osećaju. Zato niko nije odgovarao. Ni autori, ni oni koji su je usvojili. Autori imaju i moralnu odgovornost, a to je zašto su glasali njih 240, za tako visok rast proizvodnje, za koji su i tada znali da je neostvariv.
· Zbog netačnog i promašenog dokumenta Srbija je dovedena u situaciju da neproizvodi ono što je mogla da ima na svojih 3.257.100 hektara obradivih njiva. Tako ostaje neiskorišćena ta velika fabrika pod otvorenim nebom! Na njoj svaki žitelj Srbije ima površine od 52 ara. To je više nego što ima svaki stanovnik Kine, Indije i Japana zajedno. Međutim, to bogatstvo u Srbiji nije iskorišćeno. mAli, stranci to primate pa eto ih u Srbiju…
· Sad sve to što je moglo na toj fabrici proizvoditi, mora da se uvozi! Ali, i pord svega toga Srbija u agraru ima suficit sa svetom. Jer u 2024. godini izvoz je bi o 5,1 milijardu evra, a uvoz 3,9 milijardi evra. Suficit Srbije je bio 1,2 milijardi evra!
Srbija je dovedena u situaciju da nema dovoljno, mesa mleka, prerađevina, čak ni i za prehranu svojih 6,6 miliona stanovnika! Srbija sad nema ni validnu strategiju agrara! Izradu nove započelo je u 2024. godini 20 stručnjaka iz Bosne i Hercegovine i Slovenije. Njima je u radu pomagalo četiri konsultanta iz Srbije. Sve to osporio je Odbor za poljoprivredu Skupštine Srbije, posao su preuzeli da završe domaći stručnjaci.
· Tim domaćih stručnjaka predvodi prof dr Tatjana Brankov, profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici. Ona je i predsednik Društva agrekonomista Srbije. Ona i domaći tim pripremili su predlog novog dokumenta, ali sad se čeka da ga prihvati Vlada Srbije. Taj dokument treba prvo da izleči teško bolesni agrar Srbije!
Nepoverenje u strane autore!
Zbog nepoverenja u kvalitet budućeg dokumenta, jer nije moguće da stranci bolje znaju od domaćih naučnika u Srbiji i proizvođača šta nam treba, ali i na osnovu urađenog prednacrta, nije bilo poverenja da će strani autori projekta, bolje uraditi od domaćih poznavalaca prilika u Srbiji taj važan dokument. To je za agarar – Ustav! Zato im je i otkazana dalja saradnja. Tako su nadležni odlučili da posao rade domaći stručnjaci.
To znači da novi predlog agrarne strategije od treba da bude sa rokom trajanja od 2026. pa do 2035. godine. Preporučeno je da se iskoristi ono što je valjano i prihvatljivo u već urađenom dokumentu, stranaca. Sada je u toku izrada tog novog dokumenta, odnosno agrarnog Ustava u Srbji. U tom budućem dokumentu, odnosno, u njegovom trećem poglavlju između ostalog za ozdravljenje poljoprivrede Srbije, nalažu se prioritetni zadaci.
· Prvi zadatak je da poljoprivreda u Srbiji konačno postane strateška privredna grana. To traži 508.365 poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji. Oni proizvode sirovine za hranu na 3.257.100 hektara u Srbiji. U svakom agrarnom gazdinstvu Srbiji zaposleno je po 2,2 lica, pa je prema popisu poljoprivrede u njoj zaposleno 1.150.653 lica!
U strateškim delovima koji se već nalaze u budućem agrarnom Ustavu, između ostalog piše:
III PRIORITETNI ZADACI
…Osnovni imperativ u narednom desetogdišnjem periodu treba da bude obnova prehrambenog suvereniteta. Naravno da se vrati i izgubljeni semenski suverenitet!
· Da bi se to ostvarilo poljoprivreda mora u Srbiji konačno da postane strateška privredna grana! Prevashodni zadatak Republike Srbije, mora biti obezbeđivanje prehrambene sigurnosti stanovništva i povećanje konkurentnosti poljoprivredno prehrambenog sektora.
U tom cilju neophodno je:
§ Modernizovati poljoprivredno – prehrambeni sektor kroz jačanje tehničko – tehnololoških kapaciteta, unapređenje znanja i usvajanje savremenih praksi (know-how). Ovaj pristup ima za cilj povećanje produktivnosti, smanjenje troškova proizvodnje, jačanje konkurentnosti i ostali zadaci… Problemi se moraju sistemski i dugoročno rešavati. Jer, na ulici i sa uredbama je samo trenutno rešavanje problema. To može da bude gašenje ili još veće raspirivanje požara!
§ A, rešavanje problema sa uredbama nije nikada nikome ništa dugoročno dobro donelo!
§ Poljoprivreda Srbije sad ima proiyvodnju po hektaru vrednu tek 1.200 evra. Cilj je da u bliskoj bududućnosti to bude 5.000, pa zatim 10.000 evra. Stručnjaci su izračunali da agrar Srbije na površinama koje se obrađuju, uz novi koncept poljoprivrede, može godišnje da donese prihod od 70 milijardi dolara! A, sad to ne prelazi šest milijardi dolara!
§ Ali, za to je potrebno da se novac obrće bar 50 puta godišnje. Jer, u Danskoj i Holandiji novac se obrće na kraju svake nedelje, a to je 52 puta u jednoj godini! Njihova vrednost proizvodnje po hektaru je od 25.000 pa do blizu 40.000 evra! Tu se nalazi ključ njihovog uspeha i našeg nauspeha!
Šta se dešava u Evropi
Sekretar Udruženja za stočarstvo i preradu stočarskih proizvoda Privredne komore Srbije Nenad Budimović objašnjava da je u poslednje dve godine broj svinja u Evropi pao za otprilike tri miliona grla, a broj goveda za oko 1,8 miliona komada.
Tumači se da su podaci o povećanju svinjarskoj proizvodnji u Srbiji povezani sa onima koji se bave intenzivnom stočarskom proizvodnjom. „Kompanije koje ulažu i u genetiku, i u ishranu, i u reprodukciju, dale su rezultate. Znači dalo je rezultata da imamo veći broj živorođene prasadi po leglu i jednostavno to je razlog povećanja. Oscilacije su od godine do godine na nekih možda 7-8 odsto, ali pričamo o nekoj nekoj perspektivi koja treba da doprinese stabilnoj proizvodnji, prvenstveno za sopstvene potrebe, a potom i za eventualne tržišne viškove koje bi se plasirali kroz više faze proizvodnje na inostrano tržište“, naveo je Budimović. U vezi sa sprečavanjem daljeg pada broja goveda u Srbiji, ovaj stručnjak objašnjava da je govedarska proizvodnja najzahtevnija u stočarstvu i u ekonomskom i u organizacionom smislu. „Najsporiji je obrt kapitala. Kada se uloži u govedarsku proizvodnju čeka se više od dve godine, na primer do prvog litra mleka“, navodi kao prvu važnu stavku, dodavši da je planiranje ključno.
Druga važna stavka, jeste da treba razdvojiti proizvodnju u centralnoj i južnoj Srbiji i Vojvodini, zato što je potpuno drugačija organizacija i oko ishrane i proizvodnje kabaste hrane i tako dalje.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, Srbija je za samo godinu dana, od početka do kraja 2023. godine, izgubila čak 19,7 odsto grla svinja. U odnosu na prosek u poslednjih deset godina (od 2013. do 2022. godine) u 2023. smo imali 28,2 odsto manje svinja, 18,2 odsto manje govedai 12,1 odsto manje živine, a samo je broj ovaca povećan za skromnih 1,1 odsto.
· Uprkos tome, poljoprivrednici smatraju da je uvoz svinjetine neopravdan i da ugnjetava domaće tržište, tvrdeći da je Srbija postala potpuno zavisna od uvoza iz EU!
Udruženje poljoprivrednika koji se bave stočarstvom kritikovalo je politiku uvoza svinjskog mesa u Srbiju zbog koje, kako kažu, ne mogu da prodaju količine koje sami proizvedu. Međutim, dok su stočari protiv uvoza, stručnjaci tvrde da podaci pokazuju suprotnu sliku. U Srbiji je, naime, stočarstvo palo na tako niske grane da ni kompletna domaća proizvodnja ne može da podmiri potrebe stanovništva, zbog čega je uvoz mesa neophodan.
Po rečima Branislava Gulana, agroekonomskog analitičara, problem je u tome što je u Srbiji posebno velika nestašica mesa i mesnih prerađevina. „U Srbiji danas ima 30 odsto manje grla svinja nego 2018. godine. Trenutno, u Srbiji koristimo 15 kilograma svinjskog mesa po glavi stanovnika na godišnjem nivou, dok je prosečna potrošnja mesa u Evropskoj uniji 25 kilograma veća“, kaže za javnost Gulan, koji izdvaja sušu kao jedan od glavnih razloga za trenutnu nestašicu stoke. Broj svinja u Srbiji danas je ravan onom na kraju Drugog svetskog rata. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, Srbija je za samo godinu dana, od početka do kraja 2023. godine, izgubila čak 19,7 odsto grla svinja. U odnosu na prosek u poslednjih deset godina (od 2013. do 2022. godine) u 2023. smo imali 28,2 odsto manje svinja, 18,2 odsto manje govedai 12,1 odsto manje živine, a samo je broj ovaca povećan za skromnih 1,1 odsto.
· Uprkos tome, poljoprivrednici smatraju da je uvoz svinjetine neopravdan i da ugnjetava domaće tržište, tvrdeći da se uvozne kvote ne primenjuju i da je Srbija postala potpuno zavisna od uvoza iz EU!
Kako objašnjavaju analitičari ono što meso u Evropskoj uniji čini jeftinim jeste način proizvodnje. Jer, u Španiji se svinje hrane sa GMO pa je to meso jeftinije od onog proizvedneog u Srbiji za 40 odsto! U EU se stoka, kako kažu, hrani GMO sojinom sačmom, što proizvodnju mesa čini znatno jeftnijom nego u Srbiji. Ovaj problem skupe prehrane stoke u Srbiji ističe i Udruženje poljoprivrednika, koje podseća da u Srbiji postoji zakonska regulacija zabrane upotrebe GMO proizvoda.
· Još jedan od problema sa kojima se suočavaju domaći proizvođači je vakcinacija svinja protiv klasične kuge u Srbiji. Evropska unija ne dozvoljava uvoz svinjskog mesa ako su životinje bile vakcinisane, budući da se meso nevakcinisanih svinja smatra zdravijim za ljudsku upotrebu, zbog čega je Srbija i ukinula vakcinaciju 15. decembra 2019. godine. Time je bio ispunjen samo prvi uslov za potencijalni izvoz mesa u Evropsku uniju. Ali zašto još uvek uvozimo, a ne izvozimo?
· Kako objašnjava analitičar Gulan, razlog je to što od prestanka vakcinacije mora da prođe od četiri do sedam godina, kako bi nestala i poslednja vakcinisana svinja sa teritorije na kojoj je ranije sprovođena vakcinacija!
Međutim, u Srbiji je došlo i do novog problema. „Srbija jeste ukinula vakcine, ali ne i kuge! U međuvremenu se pojavila afrička kuga koja je znatno oštetila kapacitet grla koji je Srbija imala, i koja i dalje nije iskorenjena, budući da je ove godine pobrojano 34 gazdinstava sa afričkom kugom svinja.
Iako su ove bolesti bezopasne za ljude, one utiču na proizvodnju“, kaže Gulan, koji dodaje da „Srbija ima tri vrste kuge – običnu, afričku i političku“. Ova poslednja, ogleda se u lošoj agrarno-ekonomskoj politici koju sprovodi država. Tu lošu agroekonoimsku politiku kreairaju vlasti zadužene za taj posao.
Sa tvrdnjom Udruženja poljoprivrednika da domaćeg mesa uskoro neće biti, slažu se poznavaoci prilika u stočarstvu.. Oni navode da nakon praznika koji nam se bliže, sledi svinjokolj koji će doprineti tome da poraste količina mesa i gotovih proizvoda čija će cena u trenutku pasti, barem u otkupu, ali da dugoročne posledice tek dolaze. Oni predviđaju da će nakon toga uslediti još veća nestašica stoke u Srbiji.
· Proizvodnja svinjskog mesa u EU najniža u poslednjih deset godina!
Nijedna od 27 država članica u 2023. godini nije proizvela više svinjetine nego 2024. godine – a cene finalnih proizvodaa ostaju visoke!
Proizvodnja svinjskog mesa u Evropskoj uniji nastavlja pad, a kapaciteti klanica nisu u potpunosti iskorišćeni. Ovo je naravno još jedan pokazatelj da će i u narednom periodu cena ove vrste mesa ostati visoka, kako u EU tako i u Srbiji, gde proizvođači nabavljaju svinjetinu i prasiće za tov. Jer sa manjkom ponude drastično raste i cena mesa.
· U prva tri kvartala 2023. godibne u državama članicama EU zaklano je 165,5 miliona svinja. To je za 14,6 miliona komada ili 8,2 odsto manje nego u istom periodu prošle godine, pokazuju najnoviji podaci Zavoda za statistiku Evropske unije Evrostat. Pad ponude najveći je bio u Danskoj, ali je prvi put pala i proizvodnja u Španiji!
Kako se navodi u izveštaju, postojeći kapaciteti za klanje u Evropskoj uniji nisu angažovani jer hronično nedostaju životinje za klanje, piše portal „Farmer“. Čini se da je u 2023. godini ova proizvodnja pala na najniži nivo u više od jedne decenije, a pala je za preko 10 odsto u odnosu na petogodišnji prosek! Najnovija prognoza Evropske komisije jeste da će ovaj sektor proizvodnju završiti sa manjkom od 6,6 odsto.
Nadležni podsećaju da se ovaj drastični pad uočava ako se uporede i rezultati proizvodnje u klanicama u ovoj i prošloj godini. Proizvodnja svinjskog mesa U Srbiji smanjena je 7,7 posto i verovatno će pasti ispod nivoa od 21 milion tona koji je poslednji put zabeležen 2009. godine u toku prethodne ekonomske krize. Kako je preneo „Agroklub“, nijedna od 27 država članica ove godine nije proizvela više svinjskog mesa nego 2022. Prema preliminarnim podacima, pad je najmanji u nekim istočnoevropskim zemljama i kretao se od tri do četiri odsto u zemljama kao što su Rumunija, Mađarska i Poljska.
U Španiji je prvi put nakon dugo vremena zaklano manje svinja – ukupno 39 miliona komada, što je 7,2 odsto manje nego u prva tri kvartala prošle godine. Proizvodnja je smanjena 4,6 odsto uz visoke proizvođačke cene i pad troškova hrane. Danska beleži pad od 20 odsto, a Holandija za 15.
Francuski zavod za poljoprivrednu statistiku Agreste je izvestio da je bilo 1,7 miliona zaklanih svinja u avgustu, što je 4,3 procenta manje nego u 2022. i 7,9 ispod petogodišnjeg proseka za taj mesec. Smanjena je i potrošnja ovog mesa u Francuskoj, nešto više od tri odsto. U julu je ova država uvezla 7,1 odsto manje svinjetine i proizvoda od svinjskog mesa, ukupno 49 miliona tona, a izvoz je smanjen 9,1 odsto.
EK predstavila novu viziju za poljoprivredu!
Zeleni dogovor u EU je zanemaren! Evropska komisija predstavila je novu viziju evropskog poljoprivredno-prehrambenog sektora do 2040. godine, ublažavajući svoju prethodnu, ekološki ambicioznu politiku kao odgovor na rastuće proteste poljoprivrednika. Novi pristup poljoprivredno – prehrambenoj politici koji je Evropska komisija predstavila u sredu fokusira se na pojednostavljivanje propisa i pretvaranje poljoprivrede u privlačnu profesiju, umesto na podizanje ekoloških standarda, prenosi Euronews. Sa ovom promenom, Komisija se udaljava od svoje kontroverzne strategije „Farm to fork“, koja je bila poljoprivredno-prehrambena komponenti vodeće politike prethodnog mandata, evropskog Zelenog dogovora.
Iako ambiciozan, Farm to Fork je postavio ciljeve koje je bilo teško implementirati, kao što je prepolovljena upotreba pesticida do 2030. godine. Odluka da se odustane od prethodne politike usledila je nakon kritika farmera, koji su tvrdili da je strategija produbila polarizaciju u sektoru poljoprivrede. Umesto toga, nova vizija ima za cilj da revitalizuje poljoprivredu, obezbeđujući da ona ostane konkurentna i sposobna da poljoprivrednicima obezbedi fer uslove za život i rad. Fokus Komisije biće pojednostavljenju.
Napori će započeti racionalizacijom implementacije Zajedničke poljoprivredne politike (CAP), ogromnog programa EU poljoprivrednih subvencija koji trenutno vredi skoro trećinu ukupnog budžeta EU. Iako ekološki aspekti ostaju, oni više nisu centralni fokus kao što su bili u strategiji Farm to Fork. Konkretno, najambiciozniji elementi prethodne strategije, revizija okvira EU za pesticide, zvanično su napušteni. Prvi put predstavljena u junu 2022. godine, takozvana Uredba o održivoj upotrebi pesticida povučena je u februaru 2024. usred sve većeg odgovora desnice protiv evropskog Zelenog dogovora i široko rasprostranjenih protesta nezadovoljnih farmera.
Uprkos promeni politike, nova vizija nudi malo o reformi CAP-a (Zajedničke poljoprivredne politike), osim ponavljanja starih, nerealizovanih predloga kao što su degresivnost i ograničavanje. Ove mere imaju za cilj da učine pravedniju raspodelu subvencija izdvajanjem više sredstava malim poljoprivrednicima i smanjenjem plaćanja velikim poljoprivrednim preduzećima. Sistem direktnog plaćanja, koji čini oko 75 odsto finansiranja CAP-a, dugo je bio kritikovan zbog nesrazmerne podrške u korist velikih farmi, javlja Agronews.
BELEŽIMO: Dve decenije uspešnog uvoza mesa u Srbiju, od samostalnosti do prošle godine!
· Prema podacima RZS, 1. decembra 2025. godine u oborima Srbije bilo je 2.403.991 grlo svinja. Toliko ih je u Srbiji bilo i posle Drugog svetskog rata 1947. godine!
· Statistika beleži da je istog datuma u stajama Srbije bilo 698.871 grlo goveda. Toliko goveda Srbija je imala i pre 100 godina!
· Istog datuma u Srbiji je u torovima bilo i 1.684.013 grla ovaca;
· Statistika je zabeležila i da je u ekonomskim dvorištima Srbije tada bilo i 14,5 miliona živine;
· Ovakvo stanje u stočarstvu Srbije dovelo je nekadašnju zemlju svinja da izgubi na ovom mesu Prehrambeni suverenitet! To je konstatovano i u budućoj Strategiji poljoprivrede i ruralnog razvoja Srbije od 2026. do 2034. godine!
· Pored toga izgubljen je i semenski suverenitet jer Sribja za nju pod otvorenim nebom svake godine treba da se zaseje na 3.257.100 hektara sa 85 odsto uvoznih semena i hibrida!
Poljoprivreda u Srbiji nije strateška grana!
Istovremeno sa gubitkom prehrambenog suvereniteta na svinjskom mesu izgubila je suverenitet i u semenarstvu! Jer, hvalimo se kako u Srbiji postoji fabrika pod otvorenim nebom na kojoj se seje čak 3.257.100 hektara plodnih njiva. Ai, da bi se te njive zasejale mora da se uveze iz sveta čak 85 odsto potrebnih sorti i hibrida svih useva. Najbolji dokaz da je Srbija izgubila i semenski suverenitet su činjenice da se na 630.000 hektara pšeničnih polja seje godišnje čak 60 do 70 odsto nedeklarisano seme pšenice, zvano ,,tavanka“. Ime je dobilo po tome što ga poljoprivrednici imaju na svojim tavanima. Mnogo je jeftinije od deklarisanog i kvaltietnog semena. To je glavni razlog zašto se seje ,,tavanka“ pa koliko god rodi. Sa njim nema visokih prinosa i rekorda, ali ima prosečne proizvodnje.
A, odmah se zna da sa takvim semenom nema visokih i rekordnih prinosa. Nisu bile dobre procene ove srednje dobre 2026. godine rodne godine, kada je pšenica u pitanju uz ovakvu setvu ,,tavanke“. Kreatori agroekonimske politike, obre’avaloi su politkek ;ak I rekrdo roda od oko 3,8 miliona tona. Jer, onda nema visokih prinosa ni rekorda. Ona donosi prosečan prinos od oko šest toanj po hektarzu u dobroj, rodnij godini. A, pšenica je u 2025. godini bila zasejana na oko 630.000 hektara. Sa ovim rodom Srbija ima dovoljno pšenice za svoje potrebe pa čak i za izvoz oko dva miliona tona. Po ovakvim prinosima sa setvom ,,tavanke“ Srbija sa svojih 6,6 miliona stanovnika, može da ima dovoljno pšenice kada bi je sejali samo na 300.000 hektara. Svu proizvedenu pšenicu na više od 300.000 hektara, Srbija ako nađe kupce može da proda! Ali, od ovakvog semena dobije se druga klasa pšenice koja uglavnom ide za stočnu hranu. Njena cena na tržištu je niža od kvalitetne pšenice i početkom ove godine kretala se oko 176 evra po jednoj toni, ako se pronađu kupci za nju!
· Prema podacima RZS rekordna proizvodnja pšenice u Srbiji bila je 3.736.503 tone. Taj rekord ostvaren je sad daleke 1991. godine i nikada do sada nije postignut!
· Dakle, Srbija će imati za sebe dovoljno domaćeg žita za hleb, ali moraće da uveze izvesne količine od nekoliko desetina hiljada tona tvrde pšenice, odnosno poboljšivača!
· Inače, Srbiji za ishranu, robne rezerve i semenarstvo treba oko 1,3 miliona tona pšenice godišnje. Jer, danas je potrošnja hleba u Srbiji oko 49 kilograma po jednom stanovniku godišnje. Tome treba dodati još i potoršnju od oko 15 kilograma raznih peciva. Dakle, proivzued epo 64 kilogama gpodoišnej za svakog od po 6,6 miliona stanovnika!
· Dakle, potrošnja hleba je 64 kilograma po jednom stanovniku godišnje u Srbiji. To je značajno manje nego li, recimo, pre jedne decenije, kada je to prvo bilo više od 100 kilograma godišnje, pa zatim 83 kilograma… Uzroke pada potrošnje hleba treba tražiti u manjem broju stanovnika za 500.000 u poslednjoj deceniji, siromaštvu i novom načinu života. Jer, seljak više neide na njivu sa veknom hleba i komadom slanine. Jer, teške poslove sad obavljaju mašinje pa na njivi treba i manje hrane!
· Ali, mora da se istakne da Srbija ima i ogromno bogatstvo za proizvodnju hrane! Jer, Srbija sa svojih 52 ara kvalitetne obradive zemlje po jednom stanovniku, po čemu je i agrarna zemlja rekorder, ima izuzetan neiskorišćeni potencijal!
Uporedimko li ovu cifru sa nekim od najudaljenijih zemalja sveta, Srbija se izdvaja kao lider! Kina na primer, ima samo oko 8 do 10 ari po jednom stanovniku, Indija 12 do 14 ari, dok Japan raspolaže sa skromnih tri ara po osobi. Čak i u razvijenim zapadno evropskim zemljama, poput Velike Britanije i Holandije količina obradivog zemljišta po jednom stanovniku iznosi svega 8 do 15 ari!
· Dakle, Sribji ima više u vlasnitšvu zemlje po jednom stanovnikua, čak 52 ara, nego li Kina, Indija i Japan zajedno! U tome se i nalaze razlozi zašto ove zemlje žele da sarađuju sa Srbijom…
· Prema podaciamj RZS iz poslednejg popisa poljoprivrede 2023/24 godine Srbija ima 4.073.703 hektara raspoloživog obradivog zemljišta. Od toga se koristi 3.257.100 hektara. Ta velika fabrika pod otvorenim nebom je rascepkana u 19 miliona mini parcela. Prema istom izvoru u Srbiji danas ima 508.365 milioan poljoprivrednih gazdinstava. Prosečan broj članova i stalno zaposlenih na porodičnoim gazdinstvu je 2,2 lica. Dakle, ukupno u primarnomm sektoru je zaposleno 1.150.653 lica! Od ukupnog broja gazdinstava 506.323 je porodičnih i 2.042 pravnih lica i preduzetnika.
· U Srbiji se stočarstvom bavi 313.495 lica!
· U Srbiji je agrar već decenijama teško bolestan oranizam! Agrarni budžet prema do sada određenim parama u Sribji iznosi oko 7,2 odsot ukupnog budžeta ili oko 150 milijardi dinara u 2026. godini. Da je zdrava poljoprivreda to bi bio dobar razvojni novac. Ovako on će da se troši za lečenje bolesnog agrara;
· Da bi se izlečio agrar Srbije, izrađen je predlog Strategije poljoporivrede i ruralnog razvoja Srbije od 2026. do 2034. godine. Taj dokument treba da usvoji Vlada Srbije. Posle toga prvo treba da se izleči ova najveća fabriku pod otvorenim nebom u Srbiji;
· To znači da treba da se vrati Prehrambeni i semenski suverenitet Srbije!
· Da bi se to uradilo prvo u Srbiji mora da bude:
– Dva miliona grla goveda u stajama i na pašnjacima;
– Oko 5,5 miliona grla svinja u oborima;
– Zatim oko 3,5 miliona ovaca u torovima;
– I 90 miliona pilića i osam miliona koka nosilja u ekonomskim dvorištima!
Mesna kriza u Srbiji…
Od kako se Crna Gora osamostalila od Srbije, pa je na taj način osamostalila i Srbiju, imamo mnogo ekonomskih podataka kojima možemo da se dičimo, kako su povećani četiri (javni dug, sa manje od deset na 41 milijardu evra) i više puta. Ipak, malo ih je koji su povećani poput uvoza mesa (42,5 puta) a u tome svinjetine (69 puta). To su takvi uspesi da sumnjam da im se mogu naći uporedivi u celom svetu (kod mesa i svinjetine), a i kod nas u drugim ekonomskim oblastima, navodi analitičar dr Miroslav Zdravković na sajtu makroekonomija.org.
Zahvaljujući ovako impresivnom rastu uvoza mesa, smanjen je broj goveda za skoro 40 odsto (sa 1.106.000 hi na 699.000 ), kao i svinja (sa tačno četiri miliona na 2,4), jedino je povećan broj ovaca, i to zaprepašćujuće sličan broju Beograđana (1.759 hiljada u 2024. ali je smanjen na 1.684 u 2025. kako bi se uklonile ove podudarnosti), mada Beograđani nisu ovce, ali ovce mogu da budu „Beograđanke“, tj. da žive na teritoriji Beograda (njih 57.104 prema stanju stoke na dan 1. decembra 2025. godine).
· Ovo smanjenje stočnog fonda treba posmatrati kao veliki uspeh u transformaciji srpske privrede, jer se ona oslobađa zaostataka mračne prošlosti, a na putu u svetlu budućnost povećava uvoz, javne i privatne dugove, razvija veštačku inteligenciju, dok stvarnu inteligenciju zamenjuje mišićavim humanoidima koji se ne razlikuju mnogo od robota, i bolje tuku nego što igraju kolo (opet, zaostatak iz mračne prošlosti – danas se pleše uz muziku koja se dobro slaže sa usitnjenim tečnostima i praškovima).
Ali, odoh predaleko u ovom svetlom pogledu u budućnost, gde suze radosnice zamagljuju svu veličinu sadašnje sreće i blagostanja.
· Ukupan uvoz mesa povećan je sa pet miliona evra u 2006. na 41 u 2012. godini da bi dostigao rekordnih 256 miliona u 2024. i zatim se smanjio na 213,5 u 2025. godini. U tome je uvoz svinjetine povećan sa 1,8 miliona evra u 2006. na 22,6 miliona u 2012, dostigao maksimum od 165 miliona evra u 2024.godini i smanjen je na 120,4 miliona evra u 2025. godini;
· Kao što je iz podataka očigledno, više od polovine ukupnog uvoza mesa predstavlja svinjetina, sveža ili zamrznuta, te ćemo se njom malo detaljnije pozabaviti.
Kod jestivih klaničnih proizvoda (osim šunki i drugih prerađevina), dominira uvoz iz Crne Gore, pa se iz ove šnje bivše sestrice uvozi za 24,2 miliona evra, od ukupnih 34 miliona evra. Ima tu svakojakih sumnji u pogledu mogućnosti da Crna Gora izveze ovoliku svinjetinu u Srbiju, a da, takoreći nema svinja, ali, ovde se bavimo lepim statistikama uvećanog uvoza, a ne klevetama.
· Crna Gora uvozi meso godišnje za preko 150 miliona evra, pa je red da malo od te vrednosti plasira u Srbiju, i nešto na tom izvozu zaradi, navodi Miroslav Zdravković;
· Kad se fokusiramo samo na svinjetinu, vidimo da se ubedljivo najveći deo uvoza sastoji od zamrznutog mesa (108,3 od 120,4 miliona u 2025. godini). Pad vrednosti uvoza zamrznutog svinjskog mesa sa 142,9 miliona evra u 2024. na 108,3 miliona u 2025. delom je posledica manje količine (sa 43.051 na 35.939 tona), a delom pada jedinične cene uvoza sa 3,3 na 3,0 evra po kilogramu.
· Najveći deo uvoza zamrznute svinjetine u 2025. godini dolazio je iz Španije (59,5 miliona evra) i Rusije (28,8 miliona), a znatno manje iz Danske, Crne Gore, Belgije, Holandije, BiH i Mađarske. Nekada je znatna vrednost bila i iz Nemačke (2018. godine), ali je više nema…
· U 2026. godini uvoz zamrznute svinjetine neznatno je smanjen, sa 33.455 hiljada evra u periodu januar-april 2025. na 32.215 evra u istom periodu 2026. godine. Pri tome je drastično smanjen iz Rusije – sa 13.836 na 2.686 hiljada evra. Vrednost uvoza zamrznute svinjetine smanjena je usled pada jedinične cene sa 3,1 evra po kilogramu, u aprilu 2025. na 2,54 evra po kilogramu u aprilu 2026. godine. Ruski prasići i svinje su istisnuti sa našeg tržišta jer su postali cenovno nekonkurentni – prošlog aprila bili su ispod prosečne uvozne cene, a u ovom aprilu bili su za 31 evro-cent iznad prosečne cene, mada je oni nisu menjali!
Da zaključimo: Uvoz zamrznute svinjetine stagnira već drugu godinu za redom, pa bi ovu oblast trgovci trebalo da napuštaju, a da se usklade sa modernim promenama u zameni srpskog stanovništva inostranim, te da više uvoze govedinu, ovce, koze, ribu i još sitnije morske i zemaljske plodove.
· Ukupna vrednost uvoza mesa od 2006. do 2026. godine iznosila je 1,72 milijarde evra, u tome svinjetine 1,18 milijardi evra. Ovim istim parama mogao je da se finansira neki od auto-puteva, Moravski, Miloš Veliki ili Karađorđev. Ali to ne bi bilo lepo, jer je bolje razvijati industriju zaduživanja, kad je ova industrija uvoza mesa dostigla svoj maksimum.
I dok još nisu završeni svi planirani autoputevi, treba ozbiljno razmišljati o kosmičkom programu, uvek napredno i unapred.
· Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić izjavio je u Skupštini da je virus prisutan u sedam okruga u Srbiji, a zaključno sa 20. julom 2026. godine, uginulo je 29.241 svinja. Zahvaćeni su Sremski, Mačvanski, deo Beograda (Obrenovac), Kolubarski, kao i pojedina gazdinstva u Podunavskom, Južnobačkom i Zapadnobačkom okrugu. Ministar navodi da se broj uginulih svinja iz dana u dan smanjuje.
· Prema drugim izvorima, zaraza je zabeležena u sedam okruga, 12 opština i 52 naseljena mesta, zaključno sa 19. julom, a poslednja žarišta pojavila su se u Bezdanu na granici s Hrvatskom, te u Žablju i Gospođincima!
Reakcije i sporovi
Stranka SRCE tvrdi da su najugroženija mala poljoprivredna domaćinstva i traži od države naknade štete, ocenjujući da Vlada nema adekvatnu strategiju za suzbijanje epidemije!
· Profesor dr Vitomir Vidović krivicu za širenje bolesti pripisuje državi, tvrdeći da je dozvolila nekontrolisano razmnožavanje divljih svinja koje potom zaraze i farme sa najstrožim biosigurnosnim merama!
· Analitičar i publicsita Branislav Gulan takođe ,,krivca“ vidi u državi! Jer divlje svinje bez pasoša slobodno šetaju Balkanom, prelaze granice i prenose afričku kugu. Ona nema leka. Ali, uništava ono malo svinja štoje ostalo u tovu od prethodne dve kuge, političke i loše agroekonomske! Prema njegovom mišljenju pre nego li što je stigla afrička kuga u Srbiju, već je bio utamanjen svinjski fond. Pre samo dve i po decenije u Srbiji je u oborima oko pet miliona grla svinnja.
· A, kada je 2019. godine stigla afrička kuga, koja nema leka, zatekla je u torovime Srbije samo 2,4 miliona grla! Broj grla svinja je smanjen, deloivabnejm ostalih kuga, sa pet miliona, na sadašnji broj od oko 2,4 miliona grla, pre eutanazaij,za oko 30.000 grla!
· Dakle, sve je već uništeno pre dolaska avfričke kuige. Nije ostalo puno ,,posla“ za afričku kugu!
· Razlog da nema posla za afričklu kugu je delovanje dve prethodne kuge u Srbiji koje su i danas povremeno prisutne, pa je ovoj trećoj preostalo manje svinja, nego pšto je uništeno za poslednjih nekoliko decenija!
· Taj je broj svinja, koliklo ih sad ima u Srbiji, toliko ih je bilo i posle Drugog svtskograta, dakle sad daleke 1947. godine. To što je ostalo svinja u oborima, je polovina od onog potrebnog broja (što je ta nekadašnja Srbija imala pre dve i po decenije) od onog nekadašnjeg!
· Dakle, broj svina je u Sribji prepolovljen angažovanejm, dve prve prethdone kuga u poslednje dve i po dcenije…
· Te dve kuge, politička i agroekonkomska, pepolvoile su postojeći nekada stabilan broj svinja. I svele ga sad na samo 2,4 milina grla!
· Taj broj svinaj doveo je Srbiju do gubitka dela prehrambenog suvereniteta. Njega sad trea da leči nova Straegija poljoprivrede i ruralnog rauvoja od 2026. d0 2034. godine!
Uprava za veterinu (Ljiljana Ivanjac) navodi da su od afričke kuge sad u 2026. godini najugroženiji Srem, Mačva, deo Kolubarskog okruga i Beograd, gde je najveća koncentracija proizvodnje svinja, i poziva građane da meso kupuju isključivo u registrovanim objektima.
Uhapšen je i muškarac iz Salaša Noćajskog zbog sumnje da je prerađivao i prodavao svinjsko meso uprkos merama protiv afričke kuge… Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova uhapsili su P. D. (1971) iz Salaša Noćajskog zbog sumnje da je postupao suprotno merama za sprečavanje i suzbijanje afričke kuge svinja, 22. jula 2026. godine. Akciju su sproveli pripadnici Odeljenja kriminalističke policije Policijske uprave u Sremskoj Mitrovici, u saradnji sa Upravom kriminalističke policije, Službom za suzbijanje kriminala i inspekcijskim organima Uprave za veterinu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Po nalogu Osnovnog javnog tužilaštva u Sremskoj Mitrovici, osumnjičenom je određeno zadržavanje do 48 sati. Sumnja na krivično delo prenošenja zaraznih bolesti kod životinja i biljaka.Postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni izvršio krivično delo prenošenje zaraznih bolesti kod životinja i biljaka. Kako se navodi, on je u periodu od 22. novembra 2025. do 21. jula 2026. godine postupao suprotno merama koje je donela Uprava za veterinu radi sprečavanja i suzbijanja afričke kuge svinja na području naseljenog mesta Salaš Noćajski. Prema sumnjama nadležnih, uprkos važećim merama, nastavio je da prerađuje i stavlja u promet svinjsko meso na svom gazdinstvu.
Salaš Noćajski pod pojačanim kontrolama
Ovo hapšenje dolazi u trenutku kada su u Sremskom i Mačvanskom okrugu, kao i na delu teritorije Beograda, pojačane mere nadzora zbog afričke kuge svinja. Salaš Noćajski je već bio pomenut kao mesto u kojem se sprovode zajedničke akcije veterinarske inspekcije i policije radi otkrivanja nepravilnosti u držanju i prometu svinja. Cilj tih kontrola je da se spreči svako postupanje koje može doprineti širenju virusa, posebno nelegalna prerada, promet mesa i nepoštovanje mera Uprave za veterinu. Zašto je promet svinjskog mesa veliki rizik?
Afrička kuga svinja nije opasna za ljude, ali je izuzetno opasna za domaće i divlje svinje. Virus se može širiti kontaktom sa zaraženim životinjama, kontaminiranom hranom, opremom, odećom, obućom, vozilima i proizvodima od svinjskog mesa. Zato je promet mesa iz područja pod merama jedan od najvećih rizika za širenje bolesti. Ako se meso, proizvodi, oprema ili ambalaža kreću mimo kontrole, virus se može preneti na drugo gazdinstvo, u drugo selo ili u potpuno novo područje.
Neće biti povlašćenih
Ministar poljoprivrede dr Dragan Glamočić ranije je poručio da u sprovođenju mera protiv afričke kuge svinja neće biti povlašćenih i da zakon mora da važi jednako za sve. Ovaj slučaj pokazuje da se kontrole više ne zadržavaju samo na upozorenjima i veterinarskim merama, već prelaze i u krivično-pravni okvir kada postoji sumnja da se merama svesno suprotstavlja. Za proizvođače to znači da svako kretanje životinja, prerada mesa i promet proizvoda moraju biti u skladu sa propisima i nalozima nadležnih službi.
Nelegalan promet može ugroziti cela gazdinstva
Kod afričke kuge svinja jedan propust može imati velike posledice. Nelegalna prodaja, klanje, prerada ili promet svinjskog mesa iz rizičnog područja mogu ugroziti ne samo jedno gazdinstvo, već i komšijska domaćinstva, sela i čitave proizvodne regione. Zbog toga se od držalaca svinja traži da prijave svaku sumnju na bolest, da ne pomeraju životinje bez dozvole, da ne obavljaju promet mesa mimo propisa i da sarađuju sa veterinarskim službama. Hapšenje u Salašu Noćajskom pokazuje da država pooštrava kontrolu sprovođenja mera protiv afričke kuge svinja. U trenutku kada je bolest već izazvala velike gubitke u domaćem svinjarstvu, svako kršenje mera postaje ozbiljan rizik za proizvodnju.
· Afrička kuga svinja ne može se zaustaviti samo eutanazijom zaraženih životinja. Ključ je u sprečavanju širenja virusa – kroz kontrolu prometa, odgovorno ponašanje proizvođača, rad veterinarske inspekcije i sankcionisanje onih koji mere ne poštuju. (Izvor: MUP / Ministarstvo poljoprivrede)
Uticaj na tržište
Stručnjaci procenjuju da epidemija neće značajno uticati na maloprodajne cene svinjskog mesa, jer je Srbija poslednjih godina postala veliki uvoznik svinjskog mesa i prasadi, pa se eventualni deficit brzo nadoknađuje uvozom. Ipak, stočni fond Srbije je u dugogodišnjem padu – sa 3,4 miliona grla 2012. na svega 2,26 miliona po poslednjem popisu 2023. Godine!
Regionalni kontekst
Bolest je zabeležena i u susednoj Hrvatskoj, najviše u Osječko-baranjskoj županiji, gde je do 18. jula eutanazirano 2.822 svinje, uz dodatnih 341 grlo usmrćeno zbog nepravilnosti u transportu.
· Od početka AKS eutanazirano 55.000 svinja, pa do 11. gecembra 2023. godine u Srbiji je blo eutanazrinao oko 55.000 svinja! Pos toga pa do ove psoeldnej pojave AKS, eutnaazrinao je blizu 100.000 svinaj u Sribj iukuipno… To je znatno manje nego što su uništile svinja prethodne dve kuge. To je njihov uticaj političke i klasične kuge smanje3 na smanjen borj ssvinaj za sokro trimiliooan gla u Srbiji!
· Od kada je u Srbiji prijavljen prvi slučaj afričke svinjske kuge još 2019. godine, u skoro 2.500 poljoprivrednih gazdinstava prijavljeni su slučajevi zaraze, a bolest je bila zahvatila 48 opština i 15 upravnih okruga. Do sada je, prema zvaničnim podacima, eutanazirano oko 55.000 svinja, pa ova bolest, koja se brzo širi, predstavlja problem ne samo za finansijske prihode farmera i ostalih učesnika u lancu prizvodnje, već postaje i pretnja po prehrambenu sigurnost države.
· Agroanalitičar Branislav Gulan objašnjavao je početkom decemba 2023. godine da se stočarstvu u Srbiji odavno ne posvećuje dovoljno pažnje te da je afrička kuga svinja samo dodatno pogoršala odveć devastirani stočni fond. „Obori su odavno prazni. Iz godine u godinu je stanje sve lošije. Na kraju 2022. smo, prema zvaničnim podacima, imali 3,22 miliona svinja, a danas imamo manje od dva miliona. Odlika nerazvijenih zemalja je da stočarstvo u BDP-u agrara učestvuje sa manje od 70 odsto, a mi smo prošle godine imali tek 28,1 odsto. Afrička kuga nije tu ni imala mnogo toga da uništi, ali je svakako donela posledice. ASd je to učešće simbolično tek nešto više od 20 odsto!
· Zoran Erić, poljoprivrednik i predsednik nekadašnje Asocijacije stočara Srema i Mačve, objašnjava da su mnogi farmeri već pretrpeli velike gubitke, ali i da će prave posledice postati osetne tek kasnije, kada se proglasi kraj epidemije i kada tovljenje stoke bude ponovo omogućeno, a cene odlete u nebo“!
„Mora proći najmanje 45 dana od poslednjeg prijavljenog slučaja u nekom mestu da bi se proglasio kraj epidemije. Do tada, niko ne sme da drži svinje, a posle određenog vremena opet može da se kupi stoka i da se počne s uzgojem. Na neki način svi proizvođači svinja su lišeni mogućnosti da se bave svojom delatnošću u tom periodu, a do tada će cene skočiti, em jer nema stoke em jer se sad približava period slava i praznika“, kaže Erić. Stevica Gaćeša, poljoprivrednik iz sela Belegiš, koje pripada sremskom okrugu zaraženom afričkom kugom svinja, ističe da u tom selu skoro da nije ostalo nijedno domaćinstvo koje ima svinje, ali i da većina stočara i dalje čeka da im se obećani novac isplati. „Cena koja je predložena za nadoknadu jeste dovoljna da se pokrije jedan deo troškova. Ali niko ne uzima u obzir da će jedna krmača biti plaćena po komadu i da je ta cena mnogo manja od onoga što su krmača i njeni prasići mogli da donesu jednom gazdinstvu. Od jedne dobre krmače i prasića može se ostvariti zarada od 800 do 1.000 evra“, naglasio je tada Gaćeša.
· Upozorenja na afričku kugu na ulazima u sela, više od 26.000 grla eutanazirano ili uginulo sredinjom 2026. godine!
· Virus afričke kuge svinja aktivan je u šest okruga. Od početka godine, zbog te bolesti više od 26.000 grla je eutanazirano i uginulo. Na teritoriji opština Ruma i Vladimirci beleže se novi slučajevi zaraze.
· Domaćinstva koja imaju i još gaje svinje u Provu se gotovo mogu prebrojati na prste. Za dva meseca, bolest je potvrđena u više od 100 domaćinstava. Prema rečima nadležnih, eutanazirano je više od 2.000 grla. Svakog dana se beleže novi slučajevi zaraze u opštini Vladimirci.
· Upozorenja na afričku kugu na ulazima u sela. U opštini Vladimirci, bolest je prisutna u devet naselja;
„Prvo mi se krmača suprasna razbolela, posle druga, počela i ona, vepar treći. Ja sam prijavio posle prvog, tako da je to pobijeno, šta da radim, bolest je došla“, priča Živan Šević iz Prova.
Načelnik Štaba za vanredne situacije Opštine Vladimirci Vladan Milošević kaže da preduzimaju sve što je u njihovoj moći. „Obezbedili smo i mehanizaciju, i ljude za utovar uginulih i eutanaziranih životinja, sve što možemo – činimo. Situacija je takva. Osnovni problem je što se bolest donosi iz šuma u Sremu i preko Save prenosi ovde“, objašnjava Milošević a javlja novinar Nenad Tomačević.
· Samo na teritoriji Rume eutanazirano sredinjom 2026. godine oko 17.000 svinja!
Table sa upozorenjem i na ulazima u rumska sela, ali i na kapijama domaćinstava gde je potvrđena zaraza.
Milenko Sekulić, zamenik komandanta Štaba za vanredne situacije Opštine Rume, kaže da su bile vanredne kontrole, pogotovo na velikim farmama. „Ustanovili su da se poštuju sve propisane mere. Upozorenja su postavljena tako sa preventivom, da stanovništvo ne odlazi dalje u šumska područja koja su zaražena afričkom kugom. Prenosioci su divlje svinje“, podseća Sekulić. Na teritoriji Rume, eutanazirano je oko 17.000 svinja. Od početka godine, afrička kuga potvrđena je u 600 domaćinstava u Srbiji.
· Zbog afričke kuge svinja vanredna situacija u Rumi, Obrenovcu i Sremskoj Mitrovici!
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragan Glamočić izjavio je da je zbog afričke kuge svinja na snazi vanredna situacija u Rumi, Obrenovcu i Sremskoj Mitrovici, a da se očekuje njeno proglašenje i u još nekoliko opština.
· Dragan Glamočić je apelovao na vlasnike gazdinstava da primenjuju mere <https://www.rts.rs/vesti/drustvo/5998541/svinjska-kuga-srem.html>biološke sigurnosti kako bi se sprečilo širenje zaraze i ukazao da je najteža situacija u Sremskom i Mačvanskom okrugu. „Najveći broj žarišta je na spoju Sremskog i Mačvanskog okruga i teritorije Beograda. To su regioni u kojima imamo najviše domaćih svinja, ali ima i divljih svinja. Problem je što ljudi puštaju svinje van gazdinstava, iako znaju da to ne smeju, i zato će kontrola biti rigorozna, a kazne mnogo strože“, rekao je Glamočić za javnost.
Prema njegovim rečima, od početka godine eutanazirano više od 27.000 svinja, istakao je da je to najefikasniji način za sprečavanje širenja zaraze, dodajući da država vlasnicima gazdinstava nadoknađuje svu štetu. Zbog afričke kuge svinja proglašena je vanredna situaicja u Rumi, Obrenovcu, i Sremskoj Mitrovici od 10. jula 2026. godine! „Dovoljno je malo nediscipline i neodgovornosti da se virus proširi, a onda imamo posledice. Za ljude nema opasnosti ako se desi da konzumiraju meso, a to ne bi trebalo da se dogodi jer vodimo računa. Virus nije opasan za ljude, ali ljudi mogu biti prenosioci. Najveći rezervoar zaraze su divlje svinje u delovima gde je virus najzastupljeniji!
Savetovao je vlasnike da primenjuju mere biološke sigurnosti i sprovode dezinfekciju, ističući da je veoma važno brzo reagovati u slučaju pojave bolesti kod svinja. „Čim primete da se nešto dešava – da svinja ne uzima hranu, da ima neko crvenilo ili bilo kakvu drugu promenu – neka pozovu veterinara. Bitna je brza reakcija, brza eutanazija i uklanjanje izvora zaraze kako se virus ne bi dalje širio. Važno je da vlasnici svinja ne idu kod drugih koji ih drže i da se u narednom periodu ne ide u šume“, rekao je Glamočić, 17. jula 2026. godine.
Radnici plakali dok se sprovodila eutanazija svinja“
· ZBOG afričke kuge svinja u Srbiji je od početka 2026.godine, do sredine jula 2026.godine eutanazirano do 23.994 životinja od čega je skoro polovina bila sa farme „Mistral“ Jasminka Ristovića. -Radnici su plakali dok su veterinari radili eutanaziju svinja zaraženih afričkom kugom na farmi. To je bio najteži trenutak u poslednjih 20 godina, koliko se bavim svinjarstvom – rekao je Jasminko Ristović (60), vlasnik farme „Mistral“ iz Hrtkovaca, na kojoj je eutanazirano, odnosno ubijeno više od 11.000 svinja, a čiji obori danas zvrje prazni.
· To je skoro polovina od 23.994 svinje, koliko je ukupno u Srbiji stradalo od afričke kuge od početka godine.
Ristović se svinjarstvom bavi 20 godina i bio je jedan od najvećih proizvođača svinja u ovom delu Srbije, a sada je u dilemi da li će se i posle ovog pomora svinja dalje baviti istim poslom. Samo u poslednje dve godine u našu farmu je uloženo pet miliona evra. Kada se uzme u obzir broj usmrćenih životinja prema proceni stručnjaka direktna šteta je oko 1,5 miliona evra, dok je indirektna mnogo veća. Usmrćene su priplodne krmače, nazimice, tovljenici, prasići …
· Ove životinje su trebale da donesu više od 30.000 tovljenika. Kao svaki normalan čovek svestan sam situacije, emotivno mi je teško, ali ništa ne mogu da promenim osim da prihvatim situaciju tako kako jeste – svestan je Ristović.
Pridržavali se svih mera
On ističe da, iako su na farmi preduzete sve zaštitne mere, nisu u speli da spreče da zaraza uđe u obore.
– Ni jedno vozilo nije moglo da uđe na farmu pre temeljne dezinfekcije. Radnici su se tuširali i presvlačili u čista radna odela i čizme pre svakog ulaska kod životinja. Teško je tu upreti prst u bilo koga, niti ja to želim. Ali, smatram da država treba da promeni pristup kad se pojavi prvo žarište, jer je sada i država u minisu. Koliko znam država nadoknaduje štetu sve osim izgubljene dobiti, a ja znam koliko smo ulagali i šta smo izgubili – preračunava se Ristović. Po njegovim rečima potrebno je da prođe od šest meseci do godinu dana da bi se proizvodnja mogla zanoviti. Do tada ću videti šta mi je činiti. Još uvek je sve sveže, moram ostati miran, sabran i realan – zaključuje Jasminko Ristovi
Afrička kuga u brojkama 2026. godine:
· Afrička kuga u 2026. godini pogodila je 496 gazdinstava, pet upravnih okruga trenutno se bori sa afričkom kugom, a 23.994 svinje su eutanazirane zbog afričke kuge od početka godine!
Zbog aktuelne situacije u vezi sa afričkom kugom svinja po nalogu ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prof. dr Dragana Glamočića u Vladi Srbije na najvišem nivou održana sednica Operativnog štaba za koordinaciju aktivnosti na sprečavanju pojave, ranom otkrivanju, suzbijanju i iskorenjivanju afričke kuge svinja.
Nije vreme za opuštanje
Ministar Glamočić istakao je da su mere za suzbijanje afričke kuge svinja trenutno na snazi u šest upravnih okruga, ali da će 14. jula, mere biti ukinute u Borskom upravnom okrugu. Dodao je da tokom vikenda nije bilo novih slučajeva zaraze, te da nema mesta panici, ali da aktuelna epizootiološka situacija zahteva maksimalnu ozbiljnost, disciplinu i odgovornost svih aktera u lancu.
– Ovo nije trenutak za opuštanje. Afrička kuga svinja nije opasna po zdravlje ljudi, ali može da nanese ogromnu štetu našem stočarstvu, a upravo su ljudi najveći prenosioci virusa. Zato svi, od državnih institucija i lokalnih samouprava, do veterinarskih službi i samih proizvođača, moraju da deluju kao jedan tim i pokažu najveći stepen odgovornosti. I najmanja nepažnja može dovesti do širenja virusa među svinjama – poručio je Glamočić.
Stradalo skoro 24.000 svinja
· Od početka 2026. godine u Srbiji je eutanazirano ukupno 23.994 svinje, a iz resornog ministarstva poručuju da će šteta svima biti nadoknađena. Radi se procena štete i država će nadoknaditi štetu po svim zahtevima koji ispunjavaju zakonske uslove, a to je da je gazdinstvo registrovano i da su svinje obeležene. Takođe, kazne će biti pooštrene za sve koji ne poštuju propisane mere – ističu iz MPŠV.
Dr Slobodan Stanojević, šef odeljenja za epizootiologijuu Naučnog instituta za veterinarstvo Srbije, kaže za javnost da je virus afričke kuge svinja prvi put u Srbiju uneta 2019. godina na jednu farmu kod Mladenovca, ali da je brzom akcijom potpuno iskorenjen. Ispitali smo više hiljada uzroka i nismo uspeli da razjasnimo kako je virus stigao. Kasnije je, 2020. i 2021. godine, bolest iz pravca Rumunije i Bugarske ušla na farmu u Zaječaru i tada je eutanazirano između 10.000 i 15.000 svinja. Tada su ubijane i zaražene i nezaražene životinje da bi se sprečilo dalje širenje – rekao je Stanojević za javnost.
Šta je afrička kuga svinja
· Afrička kuga svinja je opasna zarazna bolest koja pogađa domaće i divlje svinje, ali nije opasna za ljude. Virus se prenosi kontaktom sa zaraženim životinjama, kontaminiranom hranom, opremom, odećom i vozilima.
Postupanje sa uginulim životinjama
Posle eutanazije svinje se zakopavaju. Stajsko đubrivo se pakuje na gomile kako bi se podvrglo biofermentaciji, jer tokom vrenja na određenoj temperaturi virus afričke kuge strada.
Stanojević ističe da se sada ubijaju samo zaražene životinje i zato sada imamo na stotine žarišta u više okruga.To se tako ne radi. Kada imate situaciju da imate više desetina, a možda i stotina izvorišta zaraze kojih niste ni svesni, trebalo bi razmisliti koju strategiju primeniti. Nama u Beogradskom okrugu je bolest stigla sa područja Mačve, gde postoji od januara, i od Drine se širila i proletos stigla u Beograd. Mi sada imamo situaciju da se u domaćinstvima u kojima se otkrije kuga uradi eutanazija svinja, očiste se dvorišta, ali je vrlo teško izvršiti dezinfekciju i biti siguran da je ona pouzdano urađena tamo gde imate đubrište. Problem je i što seoska gazdinstva često nisu ograđena, svinje se izgone na pašu ili im se donose sveža trava i lucerka, koju vole i divlje svinje, tako da je taj kontakt i neposredni i posredni vrlo čest, objašnjava Stanojević.
Nakupci šire zarazu
Po rečima Stanojevića, mora se strogo voditi računa o prometu životinja, mesa i ljudi. Ljudi koji se bave gajenjem svinja ne treba da posećuju tuđe farme. Moraju da budu svesni toga i da sami štite i sebe i svoje saradnike sa kojima posluju. Dešava se da nakupci dolaze i jeftino kupuju prasiće i svinje koje u tom trenutku nisu bolesne i voze ih na drugu teritoriju. Dovoljno je da se jedna kasnije razboli i proširi zarazu. To je specifična bolest, jer umiru jedna po jedna svinja, pa ljudi ne primete dok ne počnu masovno da uginjavaju – i dodaje da trenutna strategija suzbijanja afričke kuge ne daje rezultate i da bi u tu borbu trebalo da se uključe svi državni organi.
– Kad je bilo tropsko vreme, mi smo po 12 do 14 sati radili na eutanaziji iz dana u dan, od šest ujutru do osam sati uveče – ističe Stanojević.
· Kako je za Kurir rekao agroanalitičar Branislav Gulan, od 2019. godine do danas u Srbiji je zbog afričke kuge eutanazirano više od 100.000 svinja. Ova opasna zarazna bolest nestane, pa se javi. Nažalost, danas imamo samo 2.400.000 svinja u Srbiji, što je na nivou iz 1947. godine. Po glavi stanovnika trošimo oko 15 kg svinjskog mesa, a ova grana stočarstva je na ivici opstanka. Kada se dogodi ovako nešto kao što je bilo u Hrtkovcima, nastane ogromna šteta. Država nadoknadi eutanaziranu svinju, ali prava šteta nastaje kasnije. Eutanaziraju se i suprasne krmače, koje bi imale 18 pa do 40 prasića, pa kad bi ti prasići postali svinje, znate koliko bi to bilo svinja u Srbiji – rekao je Gulan.
Kako zaštiti obor?
· Za afričku kugu svinja ne postoji lek niti vakcina, zato je prevencija od ključne važnosti. To znači sledeće:
· Fizička barijera kako bi se sprečio kontakt između domaćih i divljih svinja;
· dezobarijere i zabrana neovlašćenim licima, vozilima i alatima koji nisu dezinfikovani da ulaze na farmu;
· ne hraniti svinje pomijama i otpacima iz kuće;
· nova grla moraju da prođu kroz karantin;
· edukacija farmera o rizicima i načinima prenošenja virusa;
· redovno krečenje obora gašenim krečom kao deo širih biosigurnosnih mera (gašeni kreč ne ubija virus, ali se koristi za dezinfekciju i održavanje higijene u stočarskim objektima zbog svojih antiseptičkih svojstava).
Situacija u regionu
· U Hrvatskoj su zabeleženi novi slučajevi afričke kuge svinja tokom letnjih meseci, posebno na području Osječko-baranjske i Virovitičko-podravske županije;
· U Republici Srpskoj zaraza je ponovo aktivirana u semberijskom selu Gradac kod Bijeljine, a virus je prisutan i u okruženju;
· U Rumuniji i Mađarskoj je virus takode aktivan u populaciji domaćih i divljih svinja;
· Prof dr Vitomir Vidović: Smanjiti populaciju divljih svinja!
· Prof. dr Vitomir Vidović, ekspert iz oblasti stočarstva i član Akademije inženjerskih nauka Srbije (AINS), u izjavi za javnost, smatra da je jedino rešenje za iskorenjivanje afričke kuge svinja uništavanje ili držanje pod strogom kontrolom populacije divljih svinja, koje su glavni prenosioci zaraze;
– Ovo što se danas dešava na farmama u Srbiji trebalo je da se reši još pre sedam godina smanjenjem populacije divljih svinja. Mi imamo sedam divljih svinja po hektaru, a norma je jedna do dve životinje. One su glavni rezervoari i prenosioci bolesti. Sve divlje svinje bi trebalo da stavimo u zoološki vrt, višak da pokoljemo jer su ljudi važniji od divljih svinja. I to ne samo kod nas već i u zemljama regiona, pre svega u Hrvatskoj i BiH, jedino tako možemo da stanemo na put ovoj opasnoj zarazi – smatra Vidović.
· GLAMOČIĆ IZNEO NOVE PODATKE Broj novih žarišta afričke kuge svinja opada, ali nema mesta opuštanju (23. jul 2026.godine)
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragan Glamočić izjavio je 23. jula 2026. godine, nakon sednice Operativnog štaba za koordinaciju aktivnosti na sprečavanju pojave, ranom otkrivanju, suzbijanju i iskorenjivanju afričke kuge svinja, da se smanjuje broj novih žarišta ove bolesti, ali da je za uspešnu borbu neophodno jedinstvo svih nadležnih institucija i dosledno sprovođenje propisanih mera na svim nivoima. Afrička kuga svinja ne može da se suzbija samo radom Uprave za veterinu i Ministarstva poljoprivrede. U ovaj posao moraju biti uključene sve institucije, od nacionalnog, regionalnih i lokalnih kriznih centara, preko policije i Vojske Srbije, do lokalnih samouprava. Samo dobrom koordinacijom možemo brzo reagovati i smanjiti štetu – rekao je ministar. Podsetio je da Pravilnik o utvrđivanju Plana upravljanja kriznim situacijama, donet još 2015. godine, jasno definiše nadležnosti svih institucija i da nacionalni, regionalni i lokalni krizni centri moraju svakodnevno da koordinišu aktivnosti, razmenjuju informacije i obezbede blagovremeno sprovođenje svih veterinarsko-sanitarnih mera.
· Ministar je dodao da su kadrovske promene u Nacionalnom kriznom centru usledile nakon uočenih propusta u funkcionisanju sistema, ističući da će nova rukovoditeljka Ljiljana Ivanjac imati punu podršku Ministarstva! Ljiljana Ivanjac je veoma kompetentna i stručna. Nacionalni, regionalni i lokalni krizni centri moraju da zasedaju svaki dan. To se nije dešavalo, nije svako radio svoj posao – rekao je ministar.
Analizirano je aktuelno epizootiološko stanje i dosadašnje sprovođenje mera.
· Konstatovano je da je afrička kuga svinja trenutno potvrđena u sedam okruga, 12 opština i 58 naseljenih mesta, na ukupno 703 gazdinstva. Najugroženiji su Sremski i Mačvanski okrug, kao i deo teritorije grada Beograda, dok dodatni rizik predstavljaju područja sa velikim šumskim kompleksima i lovištima.
Ministar je ukazao da se od 10. jula 2026. godine beleži postepeno smanjenje broja novih slučajeva, ali je naglasio da nema prostora za opuštanje i da je neophodno zadržati najviši nivo biosigurnosti.
Članovima Operativnog štaba predstavljene su dosadašnje aktivnosti Uprave za veterinu, veterinarskih instituta, Uprave za šume, Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Posebno je ukazano na potrebu održavanja visokog stepena pripravnosti zbog rizika od pojave drugih zaraznih bolesti životinja, pre svega kuge malih preživara, koja nije potvrđena u Srbiji, ali je prisutna u neposrednom okruženju. Tokom rasprave predloženo je dodatno jačanje mera biosigurnosti, uključujući postavljanje dezobarijera na kritičnim lokacijama, pojačanu kontrolu ulaska i izlaska iz zaraženih područja, kao i dodatne kontrole na graničnim prelazima radi sprečavanja nelegalnog unosa životinja, proizvoda životinjskog porekla i druge rizične robe.
Operativni štab usvojio je niz zaključaka kojima se dodatno jača sistem upravljanja kriznom situacijom. Između ostalog, naloženo je Nacionalnom kriznom centru da ažurira podatke o regionalnim i lokalnim kriznim centrima, kao i kontakt podatke odgovornih lica, dok su svi članovi Operativnog štaba zaduženi da dostave pregled raspoloživih kadrovskih, tehničkih i materijalnih kapaciteta.
Veterinarski instituti zaduženi su da dostave izveštaje o laboratorijskim kapacitetima i spremnosti centara za brzo reagovanje, dok je Upravi za veterinu naloženo da sačini pregled kapaciteta kafilerija, raspoloživih lokacija za neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa i alternativnih rešenja u slučaju povećanog obima uginuća. Jedinice lokalne samouprave zadužene su da ažuriraju podatke o lokacijama za zakopavanje uginulih životinja u skladu sa propisima, a naložena je i provera ispravnosti dezobarijera, dezinfekcionih sredstava i druge neophodne opreme za sprovođenje mera biosigurnosti.
· Zaključeno je da Uprava za veterinu pripremi predlog izmena i dopuna Pravilnika o utvrđivanju Plana upravljanja kriznim situacijama, kako bi sistem bio dodatno unapređen na osnovu iskustava stečenih tokom suzbijanja afričke kuge svinja;
· Poseban set zaključaka odnosi se na sprečavanje unošenja kuge malih preživara u Srbiju. Naloženo je pojačavanje veterinarsko-sanitarnog nadzora na svim graničnim prelazima, uz punu podršku granične policije i Uprave carina;
Istovremeno, Uprava za veterinu zadužena je da obezbedi kontinuiranu razmenu informacija sa nadležnim službama susednih država, Evropskom komisijom, Svetskom organizacijom za zdravlje životinja (WOAH) i drugim međunarodnim institucijama, dok su veterinarski instituti zaduženi da obezbede punu laboratorijsku pripravnost za brzu dijagnostiku i hitno postupanje po svakoj sumnji na pojavu bolesti.
Regionalni i lokalni krizni centri dobili su zadatak da pojačaju nadzor na terenu, informisanje držalaca životinja i kontrolu sprovođenja mera biosigurnosti, dok će Uprava za veterinu redovno dostavljati izveštaje Operativnom štabu i, u slučaju promene procene rizika, bez odlaganja predložiti dodatne mere.
Operativni štab je naložio i pojačano angažovanje Ministarstva unutrašnjih poslova i saobraćajne policije radi pružanja pune asistencije veterinarskoj inspekciji u kontroli transporta živih životinja, proizvoda životinjskog porekla i drugih rizičnih pošiljki, kao i prilikom sprovođenja svih veterinarsko-sanitarnih mera na terenu.
· Činjenica je da ovaj virus nećemo iskoreniti i da ćemo sa njim morati da živimo i u narednom periodu. Zato su brzo otkrivanje, hitna reakcija, dosledno sprovođenje mera biosigurnosti i odgovornost svakog pojedinca jedini način da sačuvamo domaće svinjarstvo i sprečimo još veće ekonomske štete. Samo ako budemo organizovani, jedinstveni i odgovorni, možemo uspešno držati bolest pod kontrolom!
Vakcine nema, biosigurnost je ključna!
Kada je reč o Afričkoj kugi svinja (AKS) treba reći da je prema podacima Svetske zdravstvene oranižacije za zdravlje životinja, ovo obolenje je i dalje prisutno na više kontinenata, a tokom 2026. godine novi slučajev registrovani su opet u Evropi i Aziji, kako kod domaćih svinja, tako i kdo divljih svinja, koje predstavljaju jedna od glavnih rezervoara virusa i otežavaju njegovo iskorenjivanje.
Poslednji godišnji izveštaj Evropske agencije za bezbednost hrane( EFSA) pokazuuje da je tokom 2025. godine u državama članicama Evropske unije registorvano 585 žarišta afričke kuge vinja kod domaćoh svinja,, što predsavlj povećanje od 76 odsto u odnosu na prethodnu 2024. godinu. Istovremeno je povećan i broj slučajeva kod divljih svinja. Ipak, ukupan broj žarišta i dalje je niži nego u većini godina između 2018. i 2023. godine.
Najveći broj izbijanja bolesti i dalje beleži Rumunija, na koju otpada više od četkiti petine svih registrovanoih žarišta u EU. Rast broja slučajeva evidentiran je i u Hrvatskoj, Estoniji i Letoniji, dok je posebnu pažnju stručne javnosti izazvala je ponovna pojava bolesti u Španiji, pprvi put nakon više od tri decenije!
Tokom prvih meseci 2026. godine prisustva virusa potvrđeno je u više evropskih država, među kojima su Rumunija, Moldavija, Hrvatska, Letonija, Bosna i Hercegovina, i Srbija kod domaćih svinja, dok su slučajevi kod divljih svinja prijavljeni i u Nemačkoj, Poljskoj, Italiji, Mađarskoj, Grčkoj i Španiji i drugim zemljama.
Pošto i dalje ne postoji široko dostupna i efikasna vakcina za komercijalnu primenu, Evropska unija svoju strategiju zasniva na ranom otkrivanju bolesti, brzoj eutanaziji zaraženih životinja, uspostavljanju zaštitnih i ugroženih zona, ograničenju prometa i proizoda od svinjskog mesa, kao i na podizanju nivoa biosigurnosti na farmama. Posebna pažnja posvećuje se kontroli populacije divljih svinja i sprečavanju unošenja virusa putem hrane i kontaminirane opreme.
Stručnjaci ocenjuju da će afrička kuga svinja još godinama predstavljati ozbiljan izazov za evropsko i svetsko svinjarstvo! Iskustva pokazuju da se virus najteže iskorenjuje u područjima sa brojnom populacijom divljih svinja i velikim brojem malih gazdinstava sa nedovoljnim nivoom biosigurnosti!
I pored svih teškoća u 2026. godini, Srbija ima rast BDP od 3,6 odsto!
O autoru
Branislav Gulan (6. mart 1953.g.), je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU – Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, analitičar, publicista i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ, „Josip Broz Tito“ u Kumrovcu.
· Novinar, analitičar i publicista Branislav Gulan je i dobitnik šest nagrada – priznanja, za životno delo. Među njima je i Udruženja novinara Srbije (UNS), koja mu je dodeljena 21. decembra 2025. godine!
· U priznanja analitičara i publiciste Branislava GULANA sad dodajemo i nagradu NOVOSADSKOG SAJMA, dodeljenu 21.maja 2026. godine pod nazivom PETAR DAVIDOVIĆ, nekadašnjeg novinara Tanjuga. Ona je B. Gulanu dodeljena za posebna doprinos medijskoj afirmaciji Novosadskog sajma tokom poslednjih pet i po decenija njegovog medijskog rada!
U obrazloženju žirija prilikom uručenja visokog priznanja UNS priznanja, 21. decembra 2025. godine u Međunarodnom PRESS centru u Beogradu, između ostalog je navedeno:
· „Branislav Gulan je ostavio dubok i važan trag u novinarstvu Jugoslavije i Srbije, pre svega, u oblasti ekonomije i poljoprivrede. Dao je veliki doprinos afirmaciji i razvoju sela i seljaka. Kao autor i koautor brojnih stručnih i naučnih radova Gulanov doprinos prevazilazi novinarske domete! Bogatu karijeru ozvaničile su i brojne nagrade koje svedoče o njegovoj posvećenosti, stručnosti i istrajnosti“, naveo je žiri u obrazloženju nagrade“, prilikom uručenja priznanja za životno delo UNS, 2025. godine!
· Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka rada. Autor je i šestostruki dobitnik nagrada za životno delo. Tri međunarodne i dve domaće – Udruženja novinara Srbije, Društva novinara Vojvodine u 2019. i Društva novinara Vojvodine i novih medija u 2025. godini. U izdanju novosadskog Prometeja 2019. godine je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana „Ruralne sredine u Srbiji – Spasavanje sela i države“. Knjiga je promovovisana za najbolje autorsko delo i projekat u 2019. godini, pa je autor nagrađen velikom i malom darodavnicom od strane ,,Svetionika“ iz Kragujevca.
· Autoru je u 2020. godini za projekat istraživanja nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Posle niz godina u kojima je bio predsednik žirija ,,Svetionika“, imenovan je za predsednika Saveta Festivala književnog stvaralaštva na selu i o selu u Republici Srbiji 2024. i 2025. 2026. godine…
· Na kraju 2022. godine analitičar i publicita Branislav Gulan proglašen je i dobitnikom priznanja „Zlatna značka Kulturno – prosvetne zajednice Srbije za 2022. godinu“ koja se dodeljuje za dugogodišnji doprinos razvijanju kulturnih delatnosti za nesebičan, predan i dugotrajan rad. Zlatnu značku dodelili su mu Kulturno-prosvetna zajednica Srbije i Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije – Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije.
· Krajem marta 2023. godine na savetovanju o agraru juče, danas i sutra, održanom u Banji Koviljači, autoru je za višedecenijski rad i postignte rezultate u ovoj oblasti uručena Zlatna značka i zahvalnica, za angažman povodom 150. godina postojanja Saveza poljoprivrednih inženjera i tehničara.
· Početkom 2024. godine ŠTAJERSKE NOVICE IZ MARIBORA u Sloveniji Branislavu Gulanu su dodelile priznanje za životno delo „Zlatno pero“. To je bila njegova njegova četvrta nagrada, odnosno priznanje za životno delo, a uručena mu je na na održavanju Međunarodnog poljoprivrednog sajma ,,Agra 2025″, održanog u 2025. godini u Gornjoj Radgoni u Sloveniji;
· Te godine Srbija je bila zemlja partner Sajma ,,Agra25″ u Sloveniji!
· U 2025.godini Društvo novinara Vojvodine i novih medija, dodelilo je, peto priznanje – nagradu ,,Dimitrije Davidović“ za životno delo, novinaru, publicisti, analitičaru i književniku Branislavu Gulan;
· U 2024. godini Branislav Gulan je izabran za predsednika Saveta VII Festivala književnog stvaralaštva na selu i o selu u Republici Srbiji, koji je održan u Stragarima kod Kragujevca. I u 2025.godini je bio predsednik VIII saveta Festivala na selima i o selima Srbije, koji se tradicionalno održava u Stragarima kod Kragujevca;
· Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.
Istina je najjača!
Povodom iskustava u radu, za pet i po decenija, Branislav Gulan, dobitnik Nagrade za životno delo, koje mu je uručeno 21. decembra 2025.godine, u Međunarodnom PRESS centru, između ostalog je rekao:
· I KAD TE NE VOLE, I KAD TI PRETE, I KAD TI ŠALjU ŠPIJUNE, I KAD TE MAME NA „POVERLjIVE ČINjENICE“ I KAD TI NA TACNI DONOSE „EKSKLUZIVE“ I KAD TE VOLE – MORAŠ NA REŠETU ODVOJITI GRUMIČKE ZLATA OD PRLjAVE JALOVINE!
On o radu, iskustvima i pravilima novinarstva juče, danas i sutra, između ostalog podvlači:
· NAVIJANjE JE – DOZVOLjENO!
· SVRSTAVANjE – RIZIČNO!
· POSLUŠNOST – POGUBNA!
Kada je reč o mladim novinarima, pred kojima je vreme dugog višedecenijskog radnog staža, on još naglašava: nesmete drhtati pred političkim strašilima, manekenima i pilićarima!
· Govoreći o svom iskustvu koje je prolazilo i kroz dobra vremena, ali je bilo i turbulencija, on ističe da se zaposlio u kući ,,BORBA“ 1977. godine. Posle toga, kratko vreme, za vreme bombardovanja 1999. odine, radio je na istim novinarskim poslovima u novosadskom ,,Dnevniku“, Časopisu NIGRO ,,BORBE“ -EKONOMSKOJ POLITICI, a nakon toga u PRIVREDNOJ KOMORI JUGOSLAVIJE, a kada je i ona nestala zajedno sa tadašnjom Jugoslavijom, rad je nastavio PRIVREDNOJ KOMORI SRBIJE, volontirao dva mandata 2011 – 2019. godine u SANU – u Akademijskom odboru za selo…
· Sad je radno aktivan penzioner, analitičar i publicista u medijima eks Jugoslavije i EU!
Za vreme raspada SFRJ bio je ratni reporter kuće ,,BORBA“. Izveštavao je sa ratišta u Vukovaru (Hrvatska) i okolini.
· Bio je na licu mesta kada je poginuo prvi novinar na ratištu bivše Jugoslavije Milan Žegarac, tadašnji dopisnik V. NOVOSTI iz Odžaka. Poginuo je u Vukovaru, 7. oktobra 1991.godine u prepodnevnim satima od metka koji je stigao sa strane od boraca pristiglih iz Srbije!
· Slučajno, pogodio ga je metak koji je došao sa strane od boraca iz Srbije! Bilo je to vreme kada su borci iz Srbije pucali na neprijatelje pred tadašnji pad Vukovara! Dešavlo se to novemba 1991. godine. Milan Žegarac, novinar, u ratničkoj maskirmoj uniformi i Miroslav Jokić, borac iz Sombora, nenajavljeni su pretrčavali Hercegovačku ulicu u Vukovaru. To se dešavalo dok su borci Srbije pucali na neprijatelje sa druge strane ulice, pred pad Vukovara. Borci iz Srbije nisu očekivali, dvojicu svojih saboraca, pa su i njih dvojica, slučajno smrtno pogođena, hicima ispaljenih od strane srpskih boraca!
Dakle, nije istina, kako su mediji tada pisali, i dezinformisali javnost da su hrabro stradali od ustaških metaka! Obojicu su slučajno pogodili meci koji su stigli sa strane odakle su pucali borci iy Srbije! Dakle, dok su nenajavljenoi borcima iz Srbije, pretrčavali ulicu, pogodio ih je snajper boraca Srbije. A, pucnji su bili usmereni ka neprijateljima. Njih dvojica, to nisu bili, a nije se ni znalo da se sa srpske strane puca na svoje saborce! Jer, Žegarac i Jokić su bili u maskirnim, ratnim uniformama, a nisu bili ni najavljeni za dolazak kod boraca iz Srbije. Dakle, meci koji su ih pogodili nisu bili njima namenjeni! Slučajno su njih pogodili!
Obazloženje je bilo da se i to dešava u ratu! Tašnu i lična dokumenta pok Milana Žegarca meni je predao srpski borac sad pok Radoslav Kostić. Te lične stvari uveče sam ja predao ocu pok Milana Žegarca, u prisustvu supruge Nade. I to je istina o njihovoj pogibiji. Ja sam bio tada tamo, samo nekoliko minuta posle pogibije Jokića i Žegarca. To je istina i druge nema!
Bilo je više priča i verzija o njihovoj pogibiji.Njih su pronosili baš oni koji koji tih meseci kročili ni bili na ratištu u Vukoaru! Jer, uvek je istina samo jedna! Priče koje su se širile, o njihovoj pogibiji, ponajviše od onih koji nisu bili tamo! Tih dana tu netačnu informaciju pronosili su bapš tai koji nisu bili u Vukovaru! Dobar deo onih koji nisu bili na ratištu, stvarali su i širili svoje, izmišljitone i price o pogibiji Milana Žegarca i Miroslava Jokića. I svako je ponešto iz svoje mašte dodavao! I niko od tih koji su stvarali svoje viđenje tragičnog događaja nije bio tamo, čak nkisu ni pozunavli stradale!
· Te priče nisu bile tačne. I dugo je istina, skoro više od tri decenije čekala da pronađe svoje mesto u javnosti Srbije! A, istina je samo jedna, od autora ovih radova koji je tog kobnog 7. oktobra 1991. godine, bio na licu mesta kada je poginuo prvi novinar na ratištu bivše Jugoslavije!
I istina je samo jedna!
Ta istina, ni tada, ali ni danas nije interesovala vlast u Srbiji. A, u javnosti su mnogi izmišljali i prenosili svoju istinu. Ali, nisu bili na licu mesta. Tek posle više od tri decenije čekanja, autor ovih redova, koji je živi svedok tog nemilog događaja, uspeo je da u javnosti objavi istinu. Jer, od svih koji su se oglašavali jedino je on tada bio na licu mesta, odnosno pogibije, prvog novinara na ratištu Jugoslavije, prilikom raspada SFRJ, te 1991. godine.
· Tada je Branislav Gulan u kasnim popodnevim časovima ocu i supruzi Nadi pok Milana Žegarca, predao ostatke njegovih ličnih stvari!
· Dakle, Branislav Gulan, kao komentator ,,BORBE“, bio je i svedok zbivanja kada je nekadašnji većinski akcionar, tada veliki biznismen u Jugoslaviji, vlasnik u listu ,,Borba“, krajem devedesetih godina prošlog veka, hteo da dođe do vlasništva zgrade ,,BORBE“ od 32.000 kvadratnih metara u centru Beograda!
· U PRIVATIZACIJI MEDIJA UZEO JE LIST ,,BORBU“ tada magični list NIGRO ,,BORBE“ pa i tadašnje Jugoslavije. Deo medija tada je navijao za tog tadašnjeg biznismena… Deo akcija iz privatizacije TADAŠNJEG LISTA ,,BORBE“ dobili su svi zaposleni. Ne kao poklon, već im se to odbijalo od ličnog dohotka oko dve godine!
· Ta PRVA PRIVATIZAUCIJA MEDIJA NA PRORIMA JUGOSLAVIJE,L JE KRATKO TGRAJALČA ONA JE PONIŠENA, PA JE LIST ,,BORBA“ VRAĆEMN U VLASNIŠTVO DRŽAVE JUIGOSLAVIJE, A POSLE SRBIJE“
· Jedan broj akcija kao muzejska vrednost, koje je dobio za dve decenije rada u tom listu, nalazi u ormanu i biblioteci kod autora ovih redova Branislava Gulana. Međutim, ta prva privatizacija medija u Sribji je odmah i poništena…
· List ,,BORBA“ ponovo je bila vraćena u državno vlasništvo. Ali, danas više nema ni te Jugoslavije ni nekad uglednog I magičnog lista ,,BORBE“… Zbog svega toga, Branislav Gulan poručuje: Sve je to nama na ovom svetu ostalo za nauk kako da se ponašamo u medijima danas i sutra…
· Pominje i tadašnju smenu glavnog urednika ,,Borbe“ Manje Manojla Vukotića. On je smenjen odlukom Upravnog odbora tadašnjeg lista ,,Borbe“ 8. jula 1993. godine, uz jednu rečenicu ,,Odluka se temelji na uverenju većine članova UO da je prekoračio ovlašćenja glavnog urednika“. Dakle, posle takve odluke ostala je zapisana samo jedna, jedina rečenica!
· Posle njega na to mesto bio je postavljen pokojni Slavko ĆURUVIJA. Ali, nakon samo tri meseca i on je doživeo sudbinu – smene. Nasledila ga je tada Gordana LOGAR;
· Nema više ni Jugoslavije ni lista ,,BORBE“, ni Slavka Ćuruvije koji je posle imao u vlasništvu list ,,Dnevni Telegraf“. Tadašnji novinari ,,BORBE“, njih oko 127, uhljeblje je našlo prvo u ,,Našoj Borbi“, koja je trajala oko četiri godine. Posle gašenja ,,NAŠE BORBE“ preostali novinari posle toga osnovali list ,,DANAS“ koji i danas postoji…
Ponavljam: Sve je to nama na ovom svetu u novinarstvu, ali i onima koji ostaju duže, za nauk da znaju kako da se ponašaju u vremenu koje dolazi, naglašava dobitnik šest nagrada za životno delo u novinarstvu Srbije, posle pet i po decenjija rada, ističe Branislav GULAN!
(Nastaviće se)
